Naposletku, ti si dobro znala, ko sam
ja otkud sad te suze, moja mila
rekla si, da se za tocak brsljan, ne hvata
zalud izguzvana svila .
To je tako ne pravi od tuge nauku,
mami svetlo na sledecem bregu
okopnice moj otisak na tvom jastuku,
jos kako kao jezuska u snegu.
Razbicu gitaru crn je mrak ispunjava,
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava,
pa ja tecem i kad stojim.
Ali opet, da l' bi ikad bila moja ti,
da sam vojnik, u armiji ljudi,
rekla si da bas ne umem novce brojati
i da je nista, sve sto nudim..( Djordje Balasevic-Naposletku)
-sama-