Vuciji narod Evrope

[dublin]

Pastir koji je otkrio pecinu se zvao Koretas, sto je deklinacija imena Kuretes. Kuretes, su bili svestenici koji su sluzili boginju majku Cybelu, Rheu, Gaiu...

The Corybantes were the armed and crested dancers who worshipped the Phrygian goddess Cybele with drumming and dancing. They are also called the Kurbantes in Phrygia, and Corybants in an older English transcription. The Kuretes were the nine dancers who venerate Rhea, the Cretan counterpart of Cybele, Mother of the Gods.

Ovi kurati plesaci sa krestom su igrali Pirsko oro (Pyrríkhios Khorós) koje je bilo vezano za inicijaciju mladica u muskarce. Na kritu je Zevs je bio poznat kao veliki kuronja (kuros).

These male dancers in armor, kept time to a drum and the rhythmic stamping of their feet. Dance, according to Greek thought, was one of the civilizing activities, like wine-making or music. The dance in armor (the "Pyrrhic dance" or Pyrriche ) was a male coming-of-age initiation ritual linked to a warrior victory celebration. Both Jane Ellen Harrison and the French classicist Henri Jeanmaire[3] have shown that both the Kouretes and Cretan Zeus (called "the greatest kouros" in the Cretan hymn found in an inscription at Palaikastro)[4] were intimately connected with the transition of young men into manhood in Cretan cities.

Kuretes su takodje povezani sa kritskim kuroima, koji su bili telohranitelje, zastitnici mladog zevsa, dok ga je majka krila od oca Kronosa u pecini na pleanini Aigaion. Ovi Kuroi su takodje plesali i udarali kopljima od stitove da bi od Kronosa sakrili plac bebe Zevsa.

The Phrygian Korybantes were often confused by Greeks with other ecstatic male confraternities, such as the Idaean Dactyls or the Cretan Kouretes, spirit-youths (kouroi) who acted as guardians of the infant Zeus. In Hesiod's telling of Zeus's birth,[5] when Great Gaia came to Crete and hid the child Zeus in a "steep cave", beneath the secret places of the earth, on Mount Aigaion with its thick forests; there the Cretan Kouretes' ritual clashing spears and shields were interpreted by Hellenes as intended to drown out the infant god's cries, and prevent his discovery by his cannibal father Cronus. "This myth is Greek interpretation of mystifying Minoan ritual in an attempt to reconcile

Ovi kuroi su prikazivani originalno na isti nacin na koji je u egiptu u isto vreme (7,8 vek pne) prikazivan bog horus.

A kouros (plural kouroi) is the modern term[1] given to those representations of male youths which first appear in the Archaic period in Greece. The term kouros, meaning (male) youth, was first proposed for what were previously thought to be depictions of Apollo by V. I. Leonardos in 1895 in relation to the youth from Keratea,[2] and adopted by Lechat as a generic term for the standing male figure in 1904.[3] Such statues are found across the Greek-speaking world, the preponderance of these were found in sanctuaries of Apollo with more than one hundred from the sanctuary of Apollo Ptoios, Boeotia, alone.

http://www.answers.com/topic/kouros


Za kurente se kaze da su pored toga sto su bili telohranitelji mladog Zevsa, bili i kovaci, madjionicari.

The scholar Jane Ellen Harrison wrote that besides being guardians, nurturers, and initiators of the infant Zeus, the Kouretes were primitive magicians and seers. She also wrote that they were metal workers and that metallurgy was considered an almost magical art.[8]

http://www.answers.com/topic/korybantes

I sad ovde jednom i za svagda da stavimo tacku na raspravu da li je kurats srpska ili slovenska rec ili ne i sta znaci. kurats jeste srpska rec ali nije slovenska. Koren reci kurats je u reci kur. Kur dolazi od staro irske reci Cuir (Cur) sto na engleskom znaci Put (staviti). Iz ovog korena su na irskom izvedene sledece reci:

Cur (kur) - sejati, saditi
Cùr (kuur) - peniti se
Cur (kur) - zakopati (odavde verovatno dolazi rec kurgan)
Curamach (kuramak) - izbacivanje
Cuiras (Curas) (kuras)- izbaciti napolje, istaknuti, pokazati
Cursuas (kursuas)- Podizanje, Erekcija
Curadh (kurad)- onaj koji se istice, junak, heroj, sampion
Curata (kurata)- hrabar
Curatacht (kurataht)- hrabrost
Curca (kurka)- kresta
Curcai, Cuircin (kurkai, kurkin)- ptica sa krestom, petao

ali takodje i ovo:

Cùr (kuur) - Karati, prekoriti, grditi


Dakle Kur se zakopa, pa se peni, pa seje. Iz njega se izbacuje seme. Kada se kur digne, kad strci napolje, kad se istice onda kur postane kurats. Onaj koji se istice ko je hrabar ko je heroj on je kurad on se kurci. Mladi muskarci, ratnici su kuronje. Oni na glavi nose k(u)restu koja je simbol petla koji kukurice. Petao je u starom dobu bio vezan za musku plodnost, za borbenost i hrabrost. Staro ime za pevca je kurats a za kokosku kuritsa. Cak je curuz (kukuruz) potice od kur, ono sto se istice sto ima seme na sebi, sto lici na kur.

Na kritu je pocetkom 20. veka pronadjena pecina Arkalochori. U njoj je pronadjeno svetiliste iz bronzanog doba. U ovoj pecini svetilistu nadjeno je na stotine dvoseklih sekira, maceva i drugih metalnih predmeta koji su tu ostavljeni kao zrtveni darovi.

The Arkalochori cave first came to scholarly attention in 1912, when peasants collected 20 kilos of Bronze Age weapons from the cave known locally as "the treasure hole"[4] and sold them for scrap metal in the port town of Candia (Iraklion). The ephor Joseph Hadjidakis, the first explorer of the central cave chamber of three, was rewarded with the discovery of masses of bronze votive weapons, and a silver double axe.[5] No gold was reported to the Ministry until 1934, when a child had found a gold labrys that had been unearthed by a rabbit; the village turned out to rifle the site.[6] Prof. Spyridon Marinatos immediately took charge of the site[7] and discovered the side chambers, which had been blocked with debris from the collapse of the cave's natural roof. There were found, undisturbed, hundreds of bronze axes—twenty-five gold ones and seven silver ones—a hoard of bronze long swords, the longest (to 1.055 m) discovered in Europe,[8] and daggers and gold simulacra of weapons, cast "bun" ingots of copper alloy, a small altar, and pottery sherds that enabled the deposits to be given a range of continuous occupation[9] from the late third millennium BCE to Late Minoan II (ca. 1500 to 1425 BCE). The warlike implements, both actual weapons and their votive simulacra, are in strong contrast to the entirely peaceable finds at other Minoan cave sites.[10]
The cave was not forgotten after the collapse, and votive offerings continued to be deposited at its mouth.
At the Arkalochori cave, among the bronze and gold double axes, the second-millennium bronze Arkalochori Axe was excavated by Marinatos in 1934. It has been suggested that these might be Linear A but Professor Glanville Price agrees with Louis Godart that "the characters on the axe are no more than a 'pseudo-inscription* engraved by an illiterate in uncomprehending imitation of authentic Linear A characters on other similar axes."[11]

http://en.wikipedia.org/wiki/Arkalochori

Ove sekire su bazirane na ranijim dvoseklim sekirama iz vince i najverovatnije su stilizovani prikaz boginje majke sa rasirenim rukama. Sekire su se u srbiji do 20. veka koristile za presecanje pupcane vrpce i bile su vezane za plodnost. Takodje dvosekla sekira ili dvoglavi cekic (kako su ga pogresno protumacili germani) je kod srba bio simbol snage i zastite protiv uroka. Zato se i nosi oko vrata kao amajlija. Ove dvosekle sekire se takodje pojavljuju kod amazonki, skita i saramata i na kraju kod rimljana kao centar (stozer) snopa (facesa) simbola rimske snage kroz jedinstvo ali takodje i simbola Kronosa, Crom Dubha, Hromog Dabe.


Na jednoj od ovih dvoseklih sekira nadjen je zapis koji podseca na zapis sa Phaistos diska. Jedan od prepoznatljivih simbola je i simbol glave sa mohikan frizurom, krestom. U irskoj su u tresetistima nadjena tela muskaraca koja su to bacena pre 2000 godina kao ritualne zrtve. Na glavi su imali mohikance koji su drzani u uspravnom polozaju pomocu smole koja je dolazila sa mediterana...

http://en.wikipedia.org/wiki/Arkalochori_Axe

 

[dublin]

Bilo je vise "plemena" kurenta. Giganti, sinovi Gaie, koji su rodjeni iz Uranove krvi kada je ovaj bio kastriran od strane Kronosa su bili jedno od od ovih plemena.

There were several "tribes" of Korybantes, including the Cabeiri, the Korybantes Euboioi, the Korybantes Samothrakioi. Hoplodamos and his Gigantes were counted among Korybantes, and Titan Anytos was considered a Kourete.

U nekim opisima Giganata (dzinova) se kaze da su imali umesto nogu zmijske repove.

In Greek mythology, the Giants or Gigantes were the children of Gaia, who was fertilized by the blood of Uranus, after Uranus was castrated by his son Cronus.[1] Some depictions stated that these Giants had snake-like tails.

http://www.answers.com/topic/gigantes


Ovo je interesantno jer u Corycijskoj pecini, koju je otkrio pastir Kurates, zivi Python, Typhon poslednji sin Gaie, koji je takodje imao zmijski rep umesto nogu. Ovaj Python, Typhon je takodje imao sestru Echidnu. Ona je takodje imala zmijski rep. Typhon je bio otac svih cudovista, a Echidna je bila majka svih cudovista. Interesantno je da je Zmija jedan od glavnih simbola vince. Takodje Skitska boginja majka je opisivana sa zmijskim repom. Kod slovena i kod Kelta imamo Volosa i Cernunosa (crnoboga) koji takodje imaju zmijske repove. Zevs bog neba se bije sa Typhonom bogom podzemlja. I Perun, Perkunas se bori sa Velesom. Ono sto je takodje interesantno je da ovaj Typhon zivi u haosu, podzemlju, u kome takodje zivi veles. Ali tu takodje odlazi i Hromi daba, nocno sunce, Jarilo....

Typhon was the last son of Gaia, fathered by Tartarus, and the most deadly monster of Greek mythology. He was known as the "Father of all monsters"; his wife Echidna was likewise the "Mother of All Monsters."
Typhon was described in pseudo-Apollodorus, Bibliotheke, as the largest and most fearsome of all creatures. His human upper half reached as high as the stars. His hands reached east and west and, instead of a human head, he had a hundred dragon heads; some however depict him as having a human head and the dragon heads being attached to his hands instead of fingers. He was feared even by the mighty gods. His bottom half was gigantic viper coils that could reach the top of his head when stretched out and made a hissing noise. His whole body was covered in wings, and fire flashed from his eyes.

Hesiod narrates Typhon's birth in this poem: But when Zeus had driven the Titans from Olympus, mother Earth bare her youngest child Typhoeus of the love of Tartarus, by the aid of golden Aphrodite. —Hesiod, Theogony 820–822.

In the alternative account of the origin of Typhon (Typhoeus), the Homeric Hymn to Apollo makes the monster Typhaon at Delphi a son of archaic Hera in her Minoan form, produced out of herself, like a monstrous version of Hephaestus or Mars, and whelped in a cave in Cilicia and confined there in the enigmatic Arima, or land of the Arimoi, en Arimois (Iliad, ii. 781–783). It was in Cilicia that Zeus battled with the ancient monster and overcame him, in a more complicated story: It was not an easy battle, and Typhon temporarily overcame Zeus, cut the "sinews" from him and left him in the "leather sack", the korukos that is the etymological origin of the korukion andron, the Korykian or Corycian Cave in which Zeus suffers temporary eclipse as if in the Land of the Dead. The region of Cilicia in southeastern Anatolia had many opportunities for coastal Hellenes' connection with the Hittites to the north. From its first reappearance, the Hittite myth of Illuyankas has been seen as a prototype of the battle of Zeus and Typhon.[1] Walter Burkert and Calvert Watkins each note the close agreements. Watkins' How to Kill a Dragon: Aspects of Indo-European Poetics (Oxford University Press) 1995, reconstructs in disciplined detail the flexible Indo-European poetic formula that underlies myth, epic and magical charm texts of the lashing and binding of Typhon.

In Greek mythology, Python (Greek: Πύθων, gen.: Πύθωνος) was the earth-dragon of Delphi, always represented in Greek sculpture and vase-paintings as a serpent. He presided at the Delphic oracle, which existed in the cult center for his mother, Gaia, "Earth," Pytho being the place name that was substituted for the earlier Krisa.[1] Hellenes considered the site to be the center of the earth, represented by a stone, the omphalos or navel, which Python guarded.
Python became the chthonic enemy of the later Olympian deity Apollo, who slew him and remade his former home and the oracle, the most famous[2] in Classical Greece, as his own. Changes such as these in ancient myths may reflect a profound change in the religious concepts of Hellenic culture. Some were gradual over time and others occurred abruptly following invasion.

http://en.wikipedia.org/wiki/Typhon
http://en.wikipedia.org/wiki/Python_(mythology)
http://en.wikipedia.org/wiki/Echidna_(mythology)


Ovaj Python, Typhon je bio sin Gaie i Tartarusa. Imena roditelja Pythona, Typhona nam daju geografsku lokaciju zemlje dzinova, Jer Gaia ili Tera nije bila cela planeta zemlja, vec zemlja oko dunava, okeanosa potamosa:

It is true that Homer (Hymn. in Ven. 228) and Hesiodus (Theog. 79. 282) tell us that Oceanus potamos flew alongside Gaea or Terra; but under this expression must not be understood the entire earth, but only a certain geographical region, Gaia or Terra, the land or the blessed country, which forms the theater of the traditional legends and great events of the Pelasgian times; in the same way, the Istru, or the lower Danube, circles even today, on three sides, in the shape of an arc, the territory called "Tera" and "Tera Romanesca", which from the point of view of its geography and name is identical with "Gaea" or "Terra" of the legends of antiquity.

Dakle na vucijoj planini, koju su osnovali crvenokosi ljudi, u Korikijskoj pecini se slavio Pithon, zmija sin zemlje. Ova zmija se prvi put pojavljuje u vinci. Ceremonijalna cinija iz vince iz sestog milenijuma pne predstavlja kosmos kao zmiju koja se uvija oko polarne ose. U vinci takodje postoje i uvijene glinene figure zmija, kao i mnogobrojne spirale. Ova cinija ima rupice koje predstavljaju sazvezdja i zvezde. Ona predstavlja nocno nebo. Cik Cak kretanje zmije predstavlja eklipse i ona zatim nastavlja da se spiralno krece u krug. Ova zmija kruzi oko centralnog ambisa koga su grci zvali "chasm" sto znaci "gde se sve gubi". Ovaj "chasm" je ono sto je delfijsku prorocicu Pytho (zenski rod od Python) dovodilo do transa iz koga je davala prorocanstva. Vincanska kultura je obuhvatala severnu grcku i tesaliju, pa nije ni cudno sto je zmija koja okruzuje zemlju prezivela do klasicnih dana. Grci su naravno sve ovo pogresno shvatili i razbili su ovu nebesku zmiju u hidru na eklipsi i drakoa koji se spiralno spusta do "chasma".

