Зашто је у Србију увезена обојена револуција, ко је режира, по којем сценарију и који је разлог

Dnevnik

Žarko Korać za Danas: Srbija je talac ljudi koji vlast cene više od života

Žarko Koraćdanas 09:09

Petak, 15. avgust

Mnogo puta sam proteklih godina na raznim tribinama odgovarao na pitanja o ljudskoj agresiji. To je ljudima uvek zanimljiva i važna tema, jer u krajnjoj liniji od nje zavisi sudbina naše civilizacije. Iznosio sam razne teorije o agresiji, od instinktivističkih kao Frojdova, pa sve do teorija socijalnog učenja ili situacionih. Ali znanje o agresiji mi lično nikada nije mnogo pomoglo da se sa mirom suočim sa njom kada je vidim.

Slično se dogodilo kada sam danas gledao snimke policijske brutalnosti u Valjevu juče. Prebijanje i šutiranje mladića koji leži na zemlji, prebijanje demonstranta koji ne pruža otpor hapšenju, su jasno vizuelno dokumentovani za svakog ko to želi da vidi. Ovo ne bi smelo da prođe bez krivične odgovornosti za one koji su to dozvolili. Društvo počne da se raspada kada država umesto da štiti svoje građane, počne da ih ugrožava. Objašnjenja policije da ima „prava na ovakvo postupanje“ štiteći red, su čudovišna. Još je Maksimilian Robespjer, francuski revolucionar rekao u 18. veku: svaki zakon koji krši neotuđiva prava čoveka, je u osnovi nepravedan i tiranski, to uopšte nije zakon. I tako je baš u Valjevu započeo vrlo agresivan obračun režima sa pobunjenim građanima. Bilo je toga naravno i prethodnih dana ali ne ovako sistematski i brutalno. Režim je prešao u poslednju fazu svoje odbrane, kako se moglo očekivati, nasiljem pod plaštom zaštite reda i zakona. Od ovog trenutka, Srbija je talac ljudi koji vlast cene više od života.

Subota, 16. avgust

Kako se moglo očekivati, svi protestanti na ulicama pozvani su da dođu u Valjevo. Da traže oslobađanje uhapšenih i pokažu da ih nasilje režima ne plaši. I došli su. Ovaj put policija se nešto malo povukla i izbegla još direktniju konfrontaciju nego prethodnog dana. Sada je režim mogao da vidi, ako to već nije video prethodnih meseci, da protesti na ulicama nisu stvar pojedinaca ili prolaznih političkih stavova, već ozbiljnih napora da se Srbija zaista demokratski promeni. Sada imamo konfrontaciju volje jednog čoveka i velikog dela društva, što se obično ne završava dobro. Odbijanje raspisivanja vanrednih izbora je siguran znak da SNS nema većinu. Ova opasna agonija koja traje mesecima, do sada je prošla bez ljudskih žrtava. Koliko dugo to još može da traje?


Nedelja, 17. avgust

Čitam ponovo rimskog književnika i istoričara Gaj Svetonija Trankvila i njegovu knjigu “Dvanaest rimskih careva”. Poslednji put sam je čitao još kao student. Svetonije pokušava pored ostalog da odgovori na pitanje šta su karakteristike ludila nekih rimskih vladara, kao što su Neron i Kaligula. Iako on generalno sledi antičku ideju o nekoj vrsti „božanske intervencije“ koja čoveku oduzima razum, sa čime se ne bi složili danas psihijatri i psiholozi, koji se uvek trude da elemente patologije prepoznaju pre njenog punog manifestovanja, on ipak daje vrlo zanimljive opise patologije nekih rimskih vladara. Opis Kaligule je posebno interesantan. Iako odgovara njegovoj ideji da je ovaj u početku vrlo popularan imperator manje-više naglo postao poremećen, on opisuje njegove iznenadne javne napade užasnog besa, tešku insomniju i potrebu da sebe prikazuje kao stvarno božanstvo, kroz njegove „razgovore“ sa mesecom ili Jupiterom. Danas bi rekli da je za četiri godine svoje vladavine pokazao ozbiljnu duševnu bolest koju su savremenici prepoznali. Ali bez obzira na sasvim drugi društveni i politički sistem starog Rima, pitanje traje do danas: šta raditi sa poremećenim vladarem? Posebno ako njegova patologija odgovara implicitnoj patologiji većine ljudi koji ga podržavaju. Demokratija se pokazala kao nedovoljna zaštita od poremećenih vladara. U susednoj socijalističkoj Rumuniji, ogorčene mase su prekinule miting predsednika Čaušeskua i ubrzo ga ubile sa suprugom. To nije bila zemlja parlamentarne demokratije ali od tog događaja nas deli svega trideset i pet godina. Kako izbeći promenu vlasti na nasilan način kada su demokratski izbori onemogućeni?

Žarko Korać za Danas: Srbija je talac ljudi koji vlast cene više od života 2
FoNet Darko Cojic
PS. Predsednik Srbije me ponovo optužuje da sam pokušao da podmetnem sliku iz Rumunije, govoreći o podršci studentskim protestima. On je, jadan, izgleda žrtva sopstvene propagande. Govoreći u jednoj TV emisiji pomenuo sam da su studentske kolone po Srbiji podržane od građana koji su izašli da ih pozdrave i naveo primer iz studentskog filma, gde im starica nudi dve jabuke dok pristižu. Dokument postoji. Onda čuveni istinoljubivi tabloid Informer objavi neku drugu sliku neke babe sa jabukama i kaže da je iz Rumunije, valjda kao dokaz da studenti i ja lažemo!? Predsedniče, ne verujte baš toliko lažljivom Informeru.

Ponedeljak, 18. avgust


Ugledni mediji na Zapadu počeli su da reaguju na nasilje na ulicama Srbije. Oni skoro uvek prethode oficijelnim reakcijama. Ništa dobro za režim u Srbiji.

