Zanimljivo o Beogradu

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Zemunski Kej, smešten na obali reke Dunav, predstavlja kulturnu i istorijsku četvrt u Beogradu. Ovaj deo grada je poznat po slikovitim ulicama, starim kućama i brojnim trgovima. Tokom šetnje Zemunskim Kejom, možete uživati u prelepom pogledu na reku i osetiti duh prošlih vremena koji je još uvek prisutan u ovom delu grada.
 
Saborna crkva, posvećena arhanđelu Mihailu, jedno je od najpoznatijih verskih mesta u Beogradu. Ova prelepa pravoslavna crkva impresionira svojom arhitekturom i bogato ukrašenim unutrašnjim prostorom. Poseta ovoj crkvi pruža priliku za mirno molitveno iskustvo i upoznavanje sa srpskom pravoslavnom tradicijom.
 
Jedan od simbola Beograda polako nestaje poslije 80 godina…
Stari savski most izgubio je vezu sa novobeogradskom stranom
499924068_2228764664208044_6736539281951453676_n.jpg
 
Manastir Rakovica je jedan od najstarijih manastira u Beogradu, koji datira iz 16. veka. Ovaj manastir je skriven u zelenilu i predstavlja oazu mira i tišine u gradu. U njemu se čuva dragocena kolekcija ikona i moštiju svetaca, dok miris tamjana i zvuci crkvenih pesama stvaraju duhovnu atmosferu koja poziva na sabranost i introspekciju.
 
“Kale” je zapravo tursko ime za tvrđavu odnosno citadelu. Megdan odnosno mejdan podrazumeva prostrano polje, prazan prostor,
ali i mesto gde se vode dvoboji. Kada je Beograd pao u osmanske ruke 1459. godine, mnoga naselja nazvana su turskim imenima.
Dorćol, Karaburma, Bulbuder, Savamala – samo su neka od imena koja imaju etimologiju u turskim i arapskim rečima.
 
Iako znamo da se terazije odnose na vagu, odnosno vaganje, ime ovog trga i ulice u Beogradu ne potiče od vaganja.
Naime, na ovom mestu je i nekada bila česma, a Milan Milićević zabeležio da je ulazeći u Beograd nekada mogao da se vidi zidani vodovod.
Turci su te kule nazivali terazijama za vodu, a ovaj trg je upravo tako i dobio ime koje će nositi u narednim vekovima.
 
Nastanak botaničke bašte u Beogradu zadužen je bio Josif Pančić. Međutim, može se reći da je kralj Milan Obrenović 1889. doprineo izuzetno bašti koju danas poznajemo. U pitanju je 1889. godina u kojoj je ovaj Obrenović poklonio imanje Velikoj školi. Bilo je to imanje koje je nasledio od Gospodara Jevrema. On je ovo imanje poklonio za potrebe podizanja Botaničke bašte.
Jedini uslov bio je da se bašta zove upravo po dedi. Tako je nastao Jevremovac.
 
Česta su u velikim gradovima imena naselja i Trošarina i Palilula. Tako oba ova imena nalazimo recimo i u Beogradu i u Nišu.
Zanimljivo je da se Trošarina zaista odnosi na plaćanje trošarine, odnosno troškova ulaza u naseljeno mesto ili grad.

Iako ni u Nišu, a ni u Beogradu danas ulazi u grad nisu na tom mestu, imena su ostala. Palilula je po mišljenjima nekih vezana za paljenje lule,
odnosno nedozvoljavanje paljena duvana.Duvan je nekada mogao da napravi štetu zbog buradi sa barutom, pa se na određenim mestima zabranjivalo bilo kakvo paljenje vatre. Otuda i naziv koji je postao naziv za čitavo naselje.Čubura je kao i terazije imala veze sa vodom, pa se tu mislilo na veliko bure u kom se držala voda. Ovo naselje vodi poreklo od ciganske odnosno romske reči.
 
Ulica, koja od 1870. godine nosi ime Mihaila Obrenovića, već 155 godina nije menjala naziv
Knez Mihailova ulica je mesto koje spaja istoriju i moderni život. Nekada glavni prolaz između Kalemegdana i varoši, danas je pešačka zona
koja odražava duh prestonice. Ostaci građevina iz antičke epohe u Rimskoj dvorani Biblioteke grada, svedoče o dubokim istorijskim korenima ovog mesta.

