- Poruka
- 113.207
cekaj to onaj kaskader sto se muvao sa modelsicom ili tako nesto?
cuo sam za njega
cuo sam za njega
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Los ti je ovo savet, taj oreol cinkarosa su izmislile bitange da bi sebe zastitile... ako napadaju slabije od sebe jos u grupama ne treba birati sredstvaSve drugo - pozivanje roditelja u školu npr., ili prijava nadležnim institucijama, upetljavanje profesora, direktora, pedagoga u situaciju samo pogoršava problem jer oko deteta stvara oreol cinkaroša.
ne znam mu tacno biografiju, samo znam da je njuska koja se vuce po rijalitijima i vidi se na prvu da je ljakse na kubcekaj to onaj kaskader sto se muvao sa modelsicom ili tako nesto?
cuo sam za njega
Los ti je ovo savet, taj oreol cinkarosa su izmislile bitange da bi sebe zastitile... ako napadaju slabije od sebe jos u grupama ne treba birati sredstva
Ко те лаже да пролазе некажњено? Школа има механизме за кажњавање, оцена из владања се умањује и крајња казна је искључење из школе. Више од тога не ради јер нема овлашћења по закону, али родитељ увек може да се обрати родитељу насилника и културно опомене да ће бити последица ако се малтретирање настави, па нека родитељ насилника ради свој посао и васпитава. Врло просто. Те дечије песмице су резултат дебилне политике заташкавања и то треба да се искорени скроз.Taj koncept 'cinkarenja' se javlja još na početku škole u kategoriji 'tužibabe', ali sazreva i dobija puno 'značenje' na ulasku u pubertet i u samom pubertetu, u višim razredima i u srednjoj. Nisu ga te bitange sileždijske izmislile, nego je imanentan ljudskoj prirodi.
Prosto ako se žališ i tužakaš višim instancama ili se žališ roditeljima druga deca na tebe gledaju kao na nekog ko se krije iza ćaleta ili keve, ko izdaje ekipu u razredu, ko nije 'kul'. To je u njihovim očima vid nesamostalnosti, pokazivanja slabosti. Nešto nalik onom što kad svi beže iz škole neko ostane u učionici. On nije kul, ispalio je, izdao drugarstvo. Pošto si ipak sa tim ljudima prinudno pet dana u nedelji satima u istom prostoru (nažalost), moraju da postoje društvene relacije i da se njima prilagodjavaš. A pošto su ljudi vrlo nalik životinjama (s tom razlikom što imaju razum pa je priča kompleksnija) grupišu se u ekipe i postaju krdo i nameću svoja pravila.
Da se razumemo, ja uopšte ne branim te siledžije, da je sreće sve bi ih isključivali iz školskog sistema automatski ili bi ih drugi djaci tukli čim nasrnu na nekog, jer takvi kroz svoju prirodu drugima nanose nepopravljivu, često nenadoknadivu štetu. Pubertet je formativno doba, ličnost se formira i onda ti tihi impulsi ostaju zakopani u podsvesnom i prenose se na odrasli život. Zato žrtve nasilja idu u odraslom dobu na seminare ili kod terapeuta, da isprave taj užas, a školski užas može da bude poguban jer škola osnovna i srednja traju punih dvanaest godina. To je vrlo dug period.
Tačno je da ne treba birati sredstva, ali je realnost jako siva po ovom pitanju, jer svi znamo da direktori, profesori često po prijavi ne rade ništa ili čak staju na stranu siledžija. Ja do sad nisam čuo za primer da je to iole uspešno rešeno preko istanci, a često su siledžije sinovi i kćerke uglednih roditelja pa direktor ili profesor gledaju da se ne zameraju. Čuven je slučaj malog Alekse iz Niša koji se ubio zbog toga, ćale i keva su išli u školu, žalili se, nisu birali sredstva... ali je sve bilo uzalud.
