ZASTO DEVOJKE NECE DA SE UDAJU...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Karijera,sebicnost,egoizam,veliki kriterijumi povodom izbora partnera a nedovoljno toga zauzvrat....

Cio zivot sam okruzen ekstremima kad su zene u pitanju: rodjen u velikom gradu gdje su neskolovane zene bile rijetkost, bio sam okruzen neskolovanim zenama.
Kao dijete otisao u ruralnu sredinu i posmatrao pojedine zene koje su tek sticale diplomu i poredio sa morem neskolovanih.

I u oba slucaja osjecao sam neku odsutnost skolovanih zena, pa cak i kod malih djevojcica u vrticu sam osjecao neku nezainteresovanost za sebe kao djecaka.

Slusao sam kako su za prvu djevojku sa fakultetskom diplomom govorili da je poludjela, a i izledala je tako nekako odsutno da sam i sam povjerovao da je tako.
 
Meni jeste lepa ideja da provedem sa nekim ostatak svog zivota, ali ne po svaku cenu...

A mozda je najgore to sto taj tvoj "ostatak" koji nudis eventualno i nije za neku cijenu. Ne uzmi to licno, nego kao poredjenje s onim sto se danas inace nudi od strane zena...

"Kad žena ima sklonost ka učenosti, obično s njenom polnošću nešto nije u redu. Već sama neplodnost raspolaže izvesnom merom muškog ukusa; jer muškarac je, s dopuštenjem, "neplodna životinja"."
 
Cio zivot sam okruzen ekstremima kad su zene u pitanju: rodjen u velikom gradu gdje su neskolovane zene bile rijetkost, bio sam okruzen neskolovanim zenama.
Kao dijete otisao u ruralnu sredinu i posmatrao pojedine zene koje su tek sticale diplomu i poredio sa morem neskolovanih.

I u oba slucaja osjecao sam neku odsutnost skolovanih zena, pa cak i kod malih djevojcica u vrticu sam osjecao neku nezainteresovanost za sebe kao djecaka.

Slusao sam kako su za prvu djevojku sa fakultetskom diplomom govorili da je poludjela, a i izledala je tako nekako odsutno da sam i sam povjerovao da je tako.

:lol:
 
Svi su u nekim zbogom pameti kombinacijama, pa ako ona jos ostane trudna ajd da se vencaju pa sta bude... Mada i mnogi dugogdisnji brakovi se rapadaju jer supruznici na kraju shvate da to nije ono sto su mislili da ce da bude. Ljudi su sa godinama netolernatniji jer imaju manje energije, a dosta negativnog iskustva.

Zasto se "dobre djevojke" pale na lose momke? Pa da vide sta ce biti s njom ako se ne uda...
 
Propustila sam momenat kad je romantika umrla...ili je evoluirala u formu koju ja ne prepoznajem.
I ne volim ovo moderno pljuvanje po suprotnom polu i definiciju olako izrecenu - svi/e ste isti/e....
Izjave tipa "niko mi ne treba" su samo ocajni vapaj za srodnom dusom. Ali reci to otvoreno je total demode ...
Tako ce mnogi i mnoge, potrositi godine u svom trendi svetu, bez pruzene sanse da ih neko izistinski zavoli, sa umrtvljenim emocijama za drago bice...
A godine prolaze...u kojima je svakog dana najvaznije imati nekog da vas zagrli, ljubi, voli.
p.s. i to nema veze sa emancipacijom. Moja majka je generacija zena koje pripadaju prvom talasu zena koje su pocele da razmisljaju o tome na ovim prostorima, pa je imala karijeru, troje dece i istog muza do dan danas. :)


Vec sam pisao da u demokratiji ne postoji smjer i pravac nizasta, pa je ljudima tesko da se ujedinjuju na nikakvim osnovama. To se onda odrazi i na instituciju braka, tako da razvodi nisu bazirani iskljucivo na neplodnosti obrazovanih zena, jer ima mnogo neobrazovanih sa djecom a razvedenih... Uzrok, dakle, razvoda je iskljucivo demokratija. U Nietzscheovo vrijeme demokratija je izgleda bila jos daleko od Rusije:

