Poslušajte kratku istoriju Izraela koju je izneo prvi hrišćanski mučenik Stefan!
Act 6:7 I reč Božja rastijaše, i množaše se vrlo broj učenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogi pokoravahu se veri.
Act 6:8 A Stefan pun vere i sile činjaše znake i čudesa velika među ljudima.
Act 6:9 Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove liverćanska i kirinačka i aleksandrijska i onih koji behu iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom.
Act 6:10 I ne mogahu protivu stati premudrosti i Duhu kojim govoraše.
Act 6:11 Tada podgovoriše ljude te kazaše: Čusmo ga gde huli na Mojsija i na Boga.
Act 6:12 I pobuniše narod i starešine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor.
Act 6:13 I izvedoše lažne svedoke koji govorahu: Ovaj čovek ne prestaje huliti na ovo sveto mesto i na zakon.
Act 6:14 Jer ga čusmo gde govori: Ovaj Isus Nazarećanin razvaliće ovo mesto, i izmeniće običaje koje nam ostavi Mojsije.
Act 6:15 I pogledavši na nj svi koji seđahu na saboru videše lice njegovo kao lice anđela.
Act 7:1 A poglavar sveštenički reče: Je li dakle tako?
Act 7:2 A on reče: Ljudi braćo i oci! Poslušajte. Bog slave javi se ocu našem Avraamu kad beše u Mesopotamiji, pre nego se doseli u Haran,
Act 7:3 I reče mu: Iziđi iz zemlje svoje i od roda svog i iz doma oca svog, i dođi u zemlju koju ću ti ja pokazati.
Act 7:4 Tada iziđe iz zemlje haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegovog, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite.
Act 7:5 I ne dade mu nasledstvo u njoj ni stope; i obreče mu je dati u držanje i semenu njegovom posle njega, dok on još nemaše deteta.
Act 7:6 Ali Bog reče ovako: Seme tvoje biće došljaci u zemlji tuđoj, i nateraće ga da služi, i mučiće ga četiri stotine godina.
Act 7:7 I narodu kome će služiti ja ću suditi, reče Bog; i potom će izići, i služiće meni na ovome mestu.
Act 7:8 I dade mu zavet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest starešina.
Act 7:9 I starešine zaviđahu Josifu, i prodadoše ga u Misir; i Bog beše s njim.
Act 7:10 I izbavi ga od svih njegovih nevolja, i dade mu milost i premudrost pred Faraonom carem misirskim, i postavi ga poglavarom nad Misirom i nad svim domom svojim.
Act 7:11 A dođe glad na svu zemlju misirsku i hanansku i nevolja velika, i ne nalažahu hrane oci naši.
Act 7:12 A Jakov čuvši da ima pšenice u Misiru posla najpre oce naše.
Act 7:13 I kad dođoše drugi put, poznaše Josifa braća njegova, i rod Josifov posta poznat Faraonu.
Act 7:14 A Josif posla i dozva oca svog Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša.
Act 7:15 I Jakov siđe u Misir, i umre, on i očevi naši.
Act 7:16 I prenesoše ih u Sihem, i metnuše u grob koji kupi Avraam za novce od sinova Emorovih u Sihemu.
Act 7:17 I kad se približi vreme obećanja za koje se Bog zakle Avraamu, narod se narodi i umnoži u Misiru,
Act 7:18 Dok nasta drugi car u Misiru, koji ne znaše Josifa.
Act 7:19 Ovaj namisli zlo za naš rod, izmuči oce naše da svoju decu bacahu da ne žive.
Act 7:20 U to se vreme rodi Mojsije, i beše Bogu ugodan, i bi tri meseca hranjen u kući oca svog.
Act 7:21 A kad ga izbaciše, uze ga kći Faraonova, i odgaji ga sebi za sina.
Act 7:22 I nauči se Mojsije svoj premudrosti misirskoj, i beše silan u rečima i u delima.
Act 7:23 A kad mu se navršivaše četrdeset godina, dođe mu na um da obiđe braću svoju, sinove Izrailjeve.
Act 7:24 I videvši jednom gde se čini nepravda, pomože, i pokaja onog što mu se činjaše nepravda, i ubi Misirca.
Act 7:25 Mišljaše pak da braća njegova razumeju da Bog njegovom rukom njima spasenje dade: ali oni ne razumeše.
Act 7:26 A sutradan dođe među takve koji se behu svadili, i miraše ih govoreći: Ljudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugom?
Act 7:27 A onaj što činjaše nepravdu bližnjemu ukori ga govoreći: Ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama?
Act 7:28 Ili i mene hoćeš da ubiješ kao što si juče ubio Misirca?
Act 7:29 A Mojsije pobeže od ove reči, i posta došljak u zemlji madijanskoj, gde rodi dva sina.
Act 7:30 I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore sinajske anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini.