To je soc - darvinizam, kao što u zatvoru koji je takodje prinudna ustanova uprava ne kažnjava siledžijstvo nego često prećutkuje, tako i ovde. Ranije dok su profesori imali pravo da mlate decu bilo je manje toga, prosto ako ideš u rigidnu pravoslavnu bogosloviju ili katolički internat iz ranijih vekova ako ne slušaš izbacuju te ili ti jebu majku od batina. Čovek može samo tvrdom disciplinom da se obuzda, a danas toga nema, sve je ležerno, pa te bitange/siledžije nažalost prolaze nekažnjeno.
Ко те лаже да пролазе некажњено? Школа има механизме за кажњавање, оцена из владања се умањује и крајња казна је искључење из школе. Више од тога не ради јер нема овлашћења по закону, али родитељ увек може да се обрати родитељу насилника и културно опомене да ће бити последица ако се малтретирање настави, па нека родитељ насилника ради свој посао и васпитава. Врло просто. Те дечије песмице су резултат дебилне политике заташкавања и то треба да се искорени скроз.
Казна јесте неадекватна али шта је требало, да жртва стегне зубе и ћути? Да не друка? Или да узврати истом мером?Ja ne znam za primer da je to tako rešeno, možda ima neki ali većinom je to na nivou ideje, u praksi je nešto sasvim drugo.
Evo ti primer, dečak u jednoj našoj školi u Požarevcu je silovan za vreme velikog odmora, a silovatelj (njegov drug iz odeljenja) je kažnjen četvorkom iz vladanja i premešten u drugo odeljenje u istoj školi. Drugim rečima kazna je bila da će ga i dalje sretati po hodnicima. Da nije tužno i užasno bilo bi presmešno. Sam direktor je priznao da se više ništa nije moglo uraditi, što imaš i u drugim člancima.
https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2012&mm=02&dd=02&nav_category=16&nav_id=579206
Казна јесте неадекватна али шта је требало, да жртва стегне зубе и ћути? Да не друка? Или да узврати истом мером?
И сутра би њега унаказио силоватељ. И тако у круг треба? Док један од њих не заврши мртав.Da uzvrati istom merom, sačeka ga negde sa nekim i unakazi od batina.
Цео град зна о коме се ради, само закон не дозвољава да се јавно објављује јер је малолетник.Meni samo nije jasno šta radi otac silovanog deteta, zašto nije kaznio silovatelja. Pustio je da to tek tako prodje, čak ni identitet nije otkriven.
И више од тога - држава би га гонила по службеној дужности јер је пунолетан, а овај клинац.Samo što bi onda sva krivica bila prebačena na njega od strane škole, ali to je druga tema.
И сутра би њега унаказио силоватељ. И тако у круг треба? Док један од њих не заврши мртав.
Цео град зна о коме се ради, само закон не дозвољава да се јавно објављује јер је малолетник.
И више од тога - држава би га гонила по службеној дужности јер је пунолетан, а овај клинац.
Поента и даље стоји - сваки злочин треба пријавити надлежнима, без обзира на тежину казне, а не прикривати и тиме штитити нападаче под изговором ,,не буди друкара". А одбрана части ван тога је већ друга ствар, ни ја нисам против тога да се насилнику поломе колена, од почетка и саветујем овом дечку да буде што бруталнији с нападачима, али и да се обрати родитељима јер верујем да ће већина очева у школи и пред родитељима нападача шаком о сто дати до знања да ће бити горег срања ако се срање понови.Upravo ova tvoja pitanja (prepletena sa odgovorima) pokazuju svu složenost i licemerje školskog sistema i problematike rešavanja pitanja vršnjačkog nasilja.