Utorak, 19. avgust

Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić održao je konferenciju za štampu gde je pokušao da demonstrante na ulicama optuži za nasilje prema policiji. Ta logički izvrnuta tvrdnja bi bila goli cinizam da nije sasvim jednostavnog pitanja: više od šest meseci ulični protesti su bili egzemplarno mirni, šta se promenilo? Da li postoji bar minimum šanse da arogantni i beskrupulozni napadi vlasti na te mirne proteste i njihov zahtev da se održe izbori, dovode do besa učesnika? Da je strpljenje na izmaku. I da Dačić kao istaknuti funkcioner vlasti snosi punu odgovornost za ono što se dešava na ulicama gradova u Srbiji? Dačić mora biti svestan da se njegova politička karijera upravo završava. Skoro niko ko je ministar policije dok se na ulicama prebija mladost jedne zemlje, ne može da računa na političku budućnost. Predratni termin slične situacije – „Boža kundak“, traje do danas. Ali nešto drugo se otvara kao pitanje, šta će biti politička ali i pravna cena ljudi iz vlasti koji ćute na ovo divljaštvo na ulicama? Mnogi su morali da reaguju zbog institucionalne odgovornosti. Kolegijum rektora beogradskog univerziteta napisao je pismo Zagorki Dolovac tražeći da reaguje. Ogroman broj prebijenih mladih na ulicama su studenti beogradskog univerziteta. Ali mnogo drugih sramno ćuti. Kao često u istoriji, izabrali su ćutanje zbog ličnog interesa i sigurnosti. Gde su strukovna udruženja da se oglase (izuzimam svoje Društvo psihologa Srbije koje se jeste oglasilo)? Gde su ugledne javne ličnosti? Zar im nije žao prebijenih mladih ljudi, studentkinje kojoj jedan od šefova policije preti silovanjem? Hoće li takvu Srbiju? Danas praktično svako u ruci nosi mobilni telefon u kome je kamera. Sve što se dešava na ulicama je višestruko dokumentovano. Nikakvo saginjanje glave neće pomoći. Ponekada mislim da je lični ugled najjeftinija stvar u Srbiji. Nadam se da grešim.

Sreda, 20. avgust


Vlast se konačno dosetila, organizovaće danas kako se to govorilo u posleratnoj terminologiji „zdrave snage“, odnosno svoje pristalice, da u gradovima po Srbiji prekinu blokade i konačno pokaže koliko je još popularna. Vučićevi tabloidi trijumfalno to najavljuju. Ako i ostavimo po strani da će to biti samo još jedan neuspešni pokušaj organizovanja podrške „velikom vođi“ što bi rekli Kinezi, i hrabrenja posustalih pristalica, čoveka zabrinjava koliko SNS nije u stanju da nađe stvarni odgovor na devet meseci uličnih protesta u Srbiji. Kao da taj način organizovanja nacionalističke politike može samo da se oslanja na „mase“. Odane vođi bez pogovora. U svojoj sjajnoj knjizi „Mase i moć“, Elijas Kaneti koji naravno piše posle Gustava Le Bona i Frojda, pokazuje da potčinjavanje manipulativnom vladaru ima analogiju sa paranojom. Duboko je u pravu. Vođa „spasava“ pristalice od raznih opasnosti i uvek je budan. Ali mora bezpogovorno da se sledi, svako ko to ne radi je neprijatelj koga treba izolovati ili uništiti. I tako se deset godina zvanične priče da u Srbiji konačno imamo pravog vođu, nasuprot „žutim lopovima“, primiče svom kraju. Vučić pokušava da ponovo organizuje svoje „autobus mitinge“ ali više ne uspeva. Oni su od početka bili samo bleda kopija Miloševićevih mitinga na Gazimestanu i Ušću u Beogradu. Kao što je tada književnik Milovan Vitezović zadivljeno uzviknuo „dogodio se narod“ (i dobio stan), mi možemo da kažemo „narod je umoran i dosta mu je manipulacije“.


Četvrtak, 21. avgust

U poznatom filmu Sergeja Ajzenštajna, “Krstarica Potemkin”, o pobuni mornara 1905. godine na krstarici Potemkin, najčuvenija scena je masakr građana na velikim stepenicama u Odesi. Kozaci počinju da pucaju na miran okupljeni narod spuštajući se u stroju niz te stepenice. U jednom trenutku dečja kolica sa bebom unutra, takođe počinju da se nekontrolisano kreću niz stepenice. Nejasno je šta će se dogoditi sa bebom. Reči: kuda ideš Rusijo, prate tu scenu. Verovatno bi bilo previše patetično i istorijski preterano, napraviti analogiju sa događanjima u Srbiji danas. Ali svakako po mom mišljenju vlast u Srbiji sve slabije kontroliše događanja. NJen put neprekidne konfrontacije i pretnji studentima koji protestvuju, neće ništa dobro doneti svima nama. Ne može se pretnjama osigurati sve slabija podrška građana. Niti sniženjem cena salame. Onda kada je režim ućutkao većinu medija, u skoro svim opštinama strahom i potkupljivanjem građana mislio da je osigurao večnu vlast, neprekidnom satanizacijom opozicije obezbedio da ona ne može da ga ugrozi, potpuno iznenada došlo je do studentske pobune. Kojој se sada priključuje sve više građana. Bez obzira na politička lutanja studenata i povremenu aroganciju prema opoziciji, ta pobuna je siguran znak kraja ovog režima. Da upotrebim za kraj staru afričku poslovicu – što se majmun više penje uz drvo, više mu se vidi rep. Taj rep je sada vidljiv svima. Srbija zaslužuje demokratsku vlast koju je u jednom kratkom vremenu imala. Možda je došao trenutak da se onaj student koji javno kritikuje Đinđića i Đinđić, sretnu u budućnosti koju je sanjao Đinđić. Ali za sada sve ukazuje na korake ka poništavanju i ono malo demokratije koju smo imali poslednjih deset godina.

