Znači treba pamtiti stvaranje sveta, a Hrista staviti po strani. Zaboraviti Ga potpuno, osim onog jednog dana u godini-Uskrsa.
A možda da se prisetiš na Pashi? Na Praziku beskvasnih hlebova? Šta misliš o tome?
„Јеr reče negdje za sedmi dan ovako: I počinu Bog u dan sedmi od svih djela svojih
А оvdje оpet: Neće ući u počinak moj
Pa poneki imaju da uđu u njega, a oni kojima je najprije javljena radosna vijest ne uđoše zbog nepokornosti,
To opet odredi jedan dan „Danas“, govoreći preko Davida, poslije tolikoga vremena, kao što reče: Danas, ako glas njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša.
Jer da je njih Isus Navin uveo u počinak, ne bi se poslije toga govorilo o nekom drugom danu. ( a o kom?).
Prema tome, narodu Božijem tek predstoji počinak
Jer ko je ušao u odmor njegov i sam je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih.
Postarajmo se, dakle da uđemo u taj počinak, da ne bi ko pao po istom primeru nepokornosti..“ (Poslanica Jevrejima 4 glava 4-11 stiha)
Pa o bilo kom danu....zar je toliko teško razumeti jednstavne reči?
„Ali kada se menja sveštenstvo, mora se promeniti i zakon.“ Posl. Jevr. 7, 12.
Ne možeš sada vaditi reči iz konteksta i pozivati se na to. Ti možeš na ovaj način prevariti drugog, ali na taj način varaš i samuu sebe.
Kako dalje čitaš isto poglavlje, nailaziš na 18 stih: "Dаkle, pređаšnjа zаpovest se ukidа zbog svoje slаbosti i beskorisnosti." Da bi ovo što bolje raumela moraš pročitati ceo kontekst.
Jevreji su se obrezivali radi zaveta sa Bogom a kod hrišćana je to stvar ličnog izbora?
Upravo tako. Jevreji su bili u obavezi da se obrezuju jer je Bog odlučio da preko njih reši problem greha. Njima je bilo najviše dato i od njih se najviše i traži. Jevreji će zato biti najviše šibani i kažnjivani.
1. Dela apostolska (D.a.), glava 15 stihovi 5-29 (posebno pogledati stih 29.) Da li se pominje ili ističe subota? Pretpostavljam da bi u takvoj situaciji, kada su ljudi zbunjeni apostoli, ipak makar pomenuli subotu, jer se ona ipak nije podrazumevala za one hrišćane koji su došli iz mnogoboštva.
Kada bi čitala pažljivo razumela bi. Apostoli su propovedali Božju reč nznabošcima...narodima koji ne poznaju Boga. Razumno je očekivati da im se govori o osnovnim načelima zakona...da se ne kurvaju, ne klanjaju idolima, ne prinose im žrtve i sl. Stih 28, 29 lepo kaže: "Jer Sveti Duh i mi odlučili smo
dа ne stаvljаmo nikаkvo dodаtno breme nа vаs, osim ovogа što je potrebno: uzdržаvаti se od onogа što je žrtvovаno idolimа, od krvi, od udаvljenogа i od bludа. Ako se od svegа ovogа čuvаte, biće vаm dobro. Ostаjte zdrаvo!"
Dakle, nisu želeli da im stavljaju veli teret koji ne mogu podići, već onoliko koliko mogu poneti.
2. Isto, glava 20, 7 stih. Pa da ga pogledamo:
„A u prvi dan nedelje KADA se sabraše učenici da lome hleb...“
Nekako ne vidim da se govori o večeri, već o danu. Dalje, učenici su se sastali DA LOME HLEB a ne da prate svetog apstola Pavla, Upravo suprotno. Sveti apostol govori učenicima JER ĆE PUTOVATI. Jedna radnja (skup) nije direktno vezana za drugu (govor svetog apostola i njegovo putovanje). Znači iz priloženog se vidi da su učenici ovakve sastanke održavali često,ali da je ovaj poseban zbog rastanka sa svetim Pavlom. Njegov govor se produžio u ponoć, što znači da je trajao dugo o čemu nam govori i događaj sa zaspalim momkom.
3. Poslanica Rimlj, sv. ap. Pavla 3 glava, stihovi 19-31 i dalje
4. Posl. Galatima, 3 gl. Stihovi 8-14 15 i dalje.
ITD.
Prevod koji ja koristim kaže: "Prvog dаnа u sedmici, kаd smo se okupili nа obrok.." Dakle, kada su se okupili da jedu...prvog dana u sedmici... Ne znam šta ovim želiš da kažeš.
Nešto ne vidim da sveti apostol Pavle tu govori o Zakonu kao o nečem dobrom što spasava. Ne izdvaja ni Dekalog. A pri tom izdvaja ljubav, delovanje Svetog Duha. Zakon naziva čaki i onim što nas osuđuje. Na kraju nigde on, koji je apostol neznabožaca, ne pominje subotu kao dan koji je najvažniji u Spasenju.
Kaže se da se čovek ne spašava delima, već isključivo blagodaću Isusa Hrista, što je tačno. Ali ako ti nemaš dela, možeš verovati u Boga koliko hoćeš, ako se ti kurvaš, kradeš i td, ti nema šta da tražiš na obećanoj zemlji.
Šabat nije najvažniji u spasenju, on je samo u svrsi službe Bogu...da se što bolje približimo Bogu. Postoje mnogo bitnije stvari od držanja Šabata.
