Zadata reč u pesmi...

To malo ljubavi
da dusa bolna ozdravi
da skrati teske dane
kad iz tvog srca kane
to malo ljubavi

Da sve ti grijehe oprosti
jer sve sto bolilo me
sad je u srcu mome
to malo ljubavi

< To malo ljubavi - Danijela Martinovic >

- Voli me -
 
Dodji mi, u tami sobe
sam ja,
pun mesec mi krevet obasjava,
mirise na tebe mi haljina,
uzmi me
i pascu na kolena.
Privij se uz mene nocas,
ti kazi da i neces zazaliti ,
ma ko je ona da pravdas,
se pusti neka brine se,
meni trebas vise nego
njoj i zato voli me,
voli me ,voli me, budi moj ( A Radovic)

-pozdrav-
 
Ljudi ovo nije pesma
Samo rip i reci dve
Ne moras da mislis glavom
Samo zapni to je sve.
Bez ideje i bez cilja
Nama prija ta lakrdija.
Ooooooooooo, ovo cu pevati ponovo
Ooooooooooo, ti budi lud pa ponovi to...
(Osvajači - Iz sve snage)

- juce -
 
A i vrapci vec su pevali
tu nasu staru laganu,
do juce smo se smejali
sada je kraj .
A i vrapci vec su pevali
sad pesma otvara ranu,
do juce smo se smejali
sada je kraj.
Svanuce zora
mada svanuti mora
i jutro zvezde odnosi,
cela zemlja se budi
ja prvi put ne znam
za tebe, da li budan si .
Napolju prolaze ljudi
sve te korake pamtim,
mi zajedno smo slusali
i svi ti obicni zvuci,
sada samo me bole
kao da su tebe odneli (Tap 011)

-sutra-
 
Slabo divanim madjarski ,
nesto malo i to s greskom
tecno govorim rukama ,
i perfektno se sluzim smeskom .
Ali madjarski ne umem,
daj nauci me 'leba ti
nisam mog'o da pomislim,
da ce mi tol'ko trebati.
Tvoje oci mastiljave
crne zrele visnje spanske ,
tvoje usne sladunjave
kao rizling od berbe lanjske,
Suva trava, sva suskava
kao zipon na nevesti
ali dzabe pripovedam
kada ne umem prevesti( Djordje Balasevic)

-smeh-
 
Zazvoniće telefon, reći ću "Halo, ko je?"
Tišina šaputat će, tako samo zvoni srce moje
Pokucat ćeš, reći ću "Halo, ko je?"
Tišina šaputat će, tako samo kuca srce moje

(Napile se ulice - Bijelo dugme)

- kamen -
 
Naposletku, ti si dobro znala, ko sam
ja otkud sad te suze, moja mila
rekla si, da se za tocak brsljan, ne hvata
zalud izguzvana svila .
To je tako ne pravi od tuge nauku,
mami svetlo na sledecem bregu
okopnice moj otisak na tvom jastuku,
jos kako kao jezuska u snegu.
Razbicu gitaru crn je mrak ispunjava,
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava,
pa ja tecem i kad stojim.
Ali opet, da l' bi ikad bila moja ti,
da sam vojnik, u armiji ljudi,
rekla si da bas ne umem novce brojati
i da je nista, sve sto nudim..( Djordje Balasevic-Naposletku)

-sama-
 

Back
Top