Autor je psiholog, profesor univerziteta u penziji i potpredsednik u Vladi Zorana Đinđića
sada i na drugim temam kontra botovanje sa istim izdjandjalim laznim opozicionarima poput ovo udbaske njuske koraca ?

studenti su jasno i glasno SAOPSTILI DA NIKO KO JE IMAO UCESCE U POLITICKOJ SCENI U POSLEDNJIM DECENIJAMA nema sta da trazi na STUDENTSKOJ LISTI

oyivljavanje zarka koraca nejgove saborke vesne pesic i slicnih udbaskih podvala iz dvehiljaditih je samo jos jedan pokusaj da se ponovo srbima nametnu lazni opozicionari kao i 2000te

cuo si studente- NIKO OD UCESNIKA NA POLITICKOJ SCENI ne moze biti na njihovoj strani :kpozdrav:

dyaba kontrabotovanje, prekini da svaku temu spamujes sa jednim te istim
 
УСАИД, Сорош, усташе, шиптари - сви непријатељи Срба и Србије ....
:mazi: :rotf:

USAID

1755942272974.png


Brnabić i Vučić nisu štedeli pohvale na račun aktivnosti USAID-a u Srbiji​

Podsećanja radi, godine 2021, kada je USAID obeležavao dve decenije rada u Srbiji, saopšteno je da od 2001. izdvojeno 882 miliona dolara. Kako je precizirano, to se, između ostalog, odnosilo na unapređenje rada lokalnih samouprava, nabavku sanitetskih vozila, otvaranje novih radnih mesta, pomoć poljoprivredi, malim i srednjim preduzećima, te “podršku težnjama Srbije da postane članica Evropske unije”.

Na izložbi pod nazivom “Dvadeset godina partnerstva – zajedno stvaramo”, upriličenoj u Jugoslovenskoj kinoteci u decembru 2021. predstavljeni su fotografije i video-materijali kako bi se prikazali neki od projekata USAID-a u našoj zemlji.

Otvaranju izložbe prisustvovali su i tadašnja premijerka Ana Brnabić, predsednik Narodne skupštine Ivica Dačić, a domaćini skupa bili su ambasador SAD u Srbiji Entoni Godfri i direktorka misije USAID u Srbiji Suzan Fric.
1755942374005.png


Vučić sa šeficom USAID-a: Jačanje odnosa sa SAD​

1755942460661.png



1755942664588.png
 
sada i na drugim temam kontra botovanje sa istim izdjandjalim laznim opozicionarima poput ovo udbaske njuske koraca ?

studenti su jasno i glasno SAOPSTILI DA NIKO KO JE IMAO UCESCE U POLITICKOJ SCENI U POSLEDNJIM DECENIJAMA nema sta da trazi na STUDENTSKOJ LISTI

oyivljavanje zarka koraca nejgove saborke vesne pesic i slicnih udbaskih podvala iz dvehiljaditih je samo jos jedan pokusaj da se ponovo srbima nametnu lazni opozicionari kao i 2000te

cuo si studente- NIKO OD UCESNIKA NA POLITICKOJ SCENI ne moze biti na njihovoj strani :kpozdrav:

dyaba kontrabotovanje, prekini da svaku temu spamujes sa jednim te istim
Добро, не једи се. Шта скачеш кад су студенти рекли да неће узимати у обзир потрошене кадрове. У чему је онда проблем. Као жвалега си контрадикторан. Дозвољаваш да се чује мишљење и других људи, па макар то био и Жарко Кораћ? Ја немам "моћ" да студенте убедим да узму др Кораћа, нит ми је то циљ. За Кораћа ми се је**, али ми је интересантна његова анализа/дијагноза жвалеге и жвалегара.
Нећу ти узети за зло ово паметовање. Добар си ти дечко. Биће нешто од тебе. :super:
 
Poslednja izmena:
:mazi: :rotf:

USAID

Pogledajte prilog 1774119

Brnabić i Vučić nisu štedeli pohvale na račun aktivnosti USAID-a u Srbiji​

Podsećanja radi, godine 2021, kada je USAID obeležavao dve decenije rada u Srbiji, saopšteno je da od 2001. izdvojeno 882 miliona dolara. Kako je precizirano, to se, između ostalog, odnosilo na unapređenje rada lokalnih samouprava, nabavku sanitetskih vozila, otvaranje novih radnih mesta, pomoć poljoprivredi, malim i srednjim preduzećima, te “podršku težnjama Srbije da postane članica Evropske unije”.

Na izložbi pod nazivom “Dvadeset godina partnerstva – zajedno stvaramo”, upriličenoj u Jugoslovenskoj kinoteci u decembru 2021. predstavljeni su fotografije i video-materijali kako bi se prikazali neki od projekata USAID-a u našoj zemlji.

Otvaranju izložbe prisustvovali su i tadašnja premijerka Ana Brnabić, predsednik Narodne skupštine Ivica Dačić, a domaćini skupa bili su ambasador SAD u Srbiji Entoni Godfri i direktorka misije USAID u Srbiji Suzan Fric.
Pogledajte prilog 1774123

Vučić sa šeficom USAID-a: Jačanje odnosa sa SAD​

Pogledajte prilog 1774127
Било је и тога, но сада је више оног злога, јер злобаба и вештица Нуладнова и теби је дала свој отровани колачић ... Јеси ли посто сада њен псић?
 
