Зашто је пала Крајина?

[MOST6]

Zašto lažeš?

Što lažem?

 

[MOST6]

Већина народа на Балкану не би ни имало државу да није Србије и сасвим је нормално очекивати да таква држава преузме примат. Но да ли је заиста? Наравно да није. Србија је као победница рата могла да каже то је све Србија и тачка. Тражење од српске државе (НЕ НАРОДУ!) да се клања некиам који нису имали државу је неумесно. Словенци знају зашто, тиме што су им делови државе и даље заробљени у Аустрији и да није било Србије и њихове тежње да ослободи не само Србе већ и друге словенске народе данас све до Сплита била Србија а ви бисте живели у Аустрији баш као и делови Словеније које су и даље остали део Аустрије!

Većine naroda ne bi ni postajalo da se praljudi nisu yebali, ako ćemo tom logikom.

Nije normalno da su Srbi željeli primat u zajedničkoj južnoslavenskoj državi. To je trebala biti federacija ravnopravnih naroda, a ne srpska prčija. Da je Srbija mogla uzeti što je htjela i stvoriti proširenu srpsku državu, onda bi to i učinila i tu nema nikakve dvojbe. Jedini razlog zašto to nije učinila je jer to nije mogla učiniti, jer bi automatizmom izbio (građanski) rat među južnoslavenskim narodima.

Traženje Srba od ostalih naroda da se klanjaju i pokoravaju Srbima je nenormalno i neumjesno i nijedan normalan narod nikada ne bi pristao na takvo poniženje. I o kakvim ti to pišeš narodima koji nisu imali svoju državu? Bosna je bila država u srednjem vijeku, Hrvati su imali svoju državu u srednjem vijeku, Crna Gora je bila država do 1918. godine. Jedino Slovenci i Makedonci su bili nešto lošiji u tom pogledu.

 

[MOST6]

Та држава у стилу Репубљик Косова by САД не би ни постојала да није било Србије. Не заноси се. Могао бих да ти набрајам да сутра експонате (лажне државе) које су стваране само као део формалности односно да се прођу дипломатски папири како би се створило нешто друго доцније.

И друго Србија (не Срби) је већито радила у корист интернационализма а најмање у корист својих (националистичких) интереса тако да сва та машта о великосрпском национализму почива на хистерији и неоснованој мржњи према српском народу као да су Хрвати а не Срби доживели геноцид.

Budući da ima takvih likova koji razmišljaju kao ti, zato se Jugoslavija i raspala. I prva i druga. Jednostavno se narodi Jugoslavije nisu mogli složiti oko temeljnih stvari vezanih uz samo postojanje i funkcioniranje obaju Jugoslavija i jedini logični rasplet je bio dati ruku, pozdraviti i otići, što se i dogodilo. Ne može svatko imati svoje, sasvim nepomirljivo tumačenje i da narodi ostanu na okupu u zajedničkoj državi.

 

[MOST6]

Не умишљамо ништа. Србија је била држава.

И друго Србија (не Срби) је већито радила у корист интернационализма а најмање у корист својих (националистичких) интереса тако да сва та машта о великосрпском национализму почива на хистерији и неоснованој мржњи према српском народу која је кулмирала у другом светском рату. Као да су Хрвати а не Срби доживели геноцид. Као да су Срби хрватску децу у логорима мучили и убијали на нај свиерепије могуће начине пред којима би сваки писац хорора занемео а не обрнуто.

Srbija je nestala 1918. godine. Ponovno je uskrsnula kao država tek 2006. godine. Srbi nisu gotovo 90 godina imali svoju državu.

 

[MaRaMih162219]

eto

ako sam dobro upratio, ti tvrdiš da je pogreška krajiških srba što nisu prihvatili z4, ali prihvaćanjem plana z4 bez obzira na autonomna prava ipak bi se morali povinovati hrvatskoj vlasti u zagrebu, onda se opet gubi "suštinska vrednota" koju su krajiški srbi ajmo reći nastojali obraniti i legalizirati, a to ni u kom slučaju nije život pod ustaškom čizmom...

 

[MOST6]

Nije, jer su teroristi iz više republika krenuli d ase naoružavaju i spremaju liste za odstrel. A sve je pripremano decenijama pre samih napada na JNA:

Država koju ne žele njeni građani i narodi nije država. Nisu samo Slovenci i Hrvati napustili to sr.anje od države, već i Bošnjaci i Makedonci, a na kraju i Crnogorci. Jedini koji su željeli opstanak tog monstruma od države su Srbi. Baš se pitam zašto. Nije vam valjala, ha?

 

[Dе Sisti]

ako sam dobro upratio, ti tvrdiš da je pogreška krajiških srba što nisu prihvatili z4, ali prihvaćanjem plana z4 bez obzira na autonomna prava ipak bi se morali povinovati hrvatskoj vlasti u zagrebu, onda se opet gubi "suštinska vrednota" koju su krajiški srbi ajmo reći nastojali obraniti i legalizirati, a to ni u kom slučaju nije život pod ustaškom čizmom...