Among the earliest representations of the cosmos are the "Vinca" bowls which represent the heavens in the form of an ecliptic snake which coils its way to the polar axis. These bowls, as well as coiled clay snakes, date to the end of the sixth millennium BC. Gimbutas writes of this bowl that it was "probably used in rain ceremonies of rain invocation" (p.95, Goddesses & Gods of Old Europe), in her attempt to account for the holes. However, once realised that this bowl actually represent the heavens, it becomes immediately evident that the holes represent the stars/constellations. This is the night sky. Essentially the zig-zagging aspect of the serpent at the bowl rim represents the ecliptic with the snake continuing to spiral around the bowl where it ends around the "void", what the Greeks called the "chasm" (meaning "where all is lost"), which so mesmerised the Pytho (feminine for python), the otherwise known Oracle, the protectress and seeress at Delphi. The so-called "Vinca" culture included northern Greece and Thessaly. It is not unsurprising therefore to find that the earth-encircling serpent survived well into classical times. Though the Greeks fragmented the serpent into the zig-zagging Hydra (the feminine for "water") at the ecliptic, and Draco who spirals around the "chasm", the motifs are unmistakably the same.

http://www.daimonas.com/pages/snake-worship.html

Ovakvi isti prikazi su nadjeni u irskoj u bru na boinne. Ono sto je interesantno je da je kultura koja je ostavila sve ove spirale, krugove i sinusoide u irskoj sve to napravila pored reke Bojane u tumulusima negde izmedju 3500 i 3200 godina pne, tacno u vreme kada su vincanci sa balkana krenuli da osvajaju svet. Na tom istom mestu su se do vremena svetog patrika obavljale ceremonije posvecene bogu Crom Dubh, Hromom dabi...

http://www.worldheritageireland.ie/bru-na-boinne/built-heritage/art/

 

[dublin]

Jos jedna interesantna stvar u vezi vukova zmija i ovaj put labudova.

Kyknos je ubio coveka po imenu Lykos za koga se tvrdi da je bio Trakian. Ovo ponovo dovodi vuciji kult u vezu sa balkanskim planinama i hiperborejom. Kyknos je bio sin Aresa koji je vladao u Tesaliji iz svetog luga posvecenog Apulu. On je jos jedan od vladara sa severa koje je ubio Herakle. Pogledajte ovu sliku:

Na njoj se vidi Herakle u lavljoj kozi koji ubija Kyknosa. Kyknos nosi stit koji jako podseca na kasnije Svete rimske stitove Nume pompilusa. Na stitu se nalazi glava vuka. Iza Kyknosa stoji Ares sa stitom i kopljem spreman da napadne Herakla. Na njegovom stitu se nalazi zmija. Da li je ovo Python, Veles? Da li je ovo jos jedan pokazatelj veze Ares - Iares - Jarilo Sloveni - Kelti? Ono sto je jako interesantno je da Kyknos znaci Labud. Postoji jos nekoliko karaktera u u grckim legendama koji se zovu Kyknos koji su vezani za labuda. Jedan od njih je Kyknos sin posejdona koji je prvi izasao na megdan grcima pred Trojom. Njegov sin Tenes je osnovao Tennes. Ovi Tenesijanci su cak u istorijsko vreme zrtvovali decu svom bogu. Kada je Ahil ubio Kiknosa, Kiknos je pretvoren u labuda.
Jos jedan Kyknos je bio kralj Ligurije koji je bio prijatelj Phaethona. Njega je Zevs pretvorion u Labuda. Labud je sveta ptica hiperboreje posvecena apolonu. Setite se da je apolo sin Lade (Leta) iz hiperboreje...Labud je takodje sveta ptica Iraca.

KYKNOS (or Cycnus) was a bandit prince who established himself in the sacred grove of Apollon at Pagasia near Itonos on the Thessalian coast, where he would intercept offerings sent to Delphoi from the north. When Herakles passed through the region on his return from a campaign against the Lapithai, Kyknos challenged him to a duel. He was quickly defeated, however, despite the support of his father Ares, and transformed by the god into a swan (kyknos). Ares then stepped forth to do battle, but Zeus separated the pair with the cast of a thunderbolt....

...There were several other characters in myth named Kyknos, all associated with their namesake bird, the swan. One was a champion of Troy slain by Akhilleus; another a friend of Phaethon transformed into the first Hyperborean swan...
...KYKNOS (or Cycnus) and his son TENNES (or Tenes) were the first Trojan champions to oppose the Greeks at Troy...Kyknos married Prokleia, a daughter of King Laomedon of Troy, who bore him Tennes and Hemithea...came ashore on the nearby island of Leukophrys which Tennes renamed Tenedos after himself...In historical times the Tenedians sacrificed infants to this god--a rare example of institutionalised human sacrifice in ancient Greece...Kyknos and Hektor stood as champions of the Trojan defence. Poseidon had made his son Kyknos invulnerable to weapons, but after a heated battle, Akhilleus managed to slay him, either with the cast of a millstone or by strangling him with the thong of his helmet. He was then transformed by the god into a swan (kyknos in Greek).

KYKNOS (or Cycnus) was a king of Liguria in the northern Italy who leapt into the river Eridanos after the death of his friend Phaethon, and was transformed into a swan. He was the father or ancestor of Cinyras and Cupauo.

In Greek lore the swan was a bird sacred to the god Apollon. Large flocks were believed to inhabit the mythical northern river of Eridanos in Hyperborea, where they circled the god's holy shrine singing hymns. It was also believed that the Hyperborean folk, upon reaching old age, would themselves transform into swans after bathing in the bitumen swamp of the river. Furthermore, the usually mute swan was said to sing a dirge as death approached, the sweetest of all the bird-songs.

http://www.theoi.com/Heros/KyknosItonios.html
http://www.theoi.com/Heros/KyknosKolonaios.html
http://www.theoi.com/Heros/KyknosLigurios.html

Interesantno je da se sveti rimski stitovi zovu ancile. Na ovom sajtu se vidi jedan od tih ancile sa cetiri ocila...

http://adventurearchives.blogspot.ie/2012/04/is-for-ancile.html

 

[dublin]

jos par stvari u vezi polnih organa:

ime za petla je takodje bilo kurats a za kokosku kuritsa.

U irskom postoji rec "bod" izgovara se bud i znaci isto sto i nasa rec budza u smislu nesto sto strci. Ova budza e cesto ubudzuje u Pitcu

Takodje na irskom postoji i rec "cruth" sto znaci oblik, uzeti oplik, uobliciti. Dakle kad je nesto kruto onda ima oblik. Kad se kur ukruti postaje kurats

Znacenje reci Pit (rupa, rupa iz koje nesto kulja, izvor) dovodi u pitanje koren reci piti i pitati. Ako je Pit rupa izvor, onda je moguce da Piti, Piće potice od Pit jer se pije na Pitu, ali moguce je i obrnuto, da je Pit mesto gde se Pije. Takodje je moguce da Pitati, dolazi od stajati pored Pita i cekati da ti majka zemlja udeli odgovor. Odatle je sasvim moguce da Pitija potice od Pit, Ona koja sedi pored Pita i Pita pitanja...To opis mesta gde je Pitija Pitala Pitona lepo pokazuje...

Apollo spoke through his oracle: the sibyl or priestess of the oracle at Delphi was known as the Pythia; she had to be an older woman of blameless life chosen from among the peasants of the area. She sat on a tripod seat over an opening in the earth. When Apollo slew Python, its body fell into this fissure, according to legend, and fumes arose from its decomposing body. Intoxicated by the vapors, the sibyl would fall into a trance, allowing Apollo to possess her spirit. In this state she prophesied. It has been speculated that a gas high in ethylene, known to produce violent trances, came out of this opening, though this theory remains debatable

http://en.wikipedia.org/wiki/Delphi

 

[vučko]

Na slovenačkom jeziku KURA znaći kokoš.

A u Sloveniji postoje i KURENTI, pustni likovi koji sa skakanjem i zvonima koje nose na sebi progone zimu. Običaj postoji u Ptuju, Dravskom polju i okolini.

Kurenti

 

[dublin]

Troja, ponekad Ilij u starijim tekstovima (grčki: Τροία, Troia ili Ἴλιον, Ilion; latinski: Troia, Ilium; hetitski: Uilusa ili Truvisa) je legendarni grad i poprište Trojanskog rata, koji je dijelom opisan u Homerovoj Ilijadi, epskoj pjesmi na starogrčkom sastavljenoj u 9. ili 8. stoljeću prije Krista.

Da li je moguce da je troja, ilij, posle svega zaista bila na balkanu u zemlji ljudi gvozdja, Ilira?

irski - engleski - srpski

íarn - iron - gvozdje
iarannach - iron people - ljudi gvozdja
il - many, varied - mnogo, mnogi, raznovrsni, razliciti, mnogobrojni
il + íarn = iliarn = ilirian = illyrian = many irons = iron armed warriors - mnogo gvozdja, mnogo gvozdenog oruzja, mnogo ratnika sa gvozdenim oruzjem
lios - ring,ring fort,halo,fairy round - prsten, prstenasto utvrdjenje, oreol, vatreni krug
il + lios = many ringforts = mnogo kruznih utvrdjena

Da li je troja ilios bila zemlja ilira, zemlja iliosa, zemlja iliarna, zemlja ljudi sa gvozdenim oruzjem koji zive u kruznim utvrdjenjima?

Takodje je interesantno da Ilios takodje znaci puno vatrenih krugova, oreola, suncani krug???

 

[dublin]

Ja sam poceo da se bavim ovim jer sam zeleo da otrkrijem koliko duboko idu slovenski kulturni i jezicki uticaji u irskoj. Naravno ja sam uporedjivao Srbe i Irce, njihov jezik, kulturu, veru. Ono sto sam otkrio je potvrdilo moje dugogodisnje sumnje da srbi ustvari nisu originalno bili sloveni i da su kasnije slovenizovani. Tragove starih srba (Ilira i verovatno vincanaca) moguce je otkriti ako se uporede irski i srpski jezik i kultura. Tada se dolazi do Hromog dabe srpskog dida (djeda) i stare vere i jezika koji svi pripadaju haplogrupi I, staroevropskoj rasi. Srbi imaju kulturno i genetski vise veze sa narodima centralne evrope (Balkan - baltik), keltima, nordijskim germanima, piktima, ranim ircima (svi su I haplogrupa), nego sa ostalim slovenima. Ovi kulturni slojevi su kasnije prekriveni dosljackim istocnim nomadskim R1a (indo evropskim, slovenskim) slojevima, i mi smo zaboravili ko smo. Irci su zadrzali ove stare kulturne i jezicke slojeve jer se deo ilira odselio u irsku mnogo pre dolaska slovena na Balkan u kasnom gvozdenom dobu, i tamo je izolovan sacuvao ove nase kulturne i jezicke karakteristike. I oni su tamo pokoreni I asimilovani ovaj put od strane Iberijaca (R1b), tako da su ovi ilirski kulturni tragovi sacuvani samo u tragovima isto kao i kod danasnjih slovenskih srba.

Ne moram da vam kazem koliko me je ovo saznanje uzdrmalo. Ja sam uvek bio panslavista. Ali cinjenice su cinjenice i ne mogu da se zanemare. Pogotovu kad ovo sto sam ja otkrio tacno objasnjava toliko neobjasnjivih i kontradiktornih stvari Iz istorije I lingvistike iraca i centralno evropskih slovena, juznih slovena, rimljana, grka, egipcana...

Sve je pocelo kad sam negde na internetu naleteo na ovo:

"U srbskom jeziku stegu slicno znacenje ima rijec "stozer". To je onaj u sredini gumna pobijeni stub. On je os(a) kruga gumna."

U isto vreme ja sam radio na temi o slovenskim gradovima u severozapadnoj evropi. Gord, Gard je bio ranosrednjovekovni slovenski grad, utvrdjenje pravljeno od drveta sa palisadom od pobijenih kolaca ili sa zidom od drvenih oblica. Rec Gard, Gord je bila sastavni deo imena mnogih slovenskih naseobina i samo su je sloveni koristili u tom smislu. Kasnije je ova rec na istoku postala gorod, na jugu grad. Ono sto je interesantno je da su slicna utvrdjena pravljena za vreme kasnog bronzanog doba i ranog gvozdenog doba u luzickoj kulturi. Ja sam tu zakljucio, na osnovu gradova ali i kuca luzicke kulture i zapadnih slovena ranog srednjeg veka da postoji direktna veza izmedju luzicke kulture i zapadnih slovena ranog srednjeg veka. Ovaj zakljucak je jos uvek valjan i stoji.

Ono sto je mene sve vreme bunilo i nije mi davalo mira je bila etimologija reci gord i gard. Imala je mnogo vise slicnosti sa guard (cuvati) nego li sa graditi. Sto je onda znacilo da bi rec gard, gord bila germanskog porekla a ne slovenskog. Ali zasto je onda nisu koristili germani da opisu svoje gradove? Zasto su oni koristili burg, borg? (to je jedan od tih uroborosa). I onda sam, kao sto se to meni uvek desava, slucajno naleteo na opis keltskih sela i video sam da su i kelti pravili iste palisade od drvenih kolaca.

Zapitao sam se da li je moguce da su kelti bili izvoriste reci gard, gord?

Evo gde me je to odvelo:

Na irskom postoji rec "gear" koja znaci ostar, ugaon, strm, kiseo, brz, lukav.
Ger ili Gar ili Gae ili Ga je stara rec u keltskim i germanskim jezicima (a ovde cemo videti i u srpskom jeziku) za zasiljeni kolac, koplje. Znaci "gar", "gor", "ger", "gae" "ga" je nesto je ostro, sto strci. Zato je kolac oko koga se pravi stog, stog – ger…Takodje I osa oko koje se okrece sunce…
Na irskom postoji i rec "gar" koja znaci blizu i izraz "gar" to sto znaci blizu necega ili nekoga. Ova rec moze takodje da znaci i “mi” (nas nekolicina u grupi blizu jedan drugom). Takodje ova rec je i koren reci "garadh" sto znaci toplo (ljudi su se zbijali zajedno da se ugreju).
Takodje na irskom postoji I rec Ard sto znaci uzvisen, na uzvisici, uzdici.

Na irskom takodje postoji i rec "to" sto znaci biti blizu necega ili nekoga. Isto kao i nase do.

Iz kombinacije reci za kolac, koplje (ga, gae, gar, ger) i reci za do, pored, blizu (to) poticu rec za cuvanje (gard, od gar to, gar do biti blizu nekog ili necega sto se pazi verovatno sa kopljem (gar)). Takodje I stara rec za grad (gard) sto znaci okruziti mesto gde mi (gar) zivimo zajedno, blizu jedni drugih (gar do) I gde se grejemo (garadh) sa zasiljenim visokim kolcima (ga kolac + ard visok) ili kopljima pobijenim blizu jedno drugom. Gardovi su se pravili na vrhovima brda gde su bili uzviseni (ard)…

Dakle koplje ili kolac se na tom nekom centralno evropskom (Kelto-Ilirskom?) jeziku zvalo gar, ger, ga. Takodje imamo i rec ard na irskom sto znaci visok. Ard je takodje i koren latinske reci Ardus sto znaci visok ali i latinske reci Arbor sto znaci drvo verovatno od ard gar, ard gor, nesto visoko sto strci u vis. I tu onda dolazimo do reci gora. Sta je to gora? Gora je mesto sa puno gor-a, puno visokih pravih stvari koje pokazuju (strce) na gore. Gor (drvo) pokazuje na gore i raste u gori. Na irskom se drvo kaze "crann" verovatno od gran, goran ili garan. Na srpskom na drvetu rastu grane, garane, gorane, pa je i samo drvo samo puno grana, gorana, garana. Gar, Gor, Go (koplje, kolac) se pravi tako sto se isece garana, gorana i onda se ona o-go-li.

