dakle koji je po vama bolji opis zenskog principa u heterosexualnim vezama ?
Prilagođavam se, i mogu da pravim kompromise. Nisu svi ljudi isti, pa shodno tome, ni ti ne možeš sa svakim da nađeš zajednički jezik u komunikaciji. Karakterno sam ipak, bliža onom principu, "vladanja iz senke" ; nisam napadna, ne guram se u prvi plan. Znam svoje domete kao i svoje mane. Potčinjenost je podređenost nečijoj volji, nečijem ponašanju...a ja imam sopstveni mozak i ne treba mi tuđ.

Znači, otvorena sam za sugestije, učenja, savete ali nametanje mišljenja i dominacija - e, to neće da može više, kada sam ja u pitanju. Znači, neki egal i to je to. Mogu da razumem, da se prilagodim, da učim, ali da mi neko podriva sistem i ono šta ja jesam, ne može. Imam svoju ličnost i svoje ja. To sam, što sam. Pa, ako može - može. Ako ne, znači da i nismo jedno za drugo, kao ljudi. I nema nikakve ljutnje. Ali, me strašno iritiraju ljudi koji mi prosipaju dominaciju, kao jako sam jak, ja sve znam, naj, naj..ma, da. Jednom sam u životu pogrešila, malo se "izgubila" po pitanju tih stvari, što šta dozvolila, naučila šta sam trebala kasnije po pitanju toga...i to je to.