Greška je što nije prihvaćen Z4.
Mali broj ljudi je, zapravo, i čitao taj plan.
A on je nudio, ne samo Krajinu na 11 opština (tzv "oblasti prvog dela"), nego i opštinske autonomije u oblastima van Z4 Krajine (tzv. "oblasti drugog dela"), gde su Srbi imali većinu.

 

[MOST6]

Nije teško odrediti, zna sa kad je Hrvatska međunarodno priznata, a zna se kad su granatirali usednu SRJ i kad su napali susednu BiH.

Moram priznati da ne znam ništa o tom napadu. Međutim, ako je odatle dolazio napad na Hrvatsku, a druga jugoslavenska republika nije imala pravo sa svog teritorija napadati drugu republiku, naravno da mogu razumijeti zašto je hrvatska strana uzvratila. Ponavljam, ne znam ništa o tome. Samo nagađam.

 

[MOST6]

Vukovar


Likvidacije srpskih civila u Vukovaru započele su u lipnju 1991. ubojstvom Jovana Jakovljevića i odvođenjem u nepoznato ljudi kao što su Savo Damjanović, Mladen Mrkić i Željko Paić, nakon što se stanje u gradu kojim je vladao Tomislav Merčep dodatno zaoštrilo poslije ubojstva 12 hrvatskih policajaca u svibnju u Borovu Selu. Knjiga ‘Zločin bez kazne’ navodi 86 ubijenih i nestalih Srba, a procjene idu i preko 120 ljudi. Za zločine nad Srbima u Vukovaru 1991. nitko nije optužen.



Osijek


Zgrada Općinskog sekretarijata za narodnu obranu, kojim je predsjedao Branimir Glavaš, i obala Drave lokaliteti su na kojima su 1991. zatvarani, mučeni i ubijani osječki Srbi. Među najmanje 11 ubijenih civila bio je i Čedomir Vučković, koji je natjeran da pije kiselinu iz akumulatora pa ubijen hicima. Županijski sud u Zagrebu osudio je 2009. Glavaša, Ivicu Krnjaka, Gordanu Getoš Magdić, Dina Kontića, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića, no naredne godine Vrhovni im je sud smanjio kazne. Ustavni sud je 2015. ukinuo presudu Glavašu, koji je nakon izlaska iz zatvora u BiH, gdje je služio osmogodišnju kaznu, opet postao zastupnik u Saboru i na toj poziciji 2017. dočekao ponavljanje suđenja za slučajeve ‘Selotejp’ i ‘Garaža’.



Paulin Dvor


Nekolicina pripadnika HV-a je 11. prosinca 1991. ušla u Paulin Dvor i u kući Andrije Bukvića zatekla 19 civila koje su ubili vatrenim oružjem. Najmlađa žrtva, Anđa Jelić, imala je 41, a najstarija, Dmitar Katić, 82 godine. Nakon što su se haški istražitelji zainteresirali za slučaj, obavještajna je zajednica u suradnji s vojskom 1997. organizirala premještanje tijela u Liku. Za zločin u Paulin Dvoru osuđena su dvojica neposrednih počinitelja: Nikola Ivanković na 15 i Enes Viteškić na 11 godina zatvora.



Virovitica


Pripadnici hrvatski snaga su od ljeta 1991. do proljeća 1992. na virovitičkom području počinili nekoliko zločina nad srpskim civilima. Tijelo Duška Šaponje je nakon mučenja i ubojstva 11. siječnja 1992. pronađeno u kanalu pored ceste, a većina ostalih žrtava i danas se vode kao nestale. Za zločin nad Šaponjom i njegovom suprugom, koja je istoga dana silovana, Vojni sud u Bjelovaru osudio je u travnju 1992. na 15, odnosno 12 godina zatvora Darka Pila i Ivicu Majetića. U kaznenom postupku protiv četvorice optuženih za smrt Ranka Mitrića i Bogdana Mudrinića pred Županijskim sudom u Bjelovaru 2006. donesena je oslobađajuća presuda koju je potvrdio Vrhovni sud.