 

[dublin]

Setimo se kako na irskom gar znaci koplje, kolac ali i blizu i toplo. Kako su se ljudi utopljavali u najranije vreme? Tako sto su se sklupcavali jedni blizu, do, to, drugih da im bude gar, toplo. Kako su se posle utopljavali? Koristili su vatru, ono sto "gori". Na staro irskom rec za toplo je "gorim". Takodje na irskom "grios" znaci vruce ugljevlje, ugarci, gar. "Gor" je jos jedna irska rec koja znaci toplota. "Gorach" znaci grejati. "Goradh" znaci inkubacija, grejanje, a "gorai" znaci mesto gde se izlezu pilici. Sta se to gori? Grane, garane, gorane. Pa kad se vatra "nagari", odnosno kad se natrpaju grane, onda je gar, gorim (toplo). Ali da bi vatra gorela treba nam ogarev, ogrev. Sta ostane posto ono sto gori, pogori? Kad nesto izgori ostane zgariste, ugarci, gar, zgura (zgora)...Zgura, zgora je ono sto je zgoreno pa se sgura na stranu da se baci, da se odmete. Nije zgoreg (nije na odmet, nije za bacanje) da se sve ovo zna. Na irskom postoji rec "garr" sto znaci jezgro, srz drveta, ono od cega je gran, drvo napravljeno. Takodje postoji i rec "garrail" koja znaci prljavstina, materijal, gnoj, ono sto ostane sto se baca. Garane, grane se gore i da bi se na njima gariajala grijala garana, grana, hrana, ono sto se nalazi na grani. Na irskom rec "griosc" znaci kuvati, peci, grejati hranu verovatno od grio skuvati.

Dakle ljudi su se prvo grejali (garejali) tako sto su svi zajedno (gar) spavali u garupi, grupi. Onda su videli da kad garana gori onda je gar (toplo), pa su poceli da gore i da se tako gareju. Takodje su od garana koje su sekli u gori, pravili gaove, garove (koplja) tako sto su golili garane. Kad su hteli da nesto ulove ili da nekog ubiju onda bi mu "ga dali" onda bi "ga dali" gadali, gadjali. Onda su ti ljudi poceli da cuvaju stoku. Da im neko ne bi ukrao stoku postavili bi nekog sa gar garanom, kocem, kopljem da stoji do stoke, pored stoke. Tako je nastao gar do, gardo, gard, cuvar. Onda su ljudi shvatili da je lakse da se nesto cuva ako ga ogardis, ogaradis, ogradis, okruzis gardovima (koljem) i ako postavis gardo (cuvare s kopljima toljagama) pored kapije. Kad se nesto ogaradi i garduje onda imamo garanicu, granicu.

Kad imas puno ljudi koji nose ga, gar, gor, ger, onda imas garmane, germane, ljude sa kopljima. Takodje imas i guerra, gera, tuca puno ljudi koji nose ga, gar,ger koplje, imas rat. Kako se zove srpski bog rata? Garovit, Jarovit. Ti ljudi sto nose garove stoje u vojnom garadu garisonu, garnisonu, garnizonu. Na irskom se to kaze "garastun" izgovara se garastan, tamo gde stoje garovi. Takodje kad se gar koristi za lov ribe onda je to garpun, harpun. Na irskom postoje reci "gearr" kratko, blizu, iseceno, kao i rec "gearb" oziljak. Kada se iseces na nesto ostro (gear) dobije se oziljak (gearb) a ako se bas dobro presece dobije se nesto kratko "gearr". Na irskom postoji rec "goirid", "garit" koja znaci kratak. Kad se neko posece necim ostrim (gar) onda mu iz tela potece krv, grv, garv, garo. Na svim slovenskim jezicima se krv kaze krv ili krov. Na svim germanskim jezicima se krv kaze blud, blood...Na svim romanskim jezicima se krv kaze nesto kao sanguis. Medjutim latini imaju jos jednu rec za krv: cruor. Na irskom se krv danas kaze fola. Ali se nekad na staro irskom krv govorila "cro" kro. Dakle ovde postoji direktna veza sloveni, irci i stari latini, kao sto sam vec mislim pokazao na temi o vucijem narodu. Odakle potice rec krv, krov. Pogledajmo rec za srce, organ koji pumpa, sadrzi krv. Na slovenskim jezicima je srce u centru, sredini, serdce, srce. U germanskim jezicima je to neka varijanta reci heart, sto opet znaci centar, kao ognjiste u centru kuce. U romanskim jezicima je to neka verzija latinske reci cor, sto opet znaci centar. Na irskom je to "croi" kroi kro i ono u cemu je krv. Na irskom "cro", ali i rec "gaorr", gro takodje znaci i iznutrice ne samo krv. Znaci kad se neko isece necim ostrim (gear, gar, gor, ga) iz njeg izadju cro, kro, gro, garo (krv) i cro, kro, gro, garo, gore gaorr (iznutrice). Kad neko ima gar, kad ga orugar (oruzar) naoruga (naoruza) i kad tako naorugan ide u rat i kad kad je hrabar, onda on postane garoj, geroj, heroj. Neprijatelj kad ga nasi geroji pogode garom, pocinje da vice u panici. Na irskom postoji rec "gaoir" sto znaci zvuk koji neko ispusti od bola i panike jer ga je isekao gar. Ljudi koji nose gar su hrabri, ljuti. Na irskom rec "garg" upravo znaci ljut, hrabar. Na srpskom se kaze jaran, garan. Jaran ili Garan je takodje neko ko ti je brat po oruzju. Na irskom se kaze "gaol" ili "gael" sto znaci ljubav ali i svojta, familija, pleme, nasi od gao l, gae l, braca po oruzju, oni koji su na mojoj strani. Kad neko vidi nekog kako nosi gar, on onda iznenadno uzvikne, zavice da upozori na opasnost. Na irskom se to kaze "garrag". Kad ti upadnu geroji sa garovima onda ima puno vike, plakanja, kukanja. Na irskom se to kaze "goir", "gairim". I geroji vicu i onda se oni na irskom zovu "gàrlach", sto znaci neko mlad koji galami. Kad ti upadnu geroji sa garovima onda dolazi propast, onda te boli, onda si potisten. Na irskom "gart" i "goirt" znace upravo to. Takodje u miru se se u garadini, gradini gaji garana, grana, hrana. Na irskom se gradina kaze "gàrradh". Onaj sto puno jede garanu, granu, hranu se na srpskom kaze gladan, galadan a na irskom "garrach" ili "gairbh" gladnica. Kad ti geroji poharaju, pogaraju hranu, granu, kad ti uzmu harac, garac, tako sto dodju sa garovima pa te guraju, gruvaju dok im ne das granu, kad ti izgore "gorradh" (gradinu) i "gort" polje, onda nastaje velika glad koja se na irskom kaze "gort , goirt, gorta, gorte". Neki put ti ovi geroji, garani, garaju, karju majku i sestru, garom, karom.

Kad su ljudi poceli da prave kuce, prvo su ih pravili kruzne, kao velike kosare izvrnute naopako, pletene od garana. Na irskom postoji rec "garadh, garraidh" koja znaci jazbina, cestar, gustis, zbunje, gde se krijes kad si u opasnosti. Na irskom se gustis, cestar kaze garan, ono mesto sa puno garana. Prve kuce su bile imitacije gustog cestara, zbunovitog terena sa isprepletanim granama koje te stite od zivotinja i neprijatelja. Onda kad su poceli da prave cetvrtaste kuce, bile su im potrebne garede, grede. Kako su pravili ove garede? Strugao (strug gao) ih je strugar (strug gar) u strugari (strug gara). Irci imaju rec "struic" izgovara se struk, strug, koja znaci cepati, seci, povuci naglo i brzo kao kad struzes, praviti rukom pokret kao kad struzes ili sviras violinu. Kad se struze onda se brzo i naglo povlaci strug napred nazad, i on onda struga, struze. Kad se nastrugu garede i garovi onda se gar radi, garradi, gradi kuca ili gard garrad.

Kad se napravi brod, ba nam treba nesto da okacimo jedro, onda pobijemo gar na sred broda i napravimo garbol, jarbol.

Razmisljajuci o svemu ovome setio sam se kako se kod mene u vladicinom hanu kaze: vidim ga, vidim gu, vidim gi, vidim go....

ga, gu, gi, go su pokazne zamenice, reci koje se koriste kad se u nesto uperi ruka, nesto sa cim se cilja na nekog ili nesto. Nije li onda ga koplje od ga (ono sto se uperi) sa cim se po ga zuje, pokazuje, nesto spicasto, ostro. Ispruzena ruka koja pogazuje prema necemu je slicna koplju, kolcu. Ga, Gar. Na irskom se ruka kaze "gàirdean , gaoirdean" jer je ruka slicna i grani na drvetu kao sto je nas trup isto sto i trupac od drveta.

Kad se ispruze i rasire prsti da bi se nesto uhvatilo brzim pokretom unapred onda se grabi, garabi. Kada se ispruzenim prstima povuce po necemu onda se garebe (grebe). Kad se nekoliko malih garova (kopalja, siljaka) postavi u garedu (gredu) onda se dobije garabulja,
Ono sto garebe je garubo (grubo). Na irskom postoji mnogo reci sa korenom koji znaci grub, grebati. Evo nekih:

garbh - grub, neravan, ono sto grebe
Grabai - krezav covek
Grabach - teren pun kamenja, korenova, partljaka, grub teren, grbav
Grabhail - grebati



Interesantno je takodje da vecina glagola sa korenom g u srpskom jeziku znaci neku radnju koja ima veze sa pravolinijskim radom u vremenu i prostoru ili sa radnjama koje se koriste za pravljenje vatre ili koplja.

Gristi od garisti, pritiskati garovima, (zubima) dok se ono sto se grize ne progarize.
glodati, golodati - ogoliti
Gurati - pravolinijski na isti nacin na koji se gar gura u neprijatelja.
gruvati - iznenadno i jako udariti
gledati - upraviti oci u nekom pravcu
gatati - gledati u buducnost
goniti - terati ispred sebe noseci gar, motku koplje
gutati - gurati hranu na dole u jednom pravcu
gibati - pokretati se
gadjati - dati mu ga
goreti
garaviti
grebati povlaciti ostrim predmetom po necemu
grabuljati - povlaciti grabuljom po necemu
gnjaviti - pritiskati
gnjeciti - pritiskati jako
gusiti - pritiskati nekom vrat
guliti - skidati grane, koru, kozu pokretom u jednom pravcu
grabiti - naglo ispriziti ruku sa ispruzenim prstima i uzeti nesto
glacati - necim rapavim povlaciti po necemu rapavom
gubiti - udaljavati se od necega
gacati - Izvlaciti noge iz dubokog blata
golicati - prevlaciti rukom po telu u pravcu
guslati - vuci gudalo po gusli u pravcu
gnjurati - plivati ispod vode u pravcu
gaziti - pritiskati nogom u pravcu
guziti - garati u pravcu

Ja molim ovde da ko ima vremena doda jos glagola (ne stranih i ne refleksnih) cisto da vidim dal sam u pravu kad kazem da vecina ima pravac i kretanje u sebi.

 

[dublin]

evo ovde nekih navoda koji su mi u ovom pomogli

A gord is a medieval Slavic fortified settlement, also occasionally known as a burgwall or Slavic burgwall after the German name for these sites. The ancient peoples were known for building wooden fortified settlements. The reconstructed Centum-satem isogloss word for such a settlement is g'herdh, gordъ, related to the Germanic *gard and *gart (as in Stuttgart etc.). This Proto-Slavic word (*gordъ) for town or city, later differentiated into grad (Cyrillic: град), gard,[1][2] gorod (Cyrillic: город), etc.[3][4][5] The most explicit derivatives from grad are the Croatian word Gradjanski (Croatian: Građanski) and the Russian word Grazhdanye (Russian: Граждане) both means citizens.

Slavic names: Prior to the medieval Ostsiedlung, Slavic languages like Polabian, Sorbian, Pomeranian, and Slovenian were spoken in the eastern parts of the Holy Roman Empire. The German settlers and administration in many cases adopted existing Wendish placenames, for example Rostock (from Old Polabian rostok, "river fork"), Dresden (from Sorbian Drežďany), and Berlin (possibly from a Polabian word meaning "Swamp"). For the same reason, many German placenames ending in -anz (e.g. Ummanz), -gard (e.g. Burg Stargard), -gast (e.g. Wolgast), -itz (e.g. Lancken-Granitz), -ow (e.g. Gützkow), and -vitz or -witz (e.g. Malschwitz) have Slavic roots. Due to spelling and pronunciation changes over the centuries, the original Wendish term in most cases is not preserved. Also, some placenames combine a German with a Wendish term (e.g. Altentreptow). The German suffix -au can be related to the Slavic -ow and -ov when derived from the Old German spelling (u= w =double u; e.g. Prenzlau was earlier spelled Prenzlow).

Similar strongholds were built during the late Bronze and early Iron Ages by the people of the Lusatian culture (ca. 1300 BC – 500 BC), and later in the 7th - 8th centuries CE in modern-day Russia, Belarus, Ukraine, Poland, Slovakia, Czech Republic and eastern Germany. These settlements were usually founded on strategic sites such as hills, riverbanks, lake islands or peninsulas.

guard (n.) : early 15c., "one who keeps watch," from Middle French garde "guardian, warden, keeper; watching, keeping, custody," from Old French garder "to keep, maintain, preserve, protect" (corresponding to Old North French warder, see gu-), from Frankish *wardon, from Proto-Germanic *wardo- "to guard" (see ward (v.)). Abstract or collective sense of "a keeping, a custody" (as in bodyguard) also is from early 15c. Sword-play and fisticuffs sense is from 1590s. Guard-rail attested from 1860.

Irish gaelic gar m (genitive gair, nominative plural garanna) nearness, proximity

Scots gaelic

Pronoun gar us (direct object) Cò a bhios gar cuideachadh? - Who will help us? from close (together, us)

Verb gar (verbal noun garadh) warm a' garadh an làmhan ris an teine - warming their hands at the fire

gar: From Middle English gar, gare, gere, gore, from Old English gār (“spear, dart, javelin, shaft, arrow, weapon, arms”), from Proto-Germanic *gaizaz (“spear, pike, javelin”), from Proto-Indo-European *ǵʰayso- (“pointed stick, spear”), from Proto-Indo-European *ǵʰey- (“to drive, move, fling”). Cognate with West Frisian gear, Dutch geer (“pointed weapon, spear”), German Ger (“spear”), Norwegian geir (“spear”), Icelandic geir (“spear”). Related to gore.

Old Irish has gae "spear"

Welsh Preposition ger - next to.

The pre-migration term reported by Tacitus is framea, who identifies it as "hasta"; The native term for "javelin, spear" was Old High German gêr, Old English gâr, Old Norse geirr, apparently from Proto-Germanic *gaizaz. The names Gaiseric, Radagaisus indicate Gothic gaisu besides gairu.
Latin gaesum, gaesus Greek γαῖσον was the term for the lance of the Gauls. Avestan has gaêçu "lance bearer" as a likely cognate. The Celtic word is found e.g. in the name of the Gaesatae. Old Irish has gae "spear". Proto-Germanic *gaizaz would derive from PIE *ghaisos, although loan from Celtic has also been considered, in which case the PIE form would be *gaisos. Pokorny has *g'haisos (with a palatal velar aspirate), discounting the Avestan form in favour of (tentatively) comparing Sanskrit hḗṣas- "projectile".

Arbor (Tree): By rhotacism from Old Latin arbōs, arbōsis, cognate with arduus (“high”): the meaning is "high plant"; the Indo-European /dh/ was shifted to /b/. From the Proto-Indo-European *er(ə)dʰ- (“high, to grow”).