Act 7:31 A kad Mojsije vide, divljaše se utvari. A kad on pristupi da vidi, bi glas Gospodnji k njemu:
Act 7:32 Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije se beše uzdrhtao i ne smeše da pogleda.
Act 7:33 A Gospod mu reče: Izuj obuću svoju sa svojih nogu: jer je mesto na kome stojiš sveta zemlja.
Act 7:34 Ja dobro videh muku svog naroda koji je u Misiru, i čuh njihovo uzdisanje, i siđoh da ih izbavim: i sad hodi da te pošaljem u Misir.
Act 7:35 Ovog Mojsija, kog ukoriše rekavši: Ko te postavi knezom i sudijom? Ovog Bog za kneza i izbavitelja posla rukom anđela koji mu se javi u kupini.
Act 7:36 Ovaj ih izvede učinivši čudesa i znake u zemlji misirskoj i u Crvenom Moru i u pustinji četrdeset godina.
Act 7:37 Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Izrailjevim: Gospod Bog vaš podignuće vam proroka iz vaše braće, kao mene: njega poslušajte.
Act 7:38 Ovo je onaj što beše u crkvi u pustinji s anđelom, koji mu govori na gori sinajskoj, i s ocima našim; koji primi reči žive da ih nama da;
Act 7:39 Kog ne hteše poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojim u Misir,
Act 7:40 Rekavši Aronu: Načini nam bogove koji će ići pred nama, jer ovom Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje misirske, ne znamo šta bi.
Act 7:41 I tada načiniše tele, i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se rukotvorini svojoj.
Act 7:42 A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojnicima nebeskim, kao što je pisano u knjizi proroka: Eda zaklanja i žrtve prinesoste mi na četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?
Act 7:43 I primiste čador Molohov, i zvezdu boga svog Remfana, kipove koje načiniste da im se molite; i preseliću vas dalje od Vavilona.
Act 7:44 Očevi naši imahu čador svedočanstva u pustinji, kao što zapovedi Onaj koji govori Mojsiju da ga načini po onoj prilici kao što ga vide;
Act 7:45 Koji i primiše očevi naši i donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica naših otaca, tja do Davida,
Act 7:46 Koji nađe milost u Boga, i izmoli da nađe mesto Bogu Jakovljevom.
Act 7:47 A Solomun Mu načini kuću.
Act 7:48 Ali najviši ne živi u rukotvorenim crkvama, kao što govori prorok:
Act 7:49 Nebo je meni presto a zemlja podnožje nogama mojim: kako ćete mi kuću sazidati? Govori Gospod; ili koje je mesto za moje počivanje?
Act 7:50 Ne stvori li ruka moja sve ovo?
Act 7:51 Tvrdovrati i neobrezanih srca i ušiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome; kako vaši oci tako i vi.
Act 7:52 Kog od proroka ne proteraše oci vaši? I pobiše one koji unapred javiše za dolazak pravednika, kog vi sad izdajnici i krvnici postadoste;
Act 7:53 Koji primiste zakon naredbom anđeoskom, i ne održaste.
Act 7:54 Kad ovo čuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojim, i škrgutahu zubima na nj.
Act 7:55 A Stefan budući pun Duha Svetog pogleda na nebo i vide slavu Božju i Isusa gde stoji s desne strane Bogu;
Act 7:56 I reče: Evo vidim nebesa otvorena i Sina čovečijeg gde stoji s desne strane Bogu.
Act 7:57 A oni povikavši glasno zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno na nj.
Act 7:58 I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladića po imenu Savla.
Act 7:59 I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! Primi duh moj.
Act 7:60 Onda kleče na kolena i povika glasno: Gospode! Ne primi im ovo za greh. I ovo rekavši umre.
Act 8:1 Savle pak beše pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu jerusalimsku, i svi se rasejaše po krajevima judejskim i samarijskim osim apostola.
Act 8:2 A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plač učiniše nad njim.
Act 8:3 A Savle dosađivaše crkvi, jer iđaše po kućama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu.
Act 8:4 A oni što se behu rasejali prolažahu propovedajući reč.
Ovo je trenutak kada je Izrael prekinuo svaku vezu sa svojim Tvorcem...
Početkom progonstva na Hristove sledbenike, ispunilo se proročanstvo od 70 sedmica.
Izraelski narod više nije uživao zaštitu svoga Tvorca! Odbacili su Tvorca i morali su biti prepušteni vlasti onoga kojeg su sami izabrali.
Izrael je izabrao Sotoninog predstavnika - Barabu, a svoga Tvorca koji je došao radi njihovog spasenja, javno su se odrekli rečima...
RASPNI GA - RASPNI GA
Izrael je javno odbacio vlast svoga Tvorca i javno se potčinio vlasti cezara, paganskog predstavnika samog Sotone...
Ovim činom Izrael je prestao bude Božji narod i od tada će biti prepušten vlasti onoga kojeg je sam izabrao.