vreme za "zivotnu" ljubav

Veliku ljubav mozes da dozivis ipak vise puta.Naravno neko je dozivi samo jednom i zadrzi,stoga nema potrebe za daljom potragom.Ima i onih koji je dozive jednom pa izgube,a vise je ne nadju,mislim da je to uglavnom zato sto nisu sebi pruzili dovoljno dobru priliku za tako nesto.Neki cak ni ne dobiju priliku da sa osobom u koju su veoma zaljubljeni stupe u vezu.
Ali zasto patimo cesto toliko za proslim i propustenim velikim ljubavima?Pa puni smo utisaka iz proslosti,lepih zajednickih momenata i dozivljaja,potsecanje na izgubljenu voljenu osobu automatski asocira na neku raniju zivotnu situaciju.Secajuci se te osobe,mi se automatski secamo i sebe iz nekog ranijeg perioda.Pateci za tom osobom,mi u stvari i patimo za delom sebe,za onim kakvi smo nekada bili,za necim sto se vise nikada nece vratiti.Suvise se lako predajemo malodusnosti.Ne patimo mi toliko za tom osobom,koliko za nekim proslim i lepsim vremenima.
Uvek se moze upoznati nova i zanimljiva osoba koja ce ti u potpunosti odgovarati i osvojiti te.To ce na kraju biti i ona osoba sa kojom ces provesti ostatak zivota.Nebitno je i kada ce se to desiti,zivot treba iskoristiti do njegovog zadnjeg segmenta i uzivati u svakom momentu,a zivotnu utakmicu treba odigrati istim intenzitetom do kraja.Sto manje patimo,to cemo imati vise vremena da se upoznamo sa novim radostima zivota.Coveku je u krvi da bude istrazivac,pa se to odnosi i na ljubav,nikada ne znas gde se nalazi ljubavni El Dorado.;)
 
Meh, ljubav je precenjena... :D :p
Životne ljubavi mogu biti neki dragi ljudi koje smo upoznali i voleli nekada pradavno, ali su oni ostali zauvek tu, uz nas, kao naši verni prijatelji i osobe sa kojima još uvek možemo da podelimo poneku srećicu i tugu.
Iskreno mislim da ne postoji vreme za pravu ljubav. Tj. mislim da svaka ljubav dođe u pravo vreme. Kao što se sve stvari zapravo dešavaju upravo onda kad im je vreme, ma koliko možda mi to ne shvatamo u tom momentu.
Hoću reći, mislim da je svaka ljubav prava ljubav. Jer nas svaki odnos i svako (pa i najmanje poznanstvo) brusi i oblikuje, a pogotovo neko sa kim smo delili snove/nade/krevet/sreće/tuge/boli/... :)
I ne može mi niko reći da su mi bivši momci bili uludo potrošeno vreme :D
I da nisu bili pravi...
Jer sigurno jesu, najpraviji mogući, od kostiju i krvi i mesa i kože i kose i divnih, divnih plavih očiju :D
I nije bitno što više nisu ljubavi, ali nekada su to bili... i bili su izuzetno životni..


Ne znam, to je moje mišljenje, možda i grešim. Još uvek nigde nisam naišla na definiciju prave ljubavi :D
 
I ne može mi niko reći da su mi bivši momci bili uludo potrošeno vreme :D
I da nisu bili pravi...
Jer sigurno jesu, najpraviji mogući, od kostiju i krvi i mesa i kože i kose i divnih, divnih plavih očiju :D
I nije bitno što više nisu ljubavi, ali nekada su to bili... i bili su izuzetno životni..


Ne znam, to je moje mišljenje, možda i grešim. Još uvek nigde nisam naišla na definiciju prave ljubavi :D[/QUOTE]

Ovo mi se svidža :flert:
 
Meh, ljubav je precenjena... :D :p
Životne ljubavi mogu biti neki dragi ljudi koje smo upoznali i voleli nekada pradavno, ali su oni ostali zauvek tu, uz nas, kao naši verni prijatelji i osobe sa kojima još uvek možemo da podelimo poneku srećicu i tugu.
Iskreno mislim da ne postoji vreme za pravu ljubav. Tj. mislim da svaka ljubav dođe u pravo vreme. Kao što se sve stvari zapravo dešavaju upravo onda kad im je vreme, ma koliko možda mi to ne shvatamo u tom momentu.
Hoću reći, mislim da je svaka ljubav prava ljubav. Jer nas svaki odnos i svako (pa i najmanje poznanstvo) brusi i oblikuje, a pogotovo neko sa kim smo delili snove/nade/krevet/sreće/tuge/boli/... :)
I ne može mi niko reći da su mi bivši momci bili uludo potrošeno vreme :D
I da nisu bili pravi...
Jer sigurno jesu, najpraviji mogući, od kostiju i krvi i mesa i kože i kose i divnih, divnih plavih očiju :D
I nije bitno što više nisu ljubavi, ali nekada su to bili... i bili su izuzetno životni..


