Pomeno si dominatnost i sa te strane koji bitni faktori te dominatnosti, na pocetku su prava vera i lazne vere olicene u gnosticizmu imale iste spoljasnje uslove i opet je prava vera izdominirala na kraju, ljudi su tako prepoznali, hriscani su tako prepoznali, i na kraju i sama drzava je tako prepoznala, gnosticizam je nestao na kraju kao neka velika snaga koja ugrozava crkvu. Isti uslovi isto pocetno vreme trke i na kraju je prava vera izdominirala.Pravovernost nije jedini niti najvažniji uslov opstanka neke ideje. Možda ti to zvuči kao potvrda istinitosti, ali to što je određeni pravac u Hrišćanstvu postao dominantan nije nužno dokaz da je taj pravac pravoveran ili originalan. Dominacija određenog pravca može biti rezultat raznih faktora, uključujući političke, društvene, ekonomske i kulturne okolnosti, a ne samo teološke ispravnosti.
Neki pravci su mogli biti teološki fleksibilniji, dopuštajući veću raznolikost mišljenja unutar svojih okvira, što je omogućilo njihovu širu prihvaćenost. Ekumenski sabori su često bili mesto odlučivanja o pravoverju, ali odluke ovih sabora su često bile podložne političkom pritisku i manevrisanju.
Ako nisi, proveri istoriju tih sabora.
Imaš nešto, ali nemaš sve. Izgubljena dela su možda bacala drugačije svetlo na neke njihove stavove. Uz to, od recimo Platona imaš Platonova dela. Od Isusa, Petra, Jakova imaš samo šta su drugi rekli da su oni rekli.
Kada pogledaš šta istorija stvarno govori o tome koliko su Hrišćani zaista trpeli progon, pa ćeš videti da su obim i intenzitet tih progona manje dramatični nego što su hrišćanski spisi i tradicije predstavljali.
U vezi te dominacije sam i spomenuo tu psiholosku studiju i rad(ograda, ne mora da znaci da je 100% naucne cinjenice u psihologiji), ali, taj psihijatar koji je radio tu studiji sigurno je uzimao sve razne cinjenice koje uticu na zakljucak, spoljasnje okolnosti, politicke, ekonomske, drustvene, kulturne, crkvene, i na kraju je dosao do tog zakljucka zasto prava vera dominira i opstaje i siri se medju ljudima za razliku od laznih vera i sekti, verovarno bi danas moralo neka drugacija psiholoska analiza jer su potpuno drugacije okolnosti, za ono staro vreme takav je zakljucak. I on se podura sa istorijskim i crkvenim zapisima tog doba. Nije bas slucajno sv.Konstantin primio i prihvatio pravu veru i transformisao ceo paganski Rim u novu hriscansku drzavu, i ljudi su to prihvatili, a samo par decenija ranije bili su verovatno najveci progoni hriscana pod Dioklecijanom, neverovatna cudesna promena paradigme iz paganstva u hriscanstvo.
Teoloski i dogmatski i verski i bogosluzbeno i molitveno i duhovno i slicno, prava vera je onako dosta zahtevna i trazi od coveka veliko posvecenje za veru i teorijsko i prakticno, ali je u isto vreme i ikonomijska i pastirska vera koja brine o slabostima ljudi, i obe ove stvari Crkva koristi i primenjuje u zavisnosti od situacije, i taj srednji put ljudi su u starini videli i prihvatali i prilazili pravoj veri, dok sekte i jeresi jeste bili su mnogo ekstremniji i zatvoreniji i tesko razumljiviji, ali to je proizilazilo iz tog njihovog ekstremizma i fanatizma nekog ludila koji je postojao kod njih i ljudi su i to prepoznavali i nisu prilazili i na kraju su propadali.
Arijanizam je bio na neki nacin ekstreman u veri, jedno vreme su cak i preuzeli vlast u drzavi i bili su vecina, ali opet na kraju su skroz propali i nestali , drzava i narod ljudi nisu ih vise podrzavali i izdominirala je opet prava vera i crkva.
Ah proverio sam odavno za Vaseljenske sabore, cito sam o tome dosta, u sustini bila je i odredjena demokratija na Saborima, mogla je da prisustvuje i optuzena strana i da obrazlozi svoju odbranu, politika i drzava je bila samo onoliko da obezbedi finansije i bezbednost i mir na Saborima nije vlast imala pravo odlucivanja, na kraju Sabor nije sam sebe potvrdjivao, nijedan bilo koji sabor, nego je potvrdjivan od strane cele Crkve i svih hriscana, zato se i zove saborna Crkva, crkva svih u njoj, cak i obican vernik kao deo laosa mogli su da budu odredjeni faktor u Crkvi.
Mislim da istorijska nauka sve to sto pise ima u vidu, to je ipak nauka koja se razvija hiljadama godina, i ta istorija i srodne discipline su nam velikom pouzdanoscu dale Platona onako kakav zaista jeste.
Koliko znam i za Isusa i apostole istorijska nauka je potvrdila da su Jevandjelja i mnoge poslanice autenticne i pisane pod imenima tih ljudi. Druga je stvar analize onoga sto pise u njima, da li su pouzdano preneli, da li su pravilno preneli, o tome moze da se pise jos 100 godina, kratko ono sto se zna da su apostoli bili Isusovi ucenici i da su bili i neki drugi (manji) ucenici, pa drugi hriscani u to vreme, crkvena predanja, apostolska predanja, nepisana predanja, i sva ta ova svedocanstva su usla u Pismo i rekonstruisan je Isus i njegova misija i posle apostolska propoved.
Intezitet i surovost tih progona je bio dramatican, istina nije bio konstantan vremenski, ali u svakom slucaju su hriscani ziveli u Rimskoj drzavi kao gradjani drugog reda, stalno pod strahom od raznih vrsta progona, na kraju i stvarno nemilosrdno gonjeni i surovo ubijani u manjim ili vecim progonima.
Opet ne mogu lektorisanje neke greske ovako sam iz glave nabaco na jedno.