Što se tiče toga da li bi ga silovatelj unakazio, to ne znamo. Ali svakako je i to bolje nego trpeti ovakva poniženja, jer ga je tukao, terao ga na oralni seks, silovao... a sad je premešten u drugo odeljenje i još, zamisli samo, dobio četvorku iz vladanja, što nije rešenje nego vrhunski cinizam. Problem je što u ovom veku ne postoji koncept časti, nekad se to mnogo radikalnije rešavalo jer je prosto bilo prirodnije, ali ovo je epoha 'ljudskih prava, političke korektnosti, zaštite maloletnika, institucija, neplodnog demokratskog brbljanja do u sitna crevca'... šta ima da štitiš nekog ko te na odmoru odvuče u garažu i natera da ga oralno zadovoljiš pa te siluje. Taj je itekako odrastao, i to pre vremena, samo što je zaštićen kao beli medved.
Kaži roditeljima, obrati se nekom u školi !!! Koju sredinu ti je teško promeniti? Šta ima lepo u toj u kojoj si sad, sem što te maltretiraju?Teško mi je da promjenim školu, da moram da se naviknem na novu sredinu.
Ja sam živela u Bosni. Preselili smo se u Srbiju kad sam bila četvrti razred osnovne. Učitelj ko Hitler da ga je pravio. On kao neki vernik, a šikanira me zbog govora i što dolazim iz druge sredine i pitaj Boga iz kojih još razloga. Deca mi se rugaju zbog govora, niko ne želi da se sa mnom druži i sedim sama u klupi ko gubavac. Bila je tu jedna koja je bila kolovođa i koja je huškala ostale protiv mene. Napravila mi sa još dve sačekušu i sve mi pocepale knjige i sveske i dobila sam i po koju ćušku. Otac reagovao kod učitelja, roditelja tih devojčica i cvrc ( tad je bilo neko drugo vreme, a i manja sredina pa se svi znaju, ko će kome ako ne svome). Napominjem da sam bila izuzetno mirno dete. Pukne mi film jednom na fizičkom kad mi se ta mala rugala što kažem "dokoljenice", a ne dokolenice.Svi se kao kikoću koji je štos napravila. Meni para na uši. Oborim je na pod, uhvatim za kosu i udri. Došao nastavnik, odvojio me od nje i ništa mi nije rekao. Verovatno je i on primećivao njihovo ponašanje. Od tog trenutka, ja carica. Niko više mrko da me pogleda. Znaš nekad probaš lepo, povlačiš se ali dokle? Nekad treba odgovoriti istom merom. Žalosno ali je tako.Znam da već imaju slične teme, ali ja bih volio konkretno da napravim svoju, jer bih tako mogao da ubacim više detalja. Uglavnom, žrtva sam nasilja u školi, volio bih da mi predložite savjet kako i šta učiniti. Bukvalno su mi uništili život. Nemam nikako samopouzdanja, ne ide mi se vise u školu, prestao sam da učim, Drhtim kada sam u blizini njih. Spuca me neka trema kada pomislim da moram ići u školu. Tresu mi se ruke dok ovo pišem. Uradiću sve šta je potrebno da ovo prestane. Pitajte me detalje, ako će vam pomoći. Ovde se nalaze različiti ljudi, pa tako i njihova mišljenja, zato bih volio da čujem vas savjet. Nadam se odgovoru u kratkom roku.
Primjetili su neke djevojčice iz razreda, i čistačice i jedna profesorica i niko nije reagovao. Profesorica je na malom odmoru stajala na vratima, drugi me zaskočili, čim su je vidjeli, rekli su da se samo šale, ona otkotrljala očima i otišla. A roditelji su primjetili da se nešto čudno dešava i pitaju me ima li problema, na što ja kažem da nema.Ja ne mogu da verujem da 8 godina niko, baš niko u toj školi nije primetio, uočio, naslutio zlostavljanje? U kakvu to školu ideš? Je l moguće da ni učitelji ni toliko nastavnika ne primeti? Pomenuo si da te i na času maltretiraju? Pa šta radi taj nastavnik onda na času? Sinko, moj ti savet, ako nećeš ocu, odmah se obrati bar majci . Mada me čudi da i tvoji roditelji ne primećuju da im je dete sluđeno i preplašeno.
