Uopšte nije stvar u tome da li je reč koja se koristi stranog porekla ili domaćeg; gomila reči koje svi[1] koristimo u svakodnevnom govoru su stranog porekla. Stvar je u tome da li se reč iz stranog jezika primila zato što u domaćem ne postoji prikladan ekvivalent ili zato što pokondirene tikve njenom upotrebom žele na jeftin način da ostave utisak posebnosti ili superiornosti na ljude iz sredine u kojoj žive.
[1] Tu se mogu uračunati i oni najzadrtiji nacionalisti. Obrati samo pažnju na to koliko njih koristi latinsku reč "patriota" iako srpski jezik ima naširoko poznatu reč "rodoljub".