Zasto zli ljudi zive duze od dobrih?

  • Začetnik teme Začetnik teme bmaxa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pimetio sam od onih koje sam poznavao, da zli odoljevaju mnogo bolje od dobrih.
Moja teorija je da je to zbog toga shto su dobri mnogo osetjajniji, pa stoga slabo otporni na stres.
Zli imaju jachu volju za zhivotom, od dobrih, koji je nekad potpuno izgube.
Ima tu josh faktora, ali presudna je ta bezosetjajnost, po meni.
Shta vi mislite?
Ambicija je nedostatak duha u covjeku i onda duhovnu prazninu covjek mora da kompenzuje tako sto ce biti neko i nesto u formalnom smislu tipa direktor, poznati fudbaler,neki umjetnik slavni jer je sustinski prazan.Ambicija je uvod u fukarluk zivotni

Nije problem da covjek bude uspjesan, slavan ako mu je to sudbina to spontano namjenila ali to je rijeko.Vecinom su uspjesi u zivotu plod ambicije bolesne.A ne moze neko biti dobar covjek i ambiciozan to je nespojivo
 
Ambicija je nedostatak duha u covjeku i onda duhovnu prazninu covjek mora da kompenzuje tako sto ce biti neko i nesto u formalnom smislu tipa direktor, poznati fudbaler,neki umjetnik slavni jer je sustinski prazan.Ambicija je uvod u fukarluk zivotni

Nije problem da covjek bude uspjesan, slavan ako mu je to sudbina to spontano namjenila ali to je rijeko.Vecinom su uspjesi u zivotu plod ambicije bolesne.A ne moze neko biti dobar covjek i ambiciozan to je nespojivo
naravno da se može biti ambiciozan i dobar...naprimer ako usmeriš ambiciju u smeru pomaganja drugima pa zarađiješ tako što ljudima nudiš neku vrednost što im rešavaš neki problem...ono što si mislim hteo da kažeš je da ne možeš biti sujetan i dobar...a sujetan možeš biti i bez ambicije a dobar i sa ambicijom
 
naravno da se može biti ambiciozan i dobar...naprimer ako usmeriš ambiciju u smeru pomaganja drugima pa zarađiješ tako što ljudima nudiš neku vrednost što im rešavaš neki problem...ono što si mislim hteo da kažeš je da ne možeš biti sujetan i dobar...a sujetan možeš biti i bez ambicije a dobar i sa ambicijom
Al to onda nije ambicija,tako da opet ne moze,

Ambicija sa sobom nosi i visak samopouzdanja kulturno receno a u stvari to je manjak osjecaja za druge briga itd,takodje ambicija povlaci za sobom i nametljivost,gubitak senzibilteta,odsustvo stila,primitizam najgoreg oblika
 
Al to onda nije ambicija,tako da opet ne moze,

Ambicija sa sobom nosi i visak samopouzdanja kulturno receno a u stvari to je manjak osjecaja za druge briga itd,takodje ambicija povlaci za sobom i nametljivost,gubitak senzibilteta,odsustvo stila,primitizam najgoreg oblika
višak samopouzdanja ne implicira manjak osećanja za druge...sve ostalo što navodiš se odnosi na gordost odnosno sujetu a ne na ambiciju...ambicija je dobra stvar kad ne dolazi iz gordosti...svako treba da bude ambiciozan da iskoristi svoj život najbolje što može...to ne znači da jurca po svaku cenu za slavom i novcem i moći nego da uči o životu iz svojih iskustava...a što više uči to su slava, novac i moć i šta god želi prirodne posledice...nije zlo imati i želeti novac, moć, slavu...zlo je gaziti preko leševa da dođeš do toga..
 
višak samopouzdanja ne implicira manjak osećanja za druge...sve ostalo što navodiš se odnosi na gordost odnosno sujetu a ne na ambiciju...ambicija je dobra stvar kad ne dolazi iz gordosti...svako treba da bude ambiciozan da iskoristi svoj život najbolje što može...to ne znači da jurca po svaku cenu za slavom i novcem i moći nego da uči o životu iz svojih iskustava...a što više uči to su slava, novac i moć i šta god želi prirodne posledice...nije zlo imati i želeti novac, moć, slavu...zlo je gaziti preko leševa da dođeš do toga..
Pa visak samopouzdanja je jedna od odlika gordosti.Uslov egzistencijalni svakako,mjerilo ljudskog kvaliteta nikako a ni vrijednosti.E sada to je dobra odlika za produzenje vrste,zato je i banalan i bazican kvalitet znaci ono mizerija,tako funkcionisu i predatori u prirodi,najnizi oblik postojanja jedne jedinke.To je nepohodna mizerija
 
Pa visak samopouzdanja je jedna od odlika gordosti.Uslov egzistencijalni svakako,mjerilo ljudskog kvaliteta nikako a ni vrijednosti.E sada to je dobra odlika za produzenje vrste,zato je i banalan i bazican kvalitet znaci ono mizerija,tako funkcionisu i predatori u prirodi,najnizi oblik postojanja jedne jedinke.To je nepohodna mizerija
višak samopouzdanja ne mora da bude posledica gordosti...može biti odraz poverenja u Boga, vere u to da ljubav uvek pobeđuje, procene da ima više neke veštine u odnosu na druge......
 
višak samopouzdanja ne mora da bude posledica gordosti...može biti odraz poverenja u Boga, vere u ljubav...
Ne moze biti nikako,moze biti samo duh djavola u covjeku.Covjeku punom samopouzdanja ne treba Bog zato je i takav.Covjek sa vjerom u Boga je svjestan svoje lomljivosti, slabosti zato ima i strahove nesigurnosti treba mu Bog.A ima strahove jer je duhovniji vidi dalje svjestan je mnogo vise sire slike i nekih posledica koje mogu biti uzasavsjuce,zna da bez Boga nije jak.Dok kod ovog koji ima samopouzdanje nema nikakve svjesti o posledicama ,mnogo uze gleda zivot i povrsno ,zasto bi imao strahove.Tako da moze i strah da se pobjedi al sa vjerom u Boga,hrabrost je posledica sljepila u covjeku, drugo je kada si jak sa Bogom.
 