Ti u principu kažes da se prilagodim situaciji. Da se ponašam kao oni kako bih bio prihvaćen, e pa ja nisam taj tip. Zelim da se ponašam kako mislim da je najbolje za mene. Nisam streber, barem ja sebe ne smatram tako. A da krenem da pušim, pijem, da se drogiram, na to zaboravi, nisam u tom fazonu.Jedini praktičan način jeste fizička odbrana, odnosno tući se sa siledžijom, ili ako ih je više, tući se sa njima. Pa kako prodješ. Ako ništa, bar će to privući pažnju drugih ljudi.
Sve drugo - pozivanje roditelja u školu npr., ili prijava nadležnim institucijama, upetljavanje profesora, direktora, pedagoga u situaciju samo pogoršava problem jer oko deteta stvara oreol cinkaroša.
U školama vlada jedna primitivna forma socijal-darvinizma, kao u zatvorima, samo blaže, jer je dete tu bačeno na silu medju drugu decu kojoj mora da se prilagodi, jer ih nije biralo. Škola je u suštini prinudna institucija, i funkcioniše po principu lutrije - gde te bace, tu moraš da se snadješ i organizuješ kako znaš, odnosno da se uklopiš u sredinu. A nažalost traje punih 12 godina.
A sve su škole u principu iste jer uvek postoje odredjene kategorije ljudi, zavisno od ličnih osobina. Pa se neminovno stvaraju grupice i klanovi gde čudaci, introvertni, ljudi neobičnog izgleda (punački, ili sa naočarima) ili ljudi sa nekim defektom nažalost ne prolaze, nego su predmet maltretiranja siledžija (predatora) koji time dobijaju poene kod drugih djaka i formiraju svoje klike, sejući strah i autoritet (osećaj da su 'cool', nestašni, moćni itd.) Ovo maltretiranje ne mora nužno da bude fizičko ili verbalno nasilje, može da se pojavi i kao forma nevidljivog pritiska, odbacivanja, ostrakizacije, kad npr. zbog povučenosti druga deca ignorišu povučenog i isključuju ga iz van-školskih i školskih društvenih aktivnosti.
Ako si povučen, nesiguran, moraš da menjaš to, da se oslobodiš straha i da ideš na sve ili ništa. Takodje treba po svaku cenu tražiti ljude slične sebi (ako ih nema u razredu ili školi, onda van škole, u raznim aktivnostima, npr. odeš sam na neki koncert ili u parkić ili gde god samo da stekneš društvo koje ti odgovara). Tako ćeš imati podršku i svoju grupicu, što je jako važno jer ako toga nema čovek odraste u paklu i javljaju se trajna oštećenja na psihičkom planu što se kasnije prenose na ozbiljnije aktivnosti (posao itd).
Takodje kreni da pušiš, da piješ, da se gudriraš pomalo (ništa specijalno ali da se primećuje). Možda si pomalo štreber, pa da razbiješ taj oreol ti udji u te zabranjene stvari. Ako nije to onda samo uzvrati, po svaku cenu, jer sve drugo pravi još veći problem. I gledaj da se roditelji nikako ne mešaju jer to drastično pogorša situaciju u očima drugih učenika.
A od ostalih đaka nije niko reagovao? Da joj pomogne? Šta ako uzvratim istom mjerom, a ostali đaci se upletu?Ja sam živela u Bosni. Preselili smo se u Srbiju kad sam bila četvrti razred osnovne. Učitelj ko Hitler da ga je pravio. On kao neki vernik, a šikanira me zbog govora i što dolazim iz druge sredine i pitaj Boga iz kojih još razloga. Deca mi se rugaju zbog govora, niko ne želi da se sa mnom druži i sedim sama u klupi ko gubavac. Bila je tu jedna koja je bila kolovođa i koja je huškala ostale protiv mene. Napravila mi sa još dve sačekušu i sve mi pocepale knjige i sveske i dobila sam i po koju ćušku. Otac reagovao kod učitelja, roditelja tih devojčica i cvrc ( tad je bilo neko drugo vreme, a i manja sredina pa se svi znaju, ko će kome ako ne svome). Napominjem da sam bila izuzetno mirno dete. Pukne mi film jednom na fizičkom kad mi se ta mala rugala što kažem "dokoljenice", a ne dokolenice.Svi se kao kikoću koji je štos napravila. Meni para na uši. Oborim je na pod, uhvatim za kosu i udri. Došao nastavnik, odvojio me od nje i ništa mi nije rekao. Verovatno je i on primećivao njihovo ponašanje. Od tog trenutka, ja carica. Niko više mrko da me pogleda. Znaš nekad probaš lepo, povlačiš se ali dokle? Nekad treba odgovoriti istom merom. Žalosno ali je tako.