 

[dublin]

Iz dosadasnje analize reci koje pocinju na gar, ger, gor, gao vidi se da su one sve vezane za grube, ostre i tople stvari kao i za glas, galamu, bol i hranu sve jedno sa drugim vezano.

drvo (grane) i ono sto od grana moze da se napravi (gar, ger, gor,gae, koplje, kolac) i ono sto sa tim kopljima i kolcima moze da se uradi i reakcije i posledice koriscenja ovih kolaca i kopalja (galama, bol, strah, glad).
vatra, toplota (gori) i ono sto ta vatra toplota cini.
grubost, ostrina, neravnost, grbavost i ono sto je vezano za ove pojmove.

Ako se pogleda irski recnik, ovi gornji pojmovi cine vise od 90% svih reci koje pocinju na ga, go, ge ili gr.

i sve pocinje sa ga, go, gu, gi. Na irskom postoje reci go, gu, staro irski co, cu koje na engleskom znace "to", prema, to, tamo. Ovo je verovatno najstariji glas koji je covek u evropi izgovorio da bi na nesto ukazao. Ja mogu da zamislim ljude koji upiru ruke u nesto i galame: ga, ga, ga...Kasnije je to postalo ga (musko), gu (zensko), go (neznam dal je musko ili zensko), gi (grupa njih). Jos kasnije je to postalo nega, negu, nego, negi od ne ga (ene ga), ne gu (ene gu), ne go (ene go), ne gi (ene gi). Jos kasnije je to postalo njega, njegu (nju), njego (to), njegih (njih)...Ovo ga je kasnije postalo gatati, gakati, galamiti, graktati...Kasnije kada su ljudi poceli da se setaju okoli sa kopljima (gaovima, garovima) ovo ga, ga je postalo ene ga i nosi ga....
Ja mislim da je ovo ga covek naucio od ptice gavrana. Kad sam bio mali otac mi je dao knjigu sa prirodnjackim clancima o zivotinjama. U njoj je bio i clanak o gavranima i njihovoj strazi. Kad jato gavranova sleti na zemlju da se hrani, oni svuda okolo na visoko drvece postave strazare koji paze da se ne pojavi nesto opasno i obavestavaju jato povikom ga! Ljudi su posmatrali ptice i videli su da kad god gavrani zagacu, zagrakcu, to znaci da nailazi neka opasna zivotinja ili covek. Ljudi su onda poceli da kopiraju ovo ponasanje gavranova i poceli su da koriste "ga!" kao signal za opastnost jer su na njega vec bili navikli. Uzvik "ga!" je uvek bio pracen pokazivanjem rukom prema izvoru opasnosti. Uzvik "ga!" ne znaci samo opasnost, vec opasnost od nasilne, krvave smrti. Ovu nasilnu smrt su mogle da donesu zivotinje ali i ljudi, pogotovu oni koji su nosili motke i koplja. Odatle je "ga" postalo uzvik za opasnost, smrt, a gavran je kod nas i kod iraca postala ptica zloslitnica, najavljivac smrti, krvavog ubistva... Ovo "ga", verovatno prva dvoslovna rec u evropskim jezicima, ma koliko primitivno zvucalo je ustvrari jako kompleksna rec. Pre nje su postojale jedno slovne reci. O ovome, o izvoru evropskog jezika bar kako ga ja vidim, cu pisati u sledecem nastavku.

Vec sam dao nekoliko primera irskih reci koje su vezane za gar, ger, gor, ga. Ovde cu dopuniti spisak irskih i odgovarajucih srpskih reci cisto da se vidi koliko ovde ima preklapanja:


Vec sam rekao da irskom postoji rec "garadh, garraidh" koja znaci jazbina, cestar, gustis, zbunje, gde se krijes kad si u opasnosti. Zaboravio sam srpsku rec grm, garm...


Pogledajte ovu grupu reci. Koren su reci "ga" (koplje, kolac, grana) i "bha (bio, staro irski bói, bái, búi), bhan (dole), bheil (je, jeste, bil), bhur (tvoj, staro irski bar)". Dobijaju se znacenja u korenu: uhvatiti, pomeriti, nastaviti, uci ili uterati, ali i izvuci i isterati, opasnost, sve reci koje znace pokret, aktivnu radnju sa smerom kretanja. Iz ovog korena dobijamo sledece irske reci:



gabha - kovac onaj ko udara po ga...
gabhad - baklja - ga koje gori
gabhair - ludilo
gabhail - uhvatiti, uloviti - gabal
gabhalach - ga bha lach uzimanje, osvajanje. Odavde gabela, carinarnica
gabhalai - onaj koji uzima
gabhaltas - invazija, uzimanje
gabhan - okruzenje u kome se cuva stoka, ali i onaj ko cuva stoku, gaban (coban) koji nosi ga (stap) i gabanicu (kabanicu)
gabhar - koza, jarac
gabhdan - posuda, kontejner
gabhlach - koplje, grananje. Kod nas se kaze koplje, kolac, gooblo - ono sto je golo i oblo, gopele kopelje, ono ostro sto se upela, utera, gaolac, ono sto je golo, ogoljeno od grana...

na irskom se mleko kaze bleagh , a onaj ko muze bleachdair a muza bleoghainn. Na irskom agh znaci polje, livada. Pa onda ble + agh postaje ono sto bleji na livadi, ili ono sto se dobija od onoga sto bleji na livadi, bleak, mleak, mleko....Onaj ko muze bleak, mleko je bleakar, mlekar. A musti se kaze bleakan, mlekan, mlekati...

garbh - grubo, neravano, ono sto grebe ali i grba i ono sto je grbavo. Ova rec je koren sledecih reci u irskom:
garbhan - grub, grbav
garbhcrioch - opasan, neravan, brbav, grub teren, kraj. crioch je naravno kraj na irskom
garbhog - grubijan
gairbhe - grubost
gairbheisach - grubijan

U irskoj se kiseo i gorak ukus poistovecuju i asociraju se sa necim sto je grubo, ostro, neprijatno. Isto imamo i na engleskom i na srpskom, gde bitter taste, gorak ukus u ustima oznacava nesto neprijatno. Da vidimo kako se gorak kaze na irskom:

garg - gorak, grub, kiseo
gargaigh - zagorcati
gairge - gorak

Takodje se i gorko izjednacava sa slanim:

goirt - slano, gorko. kod nas se kaze grko...
grùthan , grùan - jetra, tamo odakle dolazi ono gorko, zuc...

Odavde se vidi da gorak potice od reci za ostro, grubo u oba jezika srpskom i irskom.

Reci za grub, hrapav (grapav) ukljucuju i one reci koje opisuju radnje koje cine nesto grubim, kao sto je grebanje:
Grabai - krezav covek
Grabach - teren pun kamenja, korenova, partljaka, grub teren, grbav, ostar, nedovoljno razvijem
Grabhail - grebati, urezivati, pisati...
graban - deo terena koji je stenovit, kamenit, grub, gde mozes da se izgrebes. Na srpskom se kaze greben.
grabhar, grabhrog - mrve, izguljeni, izlomljeni parcici, ono sto se dobije kad se nesto grebe.


Reci koje pocinju sa gr u irskom oznacavju i stvari koje su gurave, zgurene, grudvaste, zgrudvane, grbave. Isto kao i kod nas:

gruan - grudva, gruda, grumen, gromuljica, grumuljica
gruanach - (z)grudvano, ugrumenjeno, ugrumuljeno
gruth - grudvice koje nastaju kad se pravi sir.
goran - grumen

Kad se metal zagreje i istopi (sagori) onda se stvaraju gromuljice metala. Na irskom se to kaze goras.

Na srpskom nesto sto strci, a lici na brdo ali nije brdo to je onda grba, grbina, grbaca ali i grudi. Na irskom imamo ove reci:

gorun - grba
grugan - grba, greben, grbina
grua - obraz. gruvati, grunuti nekoga, znaci udarati, udariti ga u obraz pesnicama.
grugam - tezak udarac, gruvanje u grua
graib - izbaceni zubi. zubi su ostri, gar...
gruaidh - jagodice na obrazu, obrve, bilo sta sto je grbavo na licu.

Kad neko ili nesto pocne da se grci onda to nesto postane neravno, zgrceno, rapavo, zgureno, guravo. Na irskom immamo sledece reci za to:

groig - zgrciti se, zguriti se, skupiti se sam ili u grupi
groigean - grumen zemlje, zgrcena zgurena figura

Kad je kosa gurava onda se kaze grgurav, gr gurav, gore gurav. Na irskom se to kaze ovako:

gruig - bora, grba, greben
gróbag - smezurana, grbava zena
guaireach - ostra brada, strnjika
gruaig, greann, grend - kosa (kod ranih iraca je kosa bila uglavnom grgurava, talasasta)
gruagach - grdoba, kosato, kosmato cudoviste...
gránde, gránna - ruzan
gràin - groza, groga (crkveno slovenski)
grag - patrljak trulog drveta
gragan - patrljak drveta, zbun, grm, cupav covek od nas se lepo kaze garagan, onaj kome strci kosa kao siljci...
graganach - cupav covek, neuredan. vidi ove garagane nasta lice...
gorm - plavo crno. kod iraca je crnac plavi covek, ustvari crni, jer je gorm ustvari gormh (cita se garv), nagoreo, garav...

Postoji citav niz reci na irskom koje oznacavaju ostre bolove. Sve ove reci u sebi sadrze koren ostro, koplje, kolac, iseci:

garphain - bol koji preseca, ubada
gearghoin - ostra opasna rana (od uboda ili secenja)
gortaigh - povrediti, raniti (necim ostrim, kopljem, mozda ekvivalentno nasem gurnuti, grunuti)
gortu - povrediti, raniti (necim ostrim, kopljem, mozda ekvivalentno nasem gurnuti, grunuti). mozda je ovo jednostavno opis: gor tu, krv tu...

 

[dublin]

Kada se zna da je grana = hrana onda ne cudi rec grain (stari oblik grana) sto znaci zito (hrana). Prvo je hrana rasla na grani a onda je pocela da raste u polju (zito) i ono je jednostavno bilo grana (hrana). Takodje kada se zna da je grana hrana onda je jasno zasto se grana prvo grize pa se onda guta i kroz grlo ulazi u stomak (gut). Grana moze i da se greje. Na irskom imamo ove reci koje su vezane za hranu:

gráinne, grán - zito
grisc - meso ono sto mora da se grize ne moze samo da se guta
griscin - malo parce mesa, odseceno ili odgrizeno
griosc - kuvati, peci (gri(o)lovati), grejati hranu verovatno od grio skuvati
greidil, greidel, gradell - peci na vatri, na gradele, griati hranu dok na garu dok ne nagori...

Za gutanje goristimo grlo ili ti gutu (gusu). Na irskom se ljudski glas kaze guth, samoglasnik se kaze guta a stomak gut. Kod nas se kaze gutati, nagutati se. A ako ti neka gromuljica zastane u guti (gusi) onda mozes da se ugutish, ugusis. Ovo se takodje kaze zagrcnuti se. Grcanje je zvuk koji se pravi u zadnjem donjem delu grla. Isto kao i grkljanje, kad ti neko stisne grkljan, ili kad ti nesto zastane u grkljanu. Da se ne bi ugutio (ugusio) covek moze da grgolji, da grakce (kaslje). Na irskom se graktanje kaze "grag". Interesantno je takodje da se na irskom ljun kaze "gob", usta se kazu "cab" (izgovara se gaob), "cabha" je kad je nesto suplje, a "cabhan" nesto sto je supje, sto ima rupu. Kod nas se kaze pozobati, kad ptica poljuca hranu, sto verovatno dolazi od pogobati. da li od ovog "gabha" dolazi gava, glava? U juznoj srbiji odakle sam ja se kaze gube za usta. gubica se koristi svuda po srbiji za njusku, ali i za usta.

Na srpskom se kaze gatati, gakati, govoriti, graktati, galamiti. Takodje se kaze da se cuje graja, da je neko glasan kad ima jak prodoran glas, da se ljudi oglase...Na irskom imamo ove reci vezane za glas:

greas, greasuighim, gressim, *gred-to - pozurivati, terati (gremo, idemo)
guth - glas
guta - samoglasnik
glaoigh - poziv, zavikivanje, glasan zvuk
glaoch - zvanje, glasanje
grag - promukao uzvik, gavranovo gragtanje
gragail - grakanje
gragaire - onaj koji grakce, vice
gruslan - grundanje, grkljanje
gair (izgovara se gar) - poziv, uzvik, zapomaganje
giorac - svadja, buka, graja
garoid - zamor, graja, zbunjeno smejanje ili govor
garoideach - glasni, graktavi, bucni, jako vazni...

Imena za delove tela koji se koriste za uzimanje hrane i proizvodnju zvuka su jako interesanti jer govore puno o razvoju govora.

Na slovenskim jezicima se zadrzala rec hraniti u smislu cuvati. Ova rec dolazi od Garaniti, stajati sa ga, kopljem pored necega, graditi u smislu blokirati prolaz. Gardista je onaj ko je u gardi, onaj sto stoji gar do, sa kopljem do onog koga cuva. Kad je neko u gardi ili sa kopljem onda je on gard, gord, stoji visoko i uspravno. Gord je takodje i uzvisen, postovan.

Na kraju nesto o Jarovitu, Garovitu. Garovit je bog rata, garo vit - cuven, poznat, postovan po kopljima ko brdovit, plahovit, stenovit...Kaze se da su mu u hramu vodili konja kroz koplja i tako gatali...Garovit je takodje bog vatre, toplote, gar, jar, toplote letnjeg sunca ali i vatre u ognjistu, u gorioniku, peci. Kada je iz gara, jara izaslo gvozdje dobilo je ime jaran, ono sto iz jare izlazi, jarko vruce...Garovit je verovatno jedan od originalnih starih srpskih bogova. On je u grckoj postao Jares, Ares, a u rimu Mars Quirinos. Na irskom nos znaci poznat, cuven. Quirinos je mozda Garonos, kopljanik, onaj sto gar nosa, cuven po koplju, isto kao Garovit. To inace quirinosovo ime i znaci: kopljonosa... On je jedan od starih bogova stare evrope. Strasni bog kopljanik. Imamo mi jos jednog kopljanika, svetog djordja, koji je zamenijo Jarila, Garovita. Ovaj kopljanik se ustvari zove jarje, garje, djordje sto znaci vartra je, koplje je ili ili gar org je, georgje, djordje - zlatno koplje je od or zlato, ono sto sija zlatnom bojom....

Na kraju postoji i jedno posebno zlatno nebesko koplje, kojima bogovi vitlaju i njime gadjaju neposlusne ljude. Ovo zlatno koplje je grom. Na srpskom se kaze "ubio te grom". Ova rec grom nema koren u slovenskim jezicima. Ali ima koren na ovom staro evropskom jeziku:

1. gar or - koplje zlato - izgovoreno brzo postaje garrom, grrom
2. gar aom - privlaci koplje
3. gar o mo - moje koplje, bozije koplje,
4. gar o mor - koplje velikog kopljanika
5. gar o mua - koplje misteriozne figure u oblacima...

Kako god bilo potpuno je jasno da rec grom potice od garom koplje. Mozda je etimologija ustvari jako jednostavna: "ubio te grom" - ubio te gar-om, ubio te kopljem bog. Kao kad te neko opauci karom po nosu sto ne vidis sta ti je pred nosom...

 

[dublin]

neverovatno kako ti neke stvari postaju jasne tek kad ih procitas na glas.

grom - gar-om - grom
zgromiti - s garom biti - s grom iti
zgromicu te - s garom bi cu te - s grom i cu te

gar je koplje ali je i vatra, pravi opis groma koji je kod srba isto sto i munja, ove dve stvari se kod srba ne razdvajaju. Udara grom, i kad te garom udari bog onda te i udari i zapali u isto vreme.