Добро, не једи се. Шта скачеш кад су студенти рекли да неће узимати у обзир потрошене кадрове. У чему је онда проблем.
dzaba kontrabotujes sa tim vasim udbaskim podvalama

cuo si studente, pa onda cemu to uporno poturivanje srpskom narodu vasih izdjanjdalih aduta poput koraca i njegove heroine pesicke ?

uskoro sedi lustracija i put u buvare

cekticu im spremi ,nadji i jednu viska... :)
 
Било је и тога, но сада је више оног злога, јер злобаба и вештица Нуладнова и теби је дала свој отровани колачић ... Јеси ли посто сада њен псић?
УСАИД2 ЖВАЛА.jpeg
УСАИД.jpg
 
За Кораћа ми се је**, али ми је интересантна његова анализа/дијагноза жвалеге и жвалегара.
ahahahhahahahaahhahaa
:rotf:

''interensantna'' mi je analiza zavlege ...

pa ja se bum usral od ovoga :lol:

slicne ''analize'' daju i canak, gruhonjic, nestor, djilas, pa sada opet i draskovic, sve odsadasnje agentske njuske i prevaranti toboz layni opoyicionari...

da ga kao opljuju a onda uvale srbima isto ono sto su uvalili i 5og oktobra, kada se nista promenulo nije i kada je sistem doveo na scenu svoje dojucerasnje toboz opozicionare

''interensantna'' !
:rotf::rotf:

kontra bote, zalim slucaj, providno je puno. sedi 1
 
Добро, не једи се. Шта скачеш кад су студенти рекли да неће узимати у обзир потрошене кадрове. У чему је онда проблем. Као жвалега си контрадикторан. Дозвољаваш да се чује мишљење и других људи, па макар то био и Жарко Кораћ? Ја немам "моћ" да студенте убедим да узму др Кораћа, нит ми је то циљ. За Кораћа ми се је**, али ми је интересантна његова анализа/дијагноза жвалеге и жвалегара.
Нећу ти узети за зло ово паметовање. Добар си ти дечко. Биће нешто од тебе. :super:
Немања, ти ли си? Ако јеси све ћу ти веровати ...Обећавам ...
 
Немања, ти ли си? Ако јеси све ћу ти веровати ...Обећавам ...
Нисам. Шредер/Блер/Клинтон/Рама/Хилари/Олбрајт сам. србине! :ortaci3:

SOROŠEV MALI.jpeg
жвала и чермак-маркач.jpg
жвала шредер.jpg
 
Aleksndar Vucic mora krivicno da odgovara zbog toga sto je na celu mafijasko-teroristicke organizovane kriminalne grupe, poznate po akronimu 'SNS'.
Зашто? То су твоји пусти снови, јер си лично опседнут Александром Вучићем ...
 
:mazi: :rotf:

USAID

Pogledajte prilog 1774119

Brnabić i Vučić nisu štedeli pohvale na račun aktivnosti USAID-a u Srbiji​

Podsećanja radi, godine 2021, kada je USAID obeležavao dve decenije rada u Srbiji, saopšteno je da od 2001. izdvojeno 882 miliona dolara. Kako je precizirano, to se, između ostalog, odnosilo na unapređenje rada lokalnih samouprava, nabavku sanitetskih vozila, otvaranje novih radnih mesta, pomoć poljoprivredi, malim i srednjim preduzećima, te “podršku težnjama Srbije da postane članica Evropske unije”.

Na izložbi pod nazivom “Dvadeset godina partnerstva – zajedno stvaramo”, upriličenoj u Jugoslovenskoj kinoteci u decembru 2021. predstavljeni su fotografije i video-materijali kako bi se prikazali neki od projekata USAID-a u našoj zemlji.

Otvaranju izložbe prisustvovali su i tadašnja premijerka Ana Brnabić, predsednik Narodne skupštine Ivica Dačić, a domaćini skupa bili su ambasador SAD u Srbiji Entoni Godfri i direktorka misije USAID u Srbiji Suzan Fric.
Pogledajte prilog 1774123

Vučić sa šeficom USAID-a: Jačanje odnosa sa SAD​

Pogledajte prilog 1774127


Pogledajte prilog 1774131
syebali sve usaid pare, sproveli obojenu reoluciju, i sada bi da se izvuku sns hohstapleri i ova ana koja je bila glavna za obojenu revoljuciju i usaid pare
 

Ubitačna analiza Bojana Pajtića: Ko su čuvari poretka u Srbiji?

Politika Autor: Bojan Pajtić 24. avg 202508:07
1731268247-DSC_6896-750x500.jpg

Bojan Pajtić, Utisak nedelje: Ivan Dinić/TV Nova
Kada studenti organizuju blokade ili sede na asfaltu, ne gaze pravni poredak već nas podsećaju na to šta je on. Kada pevaju ustavne članke ispred policijskog kordona, oni ne ruše red već mu vraćaju smisao, piše Bojan Pajtić u autorskom tekstu za Beogradsku otvorenu školu (BOŠ).

Autorski tekst profesora Bojana Pajtića, napisan za Beogradsku otvorenu školu, prenosimo u celosti.

U političkom govoru, ali i u svakodnevnoj upotrebi, pojam građanska neposlušnost često se izgovara s podozrenjem, pa čak i s prekorom. Kao da se njome unapred označava nepoželjan vid ponašanja, granična zona između slobode i anarhije. Ipak, istorija svedoči o nečemu sasvim suprotnom: najvažnije promene u modernim društvima nisu se dogodile zato što su svi bespogovorno poštovali zakone, već zato što su se neki ljudi, često manjina, usudili da ih prekrše u ime viših moralnih i ustavnih vrednosti. Klasična definicija građanske neposlušnosti podrazumeva svesno, nenasilno kršenje zakona u cilju ukazivanja na duboku nepravdu u postojećem pravnom poretku. Takav čin nije motivisan ličnim interesom, već težnjom ka opštem dobru i dubokom verom da zakon nije svrha sam po sebi, već sredstvo zaštite ljudskih prava, sloboda i dostojanstva.

Ova praksa ima čitav niz slavnih primera. Sufražetkinje su početkom 20. veka kršile zakone Ujedinjenog Kraljevstva, ne da bi ga obezvredile, već da bi ga proširile – da bi žene, dotad isključene iz političkog života, stekle pravo glasa. Zbog svojih dela bile su zatvarane, nasilno hranjene u zatvorima, ismevane u javnosti. Danas se njihov otpor posmatra kao prelomni trenutak u borbi za rodnu ravnopravnost. U Indiji, Mahatma Gandi je predvodio pokret koji je izveo celu jednu naciju na put nenasilnog otpora protiv britanske kolonijalne uprave.