Ne moze biti nikako,moze biti samo duh djavola u covjeku.Covjeku punom samopouzdanja ne treba Bog zato je i takav.Covjek sa vjerom u Boga je svjestan svoje lomljivosti, slabosti zato ima i strahove nesigurnosti treba mu Bog.A ima strahove jer je duhovniji vidi dalje svjestan je mnogo vise sire slike i nekih posledica koje mogu biti uzasavsjuce,zna da bez Boga nije jak.Dok kod ovog koji ima samopouzdanje nema nikakve svjesti o posledicama ,mnogo uze gleda zivot i povrsno ,zasto bi imao strahove.Tako da moze i strah da se pobjedi al sa vjerom u Boga
strah je lažna duhovnost...ljubav je prava..ne mogu istovremeno postojati prava ljubav i strah...jedno isključuje drugo...sva osećanja koja nisu ljubav prema svima su strah...čak je i gordost posledica straha
 
strah je lažna duhovnost...ljubav je prava..ne mogu istovremeno postojati prava ljubav i strah...jedno isključuje drugo...sva osećanja koja nisu ljubav prema svima su strah...čak je i gordost posledica straha
Strah je egzistencijalni element,mora postojati, naravno da je svojstven duhovnim ljudima.


Strah za dijete majcin a sta je to nego ljubav?

Znaci majka koja strahuje za svoje dijete po toj logici tvojoj, nema ljubavi prema svom djetetu
 
Strah je egzistencijalni element,mora postojati, naravno da je svojstven duhovnim ljudima.


Strah za dijete majcin a sta je to nego ljubav?
strah ne može biti ljubav...to su dve različite stvari...umesto straha majka može imati poverenje u svoje dete, poverenje u Boga...strahom ništa ne pomaže a upropaštava život detetu...deca strašljivih majki su i sama uplašena od života i stalno opterećena time što se neko plaši za njih......
 
Pimetio sam od onih koje sam poznavao, da zli odoljevaju mnogo bolje od dobrih.
Moja teorija je da je to zbog toga shto su dobri mnogo osetjajniji, pa stoga slabo otporni na stres.
Zli imaju jachu volju za zhivotom, od dobrih, koji je nekad potpuno izgube.
Ima tu josh faktora, ali presudna je ta bezosetjajnost, po meni.
Shta vi mislite?
Sećam se jednog objašnjenja, kada čitam šta si napisao, koje potiče od jednog čoveka koga sam upoznao u nekom manastiru, koje sledi na ovakav način po sržnom principu : Zlobni ljudi ne mogu da izdrže dugotrajnu borbu (Što je suprotno od toga što tvrdiš u svojim rečenicama).

Mislim da je osnovna logika njegove tvrdnje da zlo nije naviklo da bude uporno u svojim namerama, jer je naviklo da veoma brzo dobije nagradu kroz činove koje to omogućavaju (Ako se takodje susretne sa slabim otporom, onda mu još bolje uspeva i samim time zlo pruža svoje korene više).

Ipak, mislim da je tačno što kažeš da su dobri ljudi inače osetljiviji, to jest, obzirniji prema drugima, što se uključuje u pojam ''moralnosti'', nasuprot zlobe koja je više orijentisana na svoje individualne ciljeve na štetu drugih i samim time je onda bezosećajna.
 
Sećam se jednog objašnjenja, kada čitam šta si napisao, koje potiče od jednog čoveka koga sam upoznao u nekom manastiru, koje sledi na ovakav način po sržnom principu : Zlobni ljudi ne mogu da izdrže dugotrajnu borbu (Što je suprotno od toga što tvrdiš u svojim rečenicama).

Mislim da je osnovna logika njegove tvrdnje da zlo nije naviklo da bude uporno u svojim namerama, jer je naviklo da veoma brzo dobije nagradu kroz činove koje to omogućavaju (Ako se takodje susretne sa slabim otporom, onda mu još bolje uspeva i samim time zlo pruža svoje korene više).

Ipak, mislim da je tačno što kažeš da su dobri ljudi inače osetljiviji, to jest, obzirniji prema drugima, što se uključuje u pojam ''moralnosti'', nasuprot zlobe koja je više orijentisana na svoje individualne ciljeve na štetu drugih i samim time je onda bezosećajna.
Generalno, zli ljudi su na nizem nivou svesti, lakse podlezu propagandi i ne opterecuju se svojim postupcima i misle da nikad ne grese iako
zive u virtuelnoj realnosti. Generalno, zli ljudi ce pre brinuti o sebi, nego o drugima, te ce tako vise brinuti o svom zdravlju...
 

Back
Top