Novska


U večernjim satima 21. studenoga 1991. hrvatski vojnici upali su u dom Mihajla Šeatovića. Odveli su ga u susjednu kuću, gdje su već bili zatočeni Ljuban Vujić te Mišo i Sajka Rašković. Nakon mučenja, svih četvero civila je ubijeno. Narednog mjeseca pripadnici HV-a ušli su u kuću Petra Mileusnića kojeg su teško ranili, a ubili su Goranku Mileusnić, Veru Mileusnić i Blaženku Slabak koje su tamo zatekli. Na počinitelje tih zločina 1992. primijenjen je Zakon o oprostu. Novi postupak protiv Damira Vide Raguža i Željka Škledara, osumnjičenih za ubojstvo Šeatovića i ostalih, pokrenut je 2010. na Županijskom sudu u Sisku, gdje je Raguž nepravomoćno osuđen na 20 godina, dok je Škledar oslobođen. Nakon sjednice Žalbenog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, obojica su 2013. proglašena nevinima. Za zločin u kući Petra Mileusnića 2010. je pokrenut postupak protiv Željka Beline, Dejana Milića, Ivana Grgića i Zdravka Pleseca. Osumnjičeni su uskoro oslobođeni pod obrazloženjem Županijskog suda u Sisku da je riječ o presuđenoj stvari. No Vrhovni sud ukinuo je odbijajuću presudu Belini i Miliću, koje je Županijski sud u Zagrebu potom osudio na 10, odnosno 9 godina zatvora.



Požeška sela


Kada se veći dio mještana 26 većinski srpskih požeških sela u jesen 1991. odazvao pozivu na evakuaciju, dio njih odlučio je ostati u svojim kućama. Jedinice 121. brigade iz Nove Gradiške i 123. brigade iz Slavonske Požege 10. listopada započele su akciju ‘čišćenja’ sela Vučjak Čečavački, Šnjegavić, Jeminovac i Ruševac. Ubijena je najmanje 41 osoba, mahom starije dobi. Do danas nitko nije odgovarao za zločine.



Marino Selo


Pripadnici vojne policije 76. samostalnog bataljuna ZNG-a otvorili su krajem 1991. na lokaciji Ribnjak improvizirani zatvor u kojem su psihički i fizički zlostavljali Srbe. Do veljače 1992. kroz zatvor su prošla najmanje 24 civila, a od posljedica zlostavljanja 17 ih je umrlo. Zbog proceduralnih grešaka Vrhovni sud je 2010. ukinuo presudu Županijskog suda u Požegi kojom su godinu dana ranije Damir Kufner, Davor Šimić, Pavao Vancaš, Tomica Poletto, Željko Tutić i Antun Ivezić proglašeni krivima. Predmet je potom delegiran Županijskom sudu u Osijeku koji je Poletta osudio na 15, Tutića na 12 godina zatvora, a ostale oslobodio. Presudu je 2011. potvrdio Vrhovni sud.



Pakračka Poljana


Pripadnici postrojbe MUP-a su u jesen 1991. u mjestu Poljana između Pakraca i Kutine otvorili improvizirani zatvor u koji su dovodili srpske civile i manji broj Hrvata te ih ispitivali uz mučenje. Ubijeno je više desetaka ljudi, zbog čega su presudom Županijskog suda u Zagrebu iz 2005. na ukupno 30 godina zatvora osuđeni Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, ranije osumnjičeni za ubojstvo članova zagrebačke obitelji Zec, te Miroslav Bajramović i Branko Šarić. Tomislava Merčepa, zapovjednika skupine, isti je sud 2016. osudio na pet i pol godina zatvora, a Vrhovni sud mu je povećao kaznu na sedam godina.



Voćin


Nakon brojnih zločina koje su u voćinskom kraju počinile srpske snage, ulaskom HV-a u prosincu 1991. otpočela su ubojstva Srba. Prema dostupnim podacima, u nekoliko dana ubijeno je 35 civila, među kojima sedam žena i 15 osoba starijih od 60 godina. Za te zločine nitko nije odgovarao.



Medari


Prvog dana operacije ‘Blјesak’, 1. svibnja 1995., pripadnici HV-a ušli su u selo Medari i počinili zločin nad 22 civila. Najmlađa žrtva, Dragana Vuković, imala je sedam, a najstarija, Rade Čanak, 88 godina. Do danas nije podignuta nijedna optužnica.



Banijska sela


Pripadnici MUP-a i ZNG-a su 22. kolovoza 1991. izveli akciju na većinski srpska sela Blinjski Kut, Kinjačku Gornju, Kinjačku Donju, Blinjsku Gredu, Bestrmu, Trnjane, Čakale i Brđane, u kojoj je ubijeno 15 osoba. Većina žrtava bili su civili, no neki su se sukobili s hrvatskim snagama, o čemu svjedoči pogibija pet vojnika. Najmlađa civilna žrtva bila je Željka Bojinović, koja je u trenutku ubojstva imala 21 godinu. Kaznenu prijavu podignutu 2006. protiv osumnjičenika ŽDO u Sisku je iste godine odbacio.



Sisak


Od 1991. do 1995. pripadnici hrvatskih vojnih jedinica i MUP-a zastrašivali su, zlostavljali i ubijali sisačke Srbe. Procjene broja ubijenih kreću se od nekoliko desetaka pa sve do nekoliko stotina. Županijski sud u Osijeku osudio je 2013. Vladimira Milankovića, bivšeg zamjenika načelnika PU Sisak, na kaznu od osam godina zatvora. Drago Bošnjak, pripadnik pričuvnog sastava PU Sisak, oslobođen je optužbe. Presudu je potvrdio Vrhovni sud, koji je u istom navratu Milankoviću povećao kaznu na 10 godina. Optužnica je po zapovjednoj odgovornosti bila podignuta i protiv Đure Brodarca, ali je postupak prekinut 2011. zbog njegove smrti.