Ko to udara sa neba kopljem? koji je to bog veliki kopljanik? Ko srpski gromovnik, garom vikan, garom vican?

Vec sam rekao da je Garovit u grckoj postao Jares, Ares, a u rimu Mars Quirinos. Na irskom nos znaci poznat, cuven. Quirinos je mozda Garonos, Geronos, kopljanik, onaj sto gar nosa, cuven po koplju, isto kao Garovit. To inace quirinosovo ime i znaci: kopljonosa. Tek mi je sad sinulo da kad se neko necim ili nekim ponosi, onda on to po nosa u ruci, ili na ramenu ili na garu. Kad se ponosis necim nosis ga u ruci da ga svi vide. Dakle irski "nos" poznat, cuven, cime se ponose, je od nositi, po nositi. Pa je i Quirinos, Gerinos, Onaj sto nosi koplje, ko se kopljem ponosi, kopljanik.

Kaze wikipedija, niko ne zna ko je bio Quirinus, Romulov bog, zastitnik Rume. Kazu najverovatnije Sabinski bog rata.

http://en.wikipedia.org/wiki/Quirinus

Sad znamo ko je bio Quirinus. A kad znamo ko je bio Quirinus onda znamo i ko su bili Sabinjani i ko su bili Rumljani...

 

[dublin]

Pre mnoooogo godina, kad sam bio klinac, sam procitao knjigu "Zen and the Art of Motorcycle Maintenance", zen i umetnost odrzavanja motocikala. Ova knjiga je na mene ostavila jako veliki utisak i preporucio bih je svima koji je nisu procitali. Jedna od prica iz knjige je o planini i o putu do vrha planine i sta se desava sa tobom i planinom dok se na nju penjes. Dakle zamislite da imate planinu. I da hocete da je istrazite. Kako bi ste vi to uradili. Vi bi ste je gledali sa mesta na kome stojite, i onda bi krenuli da se penjete, sa idejom da cete saznati planinu kad se popnete na njen vrh. Neko drugi sa druge strane planine sa istom idejom uradi istu stvar. Kad se nadjete na vrhu, sednete da se odmorite, i krenete da pricate. Ispostavi se da ste obojica sa istom idejom radili istu stvar. I sad ti krenes njemu da pricas o tome sta si saznao o planini dok si se penjao, on tebi pocne da prica isto. Ispostavi se da su tvoja i njegova prica potpuno razlicite, kao da pricate o dve razlicite planine.

Ako ste kao vecina ljudi, nazvacete jedan drugog lazovom, neznalicom, recicete jedan drugom da "nemate pojma sta pricate...", posvadjacete se, pobicete se, ubicete jedan drugog...Ili cete otici svako svom narodu i objaviti mu veliku istinu o planini i u isto vreme upozoriti ga na lazljivog zlikovca iz onog drugog naroda koji laze o planini, i pocicete u rat za "istinu"....

Ako niste kao vecina ljudi, pocecete da uporedjujete price i shvaticete da pricate o istoj planini samo vidjenoj sa raznih strana. Osvrnucete se oko sebe i shvaticete da se sa vrha planine ne vidi planina vec sve drugo osim planine. Shvaticete da je da bi saznali planinu bitno hodati po planini i oko planine a da je sam vrh nebitan. Rukovacete se, razmenicete adrese da bi nastavili da pricate o planini, i spusticete se niz planinu potpuno razlicitim novim stazama kojima ranije nista isli, da bi ste saznali nesto novo o planini.

Mene je proucavanje Irskog jezika i kulture i Srpskog jezika i kulture podsetilo upravo na ovu pricu. Kad gledam ova dva kulturna entiteta kao da gledam dva opisa iste ljudske planine, samo sto je planina okrenuta naopako i stoji na svom vrhu koji se zabijen negde duboko u proslost. Ne samo da su ova dva opisa razlicita, vec je svako dalje istrazivanje i citanje kao hodnje novom stazom koja mi daje jos jedan pogled na neku karakteristiku ove kulturne planine za koju sam mislio da sam je video kako treba, a sad znam da sam samo video jednu njenu stranu.

Izvinjavam se zbog ovog skretanja. Ovo sam sve napisao jer moram da se vratim na svoje predhodno pisanje o recima koje se baziraju na reci "cur" (kur).

Evo sta sam o ovome pisao:

Kurats jeste srpska rec ali nije slovenska. Koren reci kurats je u reci kur. Kur dolazi od staro irske reci Cuir (Cur) sto na engleskom znaci Put (staviti). Iz ovog korena su na irskom izvedene sledece reci:

Cur (kur) - sejati, saditi
Cùr (kuur) - peniti se
Cur (kur) - zakopati (odavde verovatno dolazi rec kurgan)
Curamach (kuramak) - izbacivanje
Cuiras (Curas) (kuras)- izbaciti napolje, istaknuti, pokazati
Cursuas (kursuas)- Podizanje, Erekcija
Curadh (kurad)- onaj koji se istice, junak, heroj, sampion
Curata (kurata)- hrabar
Curatacht (kurataht)- hrabrost
Curca (kurka)- kresta
Curcai, Cuircin (kurkai, kurkin)- ptica sa krestom, petao

ali takodje i ovo:

Cùr (kuur) - Karati, prekoriti, grditi


Dakle Kur se zakopa, pa se peni, pa seje. Iz njega se izbacuje seme. Kada se kur digne, kad strci napolje, kad se istice onda kur postane kurats. Onaj koji se istice ko je hrabar ko je heroj on je kurad on se kurci. Mladi muskarci, ratnici su kuronje. Oni na glavi nose k(u)restu koja je simbol petla koji kukurice. Petao je u starom dobu bio vezan za musku plodnost, za borbenost i hrabrost. Staro ime za pevca je kurats a za kokosku kuritsa. Cak je curuz (kukuruz) potice od kur, ono sto se istice sto ima seme na sebi, sto lici na kur.

Ovo sve jos uvek stoji. Ali ima jos. Irska rec "Cur (Cuir)" na engleskom znaci "to put". Na srpskom je to Stav-iti, ali i Gur-nuti. Pa ond onda Cur = Gur = ono sto se gura. Da prevedem ponovo sve gore prevedene reci sa ovim novim uvidom:

Cur (kur) - sejati, saditi. Da bi se sejalo sadilo nesto mora da se ugura u zemlju. Isto kao kad se prave (seju) deca onda se Gur gurne u Pitcu...
Cùr (kuur) - peniti se - Ovo je novija rec i predstavlja opis onoga sto se desava sa Curom, Gurom kad se Kara, Kura, Gara, Gura. Interesantno je da i rec Penis znaci isto Peni se...
Cur (kur) - zakopati (odavde verovatno dolazi rec kurgan). Kad se zakopava onda se zagurava, gura se nesto u zemlju. Curgan, Kurgan je verovatno od Gur ga - gurni ga, zakopaj ga...
Curamach (kuramak) - izbacivanje. Ova rec se sastoji od Cur + Amach = Gur + Napolje = Izbaciti. Ova rec Amach znaci na irskom napre, napolje i verovatno ima isti koren kao nase Mak, napred, napolje. Odavde Po-mak-nuti, Mak-nuti (pomeriti napred napolje), a i Za-mak, Za-maka-o, Za-mak-nuti (biti otici iza necega sto je ispred tebe i ne da ti da vidis ili uzmes), U-mak-ao (Neko ko je otisao suvise daleko napres pa ne vredi da ga vise juris)
Cuiras (Curas) (kuras)- izbaciti napolje, istaknuti, pokazati. Ova rec se sastoji iz reci Cuir + as = Gur + iz, napolje, od sebe ili necega.
Cursuas (kursuas)- Podizanje, Erekcija. Ova rec se sastoji od Cur + Suas = Gur + na gore. Penis isto moze da bude od Penise, Penje se, Dize se. Prvo se penis popenje, pa se onda neko na njga popenje kad mu se kaze: "peni se"...
Curadh (kurad)- onaj koji se istice, junak, heroj, sampion. Ova rec se sastoji od Cur + Adh = Gur + At. Adh je nastavak koji se stavlja da bi se od radnje napravila imenica. Ali takodje znaci i sreca, u smislu posrecilo mu se. Ovo je jako jako staro jer opisuje tacno ono sto se desavalo u najstarije vreme, kad rad, radnja nije uvek imala zeljeni rezultat. Trebalo je da ti se posreci da bi ti rad postao zarada, za-rad, ono sto se dobija ostaje posle rada... Dakle rec Curadh - Kurath znaci neko ko se istice, ali i neko ko je srecan jer je u to staro vreme trebalo biti srecan da bi se istakao necim a ne natakao na nesto...Ovo je takodje prakticno prevod od "upala mu sekira u med", odnosno posrecilo mu se...
Curata (kurata)- hrabar. Potrebno je biti hrabar da bi postao Kurath...
Curatacht (kurataht)- hrabrost. Potrebno je biti hrabar da bi postao Kurath..
Curca (kurka)- kresta. Ova rec se sastoji od Cur + Ca = Kur + gde se nesto nalazi, ka. Ono sto gura, strci,ka, na...Nisam siguran za ovo...
Curcai, Cuircin (kurkai, kurkin)- ptica sa krestom, petao. Ova rec se sastoji od Cur + Ca = Kur + gde se nesto nalazi, ka. Ono sto gura, strci,ka, na...Nisam siguran za ovo...
Cùr (kuur) - Karati, prekoriti, grditi. Mozda od garati, izmlatiti garom motkom??? U juznoj srbiji se kaze karati za terati, prekarati, prekardasiti za preterati. A tera se motkom, neki put govnjivom...


Dakle jos interesantnije nego sto sam mislio. A sto ti je sreca. Dok sam trazio znacenje reci Ca, naleteo sam na ovo:

c' - for co, cia, who, what - K skracenica ok ko sto znaci ko, gde.
cà, ca - where, Irish cá, how, where, who; a by-form to cia, cè - Ko, Ka reci koje znace ko (ko je to), k (k tebi), ka (ka tebi), ka (ka, kaj, sta), ka(ko) (kako to), ku(da) (ku da idemo).

e - accented è, he, it, Irish é, *ei-s: root ei, i; Old Latin eis (= is, he, that), ea, she (= eja); Gothic is, German er, es; Sanskrit ayam. The Old Irish neuter was ed, now eadh (as in seadh, ni h-eadh). - e, je.

Dakle ca + e = Ka + e = kaj je = sta to, sta je...

ka de e = kade je, kude je, gde je

Interesantno mi je ova nasa rec kako = ka ko = na koji nacin i (ili) od strane koga sve u dva sloga?


cho, co - as, so, Irish comh, Welsh cyn; from com, with. See comh-. Gaelic "Cho dubh ri feannaig" = Welsh "Cyn ddued a'r frân".

Dakle Co, Ko znaci takodje i kao, kao neko...

bith - the world, existence, Irish, Old Irish bith, Welsh byd, Breton bed, Gaulish bitu-, *bitu-s; root bi, bei, live, Indo-European @gei, @gi, whence Latin vivo, English be, etc. Hence beatha, beò, biadh, q.v.
bith - being (inf. of bì, be), Irish, Early Irish beith, Old Irish buith.

bi, bì - be Irish bí, be thou, Old Irish bíu, sum, bí be thou, Old Welsh bit, sit, bwyf, sim, Middle Breton bezaff. Proto-Celtic bhv-ijô, for Old Irish bíu, I am; Latin fio; English be; Indo-European root bheu, be. See bha. Stokes differs from other authorities in referring bíu, bí to Celtic beiô, root bei, bi, live, as in bith, beatha, Latin vivo, etc.

Dakle bit je svet, realnost, postojanje sto dolazi od bi, bei - ziv, onaj sto postoji. Dakle mi, englezi i irci imamo bi sto znaci postojati.

Sta bi? Sta je bilo? sta se desilo, sta je postojalo.
Gde bi? Gde je bilo? gde je postojalo.
Biti - bi ti - Ti postojis, postojati
u biti - u stvarnosti
bitisati - bi ti sa ti - ziveti zajedno


Jos na kraju, Juce sam rekao da je gavran postao ptica zloslutnica, ali i ptica branilica, koja nas gakanjem brani od opasnosti. gavran - gabran - ga bran. Mislim da je vrana boja dosla od boje ga brana a ne obrnuto.

Jos jedna stvar. Mleko od bleagh. Mleko je belo. Ima jako malo stvarno belih stvari u prirodi. Cak ni ljudsko majcino mleko nije belo, vec zuckasto kremasto belicasto. Ako je ovcije mleko, mleko od zivotinja koja ble ji, bəle ji, bele ji...da li je mozda ime za belu boju od mleko, beleko, belko, belo...mlecno. Posle je sve sto lici na mleko bilo belo....ko zna...Takodje ovo bleagh se izgovara bleaw. Kod nas se kaze brav za ovcu kolko mi se cini a za nekog ko bleji se kaze blejav...

 

[dublin]

Dakle izgleda da je vinca bila ona legendarna GEA odakle su dosli svi bogovi...Pogledajte ove karte:

vinca

podunavski bazen (gea)

U starom svetu gaea (gea), majka zemlja nije bila cela planeta zemlja, vec da je to bila zemlja uz okeanos potamos, okean reku, dunav i to balkanski juzni tok dunava.

It is true that Homer (Hymn. in Ven. 228) and Hesiodus (Theog. 79. 282) tell us that Oceanus potamos flew alongside Gaea or Terra; but under this expression must not be understood the entire earth, but only a certain geographical region, Gaia or Terra, the land or the blessed country, which forms the theater of the traditional legends and great events of the Pelasgian times; in the same way, the Istru, or the lower Danube, circles even today, on three sides, in the shape of an arc, the territory called "Tera" and "Tera Romanesca", which from the point of view of its geography and name is identical with "Gaea" or "Terra" of the legends of antiquity.

cé - the earth, used only in the phrase an cruinne cé, the (round) earth, Irish, Early Irish cé, for bith ché, on this earth. The cé is supposed to be for "this", from the pronomial kei, Greek @Gkei@nnos, he, Latin ce, cis, English he. The root kei, go, move (Latin cio, Greek @Gkíw), has also been suggested.
cè - give?
cè - spouse (Carm.), Irish cé:

http://www.ceantar.org/Dicts/MB2/mb07.html#cè

"open e" (è) samoglasnik izgovara se kao e u set.
"close e" (é) samoglasnik izgovara se kao poslednji glas u reci the

Kod nas se oba izgovaraju kao e.


Dakle cé, ché, kei (izgovara se ke, kge) je arhaicna rec u irskom koja znaci zemlja. Ova rec takodje znaci dati, ono sto daje, a i supruznik, koren moderne irske reci céile.

-each (izgovara se eak) "keltski" nastavak za stvaranje nacije od mesta koji se jos zadrzao u irskom i u srbskom jeziku. primer spain - Spáinneach, gea - geak

Spáinn ("Spain") > Spáinneach ("Spaniard (person)"), ("Spanish (adj)")

http://en.wiktionary.org/wiki/-ach#Irish


"U pocetku bi HAOS i nasta GEA, mislim da ovako pocinje grcka mitologija"

geak/gejak i gedza/geak je naziv (ne bih se slozio da je pogrdan) koji koriste Sremci da bi imenovali one ispod Save (ne Dunava), tacnije Sapcane, Loznicane i Valjevce, jer im mi dodjemo najblize komsije. To mu dodje kao nas naziv "prechani" za ljude severno od Save (i Dunava).