39.
Kritika modernosti. – Naše institucije ne vrede više ništa: u tome su svi saglasni. Ali, za to
nisu krive one, već mi. Pošto smo izgubili sve instinkte, od kojih nastaju institucije, za nas su
uopšte izgubljene institucije, jer za njih više ne valjamo. Demokratizam je uvek bio oblik
propadanja organizujuće snage: već sam u delu Ljudsko, odviše ljudsko, I, 349, okarakterisao
savremenu demokratiju, sa svim njenim polovičnostima, kao "nemačku imperiju", kao oblik
propadanja države. Da bi postojale ustanove, treba da postoje izvesna volja, instinkti,
imperativ, antiliberalni do zlobe: volja za tradiciju, za autoritet, za odgovornost vekovima
unapred, za solidarnost lanaca pokolenja unapred i unazad in infinitum. Ako je ta volja tu,
onda se osniva nešto slično imperium Romanum: ili kao Rusija, jedini sila koja je danas
čvrsta, koja može da čeka, koja može da obeća nešto – Rusija kao antitetični pojam žalosnom
evropskom partikularizmu i nervozi, koja je stupila u kritični period osnivanjem nemačke
imperije... Ceo Zapad nema više one instinkte od kojih nastaju institucije, od kojih nastaje
budućnost: njegovom "savremenom duhu" možda ništa nije tako po volji. Živi se za danas,
živi se veoma brzo – živi se veoma neodgovorno: upravo to se naziva "slobodom". To što od
institucija čini institucije, prezire se, mrzi, odbija: zamišlja se opasnost novog ropstva tamo
gde se samo izgovori reč "autoritet". Tako daleko ide decadence instinkata vrednosti naših
političara, naših političkih partija one instinktivno više vole ono što razlaže, što ubrzava kraj...
Svedočanstvo za to je savremeni brak. U savremenom braku je očigledno da je nestao svaki
um ali, to nije prigovor braku, nego modernosti. Um braka – on se nalazio u pravnoj
odgovornosti koja je ležala isključivo na mužu: to je braku pružalo stabilnost, dok danas on
hramlje na obe noge. Um braka – on se nalazio u njegovoj principijelnoj neraskidivosti: to mu
je davalo takav ton koji je, uprkos slučajnom osećaju, strasti i trenutku, umeo da sebi
obezbedi pažnju On je, isto tako, bio u odgovornosti porodica za izbor supruga. Porastom
indulgencije u korist brakova iz ljubavi, eliminisala se upravo osnova braka. To što i čini od
njega instituciju. Institucija se nikada i ni u kom slučaju ne zasniva na idiosinkraziji, kao što
je rečeno, brak se ne zasniva na "ljubavi" – on se zasniva na seksualnom instinktu, na
instinktu vlasništva (žena i deca kao vlasništvo), na instinktu gospodarenja, koji stalno
organizuje sebi najmanju formaciju gospodarenja, porodicu, kojem su neophodna i deca i
naslednici da bi održao, i fiziološki, već postignutu meru vlasti, uticaja, bogatstva, da bi se
pripremio za duge zadatke, instinktivnu solidarnost kroz vekove. Brak kao institucija već
sadrži u sebi potvrđivanje najvećeg, najtrajnijeg organizacionog oblika: ako samo društvo ne
može da jamči za sebe kao celinu, do najudaljenijih budućih pokolenja, onda brak uopšte
nema nikakav smisao. – Savremeni brak je izgubio svoj smisao – prema tome, on se ukida.


Isto tako u staroj Grckoj je dolazilo do raspada brakova s pojavom Euripida koji je volio da pjeva o ljubavi, pa je zbog toga ostao i bez vlastite zene, o cemu svjedoci Aristofan u Zabama.
 
traze ljubav svog zivota

Ako pomuskarcene zene, kao one u zatvoru, postaju lezbijke, da li onda i obrazovane zene moraju traziti medju zenama ljubav?

Neko rece da su feministkinje socijalistice a i lezbijke ... a rekao bih da su veoma obrazovane...

[Feminism is] a socialist, anti-family, political movement that encourages women to leave their husbands, kill their children, practice witchcraft, destroy capitalism and become lesbians. ~Pat Robertson
 
Poslednja izmena:
Zene su konacno pocele da budu sebi bitne .
Zene su pokazale muskarcima da mogu sve sto i oni .
Zene nece vise dobrovoljnoi bez nadoknade da budu zrtve.

I bas to cini zene zrtvama, jer zivot je borba(a ne zvaljenje - ovo za gospodjicu iznad), a one su se predale.

p.s.

Zanimljivo je koliko je zenska ignorancija neunistiva, mozes da pises bozanske istine, ali one padaju od vlastitog maca!
 
Teško ženi koju ti oženiš!

Zasto? Onaj ko ne moze da misli uvijek moze biti posluga. Meni je lako spustiti sandarde ako se ne ukaze neka gospodja na vidiku.