Dvor


Bombama i automatskim oružjem 8. kolovoza 1995. ubijeno je 10 osoba s posebnim potrebama sklonjenih u školi u Dvoru na Uni, te jedan bračni par. Ubojstvo je, prema pripadnicima danskog bataljuna UN-a, čiji je kamp bio u neposrednoj blizini škole, počinila skupina u maskirnim uniformama bez vidljivih vojnih oznaka. Zločin još uvijek nije procesuiran.



Napad na izbjegličku kolonu


Na cesti od Gline prema Dvoru, kod sela Ravno Rašće, Donji Klasnić i Žirovac, 7. i 8. kolovoza 1995. napadnuta je kolona izbjeglica iz ‘Oluje’. Prema izjavama svjedoka kolonu, u kojoj je ubijeno najmanje 16 civila, prvo je napao HV-a, a potom i 5. korpus Armije BiH. Najstarija žrtva bila je 90-godišnja Ana Mraović iz Bovića. Za zločin do danas nitko nije odgovarao.



Koranski most


Pripadnici MUP-a i ZNG-a 21. rujna 1991. u Karlovcu su zaustavili dva vojna kamiona s vojnicima JNA. Prva grupa zarobljenika odvezena je u prostorije policije, a druga je vođena pješice, kada su na Koranskom mostu po njima zapucale tri uniformirane osobe. Ubijeno je 13 zarobljenika, a četvorica su se spasila skokom s mosta. Karlovački Županijski sud u tri je navrata oslobodio počinitelja Mihajla Hrastova, bivšeg pripadnika MUP-a. Vrhovni sud potom ga je osudio na sedam godina zatvora, no presudu je 2010. ukinuo Ustavni sud. Hrastova je Vrhovni sud tek 2015. konačno osudio na četiri godine zatvora.



Zagreb


Neutvrđeni broj Srba je tokom 1991. i 1992. bio zatvoren u zatvoru u Gajevoj ulici, dvorcu Kerestinec i paviljonu 22 Zagrebačkog velesajma. U uhićenjima, mučenjima i likvidacijama sudjelovali su pripadnici pričuvne postrojbe MUP-a, tzv. merčepovci, koji su u noći 7. prosinca 1991. u kući ubili mesara Mihajla Zeca, dok su njegovu suprugu Mariju i 12-godišnju kćer Aleksandru ubili na Sljemenu. Iako su u prvom navratu priznali da su počinili ubojstva, Siniša Rimac, Nebojša Hodak, Munib Suljić, Igor Mikola i Snježana Živanović nikada nisu osuđeni za taj zločin jer su ispitani bez prisutnosti odvjetnika. Ubojstvo obitelji Zec spominje se u presudi Vrhovnog suda kojom je lani osuđen Merčep.



Kerestinec


U tzv. Konačištu ratnih zarobljenika Kerestinec od prosinca 1991. do travnja 1992. događala su se mučenja, ozljeđivanja, sakaćenja i moguća usmrćivanja ratnih zarobljenika. Bilo je zatočeno između 60 i 100 osoba, a neke od njih, poput R. M., bile su silovane. Zbog zlostavljanja najmanje 26 osoba, Županijski sud u Zagrebu je 2012. osudio Stjepana Klarića, zapovjednika logora, te četvero pripadnika HV-a: Dražena Pavlovića, Viktora Ivančana, Željka Živeca i Gorana Štrukelja. Dvije godine kasnije Vrhovni sud je predmet vratio na ponovno suđenje. Naposljetku je Klarić pravomoćno osuđen na četiri i pol godine, Ivančan na tri, Pavlović i Živec na dvije, a Štrukelj na jednu godinu i pet mjeseci zatvora.



Bjelovar


Pripadnici ZNG-a napali su 29. rujna 1991. kasarnu JNA ‘Božidar Adžija’. Nakon cjelodnevnog sukoba, u kojem su vojnici JNA pogodili više civilnih objekata, pri čemu su poginule tri žene, pukovnik JNA Rajko Kovačević naredio je polaganje oružja. Osim Kovačevića, pripadnici ZNG-a iz grupe zatvorenika izdvojili su i ubili Miljka Vasića i Dragišu Jovanovića. Suđenje za ovaj zločin još je uvijek u toku, a osumnjičeni Jure Šimić, bivši predsjednik Kriznog stožera Bjelovar, brani se sa slobode. U Bjelovaru je zarobljeno i šestero pripadnika JNA koji su u noći 3. listopada 1991. ubijeni u šumi Česma. ŽDO u Bjelovaru je za taj zločin teretilo Luku Markešića, Zdenka Radića, Zorana Marasa i Ivana Orlovića. Nakon što je Vrhovni sud u tri navrata ukinuo što oslobađajuće, što osuđujuće presude, zagrebački Županijski sud ih je krajem 2011. oslobodio.