Kako se taj naziv koristio za ondasnje seljake, to je verovatno da je ista imenica, dobila svoje pogrdno znacenje u nas onda kada je i imenica seljak pocela da oznacava nesto lose, primitivno itd.

Znaci geak je stanovnik ge-e stare zemlje bogova, vince...

 

[dublin]

Apolo iliti Apulo je provodio zime u hiperboreji zemlji svoje majke Leto (Lade, Lede). Hiprboreja je bila zemlja na severu iza okeanosa potamosa (dunava). Po Alkaiosu, odmah po rodjenju, otac zevs je poslao sina Apula u delfi u kociji koju su vukli labudovi. Ali apulu je umesto u delfe otisao u hiperboreju "onaj svet", raj, zemlju kojom vlada bog mrtvih. Kada su delfiani culi za ovo, komponovali su himne kojim su pozivali apula da im se vrati iz hiperboreje. Apulu je u hiperboreji ostao godinu dana, nakon cega je uslisio molitve delfiana i dosao je u delfe opet u kociji koju su vukli labudovi. Ova prica je potpuno drukcija od ostalih prica o dolasku apula u delfi. Ne pominje se ubistvo zmaja pitona, apulo nije otisao direktno u delfi kao sto mu je naredio otac zevs, vec je po svojoj volji otisao u hiperboreju. Appolonios nam kaze da je ova legenda o apulu bazirana na keltskoj legendi: Apulo je otisao u hiperboreju, ostavivsi svetlo nebo posto se posvadjao sa ocem jer mu je zevs ubio sina asklepiusa kao kaznu jer je apulo ubio kiklope. Appolonius koristi rec enipe sto znaci grdnja ali moze da bude i naredjenje o izgnanstvu. U ostalim mitovima se kaze da je apulo bio, za kaznu sto je ubio kiklope, prognan od strane zevsa u zemlju kralja Admetosa koji je bio kralj Tesalije. Opet imamo vezu sa tesalijom.

In Greek mythology, Admetus (Greek: Ἄδμητος Admetos, "untamed", "untameable")[1][2] was a king of Pherae in Thessaly, succeeding his father Pheres after whom the city was named. Admetus was one of the Argonauts and took part in the Calydonian Boar hunt. His wife Alcestis offered to substitute her own death for his.

Apollo also helped Admetus win the hand of Alcestis, the daughter of Pelias, king of Iolcus. Alcestis had so many suitors that Pelias set an apparently impossible task to the suitors—to win the hand of Alcestis, they must yoke a boar and a lion to a chariot. Apollo harnessed the yoke with the animals[5] and Admetus drove the chariot to Pelias, and thus married Alcestis.
Admetus, however, neglected to sacrifice to Artemis. The offended goddess filled the bridal chamber with snakes and again, Apollo came to Admetus' aid. Apollo advised Admetus to sacrifice to Artemis, and the goddess removed the snakes.

Ovo je jako interesantno. Apolo je po jednoj legendi prognan a po drugoj je sam svojevoljno suprotno zelji svog oca zevsa otisao u hiperboreju (alternativno u tesaliju). Tamo je otisao kod kralja Admetosa cije ime na grckom znaci onaj kojim se ne moze komandovati, onaj koji ne slusa naredjenja ili na srpskom onaj koji se odmetnuo. Odatle Admetos je ustvari Odmetese, Odmetose....Da li je Admetos samo opis neposlusnog Apola? Takodje Apolo je pomogao ovom kralju Odmetniku se ozeni princezom Alcestis cerkom kralja Pelias kralja Iolkusa. Kada je posle svadbe Admetis zaboravio da da darove Artemidi, Apolovoj sestri, boginji lova iz tesalije, ona mu je za kaznu napunila bracnu postelju zmijama. Da li je ovo metafore za kelte, zmijski narod i nacin da se kaze da je Admetusova zena keltkinja?

http://en.wikipedia.org/wiki/Admetus

Pogledajmo prvo gde je Iolkus. Iolkos se nalazi u Pegaskom zalivu koji se danas zove Voloski zaliv. Grci kazu da se Volos prvi put pominje u 14. veku i da je koren imena verovatno ili korupcija od Iolkos - Volkos - Volos ili je slovensi od Golos ili Volos. Interesantno je da irci nemaju slovo v. na primer viking se na irskom pise uiking. Da li je Iolkos ustvari Uolkos, Volkos - Volos samo pogresno procitan? Po grckoj mitologiji Pelia je uzurpirao presto svog brata Aesona i strpao ga je u zatvor, gde je ovaj uspeo da se ozeni i izrodi decu od kojih je najcuveniji Jason koji je vodio argonaute u potragu za zlatnim runom u trakiju i hiperborejy (dunavsku dolinu). Pogledajte ovu sliku sa jedne grcke vaze:

Na njoj kralj Pelias salje Jasona u potragu za zlatnim runom. Pogledajte zmiju na njegovoj stity. To je ista zmija koju je imao Ares. Ares, Iares, Jares, Jara, Jason, Jasan, Jasno, Belo svetlo???

http://en.wikipedia.org/wiki/Pelias
http://en.wikipedia.org/wiki/Iolcos
http://en.wikipedia.org/wiki/Jason


Interesantno mi je i ovo o apolu pastiru koji u hiperboreji (ili mozda tesaliji) cuva krave. Tamo je cuvao krave kao pastir godinu dana. I jarilo je takodje bio kod boga onoga sveta Velesa i tamo je radio kao pastir i cuvao je krave. I jarilo i apulo su bogovi sunca ali i ratnici. i Jarilo i apulo provode zimu na severo zapadu u "onom svetu" u hiperboreji i vracaju se svako prolece da obnove ciklus vegetacije. I apolo i jarilo su vezani za zito. Ono sto je razlicito je stalna veza apola sa labudovima.

 

[dublin]

Zevs je kazu zaveo Ledu tako sto se pretvorio u labuda. Ali leda mu nije rodila Apola vec helen i kastora i poluksa odnosno dioskure.

The best-known story of the twins' birth is that Zeus disguised himself as a swan and seduced Leda. Thus Leda's children are frequently said to have hatched from two eggs that she then produced. The Dioscuri can be recognized in vase-paintings by the skull-cap they wear, the pilos, which was explained in antiquity as the remnants of the egg.

http://en.wikipedia.org/wiki/Leda_and_the_Swan
http://en.wikipedia.org/wiki/Castor_and_Polydeuces
http://en.wikipedia.org/wiki/Pilos
http://en.wikipedia.org/wiki/Peltast
http://en.wikipedia.org/wiki/Phrygian_cap


Ovi dioskuri su interesantni jer se za njih kaze da su se izlegli iz jaja, i stalno se prikazuju kao konjanici sa kopljima i sa konicnim kapama koje se zovu pilos i za koje se kaze da poticu iz ilirije, ili sa frigijskim kapama za koje se kaze da poticu iz male azije i da su vezane sa trojom. Ove "frigijske" kape su pilosi kojima je vrh malo savijen u napred. Ova pilos kapa je takodje pravljena i kao slem od metala. Nosili su je Pelasti, laki pesadinci koji poticu originalno sa balkana kaze se iz trakije. Mene ova kapa strasno podseca na danasnju "albansku" ustvari srpsku ilirsku kapu.

Takodje me strasno podseca na slovensku kacigu. Pogledajte ovu kacigu slovenskog konjanika.

http://www.svevlad.org.rs/vojevanje_files/slepcevic_oruzjeslovena.html

Pogledajte ovde kape (kacige) rimskih Salia, koji su bili ratnicki trenirani sinovi patricija zaduzeni za cuvanje svetih stitova Nume pomilusa. Ove kape sa "apexom" siljkom su bile veoma neobicne za rimljane.

http://adventurearchives.blogspot.ie/2012/04/is-for-ancile.html


Dakle zevs je ledi napravio dioskure prerusen u labuda. A boginji leto je napravio Apola koga je Leto donela na svet na ostrvu delos koje je bilo okruzeno labudovima.

Most accounts agree that she found the barren floating island of Delos, still bearing its archaic name of Asterios, which was neither mainland nor a real island, and gave birth there, promising the island wealth from the worshippers who would flock to the obscure birthplace of the splendid god who was to come. The island was surrounded by swans. As a gesture of gratitude, Delos was secured with four pillars and later became sacred to Apollo.

http://en.wikipedia.org/wiki/Leto

Takodje se kaze da su Leto i Leda jedna te ista boginja i obe su vezane za labuda, pticu koja zivi samo na severu evrope. Samo jedna vrsta zimuje u istocnom mediteranu i to u trakiji.

Apolo je leteo u hiperboreju u kociji koju su vukli labudovi. U toj hiperboreji on je uveliko postovan od strane kelta pod raznim imenima:

Atepomarus - predstavljan u obliku konja. At je konj...kaze bio je bog lecenja.
Belenus - bog sunca, beli, isto kao i Jari. Takodje poznat kao Vindonnus. Vezan za izvore. Prinosile su mu se zrtve od hrasta i od kamena. Takodje bog koji leci. Postovan od Jardana do Irske. Interesantno je da se jedan od ranih "britanskih" kraljeva zvao Cunobelin (vucjak belog boga belinosa, apula, vucijeg boga). Ovaj kralj je vladao od 9. godine nove ere nad plemenom Catuvellauni i njegov presto je bio u gradu Camulodunumu za koji se tvrdi da je da je uzor za kamelot.

http://en.wikipedia.org/wiki/Cunobelinus
http://en.wikipedia.org/wiki/Catuvellauni
http://en.wikipedia.org/wiki/Camulodunum

Cunomaglus - vuciji bog identifikovan kao apolo je postovan u pokrajini Wiltshire u engleskoj. To je ista ona pokrajina Wiltshire koja je dobila ime po Wiltima, Volcima, Severnim srbima. U toj istoj pokrajini Wiltshire je i Sorviodunum a takodje i Stonehenge i Avebury dva najpoznatija kamena kruga iz engleske, koja po svojim karakteristikama pripadaju juzno baltickom tipu megalita.

http://en.wikipedia.org/wiki/Old_Sarum


Tu se takodje nalaze i prvi kurgani, tumulusi sa bakarnim oruzjem koje su doneli dosljaci iz centralne evrope (juzni alpi, verovatno vincanci) u 3. milenijumu pne.

http://www.channel4.com/programmes/secrets-of-the-stonehenge-skeletons


Ono sto je interesantno je da je u istom hramu gde je postovan Cunomaglus postovan i rimski (etrurski) bog Silvanus, koji je bio bog suma i pastira, zastitnik od vukova, vuciji pastir.

http://en.wikipedia.org/wiki/Silvanus_(mythology)

Grannus - od grian sto na irskom znaci sunce ili toplo a na srpskom znaci grijan, topao, onaj koji grije. Bio je bog sunca ali i toplih izvora. Jedan od glavnih kultnih centara je bio u Aquae Granni danas Aachen u nemackoj. U oblasti Auvergne u francuskoj se do pocetka 20. veka zadrzao obicaj vezan za proslavu ovog boga. Na lomacu bi se bacio snop zita a ljudi bi pevali Grano moj prijatelju, Grano moj oce, Grano moja majko. Kaze se da je moguce da Grano potice od ocitanske reci koja potice iz latinske (gran) koja znaci zito. Ovo je interesantno jer se Dabog, hromi daba, Crom dubh, takodje naziva snop, i postuje kao snop. Hromi daba je nocno sunce, ali je takodje i snop. Na srpskom postoji rec grana. Na irskom postoji rec "crann" sto znaci drvo, ono sto ima grane. Na grani je u najstarije vreme sakupljaca rasla hrana. Kasnije je kada je zito pocelo da se seje hrana postala sinonim za zito. Sunce mora da grane da bi porasla hrana, grana, gran ili sunce mora da zazari, zazuti da bi poraslo zuto zito...

Maponos - sto znaci sveti sin, majkin ponos? kaze se da mapo znaci sin, mladi decak sto je bio i epitet apola, on je bio sin zevsa. za njega se kaze da je u velskom folkoru sacuvan kao mabon, i mabonagrain (mabo na grain - sin na sunce, zevsov sin). Za njega se takodje kaze i ovo:

U irskoj je njegov parnjak Angus, duh vecne mladosti koji moze da se nadje u Bruigh na Bóinne (tumulus, breg na reci bojani). Irska mitologija kaze da je Angus sin dagde, daboga, hromog dabe, sunca....

His counterpart in Irish mythology would seem to be Mac(c) ind Ó‘c (Hamp 1999) (“Young Son”, “Young Lad”), an epithet of Angus or Oengus, the eternally youthful spirit to be found in Newgrange called Bruigh na Bóinne, a pre-Celtic Neolithic barrow or chambered tomb. Irish mythology portrays him as the son of the Dagda, a king of the Irish gods, and of Boann, a personification of the River Boyne. In Irish mythology, the Macc Óc frequently features as a trickster and a lover.

http://en.wikipedia.org/wiki/Maponus

Moritasgus - bog lecenja i izvora. jedan kralj keltskog plemena senoni je nosio ovo ime.

http://en.wikipedia.org/wiki/Senones

Vindonus - (cisog svetla, belog svetla) bog lecenja posebno ociju, Vidonus - od vid, videti

Virotutis - dobrocinitelj

 

[dublin]

Za apola homer kaze da je dosljak sa severa sto je jasno kada se zna da mu je Leto bila majka. On se vezuje za invaziju doraca koji su dosli sa severozapada, iz pravca danasnje dinare. On je bio simbol muske mladalacke energije, potentnosti i predstavlan je u obliku zdravog i snaznog mladica bez brade (kurosa). Apolo je poceo kao bog pastira, zastitnik stada i cesto je prikazan sa stapom. On je bio vodic, predvodnik i cuvar reda i zakona. On je kasnije postao jako kompleksan bog u grckom mitologiji jer je vremenom nakupio toliko epiteta da je postao svi bogovi u jednom.
Njegov najvazniji epitet je bog sunca, bele svetlosti.
On je i bog proricanja, posebno vezan za delfe. U delfima se nalazio poseban kamen koji se zvao omfalos za koji grci kazu da mu ime znaci pupak i da predstavlja pupak (centar) sveta. Vec sam rekao da je originalni hram u Delfima bio u Pitci majke zemlje. U ovoj Pitci se nalazio i Omfalos kao pupak sveta ali i Python kao pupcana vrpca koja se obavija oko omfalosa.

Zevs je najmlađi sin Krona i Reje. Pre Zevsa rodili su se: Demetra, Hera, Hestija, Had, Posejdon. Međutim, kad god bi se Reja porodila Kron bi progutao dete jer se bojao da će ista sudbina zadesiti i njega kao i njegovog oca. Naime, Kron je s prestolja zbacio svog oca Urana. Kada je Zeus trebao se rodi, Reja je zatražila pomoć od Urana i Geje, jer nije želela da i on bude progutan. Reja se porodila na Kritu, a Kronu je dala kamen umotan u odeću koji je on progutao misleci da je Zevs.Kada je odrastao Zeus je naterao oca da ispljune decu suprotnim redom od onog kojim ih je gutao: prvo kamen, zatim ostale. Kamen je bacen u Delfi gde ga je cuvao Python.