1755544782-protest-gde-smo-ono-stali-180825-foto-goran-srdanov-nova-rs-14-1024x683.jpg

Građani u protestnoj šetnji na Novom Beogradu. Protest Gde smo ono stali Foto: Goran Srdanov/Nova.rs
Gandijev marš do mora, u znak protesta protiv poreza na so, bio je otvoreno kršenje zakona, ali i snažan simbol otpora nepravdi. Danas je Gandi uzor mnogima koji u protestu ne vide nasilje, već najviši oblik političke odgovornosti. U Sjedinjenim Američkim Državama, Martin Luter King je, pozivajući se na Gospodara moralnog zakona, predvodio Afroamerikance u borbi protiv rasne segregacije. Kršili su lokalne zakone, sedeli na „pogrešnim” mestima u autobusima, ulazili u restorane u kojima nisu smeli biti usluženi – i time razobličili licemerje poretka koji je na papiru garantovao jednakost, ali ju je u praksi, kroz niz lokalnih pravnih propisa država članica sistemski uskraćivao.
U svim ovim slučajevima, građani su zakon prekršili da bi pravni poredak spasili, da bi ga učinili pravednijim, inkluzivnijim i doslednijim svojim osnovama. Njihova neposlušnost nije bila bunt radi bunta, već protest zasnovan na dubokom razumevanju moralnih i ustavnih načela.

Ako se okrenemo savremenoj Srbiji, zatičemo intrigantan obrt: studenti i građani koji protestuju poslednjih osam meseci, svesno ulazeći u sukob sa određenim propisima – zauzimajući javne površine, organizujući blokade, ne prijavljujući skupove – ne traže promenu zakona, već njihovu doslednu primenu. Oni ne pozivaju na novo pravno uređenje, već na poštovanje postojećeg – onog koje je vlast dužna da štiti, a zapravo ga svakodnevno krši. U Srbiji, građanska neposlušnost sve više poprima oblik borbe za poredak, a ne protiv njega. To je ključna razlika u odnosu na klasične primere. Uloga se izokrenula: studenti traže poštovanje Ustava, dok režim taj isti Ustav sistematski zanemaruje. Od pravosuđa do izborne administracije, od javnih nabavki do medijskog prostora – pravna pravila postaju fleksibilna samo za one na vlasti, a kruta i represivna prema onima koji se usude da ih podsete na njihove granice. Ustav Republike Srbije u članu 1. određuje da je Srbija država zasnovana na vladavini prava i da vlast proističe od građana i pripada građanima. Član 4. jasno propisuje podelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, uz međusobnu kontrolu i ravnotežu. U praksi, međutim, ova načela se sprovode selektivno ili se potpuno ignorišu. Narodna skupština je pretvorena u servis izvršne vlasti, sudstvo je pod političkom dominacijom, a institucije poput REM-a, RIK-a i Ustavnog suda deluju pasivno ili otvoreno pristrasno.

Zato je paradoks današnje Srbije u tome što oni koji su označeni kao neposlušni – studenti, aktivisti, građani – zapravo nastoje da sačuvaju poredak, dok režim svojom samovoljom urušava temelje pravne države. Ne traže oni ništa radikalno, upravo suprotno: traže da Ustav važi, da sudije sude nezavisno, da mediji izveštavaju slobodno, da policija štiti sve građane, a ne samo članove partije. I za to su spremni da plate cenu – da budu ignorisani, targetirani, prebijeni, pa i uhapšeni. U tom smislu, njihovo delanje ima jasnu etičku vertikalu. Oni ne traže privilegije – traže red. Pomenuta odredba Ustava građane, konačno, čini i vlasnim da, kao nosioci suvereniteta, uvedu red ukoliko režim uvodi – nered. Takođe, nije nevažno podsetiti da je i Evropski sud za ljudska prava u više presuda ukazivao na važnost prava na mirno okupljanje i izražavanje. Kršenje tih prava, koje se redovno dešava kroz neopravdana hapšenja demonstranata, zastrašivanje, pa i fizičko nasilje, dodatno potvrđuje da vlast ne poštuje osnovne demokratske standarde.

Postavlja se, zato, ključno pitanje: možemo li, u ovakvim okolnostima, još uvek govoriti o građanskoj neposlušnosti? Ili bi preciznije bilo govoriti o režimskoj neposlušnosti – o vlasti koja krši Ustav, obesmišljava zakone, obespravljuje institucije i ignoriše ograničenja svoje moći? Ako studenti traže ono što piše u Ustavu, a vlast to odbija da sprovodi – ko je zapravo neposlušan? Ova dilema nije samo retorička. Ona razobličava suštinu sukoba koji se danas vodi u Srbiji. To nije sukob između anarhije i reda, već između pravne države i partijske države. Između onih koji hoće sistem koji važi za sve i onih koji žele sistem koji važi samo za njih.

U tom kontekstu pojmovi se premeštaju: građanska neposlušnost postaje oblik ustavne vernosti, dok vlast sve više upražnjava režimsku neposlušnost, pišući, menjajući ili ignorišući pravila po sopstvenom nahođenju, mimo zakonskih procedura. Kada studenti organizuju blokade ili sede na asfaltu, ne gaze pravni poredak već nas podsećaju na to šta je on. Kada pevaju ustavne članke ispred policijskog kordona, oni ne ruše red već mu vraćaju smisao. Njihova neposlušnost je, po mom dubokom ubeđenju, ustavna lojalnost.

Zbog svega navedenog, ovo pitanje nije samo pravno, već i duboko političko i moralno: ko je danas istinski čuvar poretka u Srbiji – građanin ili režim? Mislim da se odgovor sam nameće.
 

Ubitačna analiza Bojana Pajtića: Ko su čuvari poretka u Srbiji?

Politika Autor: Bojan Pajtić 24. avg 202508:07
1731268247-DSC_6896-750x500.jpg

Bojan Pajtić, Utisak nedelje: Ivan Dinić/TV Nova
Kada studenti organizuju blokade ili sede na asfaltu, ne gaze pravni poredak već nas podsećaju na to šta je on. Kada pevaju ustavne članke ispred policijskog kordona, oni ne ruše red već mu vraćaju smisao, piše Bojan Pajtić u autorskom tekstu za Beogradsku otvorenu školu (BOŠ).

