Orao iz Brajtona
Đurđica Grbić - Gavrilović
Uloga meseca marta u životu Aleksandra Vučića je nezaobilazna. Rođen je 5. marta 1970. godine, a 24 marta 1998. već je imenovan za ministra informisanja u takozvanoj "Vladi narodnog jedinstva" Mirka Marjanovića, koju je sačinjavala nacional-socijalistička koalicija SPS, JUL i SRS. Imao je samo 26 godina kad je postao direktor sportskog-poslovnog centra u Zemunu, poznatijeg kao Hala "Pinki".
Mada je stalno isticao uredan život i asketizam kao ličnu vrlinu, mora da je u njemu oduvek spavao veliki hedonista, čim mu je palo na pamet da obnovi ideju noćnog kupanja u okrilju pomenutog objekta. Još ranije, dok je bio đak, isticao se u svim mogućim i nemogućim disciplinama. Malo mu je bilo što je postao pionirski prvak Beograda u šahu, već se takmičio i pobeđivao u znanju iz istorije. Ovo je prepoznala nekadašnja Fondacija za razvoj naučnog podmlatka, pa je dobio stipendiju. I onda je došlo to putovanje za Englesku, u Brajton!
Više od godinu dana je bio, piše u biografiji "na usavršavanju". Ne piše šta je usavršio. Srbija, i ostatak Jugoslavije, saznaće nešto više o tome čim je stupio na političku scenu. Dok je bio direktor Hale "Pinki", brže-bolje je ugostio Žan Mari Le Pena, u Francuskoj i u celoj Evropi omraženog promotera fašističkih ideja.
Ne shvativši odmah dublju vezu svoje stranke i Slobodana Miloševića, napadao je Velikog vođu da je "svaki njegov mirovni akt smrtonosan za Srbiju". Kad mu se malo pojasnilo da za to "još nije vreme" , prestao je s tom rabotom. U stvari, na tom slučaju je položio praktičan ispit. Oni kod kojih se usavršavao bili su zadovoljni. Jednim udarcem ubijali su dve muve.
U znak razumevanja zbog mladosti-ludosti, dali su mu resor informisanja u pomenutoj "Vladi narodnog jedinstva". I školarac iz Brajtona dao se na posao neviđenom žestinom.
Donet je Zakon o informisanju sa propisanim ogromnim novčanim kaznama za novinare koji odstupaju od režimske filozofije. Sudijama za prekršaje dat je nalog da postupaju najdalje u roku od 24 časa, da "nezavisni" ne utekne negde sa svojim krivim mišljenjem. U preambuli Rezolucije 1203 Saveta bezbednosti UN, ovaj Vučićev "podvig" okarakterisan je kao "suspendovanje ustavnog prava na slobodu izražavanja de facto, i kršenje međunarodno priznatih normi''. Zalud vapaji Ujedinjenih nacija. Samo 72 sata nakon donošenja ovog diktatorskog zakona, jedan nedeljnik je kažnjen ( po retroaktivnom dejstvu ) sa 2.400.000 ondašnjih dinara i to po prijavi jedne fantomske organizacije po imenu Patriotski savez Beograda. Nešto kasnije zabranjen je drugi nedeljnik zbog objavljivanja "nedostojnog oglasa" sa 1.200.000 dinara, a direktoru te novine (Ivanu Tadiću, jednom časnom čoveku) zaplenjeno je kompletno zatečeno pokućstvo, osim kolevke u kojoj je spavala beba od nekoliko meseci! Ovaj pinočeovski upad u privatni posed iniciran je prijavom jedne druge fantomske organizacije toga vremena, takozvanog Saveza žena Jugoslavije, na čijem je čelu stajala Bratislava Buba Morina.
Sve prijave o medijskim nepodopštinama mladi ministar Vučić, kao gladna zver, sankcioniše brzinom svetlosti. Postao je neka vrsta medijske inkvizicije, pravi Torkvemada u istrazi veštičluka: go kod bi zinuo, ovaj bi ga zakatančio. U tom pravcu se radnja dalje kretala. Preduzeće Dan Graf, izdavač dnevnika "Danas", i doslovno je dobilo katanac! Vučić šalje svoga pomoćnika sa grupom policajaca da zatvori vrata ove redakcije. Pomoćnik Vučićev, takođe mlad jurišnik SPS-a, poreklom iz sandžačkih zabiti, suočen sa ministrovim naređenjem i partijskim obavezama sa jedne i elementarnim seljačkim poštenjem sa druge strane, teško je preživljavao muku koja ga je snašla. Ali malog Vučića to nije doticalo. Njegova majka Angelina je u to vreme novinar RTS-a ( po zlu čuvene TV Bastilje ). Pamte je kao pristojnu osobu. No, njen sin ima misiju. Ima i zadatke zadate još u Brajtonu.