Ne znam, to je moje mišljenje, možda i grešim. Još uvek nigde nisam naišla na definiciju prave ljubavi :D
svaka cast felix,potpuno se slazem sa tobom samo sto bih ovde umesto divnih plavih ociju stavila divnih ociju boje pacifika :rumenko: :zaljubljena:
 
Veliku ljubav mozes da dozivis ipak vise puta.Naravno neko je dozivi samo jednom i zadrzi,stoga nema potrebe za daljom potragom.Ima i onih koji je dozive jednom pa izgube,a vise je ne nadju,mislim da je to uglavnom zato sto nisu sebi pruzili dovoljno dobru priliku za tako nesto.Neki cak ni ne dobiju priliku da sa osobom u koju su veoma zaljubljeni stupe u vezu.
Ali zasto patimo cesto toliko za proslim i propustenim velikim ljubavima?Pa puni smo utisaka iz proslosti,lepih zajednickih momenata i dozivljaja,potsecanje na izgubljenu voljenu osobu automatski asocira na neku raniju zivotnu situaciju.Secajuci se te osobe,mi se automatski secamo i sebe iz nekog ranijeg perioda.Pateci za tom osobom,mi u stvari i patimo za delom sebe,za onim kakvi smo nekada bili,za necim sto se vise nikada nece vratiti.Suvise se lako predajemo malodusnosti.Ne patimo mi toliko za tom osobom,koliko za nekim proslim i lepsim vremenima.
Uvek se moze upoznati nova i zanimljiva osoba koja ce ti u potpunosti odgovarati i osvojiti te.To ce na kraju biti i ona osoba sa kojom ces provesti ostatak zivota.Nebitno je i kada ce se to desiti,zivot treba iskoristiti do njegovog zadnjeg segmenta i uzivati u svakom momentu,a zivotnu utakmicu treba odigrati istim intenzitetom do kraja.Sto manje patimo,to cemo imati vise vremena da se upoznamo sa novim radostima zivota.Coveku je u krvi da bude istrazivac,pa se to odnosi i na ljubav,nikada ne znas gde se nalazi ljubavni El Dorado.;)

Divno razmisljanje.Slazem se sa tobom u potpunosti.Moje iskustvo govori isto.Jos jedan dokaz da smo sa iste planete,da vi niste sa Marsa a mi zene sa Venere!!!
 
Dooobro, videli smo kad je vreme za gubljenje nevinosti, a sa koliko godina ste mislili da ste sreli svoju "zivotnu ljubav", naravno pod uslovom da verujete u datu kategoriju? Sa koliko godina je covek spreman za najvecu i pravu ljubav svog zivota, i da li se to moze definisati i ograniciti godinama?

Ja sam srela sa 17 godina, ali nisam bila spremna, ni zrela:mrgreen:.
Trebalo mi je 10 goidna da skapiram osnovne vrednosti i koliko toliko
da upoznam sebe i svoje emocije. Nekome sve jednostavno i lepo, a
nekom komplikovano, sve stvar karaktera, ali i sreće izgleda. Tako
da je bitno ne samo sresti pravu osobu, već i vreme kad se to desi,
treba biti spreman.
 
Ja sam srela sa 17 godina, ali nisam bila spremna, ni zrela:mrgreen:.
Trebalo mi je 10 goidna da skapiram osnovne vrednosti i koliko toliko
da upoznam sebe i svoje emocije. Nekome sve jednostavno i lepo, a
nekom komplikovano, sve stvar karaktera, ali i sreće izgleda. Tako
da je bitno ne samo sresti pravu osobu, već i vreme kad se to desi,
treba biti spreman
.
ovo i ja mislim, od reci do reci :)
 
Spreman je kad se psihicki spremi. Kad ima ispravne pretstave o ljubavi, o vezi i kad zna sta zeli.

Sa boldovanim se posebno slazem...neko moze da ima ispravnu predstavu o ljubavi vec sa 18 godina a neko nema ni sa 30+ i ne zna sta zeli...

Nekako mi vecina odgovora ( volimo vise puta ) zvuci kao neko tesenje samog sebe (iako u sustini jeste tako - al meni se ne svidja ta ideja )...neko ce da kaze da je to njegovo iskustvo, mudrost itd...i to je ok...isto tako primecujem da su mnogi koji misle tako, sami, razvedeni ili ne mogu da ostvare neku cvrstu vezu za duze vremena...
Polazeci od sebe...pa sta znam...tesko se zaljubljujem, generalno sam jako nepoverljiva prema ljudima, pogotovu kad su emocije u pitanju,...sto naravno ne znaci da ne volim kvalitetno i da se ne "dajem" dovoljno, vec da triput merim jednom secem...kad se zaljubim i volim jedno nije odvojeno od drugog, vec se preplice s tim da je u pocetku zaljubljenost naravno jako intenzivna a kasnije se smanji i preplice s ljubavlju..
AKo covek konstantno radi na sebi nema nesto posebno da se nauci od partnera o sebi ( ako su slicni ) , vec sve se to nekako preplice i razvija...partner nagovesti sta mu smeta ti ispravljas...i obrnuto..