Autorski tekst profesora Bojana Pajtića, napisan za Beogradsku otvorenu školu, prenosimo u celosti.

U političkom govoru, ali i u svakodnevnoj upotrebi, pojam građanska neposlušnost često se izgovara s podozrenjem, pa čak i s prekorom. Kao da se njome unapred označava nepoželjan vid ponašanja, granična zona između slobode i anarhije. Ipak, istorija svedoči o nečemu sasvim suprotnom: najvažnije promene u modernim društvima nisu se dogodile zato što su svi bespogovorno poštovali zakone, već zato što su se neki ljudi, često manjina, usudili da ih prekrše u ime viših moralnih i ustavnih vrednosti. Klasična definicija građanske neposlušnosti podrazumeva svesno, nenasilno kršenje zakona u cilju ukazivanja na duboku nepravdu u postojećem pravnom poretku. Takav čin nije motivisan ličnim interesom, već težnjom ka opštem dobru i dubokom verom da zakon nije svrha sam po sebi, već sredstvo zaštite ljudskih prava, sloboda i dostojanstva.

Ova praksa ima čitav niz slavnih primera. Sufražetkinje su početkom 20. veka kršile zakone Ujedinjenog Kraljevstva, ne da bi ga obezvredile, već da bi ga proširile – da bi žene, dotad isključene iz političkog života, stekle pravo glasa. Zbog svojih dela bile su zatvarane, nasilno hranjene u zatvorima, ismevane u javnosti. Danas se njihov otpor posmatra kao prelomni trenutak u borbi za rodnu ravnopravnost. U Indiji, Mahatma Gandi je predvodio pokret koji je izveo celu jednu naciju na put nenasilnog otpora protiv britanske kolonijalne uprave.


1755544782-protest-gde-smo-ono-stali-180825-foto-goran-srdanov-nova-rs-14-1024x683.jpg

Građani u protestnoj šetnji na Novom Beogradu. Protest Gde smo ono stali Foto: Goran Srdanov/Nova.rs
Gandijev marš do mora, u znak protesta protiv poreza na so, bio je otvoreno kršenje zakona, ali i snažan simbol otpora nepravdi. Danas je Gandi uzor mnogima koji u protestu ne vide nasilje, već najviši oblik političke odgovornosti. U Sjedinjenim Američkim Državama, Martin Luter King je, pozivajući se na Gospodara moralnog zakona, predvodio Afroamerikance u borbi protiv rasne segregacije. Kršili su lokalne zakone, sedeli na „pogrešnim” mestima u autobusima, ulazili u restorane u kojima nisu smeli biti usluženi – i time razobličili licemerje poretka koji je na papiru garantovao jednakost, ali ju je u praksi, kroz niz lokalnih pravnih propisa država članica sistemski uskraćivao.
U svim ovim slučajevima, građani su zakon prekršili da bi pravni poredak spasili, da bi ga učinili pravednijim, inkluzivnijim i doslednijim svojim osnovama. Njihova neposlušnost nije bila bunt radi bunta, već protest zasnovan na dubokom razumevanju moralnih i ustavnih načela.

Ako se okrenemo savremenoj Srbiji, zatičemo intrigantan obrt: studenti i građani koji protestuju poslednjih osam meseci, svesno ulazeći u sukob sa određenim propisima – zauzimajući javne površine, organizujući blokade, ne prijavljujući skupove – ne traže promenu zakona, već njihovu doslednu primenu. Oni ne pozivaju na novo pravno uređenje, već na poštovanje postojećeg – onog koje je vlast dužna da štiti, a zapravo ga svakodnevno krši. U Srbiji, građanska neposlušnost sve više poprima oblik borbe za poredak, a ne protiv njega. To je ključna razlika u odnosu na klasične primere. Uloga se izokrenula: studenti traže poštovanje Ustava, dok režim taj isti Ustav sistematski zanemaruje. Od pravosuđa do izborne administracije, od javnih nabavki do medijskog prostora – pravna pravila postaju fleksibilna samo za one na vlasti, a kruta i represivna prema onima koji se usude da ih podsete na njihove granice. Ustav Republike Srbije u članu 1. određuje da je Srbija država zasnovana na vladavini prava i da vlast proističe od građana i pripada građanima. Član 4. jasno propisuje podelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, uz međusobnu kontrolu i ravnotežu. U praksi, međutim, ova načela se sprovode selektivno ili se potpuno ignorišu. Narodna skupština je pretvorena u servis izvršne vlasti, sudstvo je pod političkom dominacijom, a institucije poput REM-a, RIK-a i Ustavnog suda deluju pasivno ili otvoreno pristrasno.

Zato je paradoks današnje Srbije u tome što oni koji su označeni kao neposlušni – studenti, aktivisti, građani – zapravo nastoje da sačuvaju poredak, dok režim svojom samovoljom urušava temelje pravne države. Ne traže oni ništa radikalno, upravo suprotno: traže da Ustav važi, da sudije sude nezavisno, da mediji izveštavaju slobodno, da policija štiti sve građane, a ne samo članove partije. I za to su spremni da plate cenu – da budu ignorisani, targetirani, prebijeni, pa i uhapšeni. U tom smislu, njihovo delanje ima jasnu etičku vertikalu. Oni ne traže privilegije – traže red. Pomenuta odredba Ustava građane, konačno, čini i vlasnim da, kao nosioci suvereniteta, uvedu red ukoliko režim uvodi – nered. Takođe, nije nevažno podsetiti da je i Evropski sud za ljudska prava u više presuda ukazivao na važnost prava na mirno okupljanje i izražavanje. Kršenje tih prava, koje se redovno dešava kroz neopravdana hapšenja demonstranata, zastrašivanje, pa i fizičko nasilje, dodatno potvrđuje da vlast ne poštuje osnovne demokratske standarde.