Srbi imaju kratko pamćenje.Tako je i zločin Aleksandra Vučića nad srpskim medijima brzo zaboravljen. Odmah po Miloševićevom padu, britanski diplomata Entoni Monkton diskretno poziva urednike kažnjenih medija i savetuje im ''da ne primenjuju revanšizam, da se ne svete''.
Mali Vučić menja ploču, Monkton je vešt diplomata. Odmah glasa da se poništi zakon po kome je on građanima Srbije za godinu dana primene omrzao ovozemaljski život. I mali Vučić opet hara. Na svim je naslovnim stranama dnevne štampe. Na svim radio i TV stanicama. Priča, maše, preti. Uvek napamet nauči ono što treba da kaže. A uvek kaže ono što mu kažu da kaže. A sve što kaže Srbiju gura u ambis. On je protiv SAD-a, Evropske unije, okruženja, protiv Rusije... Mali Vučić je uvek veliki Srbin, usvaršavan u Brajtonu (obavešteni znaju da se u ovom gradu profilišu budući saradnici engleskih obaveštajnih službi).
Uticaj malog Vučića bio je trostruko veći od Vojislava Šešelja, pre njegove predaje i odlaska u Hag. Vučić u ružičasti TV "Pink" zapošljava suprugu i ima uticaj veći od Mitrovićevog, i to u vreme vladavine malog Čede Jovanovića i Gorana Vesića, koji su tada carovali.
Mnogi su pogrešno zaključivali da mali Aca ima bolesnu potrebu da se pokazuje, da dokazuje svoju pamet. Toliko sati pred TV kamerama. Govornik opšte prakse, opštih mesta, uvreda i insinuacija. A uvek prisutan. Da pokaže koliko je Srbija retrogradna, koliko na ovim prostorima vlada primitivizam. Milioni pametnih momaka i devojaka nemaju šansu da ni u opštinskom glasilu iznesu svoje mišljenje, predlog, ali tu je specijalista iz Brajtona, veliki Srbin po zadatku, da se iskaže, isprsi, da nas "odbrani''.
Više nema sumnje: mali Vučić je rano poleteo. A ko visoko leti, uvek nisko padne. Naročito kada odradi prljave poslove, čim njegov slučaj bude iscrpljen, a on više bezbedonosno neupotrebljiv.
Ipak, danas je gosopodin Aleksandar Vučić važan čovek srpske stvarnosti. Čovek koji za potrebe inostranih centara moći nabacuje visoke lopte i oni nam posle toga smečuju, da nam ulazi strah u kosti.
Kada gospodin Vučić zine i počne sa: "Mi srpski radikali ne damo Kosovo, mi ćemo ga braniti svim silama, svojim životima", odmah nas podiđu žmarci. Koga mali Vučić brani, tome spasa nema.
Uz pomoć rezidenata iz britanske obaveštajne službe, mali Vučić, služeći se Srpskom radikalnom strankom i nesrećom njenih članova, uvek ume da u pravom trenutku, ili sam, preko svojih satelita u partiji, istrči sa starim kartama, planovima i idejama o Velikoj Srbiji, uz upotrebu "svih sredstava", naročito praćki. Da nabaci loptu i svetu potvrdi kako "Srbija ponovo zvecka oružjem''
Nema sumnje, gospodin Aleksandar Vučić će još izvesno vreme gospodariti srpskom političkom scenom. On je uspešno izolovao Šešeljev uticaj na stranku, pustio njenog lidera niz vodu, primitivnim odbranama koje i kod Srba sa naglašenim nacionalnim osećajem izaziva gađenje, a kod onih kod kojih Šešelj tamnuje učvršćuje uverenje da je vođa radikala, kao i njegovi sledbenici, opasan ludak. A Šešelj to, u stvari, nije.
Uloga generalnog sekretara Srpske radikalne stranke, kada bude obznanjena, šokiraće stotine hiljada unesrećenih ljudi, koji su, slušajući njegove govorancije, došli do dna. Do samog dna, a i Srbija sa njima.