Gospić


Grupa okupljena oko tzv. Operativnog štaba Lika, na čijem je čelu bio Tihomir Orešković, sredinom listopada 1991. privela je preko 50 ljudi, mahom srpskih civila, čija su se imena nalazila na popisu koji je ranije sastavila policija. Prva skupina od najmanje 10 osoba likvidirana je 17. listopada na plantaži borova Žitnik, a u tom je zločinu osobno sudjelovao Mirko Norac. Sljedećeg jutra, prema dogovoru Oreškovića i Norca, Stjepan Grandić je kao zapovjednik 2. bojne HV-a organizirao prijevoz preostalih civila na lokalitet Lipova Glavica i naredio njihovo ubojstvo. Presudom Županijskog suda u Rijeci iz 2003., koju je potvrdio Vrhovni sud, Orešković je osuđen na 15, Norac na 12, a Grandić na 10 godina zatvora. Kako je Norac na šest godina osuđen i zbog zločina u Medačkom džepu, kazna mu je objedinjena na 15 godina. Nakon dvije trećine odslužene kazne pušten je na slobodu.



Medački džep


U akciji Medački džep, kojom su od 9. do 17. rujna 1993. hrvatske snage oslobodile mjesta Divoselo, Lički Čitluk i Počitelj, ubijeno je 36 civila, od kojih 17 žena, i 52 srpska vojnika, uglavnom nakon zarobljavanja. Najmanje jednoj civilnoj žrtvi je prerezan vrat, a zabilježeno je i više slučajeva paljenja leševa. Haška istraga dovela je 2002. do podizanja optužnice protiv Mirka Norca, Rahima Ademija i Janka Bobetka, koji je preminuo 2002. Predmet je prebačen u nadležnost hrvatskom pravosuđu, koje je 2009. oslobodilo Ademija, a Norca osudilo na šest godina.



Kuline


HV je 2. ožujka 1992. u selu Nos Kalik zarobio 21 pripadnika krajiške vojske koji su dovedeni u šibenski vojni zatvor Kuline. Tamo je bilo zatočeno i najmanje četvero civila, koji su svakodnevno bili zlostavljani, a jedna od žena i više puta silovana. Damir Boršić, bivši zapovjednik zatvora, i Miroslav Periša, čuvar u Kulinama, 2017. su pred Županijskim sudom u Splitu nepravomoćno osuđeni na dvogodišnje zatvorske kazne.



Lora


Od 1992. do 1997. u splitskoj Lori bio je zatočen veći broj civilnih osoba, uglavnom Srba, i ratnih zarobljenika. Svakodnevno su trpjeli fizičko i psihičko zlostavljanje, mučenje i tjelesno kažnjavanje. U optužnicama se spominju imena dvojice ubijenih, Gojka Bulovića i Nenada Kneževića, dok Dalmatinski komitet za ljudska prava tvrdi da se radi o nekoliko desetaka njih. Pravosudna postupanja u slučaju Lora od početka su obilježena različitim opstrukcijama pravosudnih tijela. Splitski Županijski sud osudio je 2006. zbog ratnog zločina nad civilima (Lora 1) Tomislava Duića, Tončija Vrkića, Davora Banića, Miljenka Bajića, Josipa Bikića, Emilija Bungura, Antu Godića i Anđelka Botića, pripadnike 72. bojne Vojne policije HV-a, na šest do osam godina zatvora. Dijelu osumnjičenih koji su bili u bijegu suđeno je u odsutnosti, zbog čega im je naknadno obnovljen postupak koji je još u toku. U 2015. započelo je suđenje za zločin nad ratnim zarobljenicima (Lora 2), a kako se radi o slučajevima u kojima se spominje isto mjesto i vrijeme počinjenja kaznenih djela, odlučeno je da se predmeti spoje.



Komić


Pet dana nakon formalnog završetka operacije ‘Oluja’ pripadnici HV-a ušli su u ličko selo Komić, gdje su nakon paljenja kuća i gospodarskih objekata ubili najmanje sedam civila. Među njima je bila Marija Brkljača, nepokretna 74-godišnjakinja, koja je zapaljena u svojoj kući. Za zločin do danas nitko nije odgovarao.



Kijani


Do konca rujna 1995. u Kijanima kod Gračaca ubijeno je 14 civila koji su nakon ‘Oluje’ odlučili ostati na svojim ognjištima, među njima devet žena. O detaljima zločina, odnosno o mučenjima i silovanjima, svojevremeno su svjedočili danas pokojni Svetko Bolta i Nikola Jelača, koji su se 1995. spasili bijegom u obližnju šumu. Pred riječkim Županijskim sudom 2017. počelo je suđenje Rajku Kričkoviću, bivšem pripadniku HV-a, kojeg se tereti za trostruko ubojstvo.



