Zaljubljen sam u drugaricu

BraneB

Početnik
Poruka
31
Poznajem tu drugaricu godinu dana i pre možda više od 2-3 meseca sam skontao da sam se zaljubio u nju. Svidja mi se sve u vezi nje, volim da pričam sa njom, ali stvar je ta što ona ne oseća isto prema meni, pogotovo što ima dečka, medjutim ne vidja se sa njim toliko često (više se mi družimo kao grupa nego ona sa njim). Ne mogu da vidim sebe sa njom nikako jer mislim da je ona predobra da bude samnom. Ne mogu da joj kažem šta osećam prema njoj jer se vrlo često vidjamo. Nikad nisam pre imao devojku, pretpostavljam da ni do sad ne bi imao želju da se nisam zaljubio toliko u tu osobu. Sad se osećam loše što nikad nisam bio u vezi i imam izrazitu želju da osetim kako je to biti voljen. Pričao sam sa prijateljima o tome i skontao da se i mom prijatelju isto svidja ista devojka i da isti problem delimo. S obzirom da sam 100% siguran da neću imati ništa više sa njom, pokušavam da je gledam više kao prijatelja, medjutim ne znam na koji način, da li da se odvojim od nje neko vreme da je ne vidjam, ali mnogo volim da pričam sa njom i mnogo mi je teško što moram to da uradim. Imam 17 godina.
 
Problemi, sine. Pa pre nego šti se udaljiš od nje, probaj da izjaviš ljubav. Moj savet. Ako te odbije, vidi šta ćeš. A možda te i ne odbije. U svakom slučaju treba da naučiš da se nosiš sa sobom i svojim osećanjima. To što ti osećaš je lepo i izrazi se. Kad budeš osećao bes, ljutnju, mržnju onda to rešavaj kao nešto što treba da se zaboravi.
 
17 god.....hmmmmmm....cek da je poznajes bar 3 god pa kad vidis ti ne odgovara sve u vezi nnje procice te taj osecaj.
Do tada kao sto Ti disko napisala "priznaj joj svoja osecanja" ... ima vremena da te more ljubavni jadi jos si mlad.

Ali ne plasi se koliko bole toliko su i lepi ... to je ljubav od svega pomalo a ti u sredini ...

Ne daj se sine svi smo patili za nekim drugaricama :D
 
Poznajem tu drugaricu godinu dana i pre možda više od 2-3 meseca sam skontao da sam se zaljubio u nju. Svidja mi se sve u vezi nje, volim da pričam sa njom, ali stvar je ta što ona ne oseća isto prema meni, pogotovo što ima dečka, medjutim ne vidja se sa njim toliko često (više se mi družimo kao grupa nego ona sa njim). Ne mogu da vidim sebe sa njom nikako jer mislim da je ona predobra da bude samnom. Ne mogu da joj kažem šta osećam prema njoj jer se vrlo često vidjamo. Nikad nisam pre imao devojku, pretpostavljam da ni do sad ne bi imao želju da se nisam zaljubio toliko u tu osobu. Sad se osećam loše što nikad nisam bio u vezi i imam izrazitu želju da osetim kako je to biti voljen. Pričao sam sa prijateljima o tome i skontao da se i mom prijatelju isto svidja ista devojka i da isti problem delimo. S obzirom da sam 100% siguran da neću imati ništa više sa njom, pokušavam da je gledam više kao prijatelja, medjutim ne znam na koji način, da li da se odvojim od nje neko vreme da je ne vidjam, ali mnogo volim da pričam sa njom i mnogo mi je teško što moram to da uradim. Imam 17 godina.

Потпуно слично искуство имам, било ми је 16 година.
Она се звала Ружица и била је 4. разред гимназије.
Дошла је у мој крај и остала пар месеци ...

Цело моје мушко друштво ју је обожавало,
свако вече смо се скупљали на клупицама у парку и уживали.
Хипнотисано.

Била је једино женско међу нама и друге нам нису требале.
Одабрала је једног од нас, и он јој је био дечко.