Kad je neko vec bivsi, znaci da nisam dobro birala...u sustini mora nesto krupno da se desi pa da postane bivsi..i kad veza pukne, bivsi me neinteresuje..a jos manje mislim sta sam naucila u toj vezi...verujem da kad je u pitanju "pravi spoj" da u vezama nema nekih velikih gresaka koje bi u istoj nesto drasticno promenile...ako nesto nije stimalo, nije samo do mene...i iz raznih razloga sam verovatno reagovala kako jesam, sto ne znaci da cu u daljim vezama isto raditi...ljudi nismo u svim vezama sa svim osobama isti...znaci treba u pocetku pazljivo birati s kim bi da budemo...i pri tom biranju obe osobe moraju da budu iskrene...
Bez iskrenosti i komunikacije nista ne funkcionise dobro...

konfuzno napisano....:roll:
 
Dooobro, videli smo kad je vreme za gubljenje nevinosti, a sa koliko godina ste mislili da ste sreli svoju "zivotnu ljubav", naravno pod uslovom da verujete u datu kategoriju? Sa koliko godina je covek spreman za najvecu i pravu ljubav svog zivota, i da li se to moze definisati i ograniciti godinama?

svoju zivotnu ljubav sretoh sa 17 godina
tada mlada, nezrela, nespremna... nisam znala da je sacuvam
sada, sa 36, svim srcem verujem u zivotnu ljubav i uzivam u njoj :)
 
Dooobro, videli smo kad je vreme za gubljenje nevinosti, a sa koliko godina ste mislili da ste sreli svoju "zivotnu ljubav", naravno pod uslovom da verujete u datu kategoriju? Sa koliko godina je covek spreman za najvecu i pravu ljubav svog zivota, i da li se to moze definisati i ograniciti godinama?

Sa onoliko godina sa koliko shvati da mu je nešto takvo neophodno u trenutku kada je to shvatio. Svaki čovek je jedinka za sebe sa svojim emocionalnim kodom i svojim emocionalnim potrebama tako da nikakvog pravila nema.
Znaš, ni kod mačaka nije više februar ono što je nekada bio pa sada da ne poredim čoveka sa mačkama samo sam htela da ukažem na neku kopleksnost nas ljudi.
 
Dooobro, videli smo kad je vreme za gubljenje nevinosti, a sa koliko godina ste mislili da ste sreli svoju "zivotnu ljubav", naravno pod uslovom da verujete u datu kategoriju? Sa koliko godina je covek spreman za najvecu i pravu ljubav svog zivota, i da li se to moze definisati i ograniciti godinama?

svoju veliku ljubav sam srela sa 19 godina.....i volela ga ali nezapamceno...naravno da se prica zavrsila tuzno po mene....godinama posle jedan deo srca je pripadao njemu......i kad god ga se setim srecom vise me nista ne zacne...vec bas suprotno prodje neka toplina..kako sam jednom nekog ludo volela
sticajem okolnosti srela sam ga posle dugo godina....i prestala da bolujem
i onda sticajem okolnosti ponovo je usao u moj zivot...ali kao poslovni partner....i vidimo se pa recimo dva puta mesecno...i boze smejemo se kao onda kad smo bili zajedno.....ali sad onako oslobodjeno od svega secajuci se.......i neocekivao sam dobila da sam bila ljubav njegovog zivota......eto zivot nekako cudno pomesa te karte....sad mi to saznanje ne donosi neku posebnu radost....jer sam prebolela..svoju ljubav za koju sam mislila da me nikad nece prestati da boli
 
ako je to neko sa kojim sam dozivela duboku povezanost, pa to sam imala....i dobila sam neocekivano nakon 10 godina veze i braka sa covekom koji mi ni po kojem klasicnom kriterijumu to niej mogao pruziti....ali, emocije su samo deo moje licnosti i ljubav se ugusila pod navalom realnosti.....sad osecam samo zahvalnost prema njemu i nadam se da cu moci opet nekome pruziti ljubav.....jos za to nisam sposobna, u fazi sam hibernacije.....
 
pa da, velika... prava ..... znaci da postoje i male i ... lazne? nikada mi ta podjela nije bila jasna
a pogotovo ne ona
dozivotna :sad2:
pa, ne znam, ja svoje ljubavi sasvim jasno mogu da svrstam u male i velike...sve su bile ljubavi, i sve sam ih volela, ali...kakve razlike su u tome postojale...u dozivotnu ne verujem, ali veeeeliku ljubav je najlakse okarakterisati kao "zivotnu", te sam je zato tako i nazvala...
 

Back
Top