Zašto u istoriji Crkve nema pomena o promeni subote na nedelju? Pazi, to je IV vek, hrišćani su samo do pre par godina stradali za Hrista, umirali u mukama. Ne misliš li da bi se, ako ništa drugo, bunili neki hrišćani verni “originalnom” hrišćanstvu?. Svakako bi neko pisao o tome, makar kao o pobedi nad jeresi subote. Pa o mnogim drugim je pisano (ikonoborstvu, bogumilima, Ariju i dr).
Pa ima, ali ti nisi upućena. Bog kaže, "izgibe moj narod jer je bez znanja":
Evo ti ukratko razvoj savremnog "hrišćanstva", i otpad od izvornog Hrišćanstva:
-
u 2. veku neki hrišćani, da ne bi bili identifikovani kao Jevreji, počeli su da praznuju nedelju umesto Šabata
- oko 300. godine prvi put je zabeležen slučaj da se hrišćani mole za mrtve
- otprilike u isto vreme Crkva otvara svoja vrata za učenje o besmrtnosti ljudske duše
-
321. godine prvi rimski hrišćanski imperator Konstantin je uveo zakon o praznovanju nedelje
- U 4. veku prvi put počinje obožavanje anđela i mrtvih svetaca
- 294. godine uvodi se misa kao način obožavanja Boga
- 431. godine na Vaseljenskom saboru u Efesu doneta je odluka o obožavanju Marije
- 538. godine rimski car Justinijan donosi dekret kojim papi daje ovlašćenje da može da progoni one koje smatra jereticima
- 593. godine papa Grgur Veliki prvi put uvodi u hrišćansku doktrinu učenje o čistilištu
- oko 600. godine počinju da se upućuju molitve Mariji
- 788. godine počinju da se obožavaju krst, ikone i različite relikvije
- oko 850. godine počinje da se koristi “sveta voda”
- u 11. veku misa ili žrtva postaje obavezna
- papa Hildebrant uvodi celibat
- na saboru u Veroni 1184. prvi put je uspostavljena Inkvizicija koja je trebala da se pozabavi jereticima
- 1190. godine je počela prodaja oproštajnica
- 1215. godine papa Inoćentije III je proglasio dogmu o transupstancijaciji - verovanje da se prilikom konzumiranja hleba i vina u crkvenoj službi, hleb pretvara u meso – Hristovo pravo telo, a vino u pravu krv – Hristovu krv. Danas se objavljuju slike sa “čudima” ovakvog pojavljivanja mesa i krvi.
- 1229. godine Biblija je bila zabranjena knjiga i stavljena na spisak knjiga koje članovi crkve ne smeju da čitaju.
- 1439. godine prvi put se učenje o čistilištu prihvata kao dogma
- 1545. godine Tridetinski koncil je odlučio da tradicija ima istu vrednost i autoritet kao i Biblija
- 1854. godine proglašena je dogma o bezgrešnom začeću Marije
- 1870. godine proglašena je dogma o nepogrešivosti rimskog pape
- 1950. godine doneta je dogma da se Devica Marija uznela na nebo i sedi s desne strane Oca
- 1910. godine zvanično je započeo ekumenski pokret kada su se svi predstavnici protestanata okupili u Edinburgu, Škotska. Ovaj kongres je nazvan “Svetska misionarska konferencija”. Tema je bila “Kako evangelizirati svet bez borbe?” Dakle, kako da hrišćani međusobno ne ratuju. Donešen je zaključak da u svim ne-hrišćanskim zemljama postoji “jedna nepodeljena hrišćanska crkva” (ne mogu se stvarati različite crkve).
- 1948. godine u Amsterdamu je održan drugi veliki ekumenski skup u kojem je učestvovao 351 delegat iz 147 protestanskih zemalja i tada je osnovan “Svetski savez crkava”. Danas preko 300 crkava čini “Svetski savez crkava” sa preko 400 miliona vernika. Centar ovog Saveza je u Ženevi. Prvih 12 godina samo su protestanti bili članovi ovog Saveza.
- 1961. godine sve pravoslavne crkve su postale članice ovog Saveza.
- Rimokatolička crkva, koja broji oko milijardu članova širom sveta, još uvek nije članica ovog Saveza. Ona čeka da ostali ujedinjeni hrišćani traže prijem pod njeno okrilje i pridruže joj se.
- 1964. godine održan je Drugi vatikanski koncil. Tada su prvi put svi protestanti nazvani “odvojenom braćom”. Ova “odvojena braća” mogu da budu primljena u okrilje crkve samo ako priznaju vrhovnu vlast rimskog pape i ujedine se sa rimskom crkvom.
- 1991. godine prvi put u istoriji rimski papa je imao ekumensku službu sa dva luteranska sveštenika u bazilici Svetog Petra u Vatikanu. Luteranski sveštenik je tada izjavio: “Došao je dan kada treba da kažemo da nesporazumi iz vremena Reformacije više nisu validni.”
- 1994. godine jedan drugi luteranski sveštenik (Pol Krauč) je izjavio: “U suštini naša teologija je potpuno ista. Neke doktrinalne razlike su samo stvar semantike (problem reči). Tako da ja svim kritičarima teološkog jedinstva kažem: ‘Odlazite u ime Hristovo!’ Dođimo zajedno u duhu ljubavi i jedinstva."