Zašto neki ljudi...

Night Nurse

Ističe se
Poruka
2.488
...imaju tako pasivan stav prema životu?Nemaju volje da se za bilo šta bore(već čekaju da im sve padne s neba),prenemažu se i kukaju kad nije po njihovom(a ništa nisu ni uradili da bude kako su oni hteli),stalno zapadaju u depresije jer se osećaju besmisleno i promašeno,"peru ruke" od svega("nije bilo u njihovoj moći"),stalno su u defanzivi...Kako ih pokrenuti i ima li uopšte svrhe pokušavati?
 
stav..nije bitan stav vec u praksi kako ko ide kroz zivot..mnogo puta cu pricati da je drzava kriva sto su mnogi sjebani i to je tacno..sto ne znaci da se ne borim i da nisam radio 10 poslova..tako isto cu kukati na miskovica i mnoge druge koji su napredovali davanjem bulje..sve cu to pricati jer postoje konkretni dokazi..nemam nameru pod tepih gurati ocigledne nepravde ne prema meni nego pretezno prema drugima
 
...imaju tako pasivan stav prema životu?Nemaju volje da se za bilo šta bore(već čekaju da im sve padne s neba),prenemažu se i kukaju kad nije po njihovom(a ništa nisu ni uradili da bude kako su oni hteli),stalno zapadaju u depresije jer se osećaju besmisleno i promašeno,"peru ruke" od svega("nije bilo u njihovoj moći"),stalno su u defanzivi...Kako ih pokrenuti i ima li uopšte svrhe pokušavati?
To je stav poznat kao pasivna agresija...Ne preduzimati ništa konkretno, da ne bi pogrešio-aonda svaljivati na druge da su krivi i odgovorni za čitav život dotične osobe...Dok su mlađi krivi su profesori, roditelji...Posle partner, nadređenii sl...
Osobe koje se plaše da preuzmu odgovornost.
 
Tim je ljudima lakse je okriviti sve druge za ,,nepravde'' zivotne nego priznati sebi da nemaju hrabrosti da se sa njima suoce i pocnu da ih resavaju...vec je Egona lepo objasnila...nezgoda sa njima je sto im mnogi poveruju, pa onda vuku takve ljude na svojim ledjima, dugo...
 
Tim je ljudima lakse je okriviti sve druge za ,,nepravde'' zivotne nego priznati sebi da nemaju hrabrosti da se sa njima suoce i pocnu da ih resavaju...vec je Egona lepo objasnila...nezgoda sa njima je sto im mnogi poveruju, pa onda vuku takve ljude na svojim ledjima, dugo...

Da, da...Uvek imaju tako sjajnu priču i životni su paraziti koje crpe energiju svojih dobrotvora...Dok im isti ne okrenu leđa, ako to ikada učine. Međutim-njih to neće nagnati na samospoznaju, nego na traženje novih žrtava.
 
...imaju tako pasivan stav prema životu?Nemaju volje da se za bilo šta bore(već čekaju da im sve padne s neba),prenemažu se i kukaju kad nije po njihovom(a ništa nisu ni uradili da bude kako su oni hteli),stalno zapadaju u depresije jer se osećaju besmisleno i promašeno,"peru ruke" od svega("nije bilo u njihovoj moći"),stalno su u defanzivi...Kako ih pokrenuti i ima li uopšte svrhe pokušavati?

Strah
 
Da, da...Uvek imaju tako sjajnu priču i životni su paraziti koje crpe energiju svojih dobrotvora...Dok im isti ne okrenu leđa, ako to ikada učine. Međutim-njih to neće nagnati na samospoznaju, nego na traženje novih žrtava.

Na zalost, da...u vecini slucajeva...dobro, mi smo to ovde pojednostavili, ali to jeste sustina takvih osoba...uplaseni su od sebe samih...a i od svih drugih...i njihova ,,teska'' zivotna prica je paravan iza koga se vecno kriju...
 
Pokretanje i čupanje takvih osoba je ozbiljan stvar, prvo je potrebno da se suoče sa sopstvenim strahovima od akcije i da shvate da je ljudski i pogrešiti, nije veliki broj onih koji su toosvestili u sebi i ,,rodili" se...Ali ipak ima nade, čak i uz pomoć psihologa ili još bolje psihoterapeuta.
 
Naravno da ima nade...ali samo ako u sebi imaju nesto sto ih u nekom trenutku natera de se pokrenu, da dozvole sebi da postanu svesni da nije sve bas tako kako oni dozivljavaju...ali to je retkost...
ne mozes pokrenuti nekoga na silu, koliko god da se trudis...
 
...imaju tako pasivan stav prema životu?Nemaju volje da se za bilo šta bore(već čekaju da im sve padne s neba),prenemažu se i kukaju kad nije po njihovom(a ništa nisu ni uradili da bude kako su oni hteli),stalno zapadaju u depresije jer se osećaju besmisleno i promašeno,"peru ruke" od svega("nije bilo u njihovoj moći"),stalno su u defanzivi...Kako ih pokrenuti i ima li uopšte svrhe pokušavati?
uh, teško...
 
...imaju tako pasivan stav prema životu?Nemaju volje da se za bilo šta bore(već čekaju da im sve padne s neba),prenemažu se i kukaju kad nije po njihovom(a ništa nisu ni uradili da bude kako su oni hteli),stalno zapadaju u depresije jer se osećaju besmisleno i promašeno,"peru ruke" od svega("nije bilo u njihovoj moći"),stalno su u defanzivi...Kako ih pokrenuti i ima li uopšte svrhe pokušavati?

..postoji u prirodi pojava koja se zove simbioza ... ukoliko naravno napravimo poređenje i zamislimo da su neurotransmiterski procesi sa fiziologijom i anatomskom strukturom moždanih ćelija genetski ustrojeni na jedan tako 'karakterističan' način ....
..ukoliko nisu postoje razno razni načini za 'podizanje raspoloženja'.. ali oni zahtjevaju mogućnost održavanja takvih ponavljajućih sekvenci, odn. kontinuiteta
 
najbolje je osecati se superiornim..u odnosu na te pacenike, koji kukaju..
e sad, ako se ispostavi da da mi ne kukakmo , jer nam se sreca nasmesila pa imamo divne roditelje, koji su nam dali samopouydanje, i zlatnu kasiku, pa nemamo objektivnih problema?
ili se ispostavi da ne kaukamo, jer smo ubili u sebi svaki svaki osecaj , pa smo tvrdi i ladni ko kamen?
ili se ispostavi da smo gnjide, koje kradu, layu i otimaju, pa otud sve imaju i zato ne kukaju?
ps. ne branim kukace..al alo..aj malo siri pogled. ako moze.
 
To je stav poznat kao pasivna agresija...Ne preduzimati ništa konkretno, da ne bi pogrešio-aonda svaljivati na druge da su krivi i odgovorni za čitav život dotične osobe...Dok su mlađi krivi su profesori, roditelji...Posle partner, nadređenii sl...
Osobe koje se plaše da preuzmu odgovornost.
To je druga kategorija. Takvi se ne pominju u uvodnom postu. Treba postavljač da reaguje.
 
Lenjost brate..nema gore boljke..kao sve bi hteli a mrzi ih dupence da pomere
i onda iznalaze razloge i padaju u tu..kako rece depresiju....
nema sta motika i brazda nije izlecila..
 

Back
Top