Sad je neko drugo vreme, više se pažnje poklanja vršnjačkom nasilju. Prvo, moraš sve ispričati roditeljima. Drugo, zajedno sa njima kod nadležnih u školi. Roditelji su ti najbolji prijatelji, ne krij od njih to što ti se dešavaA od ostalih đaka nije niko reagovao? Da joj pomogne? Šta ako uzvratim istom mjerom, a ostali đaci se upletu?
I dalje ne razumem zašto roditeljima ne kažeš? Ako nećeš ocu, kaži bar majci...shvatam da u nekim sredinam očevi očekuju da im sinovi budu muškarčine, ali ovo je ozbiljna stvar .Imaš li bar jednog nastavnika u kog imaš poverenje ?Primjetili su neke djevojčice iz razreda, i čistačice i jedna profesorica i niko nije reagovao. Profesorica je na malom odmoru stajala na vratima, drugi me zaskočili, čim su je vidjeli, rekli su da se samo šale, ona otkotrljala očima i otišla. A roditelji su primjetili da se nešto čudno dešava i pitaju me ima li problema, na što ja kažem da nema.
Ништа, само им обрусиш да су добри пријатељи што бране од тебе друге, а кад је тебе требало бранити нигде их није било.A od ostalih đaka nije niko reagovao? Da joj pomogne? Šta ako uzvratim istom mjerom, a ostali đaci se upletu?
Majka mi je bolesna, ne želim da joj nabijam to na brigu.I dalje ne razumem zašto roditeljima ne kažeš? Ako nećeš ocu, kaži bar majci...shvatam da u nekim sredinam očevi očekuju da im sinovi budu muškarčine, ali ovo je ozbiljna stvar .
Kako da im odbrusim? Odmah? Ima da me napadnu sa leđa odmah, pravdajuci se kasnije da su druga samo branili. I još gore ima da bude, napravili bi mi sigurno sacekusu.Ништа, само им обрусиш да су добри пријатељи што бране од тебе друге, а кад је тебе требало бранити нигде их није било.
Majka je najbolesnija kada joj je dete ugroženo.Šta ako ti se nešto desi, tek onda će joj biti loše.Majka mi je bolesna, ne želim da joj nabijam to na brigu.
Šta ako rješim problem sam? Ako nekom od njih bude loše? Zar ne bi bio onda i ja miran i majka?Majka je najbolesnija kada joj je dete ugroženo.Šta ako ti se nešto desi, tek onda će joj biti loše.
И кад се буду правдали, лепо пред свима питаш што тебе нису бранили тако јуначки свих ових година, него кад си коначно почео да се браниш онда се нашли да помажу другарима.Kako da im odbrusim? Odmah? Ima da me napadnu sa leđa odmah, pravdajuci se kasnije da su druga samo branili. I još gore ima da bude, napravili bi mi sigurno sacekusu.
Očigledno je da ovaj problem ne možeš rešiti sam. Ni nasiljem ni mirnim putem, potrebna ti je pomoć roditelja, kad već niko u toj školi ne reaguje.Šta ako rješim problem sam? Ako nekom od njih bude loše? Zar ne bi bio onda i ja miran i majka?