Uvijek je bilo onih kojima je bilo tesko biti zena, a bili su valjani ljudi. Sve je do njih samih, da li zele da zive sami u braku ili sami bez braka.

Medjutim, priznajmo najzad, da je lakse organizmima koji su zaostali na putu evolucije... Evolucija se zaista desava samo onima koji imaju poteskoca u ishrani (prema Nietzscheu).

Zamislimo samo kako je tesko bilo prvoj ribi sto je morala da izadje iz vode! Da li je to bila muska ili zenska riba? I da li mu je neka riba dovikivala "tesko onoj koja tebi bude riba!"?

A moguce je da su mnoge muske ribe morale prvo da propadnu dok se prva zenska riba nije odlucila da je vrijeme za izlazak iz vode... Sta li je tu ribu moglo natjerati, ili zavesti?
 
Što si bliže diplomi postaješ umno zreliji i shvataš s kakvim idiJotima živiš.

Pa nije sve u znanju, ako jeste, cemu onda ljubav? A kazu od razvrata zna i srce otvrdnuti, tako da ne bih bas od studenata ni ocekivao neku veliku ljubav...

Sto si blize diplomi, sve si dalje od srca. To je uvijek bio moj utisak. Na kraju dobijemo robote koji samo gledaju pravolinijski.

Evo, ja sam umno zreo, a imam i srce, i eto sta kazu zene ovde: ne bih ti ja bila zena. Kazu, ne drzimo to, nije bilo u skoli. A srce, pitam ja njih? E, kaze, ni to vise ne drzimo.

Da su barem ti profesori haremski ljudi, svi bi htjeli u profesore... evo, ja bih se prvi prekvalifikovao.
 
Poslednja izmena:
U pravu si donekle. Mnogo porodica znam koje su samo porodice na papiru. I ne zavidim im uopšte. Retki su oni koji su srečni. Sama sam i srećna sa obavezama. Ako naidje neko, ko može da mi učini život još boljim (a ovim sam zadovoljna) Vrlo rado ću pristati, da imam koju obavezu više. Ako dođe neko suprotan mojim očekivanjima, radije ću umreti sama nego živeti sa svakim.


Ja mislim da svako danas moze da bude srecan, samo ako bi se mogao odreci glupih navika i troskova.
Neko rece da je covjeku otmjenog porijekla lakse da zivi sa malo sredstava nego drugima.
Isto tako bi mogla da zivi zena (otmjenog porijekla).
Oni ne bi trebali da pate zbog toga sto ne mogu svom djetetu da priuste nesto, nego samo ukoliko ne bi mogli da stvore dijete koje samo sebi moze da priusti bilo sta (isto kao i njihovi preci).
Trik je u tome da samo tezak zivot stvara cvrste ljude, a da se dozivljaji koji celice ljude ne mogu stvarati novcima.

Sad ovde ne bi trebalo poceti pricu o "vremenu u kojem zivimo" i "ne mozemo svi".

Jedni traze produkte za svoju djecu, a druge da djeca budu njihov proizvod.
 
Nekad je devojkama jedno od bitnih pitanja bila udaja...Jedva su cekale da se udaju i brak im je jako bio bitan,da ne kazem da su zene bile te koje su cuvale brak...
Pitam se,sta se ovo danas desava?Danas devojkama je bitnija sloboda od braka,posao je bitniji od porodice i cim nesto malo ne stima odmah traze drugog...
Nije mi jasno sta se to danas desava sa ljudima,posebno sa zenama...

Meni su te stvari veoma važne i jako bitne. Cenim dom, porodične vrednosti i poštujem brak kao instituciju, kao izraz želje dvoje koji se vole, da to ozvaniče pred svima. Meni je to jako lepo. Možda sve ja to idealizujem, ali jako verujem u to, i verujem da bih se dobro snašla u braku, bračnoj zajednici, da bih umela da poštujem supruga, i da "nosim" se ravnopravno sve što ide i potpada pod tim i uz to. Tome sam težila. Tome se nadala. To sam htela. Miran porodičan dom, veliku ljubav i puno dece. Supruga koji bi me cenio , poštovao, bio neko stabila i jaka ličnost. Mene bi to eto usrećilo i u tome smatram da bih crpela ogromnu snagu. Hajde da kažem, da mi je to bio san da nadjem, ostvarim, sprovedem u delo i/ ili realizujem. Šta se desilo? Svašta nešto. Sa ljudima i njihovim mozgovima. Stvarno sam to htela, istinski i želela. Okolnosti su tako ispale, da se ništa od toga nije dogodilo. Da, pa tako je...čim nešto nećete, ne možete, ne pristajete ili Vam naprosto treba vremena, Vi ste, šta? Neko Outsajder i history. Ne valjate i što kažu Ameri ide ljudi an ono...move an a looooooooong. Znači, teraj Miko dalje, ko je*e sta bih ja. E, otprilike to je to. Žao mi je, smatrala sam da bih se super snašla i bila odlična majka, supruga, da bih sklopila divno i toplo porodično gnezdo i nekako umela to sve da držim na okupu, ali eto...ništa mi se od toga nije "dalo" . Nije fer. Zaista sma se trudila i želela. Bog mi je svedok. ♥
 
