POHVALA SVETOM KNEZU LAZARU
Pohvala knezu Lazaru izvezena je 1402. godine na crvenoj svili za pokrov na ćivotu kneza Lazara. Dimenzije su 66 x 49 cm. U dvadeset šest redova izvezena je ova pohvala pozlaćenom srebrnom žicom. Pokrov je dobro očuvan, a danas se nalazi u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.
POHVALA SVETOM KNEZU LAZARU
U krasnom sveta ovog
vaspitao si se od mladosti tvoje,
o novi mučeničke kneže Lazare,
i krepka ruka gospodnja
među svom gospodom zemaljskom
krepka i slavna pokaza te.
Gospodstvovao si zemljom otačastva svog
i u svakom dobru razveselio si
uručene ti hrišćane.
I mužestvenim srcem i željom za blagočašće
izašao si na zmaja
i protivnika božanstvenih crkava,
rasudivši da je neotrpimo za srce tvoje
gledati hrišćane otačastva tvoga
da budu ovladani od Izmailćana.
Ako li ove ne postigneš,
da ostaviš propadljivu visinu
zemnoga gospodstva
i da se obagriš krvlju svojom,
i da se sjediniš s vojnicima
nebesnoga cara.
I tako dve želje postigao si:
i zmaja si ubio
i mučenja venac primio si od boga.
I sada ne ostavi u zaborav
vazljubljena ti čeda,
koje sirote si ostavio
prelaskom tvojim.
Jer od kako si stekao blaženstvo
u nebesnom veselju večnom,
mnoge nevolje i stradanja
obuzeše vazljubljena ti čeda,
i u mnogim nevoljama
život provode,
jer su ovladani od Izmailćana,
i treba nam svima pomoć tvoja.
Zato se molimo,
moli se opštem gospodaru
za vazljubljena ti čeda
i za sve koji s ljubavlju
i verom služe njima,
jer brigom mnogom sputana su
vazljubljena ti čeda.
Oni koji jedu hleb njihov
podigoše na njih bunu veliku
i tvoje dobro u zaborav staviše,
o mučeniče.
No iako si prešao iz života ovog,
nevolje i stradanja čeda tvojih znaš,
i kao mučenik smelost imaš ka gospodu.
Prekloni kolena pred gospodom
koji te je venčao (vencem mučeništva),
moli da vazljubljena ti čeda
provode bogougodno mnogoletan život u dobru,
moli da pravoslavna vera hrišćanska
neoskudno stoji u otačastvu tvome,
moli da pobeditelj bog pobedu poda
vazljubljenim ti čedima,
knezu Stefanu i Vuku,
na nevidime i vidime neprijatelje,
jer ako pomoć primimo s bogom,
tebi pohvalu i blagodarenje daćemo.
Saberi zbor svojih sabesednika,
svetih mučenika,
i sa svima pomoli se bogu
koji te je proslavio:
izvesti Đorđa, pokreni Dimitrija,
ubedi Teodore, uzmi Merkurija i Prokopija,
i četrdeset mučenika sevastijskih ne ostavi,
a u njihovom mučenju (u Maloj Aziji) vojuju
čeda tvoja vazljubljena,
knez Stefan i Vuk,
moli da im se poda od boga pomoć.
Dođi na pomoć našu, gde da si.
Na moja mala prinošenja pogledaj
i u mnogo ubroj ovo,
jer ne po zasluzi tebi pohvalu prinesoh,
no po sili maloga mi razuma.
Zato i male nagrade očekujem.
No nisi tako ti,
o mili moj gospodine
i sveti mučeniče,
malopodatljiv bio
u propadljivom i malovečnom.
Koliko više u neprolaznom i velikom,
što si primio od boga.
Jer telesno tuđu mene među tuđim
ishranio si izobilno.
A sada dvostruko molim:
da me ishraniš
i da utišaš buru ljutu
duše i tela moga.
Jefimija usrdno
prinosi ovo tebi, sveti.