Evo kako izgleda taj kamen u delfima:

http://en.wikipedia.org/wiki/Omphalos

Ako vam ovaj kamen izgleda kao Kurats to nije slucajno. U staro vreme bog i kurats su bili jedno te isto. Takodje ako vam ovaj kamen izgleda kao jaje to nije slucajno. Na irskom se jaje kaze Ubh koje se izgovara kao Ow. Od ove reci potice rec ovalan, oval, sto izgleda kao ov jaje. Na latinskom se jaje kaze ovum a na grckom avga. Kaze se da je etimologija latinske reci ovum od proto italske ōwom a da je ova rec izvedena iz PIE reci hōwyóm. Ja mislim da je rec poreklom sa balkana i da je u latinski dosla iz ilirskog (vincanskog). Na srpskom se kaze valjati za pravljenje necega sto je ovalno. Ono sto je valjano je valjak, valjuska, valus, falus. A kaze se i uvaljano, nesto sto je u obliku ovala, jajeta. Takodje se kaze uvala, za rupu u oblku izdubljenog ovala.

http://en.wiktionary.org/wiki/ovum#Latin

Pogledajte sad ovaj kamen. Ovo je Turoe kamen, centar irske, najfiniji primer la tene kamene skulpture u evropi:

Ovaj kamen je takodje pupak sveta, ali ovaj put u irskoj. Ne zna se koliko je kamen star ali se veruje da je iz "la tene" perioda po sarama. Nekada se nalazio na mestu koje se zove Lissadoon sto je poenglezeno "Lios a' Dúin" - The fairy mound by the fort ili ti vilinski tumulus pored tvrdjave. Pazite kako se kaze vilinski tumulus: "lios". Ovo znaci "ring/ring fort/halo/fairy round." ili ti prsten, prstenasto utvrdjenje, oreol, vatreni krug. Na irskom IL znaci mnogo, mnogi, raznovrsni, razliciti, mnogobrojni. IL + Lios = ilios???. Kako to da imamo dva omfalosa jedan u irskoj jedan u grckoj? Ustvari u irskoj imamo bar jos dva za koje ja znam:

http://www.voicesfromthedawn.com/castlestrange-la-tene-stone/

Da li ovakvih kamenova ima jos po evropi ne znam. Ako neko nadje neki neka postavi ovde link.

Omfalosa ima i na kritu, u egiptu, u babilonu. Pogledajte kako se oko ovog babilonskog omfalosa obmotava zmija isto kao sto se python obmotavao oko delfijskog omfalosa:

Evo jos par primera omfalosa:

http://www.bibliotecapleyades.net/universo/siriusmystery/siriusmystery06.htm

 

[dublin]

I sad odakle potice ovaj omfalos om falos, ov valos, kameno jaje kurats, ustvari. Potice iz vince. Ovo je najstariji znani prikaz omfalosa:

Ovaj se nalazi u sofijskom muzeju i datiran je u period izmedju 5000 i 3000 godina pne. Kaze se da su vincanske kuce imale poseban deo u njima koji je uvek bio rezervisan za omfalos. Molim ovde sve koji imaju jos imformacija o ovome i slika da postave to na ovoj temi. Dakle Vincanska kultura je izumela omfalos i onda, kada se u 4. milenijumu rasirila po svetu ponela je omfalos sa sobom. Sta je to omfalos ustvari? Secate li se one zvezdane vincanske cinije o kojoj sam pisao prosli put? One tronoge cinije sa zmijom koja se obavija po unutrasnjosti u obliku spirale? One koja predstavlja nebeski svod? Omfalos je ono sto se dobije kada se ova cinija iskoristi kao kalup. Ako je cinija Pitca, svemir, majka, onda je omfalos u isto vreme kurats, otac, ali i jaje, svet, a zmija je pupcana vrpca, spirala, zivot, energija, dnk...

Da li postoji negde veza izmedju ove cinije i omfalosa? Postoji i to u delfima. U delfima je pored omfalosa postojao i takozvani Apolov tronozac. Kaze se da je na njemu sedela pitia. Ovaj tronozac je ustvari cinija na tri noge. Kaze se da je ovaj tronozac ustvari originalno bila zrtvena cinija i da je verovatno imao veze sa boginjom majkom zemljom. Postoji slika na vazni koja je starija od bilo kog pisanog teksta o delfijskom tronoscu na kome se Apolo i Herakle bore oko delfijskog tronosca. Na ovoj slici se lepo vidi da je tronozac bio cinija na tri noge istog oblika kao ona vincanska:

Kada je Apolo ubio pitona, njegovo telo je palo u provaliju, procep. Kaze se da je delfijsko prorociste napravljeno iznad ovog procesa, haosa. Kaze se takodje da je pitija uvek bila pored tronosca kada je proicala kao i da je padala u exstazu od pare, ili dima, ili isparenja koja su se dizala iz raspadajuceg tela ubijenog pitona. Kada znamo da je tronozac ustvari tronoga cinija koja predstavlja svemir, pitcu, haos iz koga se radja zivot, i kad znamo da su se na vincanskoj ciniji na dnu nalazile rupice, onda mozemo da pretpostavimo da je u pitanju bio gorionik, oltar za prinosenje paljenica. Ako su paljenice sadrzale neke halucinogene trave, onda je moguce da je pitija gledajuci u "haos, chasm" ovog oltara propovedala u transu izazvanom drogama. Evo ovde slike Pitije kako gleda u "tronozac" dok po njoj gmaze zmije.

Da li postoji neki vincanski zapis koji nam pokazuje ovu scenu svestenice koja gleda u tronozni zrtvenik? Postoji na tartarsom medaljonu.

Pogledajte donji desni kvadrant. Na njemu se vidi zenska osoba koja stoji pored zrtvenika iz koga se dize para ili dim.


Da li postoji bilo gde pomen ovog jajeta oko koga se omotava zmija? Postoji:

Kod grka to je Orficko srebrno jaje iz koga se rodio svet uz prasak srebrnog (belog) svetla.

In the beginning there was Chronos (‘Eternity’) and Ananke (‘Necessity’). They combined to become primordial Aether (‘Spirit’), Chaos (‘Matter’) and Erebos (‘Darkness’). Chaos was a fathomless, formless void, known biblically as “the Deep” (i.e. Infinity). Erebos was the Darkness that “lay upon the face of the Deep”. Aether, the Holy Spirit, also known as Nyx (Latin: Nox, ‘Night’), was the divine Potential—the still, silent potential of all movement, sound, law and creativity.

Then, in the first great act of creation, the Spirit moved in an expression of love, the nature of the hidden, unmanifest All-Good. In this movement Nyx was also known as Eurynome (‘Wide-ruling’). Her movement, described as a dance, was to the south. As she danced faster and faster, she whirled Erebos, the Darkness, into a wind that followed her. This wind was the North Wind, Boreas, also referred to as Ophion, the primordial Snake or Serpent.

Ophion watched as Eurynome danced and was filled with a divine lust for her. He coiled his body seven times around Eurynome and made love to her as she danced. Impregnated by Ophion, Eurynome laid the Cosmic Egg, the first living form. Then, at Eurynome's bidding, Ophion wrapped his body seven times around the Cosmic Egg, helping it to hatch. As it burst open, out sprang Eros, the Protogonus (‘First-born’), the first complete manifestation of Divinity.

 

[dublin]

Pogledajte kako je ovo kosmicko jaje u obliku horoskopa, horos kopa. Nas bog hors, je bog horoskopa, vremena. Ovaj bog je takodje izjednacavan sa Apolom.

Kod egipcana to je jaje iz koga se radja ra.

Kod kineskih taoista to je pangu koji se radja iz jajeta.

U vedama to je zlatni fetus, zlatno jaje iz koga nastaje svet.

http://en.wikipedia.org/wiki/World_egg

Kod slovena to je zlatno jaje iz koga se radja bog rod:

Rod je bio stvoritelj. On zapravo jeste sve što postoji. Rođen je sam od sebe. U početku postojala je samo tama, i Rod je bio, poput pupoljka, zarobljen u jajetu. Kada je podatio život boginji ljubavi, Ladi, ljuska je pukla i kroz otvore je izašla ljubav (Ovakav način stvaranja Univerzuma jako podseća na Veliki Prasak). Presekavsi sebi pupčanu vrpscu Rod je razdvojio je nebeske vode od vode okeana, među njih stavljajući zemlju. Kada se oslobodio iz jajeta nastavio je sa stvaranjem. Razdovojio je istinu od laži, svetlo od tame, Nav od Jav-a, dobro od zla. Nakon toga stvorio je Majku Zemlju koja je ušla u okean. Rod je stvoritelj svih bogova. Na kraju stvaranja Rod je od sebe stvorio nebeska tela, prirodu i prirodne fenomene. Sunce je stvorio od svog lica, Mesec od svojih grudi, zvezde od svojih očiju , izlazak i zalazak sunca od svog čela , mračne noći od svojih misli, vetrove od svog daha, kišu ,sneg i grad od svojih suza i munje i gromove od svog glasa. Rod je time postao princip univerzuma. Stvorio je kravu Zemun i kozu Sedunju. Njihovo mleko se rasulo i stvorilo je Mlečni put. Stvaranje sveta je završio Svarog, postavljajući 12 stubova na koji podupiru nebeski svod. Pojedini izvori navode da je Rod stvorio kamen Alatir kojim je promešao mleko života i iz mleka se stvorila Majka Sirova Zemlja(Majka Zemlja, ranije pomenuta) i mlečni okean. Alatir je po istim izvorima ostao na dnu mlečnog okeana i iz morske pene se stvorila patka Sveta, koja je kasnije izlegla mnoge bogove.

Jos jedna stvar vezuje Delfe i vincu pored tronoznog zrtvenika, ovvalusa, zmije, pitije. To je dvosekla sekira, Labrys. Kaze se da su svestenici u delfima bili poznati kao Labryaden - "the double-axe men" - ljudi dvosekle sekire. Labris je bio glavni religijski simbol krita pa se na osnovu ovoga pretpostavlja da je ceo delfijski kult dosao sa krita. Medjutim dvosekla sekira je simbol koji se mnogo pre krita pojavljuje u vinci.

Zna se da je Labrys u staroj grckoj oznacavala dvoseklu sekiru. Ovo je posredno izvedeno iz imena Zeus Labraundeosa koji nosi dvoseklu sekiru. Medjutim Labris je originalno je koriscen u kultu boginje majke i bio je iskljucivo koriscen od strane svestenica. On verovatno predstavlja vincansku boginju majku sa rasirenim rukama i da je isti vaj prikaz velike majke kasnije prenet na krit:

vinca

 

[dublin]

krit

Na tartarijskom medaljonu se takodje pojavljuje ova figura pored tronogog zrtvenika:

Ono sto je interesantno je da se u srbiji stilizovani prikaz boginje majke pojavljuce u obliku rombova i trouglova. O tome je zivojin andrejic pisao u svom radu o sakastim grivnama:

Врло честа појава је и скраћена форма малтешког крста још у култури неолитске Винче, а истоветан са њим је и каснији сарматски знак за Даматриос, божанство Пелазга, односно Грчку Деметру.32 Врло индикативно делује и сличност шрафираног ромба малтешког крста на шакастнм гривнама представама многобројних дојки на идолима Белог Брда, Дубовца, Ковина и локалитета у Румунији. Могла би бити у питању упрошћена представа дојки којима Богиња мајка, богиња плодности храни свет.33 Такве представе су јако натурализовано изведене код грчких скулптура Деметре и Артемиде. То значи да у доњем троуглу "малтешког крста" можемо видети хаљину идола, у ромбу над троуглом представу торзоа, два троугла лево и десно од ромба су руке, а троугао изнад ромба окренут на доле, наравно представља главу.

http://www.svevlad.org.rs/knjige_files/andrejic_sakastegrivne.html

Kasnije je labris preuzeo zevs i on je postao simbol njegove moci, njegovo glavno oruzje kojim je izazivao munje. Interesantno je da je sta tacno znaci Labris, Labrus (λάβρυς) je nejasno.

 

[dublin]

Apolo je i bog lecenja, direktno ili preko svog sina asklepiusa ali i bog bolesti i posasti. Izgleda da je ovo bilo jedno od Apolovih najranijih uloga. Uloga Apola kao boga lecenja je povezana sa Lekarom bogova iz ilijade koji se zvao Pean (Παιών). On nije imao poseban kult, ali je on bio personifikacija svete magicne pesme koja se zvala "paean" (παιάν) - pea ne ili ti pevamo, pevanja koja su vracevi pevali da bi izlecili bolesti. Ovi vracevi su takodje zvani i "seer-doctors" (ιατρομάντεις) oni koji "vide" i koji "vidaju" (lece). Ovi vracevi su takodje koristili ekstazu da proricu buducnost, da "vedaju" pricaju. Sve ove tri uloge su kasnije pridodate Apolu. Ove iste tri uloge su bile uloge Drvida u staroj Keltsko - Zapadno slovenskoj religiji.

Drvid - Dervo vid - Onaj koji obozava drvece. Vid ovde ima trostruko znacenje: Vidati, Vidati, Vedati.

Kod slovena postoji bog Hors koji se takodje smatra bogom belog (nocnog zimskog) sunca, stoke i stada, reda i lecenja. Pojavljuje se kao decak ili kao konj, voli da testira ljude i proverava koliko su dobri smišljajuci i nameštajuci najrazlicitije scene i situacije u šumi ili na putu. I apolo u keltskim predanjima voli da namesta ljudima zamke i smicalice. Evo sta se jos kaze z horsa:

Božanstvo Sunca nalazimo još u jednom imenu, i to u imenu boga Horsa ili Horza. Osim onih mnogobrojnih Nestorovih navoda, gde se uz Peruna redovno spominje i Hors, nalazimo Horsa i u spomeniku koji je Sreznjevski otkrio, a gde se na mesto imena Horsa nalazi Apolin. Ceo Sreznjevskov stavak glasi: "Uklanjaj se pred bogom nevidljivim, ne prebližuj se ljudima, koji se mole Rodu, Rožanicama, Perenu i Apolinu i Mokoši i Peregini, i svim mrskim bogovima, niti (se približuj) žrtvama mrskih bogova." Horsa nalazimo i u Slovu o polku Igorevu: "Knez Vsevolod trčao je pre pojanja petlova od Kijeva do Tmutorakana, i presecaše put velikom Horsu." Po komentarima ovaj stavak znači, da je knez stigao u Tmutorakan pre izlaska Sunca. Po ovim stavcima Horz ili Hors bio bi odista bog Sunca, te ga onda Jagić s pravom drži za isto što je i Dažbog.

Etimologija reči Horz (Hors), vrlo je neodređena. Jasno je da ime Hors nije slovensko, a dovodi se u vezu sa persijskom rečju Khores, a jevrejskom Cheres (phelvi khorsed), koje znači Sunce. Mogla bi se reč Horz dovesti u vezu sa egipatskom rečju Horz – Hor, koje znači jutarnje Sunce. Ja bih ovde jos dodao da Hors moze jos da dodje od Kuras, Kuros, Kurs, Kors...

http://www.rastko.rs/antropologija/svasiljev-mitologija.html

Evo ovde jos malo na temu horsa iz knjige Stecci Laz i borumili:

http://www.scribd.com/doc/76018160/STEĆCI-LAŽ-I-BOGUMILI

(H)OROZ

Ko iza ponoci i pred zoru objavljuje dolazak Sunca i svitanje dana?(H)oroz, tj. "pijetao".

Sl.226. Motivi sa stecka: horoz, glasnik Sunca i zore, cuvar kapije sunca.

a) slovenski (Srbski) bog sunca Hrst, Horst, Horos, Hor
b) nocni najavljivac dolaska sunca (Sunca): Horoz
c) na glavi horoza je kresta
d) od rijeci kresta je i rijec krst
e) Krest (krst) je predhriscanski simbol Sunca

Sl.227. Crvena horozova kresta simbol je vatrenih Suncevih zraka.
Sl.228. Freska manastira Zavala u Hercegovini: Sunce sa suncanomkrestom.
Sl.229. Ime hrasta, srbskog svetog drveta, izvedeno je od imena Hrst (Horst, Hor ili Kresnik). Po listu hrasta su kreste, simboli Suncevih plamenih jezika.