Postavlja se, zato, ključno pitanje: možemo li, u ovakvim okolnostima, još uvek govoriti o građanskoj neposlušnosti? Ili bi preciznije bilo govoriti o režimskoj neposlušnosti – o vlasti koja krši Ustav, obesmišljava zakone, obespravljuje institucije i ignoriše ograničenja svoje moći? Ako studenti traže ono što piše u Ustavu, a vlast to odbija da sprovodi – ko je zapravo neposlušan? Ova dilema nije samo retorička. Ona razobličava suštinu sukoba koji se danas vodi u Srbiji. To nije sukob između anarhije i reda, već između pravne države i partijske države. Između onih koji hoće sistem koji važi za sve i onih koji žele sistem koji važi samo za njih.

U tom kontekstu pojmovi se premeštaju: građanska neposlušnost postaje oblik ustavne vernosti, dok vlast sve više upražnjava režimsku neposlušnost, pišući, menjajući ili ignorišući pravila po sopstvenom nahođenju, mimo zakonskih procedura. Kada studenti organizuju blokade ili sede na asfaltu, ne gaze pravni poredak već nas podsećaju na to šta je on. Kada pevaju ustavne članke ispred policijskog kordona, oni ne ruše red već mu vraćaju smisao. Njihova neposlušnost je, po mom dubokom ubeđenju, ustavna lojalnost.

Zbog svega navedenog, ovo pitanje nije samo pravno, već i duboko političko i moralno: ko je danas istinski čuvar poretka u Srbiji – građanin ili režim? Mislim da se odgovor sam nameće.
То је убитачна будалетина, лопужа и шарлатан...Видели смо како су дугогодишњом владавином српском АП Војводина исту довели до просјачког штапа и ако би по својим природним ресурсима могла да буде истински и прави рај у нашој предивној Србији. Обично удбашко копиле, које је дресирано да мрзи Србе и Србију ...
 
То је убитачна будалетина, лопужа и шарлатан...Видели смо како су дугогодишњом владавином српском АП Војводина исту довели до просјачког штапа и ако би по својим природним ресурсима могла да буде истински и прави рај у нашој предивној Србији. Обично удбашко копиле, које је дресирано да мрзи Србе и Србију ...
За разлику од вас оберпатриЈота који "волите" Србију толико да сте је задужили, распродали, раскопали и затровали. :super:
SOROŠEV MALI.jpeg
жвала шредер.jpg
УСАИД2 ЖВАЛА.jpeg
 

Šta je Vučić izjavljivao o onima koje sada poziva na dijalog?

Uglješa Bokićdanas 07:59


Nema pregovora sa teroristima i onima koji su hteli da ruše državu, napisano je na zvaničnom Iks nalogu Srpske napredne stranke 9. jula. Ipak, predsednik Aleksandar Vučić juče je predstavnike studentskog pokreta ponovo pozvao na dijalog, iako ih smatra terosristima sa kojima nema pregovora.

Na samom početku studentskih protesta, tačnije 21. decembra prošle godine, kada su studenti došli ispred Predsedništva gde je predsednik Republike držao konferenciju za medije, izgovorio je jednu, sada već antologijsku rečenicu.

“Da izađem da ih vređam, da izađem da se tučem, da izvedem ‘Kobre’ da ih razbacamo sve, ne bi trebalo šest‑sedam sekundi.”

U sredu 13. avgusta ove godine, Kobre su se sukobile sa građanima u Novom Sadu, ali nisu nikoga razbacale, već su pripadnici ove jedinice pukom srećom prošli samo sa lakim telesnim povredama.

Predsednik Srbije je poslednja tri i po meseca studente i građane „čašćavao“ raznim imenima, uz kategorično odbijanje zahteva za raspisivanjem izbora i bilo kakvom vrstom dijaloga.

Da li je uopšte realno da oni koji je Vučić optuživao za rušitelje države, nazivao stranim plaćenicima, nasilnicima koji sprovode „obojenu revoluciju“, sada sednu sa njim za isti sto i razgovaraju o bilo čemu?

Da li je moguće da se za istim stolom nađu studentkinja kojoj su četvorica aktivista SNS-a u Novom Sadu polomila vilicu, a koje je lično Vučić pomilovao.

„Sloboda junacima! Nikola Blagojević, Danilo Raičević, Stefan Kojović, Nemanja Despotović. Tatvor blokaderskim teroristima“, napisao je Vučić na svom Instagram profilu 20 maja.

Pre ove objave, na mitingu SNS-a u Nišu 17. maja Vučić je poručio studentima da ga „ne zanimaju njihovi izbori“ i da je to“gotova priča“

Pred Vidovdanski protest, na kojem su studenti postavili ultimatum Vučiću da raspiše izbore on je odgovorio: „Srpska država je bilo mnogo puta pred ultimatumima stranih velikih sila. I ovog puta su nam strane sile preko domaćih poslušnika uputile ultimatim. Odgovor srpske države je uvek bio isti. Nije Srbija šaka zobi da je pozobate. Ultimatim nije prihvacen ne morate da čekate sutra do 21 sat.“

Dan nakon Vidovdanskog protesta Vučić je rekao da iza protesta stoje neodređene „strane sile“ i da policiju treba obuzdati, ali je upozorio da se nasilje neće tolerisati.

„Država će biti odbranjena, a nasilnici će se suočiti sa pravdom“, rekao je on.

Pre samo pet dana, nakon serije demonstracija koje su organizovali studenti, a na kojima je došlo do sukoba sa aktivistima te stranke, ali i sa policijom, predsednik je najavio odlučnu reakciju države.

„Pitanje je dana kada će nekog da ubiju… Koga su rešili večeras da ubiju… Samo se plašim da će nekog da ubiju… Ništa im više nije preostalo već samo da počnu da ubijaju ljude“

On je zatim najavio „konačni odgovor države“

„Naredna 3-4 dana činiće vam se da smo se kao država sklonili i povukli… Šest, sedam dana… U jednom trenutku videćete svu odlučnost Srbije, iskoristićemo sve što nam je na raspolaganju“.