Golubić


Pripadnici HV-a u danima nakon ‘Oluje’ ubili su u kninskom selu Golubić najmanje 18 civila. Većina žrtava bile su starije dobi, a najstarija Nevenka Grubić imala je 85 godina. Ubijeni su u neposrednoj blizini svojih kuća, uz izuzetak jedne grupe koja je ubijena na putu od Golubića prema selu Radljevac. Za zločine nitko nije optužen.



Grubori


Većina stanovnika Plavnog i Grubora se ujutro 25. kolovoza 1995. otišla prijaviti UNPROFOR-u u školsku zgradu u Plavnom. Uskoro su pripadnici UN-a, koji su vršili popis stanovništva, vidjeli dim i čuli pucnjeve iz smjera Grubora. Nakon što su došli u selo, pronašli su tijela šest civila: Milice, Marije, Jove i Miloša Grubora te Đure i Jovana Karanovića. Zločin je opisan u haškoj presudi Gotovini i drugima, a 2010. zagrebački ŽDO podignuo je optužnicu protiv trojice pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko: Franje Drlje, Bože Krajine i Igora Benete, koji je u međuvremenu pronađen obješen. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu utvrđeno je da su zločin nedvojbeno počinili pripadnici ATJ Lučko, ali su svi optuženi oslobođeni. Ponovljeno suđenje 2016. završilo je istim ishodom.



Mokro Polje


Ubojstva najmanje petero civila u Mokrom Polju kraj Knina započela su tokom akcije ‘Oluja’ i nastavila se nakon završetka vojnog djelovanja. Ružica Babić (69) ubijena je 6. kolovoza 1995. na pragu svoje kuće, a sutradan su hicima iz vatrenog oružja ubijeni Stana Popović (69) i njezin sin Mirko (43). Tijelo Jeke Kanazir (67), ubijene 9. kolovoza, nepoznati su počinitelji bacili u gusternu. Za navedene zločine nitko nije odgovarao.



Uzdolje


Trojica muškaraca s automatskim puškama dovezla su se u jutro 6. kolovoza 1995. u zaselak Šare sela Uzdolje, zatekavši osam osoba, od kojih je najstarija Đurđija Berić imala 79 godina. Sedmero njih ubijeno je u blizini ceste Knin – Drniš, dok je preživjela svjedokinja, koja je bila ranjena, uspjela pobjeći u šumu. Isti dan u zaseoku Šare ubijena je Sava Šare (73), a u okolnim selima, nekoliko dana nakon ‘Oluje’, ubijeno je još desetak civila. Za zločine nitko nije odgovarao.



Gošić


Tri tjedna nakon ‘Oluje’, 27. kolovoza 1995., u selu Gošić nepoznati su počinitelji ubili sedam starijih civila: Savu (70), Vasilja (68), Grozdanu (75), Mariju (81), Kosovku (77), Milku (75) i Dušana Borka (56), a desetak dana ranije ubijen je Gojko Ležaić (65). U spojenim kaznenim postupcima za zločine u Gošiću i Varivodama sumnjičilo se šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak.



Varivode


Gotovo dva mjeseca nakon ‘Oluje’, 28. rujna 1995., ubijeno je devet mještana Varivoda: Špiro (55), Jovo (75), Jovan (56), Radivoj (69), Marija (69), Milka (67) i Marko Berić (82) te Dušan Dukić (59) i Mirko Pokrajac (84). Ubijeni su hicima iz neposredne blizine na svojim kućnim pragovima. Kao i u slučaju Gošića, krivci nisu kažnjeni.

Da je srpsko političko vodstvo pristalo na dogovor o raspadu Jugoslavije i priznalo odluke Badinterove komsije i prekinulo s vojnim akcijama nakon što je Hrvatska postala međunarodno priznata članica UN-a, većina toga se ne bi dogodila. Tjerati svoje usprkos potpuno drugačijem razvoju događaja nikada ne može završiti ni dobro ni onako kako se nadaš. To su srpski političari trebali znati prije nego što su odlučili žrtvovati dio svog naroda.

 

[MaRaMih162219]

Greška je što nije prihvaćen Z4.
Mali broj ljudi je, zapravo, i čitao taj plan.
A on je nudio, ne samo Krajinu na 11 opština (tzv "oblasti prvog dela"), nego i opštinske autonomije u oblastima van Z4 Krajine (tzv. "oblasti drugog dela"), gde su Srbi imali većinu.

ok znači da smo mi ipak proveli legitimnu vojno redarstvenu operaciju kojom smo oslobodili svoj državni teritorij... ajde drago mije da ima etko kod vas tko ipak razumije gdje je nastupila sistemska greška... danas srbi imaju ogromna prava vjerojatno najveća na svijetu a da su prihvatili z4 živjeli bi ko mali bogovi...