ma dozvale se pameti i uche na greshkama prethodnih generacija :lol: bajke su odavno out , papir hvala bogu sve manje znachi, tachnije samo moze vremenom da optereti i oteza situaciju..
ako je ljubav u pitanju, pa trajace koliko se ulaze u nju, papir samo nesigurnim ili posesivnim jedinkama daje privid da neshto poseduju ili lazan osecaj sigurnosti ...
chast izuzecima kojima cveta cvece do kraja zivota ..
 
Meni su te stvari veoma važne i jako bitne. Cenim dom, porodične vrednosti i poštujem brak kao instituciju, kao izraz želje dvoje koji se vole, da to ozvaniče pred svima. Meni je to jako lepo. Možda sve ja to idealizujem, ali jako verujem u to, i verujem da bih se dobro snašla u braku, bračnoj zajednici, da bih umela da poštujem supruga, i da "nosim" se ravnopravno sve što ide i potpada pod tim i uz to. Tome sam težila. Tome se nadala. To sam htela. Miran porodičan dom, veliku ljubav i puno dece. Supruga koji bi me cenio , poštovao, bio neko stabila i jaka ličnost. Mene bi to eto usrećilo i u tome smatram da bih crpela ogromnu snagu. Hajde da kažem, da mi je to bio san da nadjem, ostvarim, sprovedem u delo i/ ili realizujem. Šta se desilo? Svašta nešto. Sa ljudima i njihovim mozgovima. Stvarno sam to htela, istinski i želela. Okolnosti su tako ispale, da se ništa od toga nije dogodilo. Da, pa tako je...čim nešto nećete, ne možete, ne pristajete ili Vam naprosto treba vremena, Vi ste, šta? Neko Outsajder i history. Ne valjate i što kažu Ameri ide ljudi an ono...move an a looooooooong. Znači, teraj Miko dalje, ko je*e sta bih ja. E, otprilike to je to. Žao mi je, smatrala sam da bih se super snašla i bila odlična majka, supruga, da bih sklopila divno i toplo porodično gnezdo i nekako umela to sve da držim na okupu, ali eto...ništa mi se od toga nije "dalo" . Nije fer. Zaista sma se trudila i želela. Bog mi je svedok. ♥

Sav svijet protiv jece, morala je i poruke da ukine, da je ne bi napadali. Sad su joj se baterije ispraznile. A sta ces, koliko punjenja, toliko i praznjenja.
 
Pa nije sve u znanju, ako jeste, cemu onda ljubav? A kazu od razvrata zna i srce otvrdnuti, tako da ne bih bas od studenata ni ocekivao neku veliku ljubav...

Sto si blize diplomi, sve si dalje od srca. To je uvijek bio moj utisak. Na kraju dobijemo robote koji samo gledaju pravolinijski.

Evo, ja sam umno zreo, a imam i srce, i eto sta kazu zene ovde: ne bih ti ja bila zena. Kazu, ne drzimo to, nije bilo u skoli. A srce, pitam ja njih? E, kaze, ni to vise ne drzimo.

Da su barem ti profesori haremski ljudi, svi bi htjeli u profesore... evo, ja bih se prvi prekvalifikovao.

Ako moram da biram izmedju diplome (karijere) i srca, uvek biram karijeru. Srce je q r v a.
Mada najbolje je i jedno i drugo, ali posto se muskarci plase uspesnih zena onda bolje karijera.
 
Ako moram da biram izmedju diplome (karijere) i srca, uvek biram karijeru. Srce je q r v a.
Mada najbolje je i jedno i drugo, ali posto se muskarci plase uspesnih zena onda bolje karijera.

Kad prodas srce, prodala si sebe. I ne vidim u cemu je taj tvoj "uspjeh". Tvoj "zivot" je tako predvidiv, kao programiran, a to je lose. Time smo se skoro svrstali u red sa zivotinjama, jer covjek moze da predvidi njihovo ponasanje, a one ljudsko ne. Zar nije to nisko i los osjecaj?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top