Zašto ljudi mrze druge ljude?

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.879

.
FORUM.jpg

Mržnja je intenzivna, duboko negativna emocija usmerena ka osobi, grupi, ideji ili čak samom sebi. Za razliku od obične ljutnje ili neslaganja, mržnja je trajnija, snažnija i često uključuje želju da se objekt mržnje povredi, eliminiše ili potpuno odbaci.
Ona je snažnija od neprijateljstva i antiptije.
Osoba koja mrzi često prestaje da vidi „drugog“ kao ljudsko biće, već ga doživljava kao pretnju, neprijatelja ili „zlo“.

Psihološki aspekti mržnje su:

Strah od nepoznatog (ksenofobija)

Ljudi često osećaju nelagodu ili strah prema onima koji su drugačiji – po jeziku, veri, boji kože, kulturi. Taj strah može prerasti u mržnju ako se ne razume i ne prevaziđe.


Projekcija sopstvenih problema
Kada se ljudi suočavaju s ličnim neuspesima, frustracijama ili osećajem nemoći, mogu projektovati te emocije na druge – često na one koji su ranjiviji ili drugačiji.


Potreba za pripadanjem
Ljudi žele da pripadaju grupi. Ponekad se identitet grupe gradi kroz suprotstavljanje „drugima“. Mržnja prema spoljnim grupama može učvrstiti osećaj zajedništva unutar sopstvene.

Da li ste nekada osetili mržnju prema nekome? Šta je bio uzrok te mržnje?

Da li je mržnja uvek iracionalna, ili može imati „razumne“ osnove?

Može li empatija biti lek protiv mržnje?
 
Mržnja je ljudska i može se pojaviti kao „prirodna“ reakcija, ali lako postaje otrov ne samo za onoga kome je upućena, nego i za onoga ko je nosi u sebi.
Empatija nije tableta koju popiješ i prestaneš da mrziš. Ona se gradi, razvija i traži spremnost da uđeš u tuđe cipele a to nije lako za nekoga ko je prepun besa, povređenosti ili predrasuda.

Šta je sa žrtvama nasilja, zlostavljanja, izdaje, nepravde?
 
Da li ste nekada osetili mržnju prema nekome? Šta je bio uzrok te mržnje?
Prema pojedincima da, prema grupama i ne toliko. Rat u HR i Oluja, cela moja familija je posle toga bila prilično naoštrena, neki su i dan danas u nekoj meri.
Kontam da tada nisam ni znao šta znači mrzeti nekog, ali sam upao u takvo okruženje.
Da li je mržnja uvek iracionalna, ili može imati „razumne“ osnove?
Ako je neko nekome naneo nepopravljivu štetu ili povredu nije ni toliko iracionalno mrzeti nekoga (bar neki period).
Može li empatija biti lek protiv mržnje?
Prilično teško, čak i za empatiju ljudi imaju neke svoje kapacitete koji se teško menjaju. Kontam da bi najpre trebalo da dođe do nekog razdvajanja između onog ko mrzi i ko je omražen.

Neki dodatan krug komplikacija je kada je mržnja socijalnog tipa tj. kada je usmerena na grupe ili kada je ideološka, to baš mobiliše i rasplamsava ta negativna osećanja prema drugima.
 
Za razliku od obične ljutnje ili neslaganja, mržnja je trajnija, snažnija i često uključuje želju da se objekt mržnje povredi, eliminiše ili potpuno odbaci.​
Ona je snažnija od neprijateljstva i antiptije.
Osoba koja mrzi često prestaje da vidi „drugog“ kao ljudsko biće, već ga doživljava kao pretnju, neprijatelja ili „zlo“.
Pa jeste
Mržnja koju trenutno osećam prema jednoj osobi je takva da me okupira ponekad potpuno.
Svakim danom to je sve jače i jače.kada završim sa tim sescu zapaliti cigaru i popiti neku zestinu uz osmeh.
Da bi se neko tako mrzeo mora da učini nešto i zasluzi to...
 

Back
Top