 

[MOST6]

Pitam za susjeda"Koje godine je dogodine u Kninu"?
Prošlo je već 25 god.a stari se pomalo..
Hvala na odgovoru!!

Problem je motivacije. Mnogi bi jezikom došli do Lisabona, ali noge ne žele slušati.

 

[Lemmy the bastard]

ok znači da smo mi ipak proveli legitimnu vojno redarstvenu operaciju kojom smo oslobodili svoj državni teritorij... ajde drago mije da ima etko kod vas tko ipak razumije gdje je nastupila sistemska greška... danas srbi imaju ogromna prava vjerojatno najveća na svijetu a da su prihvatili z4 živjeli bi ko mali bogovi...

Krajina je kao Beograd, nije vas teritorij, trenutno je pod okupacijom, kao i 20% RS. A projekt Velika Srbija je po novom citav teritorij SFRJ. Sto je ok, ako moze Velika Britanija, moze i Velika Srbija.

 

[MaRaMih162219]

Krajina je kao Beograd, nije vas teritorij, trenutno je pod okupacijom, kao i 20% RS. A projekt Velika Srbija je po novom citav teritorij SFRJ. Sto je ok, ako moze Velika Britanija, moze i Velika Srbija.

i emun bi po toj logici bio naš teritorij, samo eto trenutno okupiran kao i cijelo podunavlje s lijeve strane plus srijem na desnoj obali dunava.... ali mi se s tim ne zanosimo.... trenutno smo okupirani sa nadogradnjama orbitera 3 i razvojem orbitera 4... ... a vi kupujte baryaktare... )

 

[Lemmy the bastard]

Ne, niste.
Sproveli ste udruženi zločinački poduhvat s ciljem trajnog proterivanja Srba iz Republike Hrvatske.
Ubijali civile tokom i nakon operacije.
Ali, to nije ovde tema, tako da ovom porukom završavamo ovaj mali off.

I jos su izvrsili agresiju na RSK a prije toga na SFRJ. To nemoj zaboraviti. Kazu oni, naravno uvek selektivna historija, da su srbi digli pobunu protiv rh. To je tocno. Ali zaboravljaju da su u istom tom trenutku oni digli pobunu protiv SFRJ. A Srbi nisu digli pobunu onako iz zabave, bilo im kao jako dosadno u zivotu.

 

[MaRaMih162219]

I jos su izvrsili agresiju na RSK a prije toga na SFRJ. To nemoj zaboraviti. Kazu oni, naravno uvek selektivna historija, da su srbi digli pobunu protiv rh. To je tocno. Ali zaboravljaju da su u istom tom trenutku oni digli pobunu protiv SFRJ. A Srbi nisu digli pobunu onako iz zabave, bilo im kao jako dosadno u zivotu.

pa što je vas bilo briga za to što smo se mi odmetnuli od sfrj, pa nije to bila vaša despotovina... vi ako ste htjeli ostati u sfrj mogli ste nitko vam nije ni branio, ali kako smo vidjeli na kraju ste i vi istu napustili...

 

[Lemmy the bastard]

pa što je vas bilo briga za to što smo se mi odmetnuli od sfrj, pa nije to bila vaša despotovina... vi ako ste htjeli ostati u sfrj mogli ste nitko vam nije ni branio, ali kako smo vidjeli na kraju ste i vi istu napustili...

Eh da je bar tako. Ja se nebi bunio. Pa srpsko rukovodstvo vam je i reklo da ako hocete da odete, al bez srba i njihovog teritorija gdje su oni vecina, RSK. Al ste odbili. Nije vas niko hteo drzati igdje silom. Bez brige. A drugo, srbi iz RSK, i ostalih gradova, koji su prezivjeli holokaust ndh, su sfrj smatrali svojom drzavom, ako se odcjepljujes, gasiš tu drzavu, njihovu domovinu. A da li covek ima pravo da brani svoju domovinu? Od agresora koji ju gasi?

 

[MOST6]

Krajina je kao Beograd, nije vas teritorij, trenutno je pod okupacijom, kao i 20% RS. A projekt Velika Srbija je po novom citav teritorij SFRJ. Sto je ok, ako moze Velika Britanija, moze i Velika Srbija.

Gluplji komentar nisam dugo pročitao. Teritorij koji je u sastavu Hrvatske i koji su priznali svi, uključujući i taj Beograd kao dio Hrvatske "nije naš teritorij". Zanimljivo. Jesi li nakon udarca u glavu postao tako inteligentan ili je to nasljedno u tvojoj obitelji?

Projekti su lijepa stvar, i djeca u vrtiću imaju takve projekte. Ono dvorci od kartonskih kutija, epske bitke lopticama i proglašenje dijela sobe za veliko carstvo.

