A, vidiš, ja uvek uveče pitam muža da li mu se nešto jede, pa da to skuvam sutra za ručak, a i sto to pitam i dete. Za dečiji rodjendan, na primer, gde će se slaviti i kako će se to organizovati, pita se dete, a odlučuje novčanik. Mi smo tu da uklopimo šta se uklopiti može. Koju ćemo lampu kupiti, zavisi od oboje, jer oboje idemo u nabavku. U koju boju ćemo krečiti zidove, takodje sednemo pa se dogovorimo. I tako dalje... Nisam sigurna šta podrazumevaš pod "pravac vaspitanja dece", ali i tu zajdenički delujemo. Desilo se, nije da nije, da muž nešto grdi malecku, a ja smatram da greši, ali ćutim. I obratno se desilo, kako da ne. Pa, posle, kada se osetljivo dečje uvce dovoljno odmakne, onda mu kažem da mislim da je pogrešio i zašto, ili on to kaže meni, zavisi ko je "trenirao strogoću". Trenutno smo u fazi - šta da radimo i kako da nastupimo jer je počela da psuje, i da odgovara nabusito i da tera neki svoj inat. Uveče sedimo i razgovaramo koji je korak tu najpametnije napraviti i na koji način... i uvek delujemo zajedno i nikada jedan u klin a drugi u ploču. Dobro, ona ima samo 3 godine, ali svejedno. Mislim da ćemo tako nastaviti i ubuduće.
Ne postoji odluka u kojoj je a priori njegova zadnja, niti ona u kojoj je a priori moja zadnja. Ni jednu odluku ne donosi samo on, ili samo ja. Čak ni iz razloga većeg iskustva u tim stvarima, ili bilo kakvog iskustva. Zapravo, ja imam veće i trnovitije životno iskustvo, koje sada, u ovim kriznim vremenima, i te kako dobro dodje. I svesna sam da je to tako, pa to ne zloupotrebljavam, niti podcrtavam. On je bio zaštićen kao beli medved, i nije imao razloga da nauči da krišku hleba deli na 5 delova, ili da sa 10 maraka preživi mesec, ili da od 300g mesa napravi 3 ručka. NIje umeo, jer ni njegovi nikada nisu imali razlog za tako nešto. Ali znaš šta je kod iskustva dobro - možeš ga podeliti sa drugim, možeš naučiti nekog drugog onome što i sam znaš, a da nije neophodno da i on prodje to iskustvo. Ili konkretno, naučite da balansirate zajedno, upravo u trenu dok proživljavate to iskustvo - kod nas konkretno on prvi put, a ja ko zna koji. I onda skontaš da se iskustvo zaista brzo i lako prenosi, i brzo i lako uči, samo ako čovek hoće, pa i od onog sa manje iskustva x i y puta čuješ savtšenu stvar i savršen savet!
I tako... to je naš slučaj... čisto pričam, u tudje se kuće ne mešam