А онда је дошло лето, ја сам пао на поправни из матиша (2. разред гимн.)
и питао сам њу да ме спрема.
Пристала је.
Остатак друштва је отишао на море !!!
И онај њен ... Мој другар !

Преко дана смо заиста учили,
баш је знала,
а увече би седели на мом балкону и слушали Јосипин "Дневник једне љубави".

Учила ме је да се љубим,
без ватачине - било је ко у љубавном викенд роману.
Романтично до неба.

Једном легосмо на кревет,
било би свашта
кад утрча мој покојни ћале:
"Децо, земљотрес ..!"

Тако моја Прва љубав остаде невина
све док јој се дечко не врати с мора,
а ја сачеках свој 18. рођендан ...

Све моје касније љубави су биле стресне,
а ова је била бајка.

Ни за шта не бих мењао ни Ружицу,
ни лето,
ни "Дневник ... "
ни земљотрес !

Све је баш тако требало да буде.
 
Da li iko ima neki savet da mi da?
Pa sam si rekao da si 100 % siguran da nećeš ništa imati sa njom. Ako si toliko siguran, što još misliš o njoj? Treba u životu biti i praktičan. Kada dođe neka nova koja će ti se sviđati nemoj odmah da budeš drug, nemoj uopšte da budeš drug, već daj do znanja da ti se ženska sviđa, to je put. Imaš 2 mogućnosti: ili ćeš da joj izjaviš ljubav ili briši iz njene blizine, nađi drugu zabavu, druge ljude ili već šta. Samo ne ostaj u nekom zarobljenom stanju.
 
Poznajem tu drugaricu godinu dana i pre možda više od 2-3 meseca sam skontao da sam se zaljubio u nju. Svidja mi se sve u vezi nje, volim da pričam sa njom, ali stvar je ta što ona ne oseća isto prema meni, pogotovo što ima dečka, medjutim ne vidja se sa njim toliko često (više se mi družimo kao grupa nego ona sa njim). Ne mogu da vidim sebe sa njom nikako jer mislim da je ona predobra da bude samnom. Ne mogu da joj kažem šta osećam prema njoj jer se vrlo često vidjamo. Nikad nisam pre imao devojku, pretpostavljam da ni do sad ne bi imao želju da se nisam zaljubio toliko u tu osobu. Sad se osećam loše što nikad nisam bio u vezi i imam izrazitu želju da osetim kako je to biti voljen. Pričao sam sa prijateljima o tome i skontao da se i mom prijatelju isto svidja ista devojka i da isti problem delimo. S obzirom da sam 100% siguran da neću imati ništa više sa njom, pokušavam da je gledam više kao prijatelja, medjutim ne znam na koji način, da li da se odvojim od nje neko vreme da je ne vidjam, ali mnogo volim da pričam sa njom i mnogo mi je teško što moram to da uradim. Imam 17 godina.
Jedan savet, ne postavljaš nikada ženu na pedistal. Ako ne budeš cenio sebe i govorio sebi da zaslužuješ svaku devojku i da si dovoljno dobar, nećeš je ni imati.
 
i musko zenska prijateljstva ne postoje. kad tad ces hteti da ga joj ubacis. ja sam spavo kod svojih drugarica i obavezno bi bilo vatanje, a bila bi i tucacina da sam hteo. prespavaj kod drugarice u krevetu pa ces videti. kod ortaka spavas i nikad se ne povatate. to je tako.
 
Ali potpuno je nebitno da li će da doživi poraz-da li će da ga odbije, da li će da ispadne smešan, "jadnik" i ostale nebitnoće, spram saznanja da prati svoje biće, da su mu misli, reči i dela u vezi sa osećanjima. Umesto da taloži frustracije i da se pita šta bi bilo kad bi bilo. Ja ga učim da bude slobodan. :)))))))
To što ide i priča sa drugarima o tome, to svi radimo, ali to nikad nije dobra ideja. Pismo šalješ na pravu adresu. Takva i takva stvar. Posle ćeš bar imati šta da pričaš, npr. nasmejala mi se u facu... He he he
 

Back
Top