Zašto se zaljubljujemo u strance?

Nemam puno iskustva. Desilo mi se dva puta. Zaljubila sam se u jednog, tada nedostupnog pevača i kasnije sam upoznala suvlasnika kafića koji se nalazio preko puta moje kuće.

Zašto se zaljubljujemo u strance?

Ljudi koje poznajemo, koji su nam drugari ili pravi prijatelji nisu nam zanimljivi da bi se u njih zaljubili. Poznajemo ih dobro, znamo sve o njima i oni o nama.

Stranac koji slučajno uđe u naš život je drugačiji od poznatih ljudi. Nosi u sebi neku misterioznost. Lepo izgleda, ostavlja lep, prijatan prvi utisak.

Ta zaljubljenost može da preraste u ljubav, ali i ne mora. Ukoliko se pokaže da smo pogrešno procenili taj prvi utisak, razočaramo se.

Ne znam da li se odrasle, zrele osobe tako zaljubljuju. Bila sam jako, jako mlada kada sam se zaljubila u jednog stranca i posle kratkog vremena ta zaljubljenost je nestala.

Verovatno mi se više neće dogoditi da budem zaljubljena u stranca.

Možda i hoće, ali će to biti drugačije nego što je bilo u ranoj mladosti...nikad ne kažem "nikad".

Ta izreka "nikad ne reci nikad" je tačna. Ne možemo da znamo šta nam donosi bliža ili dalja budućnost.
 
Skoro sam upoznao damu. Ona udata i voli muža, želi samo strast. Tako mi rekla. Sex je bio više nego dobar. Na rastanku poljubili smo se u obraz. Drugi dan mi piše, kako ju je muž lepo dočekao, kada se vratila sa godišnjeg. Bilo mi čudno, sada već par poruka, pita gde sam, šta radim, hvali naš susret, čini mi se da je malo hvata.
 
Ја у странце као непознате људе не могу да се заљубим уопште јер органски не подносим странце. Али у странкиње у смислу да су из страних држава се пуно заљубљујем, неупоредиво више волим непознату странкињу него непознату Српкињу, јер странкиње разлике виде као егзотичност а не као нешто за осуду, да осуђују могу само домаћи људи.
 

Back
Top