Dveri se predstavljaju kao nova lica. Izgleda da svi oni i nisu "nova lica", pošto su se neki od njih nalazili u nekim drugim političkim strankama u ranijem periodu. Na primer, njihov kandidat za predsednika, Vladan Glišić, u svojoj biografiji, koja se nalazi na sajtu Dveri, ne navodi da je nekada bio član Demokratske stranke Srbije. Naravno, to što je bio član te partije i nije greh, ali postaje sumnjivo kada se to jasno ne kaže ili kada se to, možda, pokušava prikriti.
-Dveri imaju podršku dva velika preletaca. Kosta Čavoški i Smilja Avramov , nismo baš sigurni kakvu ulogu bi mogli imati u tom "porodičnom pokretu".
-Na primer, u promociji Dveri učestvuje i Branko Dragaš, ekonomista, biznismen: izgleda nam veoma sofisticirano, kao vrhunski stručnjak u oblasti ekonomije, ali i kao čovek sa čvrstim nacionalnim opredeljenjem. Ipak, postoje neke naznake da Dragaš i ne bi morao biti baš onakav kakav se predstavlja javnosti.
Zapravo, poznato je da je Dragaš 2004. godine napravio Udruženje malih akcionara (UMA), sa preko 200.000 članova. Navodno, svaki član UMA platio je članarinu od 1000 dinara. Otuda, samo od članarina, Dragaševa UMA je "ubrala" 200 miliona dinara (oko 2 miliona evra). Brojni su i drugi poslovi kojima se Branko Dragaš bavi. Između ostalog, on je i konsultant Sindikata pravosuđa. Da li onoga koji ima "poslužavnike" u obliku golih devojaka? Postoje i priče da Dragaš koristi nevolje onih koji su kupovinom preduzeća u Srbiji zapali u finansijske teškoće. On takvima, vele, nudi "partnerstvo" ili im daje kredite da bi se "izvukli iz dugova".
Porodica Branka Dragaša (kako on tvrdi na svom sajtu) izrasla iz čuvene srpske srednjovekovne vlastelinske loze Konstantina Dragaša Dejanovića, Jelene Dragaš, a time i Konstantina Dragaša Paleologa, poslednjeg vizantijskog cara.
-Zanimljivo je i to da se pripadnici Pokreta Dveri često hvale nekakvom pomoći koju im pruža dijaspora. Ali, kada pogledamo delovanje takve "porodične manufakture", teško da možemo da vidimo tačno na koga se u rasejanju oni oslanjaju. Od Srba iz "rasejanja", njima, izgleda, podršku pruža samo Mila Alečković. Ali, ko je Mila Alečković? Koga ona uopšte zastupa u srpskoj dijaspori? To je osoba koja već godinama oformljuje nekakve "srpske kongrese", najpre u Evropi, a potom i u Evroaziji (KSE, KSEA itd.).
Zapravo, Mila Alečković godinama uspeva da se lažno predstavlja. Na mitingu Dveri u Beogradu u subotu, ona je govorila duže od osam minuta. Između ostalog, tamo je rekla:
"Šaljem pozdrav u ime srpskog rasejanja sa pet kontinenata. Oni (dijaspora) danas ponovo imaju kome da veruju u Srbiji. Srbi sveta, kojih danas ima četiri miliona, danas bi podržali Dveri Srpske. Dijaspora, Srbi sveta, žele da se vrate ako se Dveri Srpske budu sutra o nečemu pitale."
Nakon silnih organizacija "Kongresa Srba", u kojima je najčešće bila jedini član, a ponekad u društvu sa izvesnim Simom Mraovićem, ova minhauzenovska Srpkinja vratila se u Srbiju i osnovala Pokret savesti srpskih žena i žrtava bombardovanja. Na pomenutom mitingu u subotu, Mila opet nije izdržala, a da se ne pohvali da taj njen najnoviji pokret ima "članice u čitavom svetu".
O tome koliko štete srpskom rasejanju nanosi samoživost Mile Alečković, koja nikada nije predstavljala nikoga osim sebe samu, više puta govorio je predsednik Srpskog saveza iz Švedske, Nikola Janić. Na Jutjubu se nalazi video zapis iz TV emisije "Oči u oči" (3,18 minuta) iz koga se može jasno videti da Mila Alečković nikada nije bila na čelu bilo kakve srpske organizacije, koja je iza sebe imala ikakvo članstvo. Osim, povremenog člana, pomenutog Simu Mraovića, koji je i sam, u jednom trenutku izliva nenadane iskrenosti, priznao da Milu "treba žaliti" zbog izmišljanja "srpskih kongresa".