Za sve: Sve što želite, a niste rekli...

Hm...Kome sad da pishem...
Znam!
*u, je.... al si riba, ulijeces k'o kometa i prosipas fore tipa "muvalo me sest klinaca, morala sam da zovem drugove da me brane...."
Nemam ja nista protiv tebe, ali djelujes neprirodno i povrsno, citava tvoja pojava djeluje neprirodno.
A i fore su ti glupe.

*Bas se lijepo druzimo, mooooolim te nemoj da pocnes da me muvas,pokvario bi sve(onda bi izgubio svoju draz, a bas si mi legao kao prijatelj)

*Koji si ti faktor da ne mogu da te zaboravim?!
Kad bi mi samo nestao iz glave...
Ne mogu drugog da zamislim kraj sebe.
Stalno im trazim mane.
Vec je toliko vremena proslo, a cini mi se da moje usne jos jedino pashu uz tvoje.
Voljela bih da te sretnem, samo bih podigla glavu i prosla, bez pozdrava.
A opet se bojim, ne bih bila dovoljno jaka za to, podlegla bih i sav moj ponos bi se istopio kao snjezna pahulja.
Opet bih ti dala sve i opet bi me slomio.
 
Lepo je sresti te posle toliko vremena.... Priznajem ne izgledas lose za svoje godine..

Sad ce verovatno pomisliti oni koji citaju da si mi se svidjao ili tako nesto,sto je daleko od istine.Podsetio si me samo na lepa vremena koja su nazalost prosla. Steta sto i drugi nisu bar malo blizi da mi bar na kratko ulepsaju dan ili vece.Sve jedno.
 
*Ooooo, kako me je sramota....
Ne zelim da to ikad vise spomenemo...
Zelim da zaboravim...

*Cudan si ti... Intrigiras me ali i plasish...Ne na nacin na koji ti mislish, sasvim drugacije.
Koliko god zelim sve sa tobom da probam, toliko se plasim da ti nisam dorasla na tom planu.
U isto vrijeme, plasim se i da se ne zaljubim u tebe. Super si mi, kapiramo se i sve ostalo... U isto vrijeme nervira me tvoja iskljucivost sto se ljubavi tice. Pravim se da sam i ja takva ali ne ide mi bas savrseno. Bila je jos jedna stvar, hm.... Ali svejedno je, s obzirom da sam ti spustila slusalicu i da to vjerovatno mrzis. Znajuci tebe, mozda se neces javiti mjesecima, mozda ces me sutra nazvati i pitati E, gde si, mala?
Pojavices se u pogresno vrijeme, to je sigurno, jer svako je pogresno za nas odnos.
A sta ja s tobom da radim?!
 
Menjala bih se ali cini mi se da je sad kasno za neke stvari.Nervirala sam se kad god bih pokusala da budem bar malo vise pristupacnija,nego sto sam oduvek bila.Ne ide.Ja jednostavno ne mogu da zamislim sebe....A volela bih da mi kazu gde gresim.Mozda je za to krivo moje vaspitanje ili sam ja sve to utuvila u glavu.Ako ne postoje iskrene emocije,ne mogu da budem sa bilo kim samo da ne bih bila sama.Pocecu da starim a bice sve teze i teze otopiti santu leda.Kao sto je moja draga A rekla Sa godinama covek se navikne na stanje kakvo je i mozak ne prihvata promene.Volela bih da se probudim i ako nista drugo krenem iz pocetka.Bilo bi mi lakse..........
 
*Ne mogu da dodjem sebi...
Ne mogu reci da nisam ocekivala jer da nisam svjesna da ti u odredjenim trenucima nisi spreman na bilo sta samo da bi istjerao svoj inat ili sta vec, ne bih te se toliko bojala.
Samo...Boli me. Beskrajno sam povrijedjena. Osjecam se ovako po ko zna koji put. Parce drveta. Krpa.
I onda, kad sve to prodje, odusevi me makar kakav gest koji pokaze da ipak postojim. Makar to.
Samo jedna je razlika. Ovaj put ne osjecam se krivom. Svaki put sam krivila sebe, pokusavajuci da time smanjim ogorcenje koje osjecam prema tebi.
Sad vise jednostavno ne mogu.
Grijesila sam. Priznala sam. Osjecala se grozno zbog toga. Sebi najvise naudila.
A sada me ti kaznjavas kao najgoreg neprijatelja. Bacas me kao bezvrijedan predmet u smece.
Kako ljudi mogu biti tako sebicni???
Zar ce mi citava mladost biti ispresjecana nepotrebnim trzavicama?
Ja cinim koliko mogu, i vise od toga. Pokusavam da sebe izbrusim tako da svima odgovaram, nikog ne povrijedjujem. I kad napravim jedan, samo jedan pogresan korak, opet sam kriva za citav i moj i tvoj i svaciji zivot, opet ne vrijedim nista i iznevjeravam svacije povjerenje...
Ucinices da te zamrzim.
Vec sad ne znam sta osjecam prema tebi...
 

Back
Top