Tramp je, uprkos retorici, u praksi pokušao sve što je mogao da približi SAD Rusiji: umanjivao značaj NATO-a, javno hvalio Putina, blokirao ili odlagao vojnu pomoć Ukrajini, pozivao na kraj sankcija i nudio Moskvi povratak u međunarodne institucije. Međutim, ništa od toga nije dalo rezultat jer ključni problem nije u zapadu, već u samoj prirodi Putinovog režima.
Putin je odavno ušao u fazu vladavine u kojoj mu je rat postao politički alat za održavanje moći. Spoljni neprijatelj je neophodan kako bi se unutrašnji problemi zamaskirali, ekonomski zastoj, korupcija, autoritarizam. Svaki poziv na mir bi otvorio prostor za pitanja i preispitivanja, a to režim ne može da dozvoli.
Zato se rat i dalje vodi, ne zato što neko "ne želi mir", već zato što mir konkretno Putinu ne odgovara. On ne traži pregovore, već kapitulaciju, što nije realno da će mu neko dati. Nažalost, dokle god je takva logika vlasti u Kremlju, mir neće biti realna opcija a obični ljudi na obe strane će nastaviti da stradaju zbog tuđih ambicija.