Radjaju se razmažene generacije,roditelji su ih prevelikom ljubavlju pretvirili u životne invalide koji misle da su centar sveta i da se sva pažnja i briga mora usmeriti ka njima.
Kao takvi nesposobni su da se suoče sa problemima,obavezama,nesposobni da budu bračni drugovi i podele dobro i loše,da steknu,uštede,izgrade.Nesposobni da budu roditelji,da brinu i posvete se deci i sve svoje želje i potrebe stave u drugi plan.Da deci posvete vreme i pažnju koliko god je to potrebno pa taman nemali slobodno vreme za sebe.
Nesposobni za život,kada se susretnu sa prvim problemom nastaje haos,zbunjenost,panika,obično dolazi do svadje a ne retko do razvoda.Lagano se okrivi partner,nikako samokritika li razumevanje a o opraštanju da ne govorim.Deca su tada nebitna,razlaz neminovan i brak puca.
Prvo što samsvoje dete naučio je da je život težak,pun problema,obaveza,da mora da radi i da nikada neće biti srećan na poslu ali da izmedju svega toga ima i lepih trenutaka koje mora iskoristiti maksimalno i uživati u njima.Ako manje očekuje a prevazidje očekivanja uvek će biti srećan a ako više očekuje biće suprotno i uvek će biti nezadovoljan.