 

[MOST6]

I jos su izvrsili agresiju na RSK a prije toga na SFRJ. To nemoj zaboraviti. Kazu oni, naravno uvek selektivna historija, da su srbi digli pobunu protiv rh. To je tocno. Ali zaboravljaju da su u istom tom trenutku oni digli pobunu protiv SFRJ. A Srbi nisu digli pobunu onako iz zabave, bilo im kao jako dosadno u zivotu.

Ne može se izvršiti agresija na nešto što ne postoji, a "RSK" je bila jedno veliko ništa. Usput, zabavno je čitati kako je velika i moćna Hrvatska s velikom oružanom silom izvršila agresiju na ostatak SFRJ. Ta bajka mi se jako sviđa. Hvala ti.

Nije Srbima bilo dosadno, već su htjeli ono što nikada nije bilo njihovo.

 

[MOST6]

Eh da je bar tako. Ja se nebi bunio. Pa srpsko rukovodstvo vam je i reklo da ako hocete da odete, al bez srba i njihovog teritorija gdje su oni vecina, RSK. Al ste odbili. Nije vas niko hteo drzati igdje silom. Bez brige. A drugo, srbi iz RSK, i ostalih gradova, koji su prezivjeli holokaust ndh, su sfrj smatrali svojom drzavom, ako se odcjepljujes, gasiš tu drzavu, njihovu domovinu. A da li covek ima pravo da brani svoju domovinu? Od agresora koji ju gasi?

Ako su Srbi htjeli ostati u Jugoslaviji, mogli su spakirati svoje kofere i odseliti se u Beograd. Tako bi i dalje ostali u Jugoslaviji, što su htjeli. I danas se ljudi naseljavaju tamo gdje žele, a ne premještaju svoja mjesta i kuće u druge države ili na druge kontinente. "RSK" nije imala pravo na postojanje i ona je bila NIŠTA. Tko ne želi živjeti u nekom gradu ili državi, taj odseli kamo želi ići, a ne premješta granice da njegov grad ili selo upadnu u neku drugu državu. Imaš pravo da svatko treba živjeti gdje hoće. Zato je ljudima priroda ili Bog stvorila noge.

 

[MOST6]

A da li covek ima pravo da brani svoju domovinu? Od agresora koji ju gasi?

Jugoslavija je propala. Kako braniti nešto što od kraja 1991. godine ne postoji?

 

[Lemmy the bastard]

Jugoslavija je propala. Kako braniti nešto što od kraja 1991. godine ne postoji?

Eh, ti bi branio nesto kad nestane... Eh eh.... to niti budala nebi. Odakle tebi da se to brani na kraju 1991? To se brani ranije.

 

[Numb3r]

Da je srpsko političko vodstvo pristalo na dogovor o raspadu Jugoslavije i priznalo odluke Badinterove komsije i prekinulo s vojnim akcijama nakon što je Hrvatska postala međunarodno priznata članica UN-a, većina toga se ne bi dogodila. Tjerati svoje usprkos potpuno drugačijem razvoju događaja nikada ne može završiti ni dobro ni onako kako se nadaš. To su srpski političari trebali znati prije nego što su odlučili žrtvovati dio svog naroda.

To ne znaci pa da je i tacno to sto govoris da ovo nisu zlocini,znaci Milosevic nije prihvatio i ajmo pobiti civile....odlicno rezonovanje

 

[MOST6]

Eh, ti bi branio nesto kad nestane... Eh eh.... to niti budala nebi. Odakle tebi da se to brani na kraju 1991? To se brani ranije.

Čemu onda ratni sukob do 1995., kada je već krajem 1991. godine bilo jasno da Jugoslavija više ne postoji i da se granice među republikama neće mijenjati?

 

[Lemmy the bastard]

Ako su Srbi htjeli ostati u Jugoslaviji, mogli su spakirati svoje kofere i odseliti se u Beograd. Tako bi i dalje ostali u Jugoslaviji, što su htjeli. I danas se ljudi naseljavaju tamo gdje žele, a ne premještaju svoja mjesta i kuće u druge države ili na druge kontinente. "RSK" nije imala pravo na postojanje i ona je bila NIŠTA. Tko ne želi živjeti u nekom gradu ili državi, taj odseli kamo želi ići, a ne premješta granice da njegov grad ili selo upadnu u neku drugu državu. Imaš pravo da svatko treba živjeti gdje hoće. Zato je ljudima priroda ili Bog stvorila noge.

Ne laj. Jugoslavija je do austrijske granice, a onaj ko ju nije hteo moze da seli za blajburg. rvacka nema pravo na postojanje, a RSK (trenutno pod okupacijom) ima.

 

[MOST6]

To ne znaci pa da je i tacno to sto govoris da ovo nisu zlocini,znaci Milosevic nije prihvatio i ajmo pobiti civile....odlicno rezonovanje

Rat nije igra. Tko odbaci signale koje mu šalje čitav svijet, trpi posljedice. Jedini i najveći problem je u tome što posljedice nisu trpjele oni koji su ignorirali stvarnost, nego običan narod.