Međutim, sinoć ih je ponovo pozvao na dijalog, iako su njegov predlog od prekjuče svi odbili.
********************************************************************************************************************************************************
Збиља, оваквог "човека" су одбили? :sad2:
 
За разлику од вас оберпатриЈота који "волите" Србију толико да сте је задужили, распродали, раскопали и затровали. :super:
Pogledajte prilog 1774647Pogledajte prilog 1774648Pogledajte prilog 1774649
Да, то је покушај да се наметне таква перцепција фашистичком пропагандом, но стварност изгледа другачије - отвори очи, сада су ти заслепљене од мржње, и видећеш нове путеве, школе, болнице, многобројне фабрике, марљиве раднике и осмех на лицима људи који осећају колико име се је све на лепше покренуло после мрака и зла који су годинама трпели од стране обојених револуционара који су направили државни удар 5. октобра 2000. године. Тиме је потврђена она моја тврдња, истина о обојеним револуцијама, да је људима најгоре када обојена револуција успе ... Причаш о задужености Србије, а чињенице говоре да је Србија једна од намање задужених земаља у Европи. Чак и та задуженост, мада, као што сам написао, је на подношљивом нивоу, не обремењује грађане Србије, зато што су: експерт за економију Синиша Мали, експерт за финансије Јоргованка Табаковић и, наравно, човек са визијом и неизмерном енергијом, постигле вема блиске односе са пребогатим УАЕ, од њих су узимали јефтине кредите, са каматом испод 2%, како би отплатили оне, веома скупе и убитачне, који су жути сатрапи узимали са огромном каматом. Је ли мрзиш Вучића и ову власт, зато што имају резерве у висини седам милијарди и 57 т злата, које се чува у трезорима НБС? Отвори очи, молим Те, и видећеш све то ...Веруј ми да ће и Теби тада бити лакше, јер они који мрзе убијају сопствену душу ... Веруј ми, пријатељу, да је осмех најбољи лек ... Често нам се дешава да имамо 1000 разлога да мрзимо, но мудри пронађу један разлог да воле, преферирају га и себе сачувају од боле ...
 

Šta je Vučić izjavljivao o onima koje sada poziva na dijalog?

Uglješa Bokićdanas 07:59


Nema pregovora sa teroristima i onima koji su hteli da ruše državu, napisano je na zvaničnom Iks nalogu Srpske napredne stranke 9. jula. Ipak, predsednik Aleksandar Vučić juče je predstavnike studentskog pokreta ponovo pozvao na dijalog, iako ih smatra terosristima sa kojima nema pregovora.

Na samom početku studentskih protesta, tačnije 21. decembra prošle godine, kada su studenti došli ispred Predsedništva gde je predsednik Republike držao konferenciju za medije, izgovorio je jednu, sada već antologijsku rečenicu.

“Da izađem da ih vređam, da izađem da se tučem, da izvedem ‘Kobre’ da ih razbacamo sve, ne bi trebalo šest‑sedam sekundi.”

U sredu 13. avgusta ove godine, Kobre su se sukobile sa građanima u Novom Sadu, ali nisu nikoga razbacale, već su pripadnici ove jedinice pukom srećom prošli samo sa lakim telesnim povredama.

Predsednik Srbije je poslednja tri i po meseca studente i građane „čašćavao“ raznim imenima, uz kategorično odbijanje zahteva za raspisivanjem izbora i bilo kakvom vrstom dijaloga.

Da li je uopšte realno da oni koji je Vučić optuživao za rušitelje države, nazivao stranim plaćenicima, nasilnicima koji sprovode „obojenu revoluciju“, sada sednu sa njim za isti sto i razgovaraju o bilo čemu?

Da li je moguće da se za istim stolom nađu studentkinja kojoj su četvorica aktivista SNS-a u Novom Sadu polomila vilicu, a koje je lično Vučić pomilovao.

„Sloboda junacima! Nikola Blagojević, Danilo Raičević, Stefan Kojović, Nemanja Despotović. Tatvor blokaderskim teroristima“, napisao je Vučić na svom Instagram profilu 20 maja.

Pre ove objave, na mitingu SNS-a u Nišu 17. maja Vučić je poručio studentima da ga „ne zanimaju njihovi izbori“ i da je to“gotova priča“

Pred Vidovdanski protest, na kojem su studenti postavili ultimatum Vučiću da raspiše izbore on je odgovorio: „Srpska država je bilo mnogo puta pred ultimatumima stranih velikih sila. I ovog puta su nam strane sile preko domaćih poslušnika uputile ultimatim. Odgovor srpske države je uvek bio isti. Nije Srbija šaka zobi da je pozobate. Ultimatim nije prihvacen ne morate da čekate sutra do 21 sat.“

Dan nakon Vidovdanskog protesta Vučić je rekao da iza protesta stoje neodređene „strane sile“ i da policiju treba obuzdati, ali je upozorio da se nasilje neće tolerisati.

„Država će biti odbranjena, a nasilnici će se suočiti sa pravdom“, rekao je on.

Pre samo pet dana, nakon serije demonstracija koje su organizovali studenti, a na kojima je došlo do sukoba sa aktivistima te stranke, ali i sa policijom, predsednik je najavio odlučnu reakciju države.

„Pitanje je dana kada će nekog da ubiju… Koga su rešili večeras da ubiju… Samo se plašim da će nekog da ubiju… Ništa im više nije preostalo već samo da počnu da ubijaju ljude“

On je zatim najavio „konačni odgovor države“

„Naredna 3-4 dana činiće vam se da smo se kao država sklonili i povukli… Šest, sedam dana… U jednom trenutku videćete svu odlučnost Srbije, iskoristićemo sve što nam je na raspolaganju“.

Međutim, sinoć ih je ponovo pozvao na dijalog, iako su njegov predlog od prekjuče svi odbili.
********************************************************************************************************************************************************
Збиља, оваквог "човека" су одбили? :sad2:
Називао их је као што их називају сви нормални грађани Р. Србије ...Све они то јесу, а чак и у Библији је записано да се такви требају да назову содомити ...Знаш шта то значи и како правилно треба да се тумачи?
 

Back
Top