Vatra mladog hrastovog badnjaka jeste vatra mladog Hrsta, Horsta,Horosa, Hora, Svarozica, Malog Bozica, Malog Boga, Apolona.


Ovo je jako interesantno jer ponavlja (deo) pojamne grupe sa korenom Kur nadjene u irskom jeziku, na taj nacin potrvdjujuci da je koren zaista u starom pred slovensko irskom jeziku.

Hors je takodje vezan za vreme, kao i horoskop i predskazivanje isto kao i Apolon.

Horology (from Greek: ὥρα, "hour, time" and Greek: λόγος, logos, "study, speech"; lit. the study of time) .

Horologija je nauka o mjerenju vremena. Hora ili ora je rijec srbskog jezika i znaci vrijeme. Pamtim kad su seljaci u centralnoj Bosni htjeli da pocnu neki sezonski posao, pitali su jedan drugog za misljenje da li je ora zataj posao ili nije. Hora ili ora je dakle vrijeme, a najbolji znak vremena je prividno kretanje Sunca nebom.

Sta je bio srbski ili ―slovenski bog Hors?

Horā (Sanskrit, "hour", from Greek ὥρα) is a branch of the traditional Indian system of astrology.

Da vidimo sta kaze sanskrit: hora = an hour = jedan cas (sat)
horavid = versed in horoscopy = horoskopa znalac
horazastra = astrological science = astrologija
horazastra = horoskop = kolovrt, kokovrat, kolenda, kalendar.
Koje stvorenje svake noci najavljuje dolazak Sunca, svitanje, zoru, jutro idan? Pa horoz a ko bi drugi. I po srbskom bogu vremena Horsu, Horu horoz je dobio svoje ime.

Ono sto je interesantno je da se za Horsa tvrdi da je isto sto i Dabog, Hromi daba, Crom Dubh, Nocno, Zimsko sunce.

U ilijadi Apolo je lekar bogova ali on takodje moze da donese bolest i unistenje svojim strelama. U ilijadi Apolo salje strasnu bolest na Ahajce, koji da bi ga umilostivili zrtvuju sto volova i pevaju peana (pevanja). Ovo je slicna uloga koju u indijskoj mitologiji ima Rudra (Crvenokosi bog strelac). Rudra je crvenokosi bog rata i uzasa. On je takodje bog sunca.

http://en.wikipedia.org/wiki/Rudra

Rudras - Rudrina deca. Oni su rudrini vojnici, nose lavlje koze, cupavu kosu, i zmije oko vrata (keltski torc). Oni nose trozubac, koplje, i mesec na celu (sin)

http://en.wikipedia.org/wiki/Rudras

Kod slovena stela se vezuje za Iliju, peruna i vile. Perun i Ilija gadjaju vatrenim strelama koje unistavaju a vile gadjaju strelama koje donose bolest i smrt.

http://www.rastko.rs/antropologija/vasiljev_slmitologija.pdf

Takodje u germanskoj i skandinavskoj mitologiji elfovi (vile i vilenjaci) takodje mogu stelama da donesu bolest ili smrt.

 

[dublin]

On je takodje i bog muzike, poezije, umetnosti. On je bio lider muza i vodja njihovog hora. Interesantno je da rec muza nema znacenje na grckom. Na srpskom musti znaci crpeti, izvlaciti tecnost, istakati. Muza se muze za inspiraciju. Najstariji opisi muza su uvek vezani za pastire koji na planinskim vrhovima pored svetih izvore nalaze muze koje ih inspirisu. Zato je Apolo cobanin, vodja muza. Muze su nekad mozda bile krave. Muzama se kao zrtva prinosila voda, mleko i med. Da li je medovina, rakija koja se spravljala od vode mleka i meda bila ta "inspiracija"?
Muze poticu iz najstarijih pre arhaichih vremena. Originalno ih je bilo tri (klasicna trostruka boginja slovena i kelta) i jako podsecaju na vile.
Muze, po grckim istoricarima, poticu iz oblasti koja se zove Pieria ili Pieris (Ancient Greek: Πιερία/Πιερίς) a koja je dobila ime po plemenu Pieres (Πίερες) koje je bilo trackog porekla. Interesantno je ovo ime Pieres je jer jako slicno imenu Pyrhos sto znaci crvenokos, a zna se da su tracani, ili barem njihova vladajuca elita, bili crvenokosi. Ova teritorija je tocno iznad halkidikija odnosno srce buduce makedonije. Kaze se da su ove Pierese proterali makedonci u 8. veku verovatno da bi se makedonci predstavili kao grci. Verovatnije je da su Pieresi i makedonci samo dve faze istog naroda. Ovde se nalazi pirijski izvor, za koji se kaze da je svet muzama, i da je izvor znanja koje dobija svako ko pije sa ovog izvora. Kaze se da su ovi Pieresi bili rudari koji su kopali zlato i srebro u planinama na svojoj severnoj granici u planini koju homer zove Nysa a ciji je najvisi vrh poznat homeru poznat kao koutra. Na istoku je Pieria ogranicena planinom Pieris a na zapadu Pirinskim planinskim lancem ciji je najvisi vrh Pierus Mons. Veruje se da je u Pieriji nekad postojao i grad koji se zvao Pieria a koji se verovatno nalazio na mestu gde nadjen veliki tumulus. U Pieriji se nalazila i Pierijska suma koja je bila centar proizvodnje cuvene Pierijske smole koja se koristila za oblepljivanje brodova da bi se ovi ucinili vodo otpornim. Ova smola se zvala πίσσα, πίττα (píssa, pitta, “pitch”) sto dolazi od pisa (ono zuto sto drvo pisa) ili od onog sto se pece, gori. Pisa, Pita se kuvala, pekla da bi se zgusnula...Pieria se na zapadu granici sa makedonijom i tesalijom. Meni je najlepse u vezi ove pirije je da se tacno iznad nje nalazi pirinska makedonija, gde se nalaze pirinske planine za koje se kaze da su dobile ime po perunu??? Da li sve ove pirinske price originalno poticu iz pirinskih planina u trakiji? I za kraj Pieria (Πιερία) je takodje bila zena Danausa (Δαναός) osnivaca Argosa (jednog od vucijih gradova) i rodonacelnika danaida. Danaos je bio brat blizanac Aegyptusa i sin Achiroe i Belusa, Mitskog kralja egipta. Ali o tome drugi put.


http://en.wikipedia.org/wiki/Pieria_(regional_unit)
http://en.wikipedia.org/wiki/Pieres
http://en.wikipedia.org/wiki/Pitch_(resin)
http://en.wiktionary.org/wiki/Talk:peklo
http://en.wikipedia.org/wiki/Pirin

Hermes je napravio liru za Apola, i lira se smatra Apolovim instrumentom. Interesantno je da je lira takodje instrument ne samo iraca, vec svih ljudi sa severa evrope. Himne posvecene Apolu su se zvale "paeans" pea ne ili ti pevamo, pevanja...

Jedna od najvaznijih uloga Apolona je da stiti od uroka. Pogledajte ovu etrursku sliku koja prikazuje gore pomenutog kralja Admetusa i scenu u iz price o prvoj bracnoj noci u kojoj Artemis (apolova sestra) baca zmije u Admetusovu postelju a apolon pomaze Admetusu. Na slici se vide krilati demon Vanth sa krilima kao andjeo (u starom strasnom znacenju anjela) koji u rukama drzi zmije kao i jos jedna bradata osoba Charun koja u rukama drzi dvoseklu sekiru, ili dvoglavi malj, cekic, vincanski simbol koji stiti od uroka. Ove ove osobe su andjeli smrti.

Ovaj Charun je interesantan. Kaze se da je uvezen iz grcke i da potice od grckog Charona. Ali Charon nema znacenje na grckom. I Charun i Charon vode duse umrlih u svet mrtvih. Da li Charun dolazi od crn?

http://en.wikipedia.org/wiki/Charun


Sloveni su takodje nosili amajlije u obliku sekire protiv uroka.

http://en.wikipedia.org/wiki/Perun

Ali perun je takodje bio poznat i po svom kamenju koje je on bacao sa neba a koje je stitilo od uroka i bolesti.

In the classification scheme of Georges Dumézil, Perun was the god of the second function (physical and military power), a god of war, and as such, he was armed with several fantastic weapons. Perun's lightning bolts were believed to be stones and stone arrows. According to folk beliefs, fulgurites and belemnites and sometimes even the remains of prehistoric stone tools found in the ground are remains of these weapons. Various Slavic countries also call these deposits "Perun's stones", "thunderbolt stones", "thunderbolt wedges" and "Perun's arrow"; other unrelated names for these include "devil's finger", "God's finger", and "Mother of God finger", and in Lithuania, "Berkun's finger". These thunderbolt stones were sometimes said to be transferred back to the sky by the wind after being under earth for a period of seven years. The weapons of Perun protected against bad luck, evil magic, disease, and – naturally enough – lightning itself.

U severozapadnoj evropi postoji nesto sto se zove zmijsko jaje, zmijski kamen ili u rusiji "куриный бог". To su kamenovi koji su smatrani svetim i smatralo se da stite od uroka isto kao perunovo kamenje:

Adder stone is a type of stone, usually glassy, with a naturally occurring hole through it. Such stones have been discovered by archaeologists in both Britain and Egypt. Commonly, they are found in Northern Germany at the coasts of the North and Baltic Seas.
In Britain they are also called hag stones,[1] witch stones, serpent's eggs, snake's eggs, or Glain Neidr in Wales, milpreve in Cornwall, adderstanes in the south of Scotland and Gloine nan Druidh ("Druids' glass" in Scottish Gaelic) in the north. In Egypt they are called aggry or aggri. In Russia they are called куриный бог("Chicken god").
Adder stones were believed to have magical powers such as protection against eye diseases or evil charms, preventing nightmares, curing whooping cough, the ability to see through fairy or witch disguises and traps if looked at through the middle of the stone, and of course recovery from snakebite. According to popular conception, a true adder stone will float in water.
Three traditions exist as to the origins of adder stones. One holds that the stones are the hardened saliva of large numbers of serpents massing together, the perforations being caused by their tongues. The other claims that an adder stone comes from the head of a serpent or is made by the sting of an adder.

http://en.wikipedia.org/wiki/Adder_stone


Interesantno je da su u starom svetu ova dva simbola bila najrasireniji simboli protiv uroka: Kurats, nadignuti kur, i Oko boga horusa koje je bilo simbol zastite i dobrog zdravlja...Inace ovo horusovo oko se se na staro egipatskom zove "vidjet". Mislim da ne moram da prevodim...

http://en.wikipedia.org/wiki/Eye_of_Horus
http://en.wikipedia.org/wiki/Phalli

Srpska mitologija je puna raznih verovanja i rituala vezanih za zastitu od uroka i zlih sila...

Grcko ime za radnje koje se rade da bi se ljudi zastitili od uroka i zlih sila dolazi od Ἀποτρόπαιος, Apotropaios, from ἀποτρέπειν, "to avert", odbiti od sebe. Kod nas postoje neke interesantne reci: Strepeti - s trepe ti- plasiti se za sebe, trapiti - mučiti; trapljenje - umoren'je, mrtvljenje, morenje; štropotati - ruziti. Interesantno u svakom slucaju.

http://en.wikipedia.org/wiki/Apotropaic


Interesantno je da je homer pevao o Apolu kao o Apotropaiu (zastitniku od uroka) ali i o bogu triumfa. Na grckom se triumf, trofey, kaze τρόπαιο tropaio znaci trofey. Kod nas postoje takodje neke interesantne reci vezane za ovaj koren: tropa - propao; potropati - razbiti, slupati, zdrobiti; stropan - slupan; razbijen. Nekada se kao trofej (tropej) uzimala polomljena vojna oprema porazenog neprijatelja...A i izreka "kom opanci kom obojci"

 

[dublin]

Znacenje i poreklo Apolovog imena je takodje nejasno. Postoje razni nacini pisanja njegovog imena, najstariji je Απέλjων, mladji Απέλλων, i najmladji Ἀπόλλων koji se onda ustalio. Takodje postoji i Apulu, i Aplu. Grci su dali nekoliko objasnjenja za njegovo ime:

1. od glagola ἀπόλλυμι (apollymi) sto znaci unistiti. a pollymi, a polomi, polomi ga, unisti ga....
2. od glagola ἀπόλυσις (apolysis) sto znaci iskupite, i ἀπόλουσις (apolousis) sto znaci procistiti. iskupljivanje se nekada radilo tako sto su se ljudi kupali u svetim izvorima, polivajuci se vodom. odatle potice vodeno krstenje. a i prociscenje ili ciscenje se isto radi polivanjem vode. apolysis - a poli si se, apolousis - a polio si se
3. Hesychius kaze da staro ime Apola Apelio potice od dorske reci απέλλα (apella) sto znaci sabor, skup i da je Apolo vezan za stada i cobane odnosno da je on cobanin stocnog ali i ljudskog stada sto ga direktno vezure za vucijeg pastira. Ono sto je interesantno je da mi imamo rec "pel" sto je koren koji znaci nesto sto se ili neko ko se sledi, imitira. Od ovog korena je i rec pelati - slediti (ali i hodati), i dopelati - dovesti, odpelati - odvesti, (i)spelati - izvesti, kao i reci štopela - ono sto hoda, na cemu se hoda, stopalo, sandala, papuča, kao i cipela. Takodje imamo reci kao sto su pelda - primer i kapela, mesto ka cemu se pela gde se okuplja. Kaze se da je na dorskom απέλλα (apela) nekad znacio zid, kojim se okruzivala stoka i da je ova rec tek kasnije pocela da znaci skup, sabor na agori. Takodje se kaze da je u staromakedonskom πέλλα (pella) znaci kamen, pa je moguce da je i ovo jedan od korenova imena Apola. Zna se da je kamen imao veliki znacaj u kultu Apola. Videli smo ranije da je i Drvo, posebno hrast, vezan za Apola. Setite se imena koje su grci imali za najstarije stanovnike grcke: ljudi kamena i ljudi drveta...


http://en.wikipedia.org/wiki/Apollo


Da li je Apolo kombinacija naseg Horusa i naseg Jarila? Suncani bog, kombinacija letnjeg i zimskog sunca....cudan lik u svakom slucaju...

 

[dublin]

kako mogu da budem tako slep, i glup...Ne vezuju labudovi Apola, Horusa, sa keltima vec sa vincom. Kelti su samo sacuvali ovu legendu u vreme rima.

Gde se to Horus (zimsko, nocno, jutarnje sunce) vozi preko neba kolima koje vuku labudovi (ptice)? Na Dupljajskim kolicima:

Dakle delfi su u svom kultu sacuvali sledece vincanske religijske simbole:

1. Tronozni zrtvenik, Simbol svete majke Gee, Zemlje
2. Ovvaljos, kurats, Simbol svetog oca Urana, Neba, Medveda (Eto vam starog srpskog imena za medveda, Ur, Urs, Ura, Uranos)
3. Ovvaljos, jaje, Simbol svetog sina, Sunca, Cronosa, Horusa, Jarila, Daboga, koji (sve mi se vise cini) zajedno cine triglava, Vuka, koji se po nebu vozi kolima koje vuku ptice. On je otac Ljudi i zastitinik ljudskih aktivnosti, metalurgije, zemljoradnje, rata...
4. Zmiju, Simbol veze sina sa majkom ali i suncanog kretanja
5. Dvoseklu sekiru

 

[Violetna]

Тема не може на овај начин да се развија, ако желите поставите свој блог на тему.

едит: даје се шанса теми, уз услов да подстиче креативну комуникацију...