Danas je Knez Mihailova ulica kulturno i društveno središte Beograda. U njoj se nalaze značajni objekti kao što su Srpska akademija nauka i umetnosti i Palata Albanija. Sa svojim impresivnim zgradama, istorijskim spomenicima i atraktivnom lokacijom, ova ulica je simbol Beograda koji oslikava duh i život prestonice zajedno sa šetačima koji neprekidno prolaze ovom ulicom, navedeno je na Instagram stranici Grada Beograda.
Clip_4.jpg
 
Poslednja izmena:
Sinagoga u Beogradu, jedan od najvećih jevrejskih hramova na Balkanu, predstavlja arhitektonski dragulj i mesto molitve za jevrejsku zajednicu u Beogradu. Ova prelepa građevina kombinuje različite stilove i dekoracije, od kojih svaka svedoči o bogatoj jevrejskoj istoriji i kulturi. Poseta sinagogi predstavlja priliku za učenje o jevrejskoj tradiciji i istoriji Beograda.
 
Muzej Nikole Tesle posvećen je jednom od najvećih srpskih naučnika i pronalazača.
Ovaj muzej čuva artefakte, originalne dokumente i eksperimente koji osvetljavaju Teslin život i rad.
Poseta muzeju pruža uvid u genijalnost Tesline misli i njegovu važnost za nauku.
 
Galerija Matice Srpske je jedna od najznačajnijih umetničkih institucija u Srbiji.
Ova galerija čuva vredne umetničke kolekcije sa delima srpskih, evropskih i svetskih majstora.
Poseta galeriji pruža priliku da se ceni raznolikost umetničkih izraza i da se uživa u umetnosti kroz vekove
 
Legenda o Zmaju Dado

Prema legendi, Dado je nekada štitio Beograd od neprijatelja. Kada je grad bio napadnut, Dado bi se pojavljivao u svoj svojoj moći, braneći njegove stanovnike. Danas, zmaj se često spominje kao simbol otpora i hrabrosti.

U Beogradu, mnoge narodne priče i miti su povezani sa zmajem. Priče o njegovim borbama i avanturama prenose se s generacije na generaciju i postali su deo kulturnog nasleđa Beograda.
 
Sava i Dunav su reke koje okružuju Beograd, i svaka nosi svoje priče.
Postoji priča o sukobu između Save i Dunava. Veruje se da reke s vremena na vreme preplavljuju obale,
boreći se za prevlast, a taj sukob simbolizuje večnu borbu između mira i nemira.

Ušće Save i Dunava je mesto sa mnogo misterija. Ribe koje se pecaju ovde često su predmet priča o čudnim bićima koja žive u vodi.
 
Jedna od najzanimljivijih misterija Beograda je fenomen poznat kao Plavi Anđeo.
Prema legendi, Plavi Anđeo dolazi u Beograd kako bi pomogao ljudima u nevolji.
Često se vidi na nebu iznad grada i simbolizuje nadu i spas.
Mnogi Beograđani tvrde da su videli Plavog Anđela kako se spušta nad gradom, donoseći sreću i zaštitu.
Ove priče su postale deo folklora, a mnogi veruju u njegovu moć.
 
Hram Svetog Save je jedna od najvećih pravoslavnih crkava na svetu i jedan od simbola Beograda. Njegova veličanstvena kupola dominira gradom i privlači pažnju posetilaca iz celog sveta.Ova crkva, koja se gradi više od jednog veka, predstavlja savršenu kombinaciju srpske i bizantske arhitekture.
Unutrašnjost Hram Svetog Save je ukrašena sa prelepim mozaicima i ikonama, a vernici i turisti često dolaze da se dive njenoj lepoti i veličini.
Hram predstavlja spiritualno središte Srpske pravoslavne crkve.
 
Gazela, najopterećeniji beogradski most ..Izgradjen je 1970. Godine,kada njime su prodefilovali Tito i Brako Pešić, tadašnji gradonačelnik Beograda.
Gazela je bila sastavni deo auto-puta Bratstva i jedinstva.

Glavni projektant mosta bio je Milan Đurić, čuveni profesor beogradskog Građevinskog fakulteta, a priča kaže da mu je „kumovao” Đorđe Lazarević, predsednik konkursne komisije za gradnju mosta, koji je rekao da je „ovaj most preskočio Savu kao gazela u skoku”.

Međutim,pre svega ovoga bilo je potrebno tesitrati velelepnu konstrukciju. Mostom su tada prodefilovali kamioni Jugoslovenske narodne armije natovareni šljunkom i vojni transporteri za balističke rakete istovremeno. Na sredini mosta, u skladu sa jednom starom tradicijom koja se više ne poštuje, stajali su gradonačelnik Branko Pešić i projektant profesor Milan Đurić.

Televizija Beograd je direktno prenosila ispitivanje nosivosti mosta.

