Zasto? Kazes da imas vise slobodnog vremena... A hobiji,interesovanja,rad na sebi? Zasto ne iskoristiti to slobodno vreme za nadgradnju... Uostalom,mogu se raditi i neki simbolicni poslovi i od kuce...
Pa, evo, ručak mi je pri kraju, opeglani veš savijen i stavljen na mesto, uključena mašina da pere drugi veš, prašina brisnuta... i ja sam ovde. Blejim. Nervira me neusisan pod, ali ne mogu, jednostavno ne mogu, a samo ga gledam i nervira me i vidim svaku mrvicu, kojih uistinu i nema mnogo, kao slona.
Ah, da hobi... pa cveće je zaliveno, suvi listići, onih dva komaTa, isčupani... Mogu da čitam, ali, znaš, ne može čovek ni to da radi ceo dan, svaki dan i u svakom slobodnom trenutku. Imam još jedan hobi - volim da pravim kolače i svakakve djakonije ( mislim, van onog svakodnevnog kuvanja, koje takodje volim ), ali ni to ne može stalno. Juče sam ćeri pravila zvezdice od kartona, pa uvijala u krep papir i kačila na plafon u njenoj sobi - i dete se oduševilo

Ali ni to ne može čovek stalno...
...
Najveća caka u svemu tome je što ja to sve mogu i radila sam i radiću opet - i kada sam zaposlena, kada idem na posao.
Honorarni poslić od kuće... hmmm da... ali od toga nema penzije

I nije to to. Ko razume, razume.
I i dalje imam slobodnog vremena na pretek i ne znam šta ću od sebe. Nisam tip za komšiluk, kafice i tračeve, to me u životu ne zanima, drugarice sa kojima volim da se vidim - rade... i obrni - okreni, do nekog popodneva sedim ovde sama i živog čoveka ne vidim, sem u prodavnici ujutru... drugačije će biti kada dodje beba, sasvim drugačije, ali ovaj period je psihički vrlo mučan - zdrava, prava, a ne mogu ni da usisam kuću, a opet se osećam sposobnom za posao i bez veze mi je da sedim u kući...
Eto, slikovito da ti objasnim zašto žene treba da rade. Sve je lepo, zaželi se čovek i odmora i da odspava i samoće i svega... ali dojadi, bre, dojadi. I od mnogo meda trba zaboli

Elem, to sam objasnila, nadam se... no mi i dalje nije jasno kakve to ima veze za onim što je ovde tema?