Most je kombinacija grede i oluka, dugačak 332 m, a širok 27,5 m. Ukupna širina kolovoza je 21,8m (po tri trake u oba smera,
širine 10m sa razdvojnicom od 1,5m).Delom dužine mosta postoje i dve pešačke staze širine po tri metra.
Gazela se iznad Save izdiže 22,8m tokom srednjeg vodostaja.

Priča kaže da je tih dana u Beogradu najpopularnija bila šala o tome da su vozači kamiona, za svaki slučaj, dobili i – ronilačka odela.

2010. uočena pukotina na glavnom nosaču mosta. Usledila je rekonstrukcija u okviru koje je na Gazeli, praktično, zamenjeno sve.
I Beograđani su tako ponovo dobili svoj most.
Gazela.JPG
 
Gazela, najopterećeniji beogradski most ..Izgradjen je 1970. Godine,kada njime su prodefilovali Tito i Brako Pešić, tadašnji gradonačelnik Beograda.
Gazela je bila sastavni deo auto-puta Bratstva i jedinstva.

Glavni projektant mosta bio je Milan Đurić, čuveni profesor beogradskog Građevinskog fakulteta, a priča kaže da mu je „kumovao” Đorđe Lazarević, predsednik konkursne komisije za gradnju mosta, koji je rekao da je „ovaj most preskočio Savu kao gazela u skoku”.

Međutim,pre svega ovoga bilo je potrebno tesitrati velelepnu konstrukciju. Mostom su tada prodefilovali kamioni Jugoslovenske narodne armije natovareni šljunkom i vojni transporteri za balističke rakete istovremeno. Na sredini mosta, u skladu sa jednom starom tradicijom koja se više ne poštuje, stajali su gradonačelnik Branko Pešić i projektant profesor Milan Đurić.

Televizija Beograd je direktno prenosila ispitivanje nosivosti mosta.

Most je kombinacija grede i oluka, dugačak 332 m, a širok 27,5 m. Ukupna širina kolovoza je 21,8m (po tri trake u oba smera,
širine 10m sa razdvojnicom od 1,5m).Delom dužine mosta postoje i dve pešačke staze širine po tri metra.
Gazela se iznad Save izdiže 22,8m tokom srednjeg vodostaja.

Priča kaže da je tih dana u Beogradu najpopularnija bila šala o tome da su vozači kamiona, za svaki slučaj, dobili i – ronilačka odela.

2010. uočena pukotina na glavnom nosaču mosta. Usledila je rekonstrukcija u okviru koje je na Gazeli, praktično, zamenjeno sve.
I Beograđani su tako ponovo dobili svoj most.
Pogledajte prilog 1736730
У истој тури отварања је пуштен у саобраћај и тунел испод Теразија. Кажу да је плански зидано са празним простором испод, тако да није било никаквог копања.

Газела је изгубила део свог значаја откако је коначно, пола века касније, завршена обилазница око града (тамо је аутопут одувек и требао да буде, барем по мом мишљењу).
Мост трпи четири пута веће оптерећење од почетно предвиђеног - и нема никаквих проблема са тиме.
Похвала пројектовању и изведеним радовима.
 
Termalni izvori ispod centra Beograda

Da se ispod čitavog centra Beograda nalaze izvori termalnih voda znalo se još u doba rimske vladavine gradom.
Neobični zidići na Akademskom platou, zapravo su ostaci rimskih termi otkriveni prilikom uređenja platoa 60-ih godina.
Istraživanjem izvora ispod Skadarlije utvrđeno je da je temperatura vode u dubini 30, a na površini 20,8 stepeni,
i da po svom sastavu spada u pet najkvalitetnijih izvora vode u Evropi.

Voda iz ovih izvora korišćena je za proizvodnju piva još u Bajlonijevoj, a potom BIP-ovoj pivari u Skadarliji.
Postojao je plan da se termalna voda koristi za grejanje okolnih zgrada ali nikada nije realizovan.
 
Poslednje konačište Atile Biča Božjeg

Istorija kaže da su Huni predvođeni Atilom Bičem Božjim stigli pred zidine keltskog Singedona sredinom V veka.
Ispostaviće se je da je ovo bio poslednji vojni pohod Atile koji nedugo potom umire nedaleko od Beograda.

Jedni su tvrdili da je umro od srčane kapi, dok su drugi tvrdili da ga je otrovala nova nevesta prve bračne noći.
Razlog ubistva navodno je bila osveta zbog ubistva njene braće koje je naredio hunski vođa.
Smatra se da se kobna svadba odigrala i da je Atila sahranjen negde u Banatu.
Predanje, pak, kaže da je njegova pratnja preusmerila tok Save kako bi Atilu u zlatnom kovčegu,
... i sa čitavim njegovim bogatstvom i konjima, sahranila negde na dnu Save u blizini ušća u Dunav.
 

Back
Top