Vlasi — balkanski fenomen

cronnin:
Има везе јер се не зна ко су Власи. Уосталом, то исто о, постоји и у питању Влах, Влох.
Нити је сигурно шта је тај појма означавао кроз историју, нити је сигурно да је означавао исту ствар на различитим географским локацијама.

Pogledajte prilog 642079

А ево га и у Украјини:
http://ifo.lviv.ua/en/
https://uk.wikipedia.org/wiki/Влох_Ростислав_Орестович
Kliknite za proširenje...
Ovo za italijanske Jevreje je odličan podatak za popunjavanje one moje paradigme.

Što se tiče ukrajinskog Volh, moslim da je u pitanju čarobnjak (up. sa volšebno, volšebnik), ali nije isključeno da su Balkanski vlasi iseljeni u Ukrajinu posredovali u nastanku tog termina svojim reginolanim imenon Vlah - Vloh.

WORD: волше́бный
GENERAL: производное от волшба́, слав. *vъlšьba, которое связано с волхв.

WORD: воло́х
GENERAL: -- старое название романских народов. Др.-русск. волохъ, мн. волоси, укр. воло́х "румын", болг. влах, сербохорв. вла̏х, словен. làh, чеш. vlach, слвц. vlach, польск. wɫoch; см. Торбьёрнссон, 1, 103.
ORIGIN: Через герм. посредство (гот. *Walhs, д.-в.-н. walah, walh, ср.-в.-н. walch "чужеземец, кельт, представитель романских народов", ср.-нж.-н. wale "иностранец") заимств. из кельт. этнонима Volcae (Цезарь), греч. Οὑόλκαι (Страбон, Птолемей), гэльск. folc "celer, alacer"; см. Торп 403; Штрайтберг, Urgerm. Gr. 136; Mi. EW 393 и сл.
TRUBACHEV: [См. еще Мошинский, Zasiąg, стр. 268. -- Т.]
PAGES: 1,345

WORD: во́лох
GENERAL: "крышка от горшка", новгор.; см. Этногр. обозр. 33, 107. Неясно. Возм., от волоку́, завола́киваю?
PAGES: 1,345

WORD: воло́ха
GENERAL: "кожа, шкура, рубаха", волоха́тый "косматый", укр. волоха́тий, польск. wɫochaty "волокнистый". По Торбьёрнссону (1, 103), родственно греч. λάχνος "шерсть; кудри", сюда же волокно́, во́лос.
PAGES: 1,345
 
The so-called "Culture of Koman" (that existed in northern Albania during the 7th and 8th century AD) is classified by scholars like Popovic and Bowden as likely to be post-Roman: so it would be connected, and perhaps integrated to the Romance-speaking people who lived in the neo-Latin Nis-Skopje area of southern Serbia and northern Macedonia:

https://books.google.it/books?id=HA...epage&q=william bowden komani culture&f=false
 
During the 1930’s, historian Van Wijk published a famous article where he explained the differences in the Balkans between the grammatical structure of Serbian on the one hand, and that of Bulgarian and Macedonian on the other, by the presence of a non-Slavic – Romance-speaking population which separated both South Slavic language territories.

Afterwards most of these Neo-latin people (often called "Vlachs") should have moved northward to Wallachia and Transylvania, leaving a gap which was filled by people from Serbia and Macedonia. The southern portion of this gap was in the central & southern Albania mountains, around the ancient Roman "Via Egnatia" (that went from Rome to Costantinopolis, passing inside Albania from Durrachium/Durres to the lake Prespa).

Indeed because of their geographical distribution in a Balkan belt from Rome to Byzantium, the "Vlachs" are also mentioned in connection with this Via Egnatia. Along this important military road a relatively dense Latin-speaking population settled in the last centuries of the Roman Empire, while indigenous people were fully Romanized. (As an administrative language of the Byzantine Empire, Latin was still in use during the reign of Iustinianus (527-565).)
 
Carlin15:
During the 1930’s, historian Van Wijk published a famous article where he explained the differences in the Balkans between the grammatical structure of Serbian on the one hand, and that of Bulgarian and Macedonian on the other, by the presence of a non-Slavic – Romance-speaking population which separated both South Slavic language territories.

Afterwards most of these Neo-latin people (often called "Vlachs") should have moved northward to Wallachia and Transylvania, leaving a gap which was filled by people from Serbia and Macedonia. The southern portion of this gap was in the central & southern Albania mountains, around the ancient Roman "Via Egnatia" (that went from Rome to Costantinopolis, passing inside Albania from Durrachium/Durres to the lake Prespa).

Indeed because of their geographical distribution in a Balkan belt from Rome to Byzantium, the "Vlachs" are also mentioned in connection with this Via Egnatia. Along this important military road a relatively dense Latin-speaking population settled in the last centuries of the Roman Empire, while indigenous people were fully Romanized. (As an administrative language of the Byzantine Empire, Latin was still in use during the reign of Iustinianus (527-565).)
Kliknite za proširenje...

U ovo nisam verovao dok nisu počeli da pristižu DNK rezultati. Danas sam uveren da je Van Wijk bio u pravu. Da li postoji njegov rad u kome govori o tome na engleskom? Svojevremeno sam našao tu raspravu na bugarskom a on mi nije najbolji;)

I odakle je ovaj tekst, ako može informacija
 
“During the Slavic occupation of the Balkan peninsula, and in the first centuries that came after that, Bulgars didn't have a common border with the Serbian-Croatian-Slovenian group. The reason for this is, firstly, from the comparison of Bulgarian with Serbian, secondly, from the analysis of transition dialects, thirdly, from the analysis of ethnographic and historical data. Transition dialect developed from purely Serbian speech, that moved east and south towards the Bulgarian territory, and later developed together with Bulgarian language. In Macedonia Serbian language even exerted a heavy influence on originally Bulgarian dialects, and because of this these dialect aren't purely Bulgarian now.”

“Podczas okupacji półwyspu Bałkańskiego przez Słowian oraz w pierwszych stuleciach, które nastąpiły później, Bułgarzy nie graniczyli bezpośrednio z grupą serbo-chorwacko-słoweńską. Wynika to, po pierwsze, z porównania języka bułgarskiego z serbskim, po drugie, z analizy gwar przejściowych, po trzecie, z danych etnograficznych i dziejowych. Gwary przejściowe rozwinęły się z narzecza czystoserbskiego, które posunęło się na wschód i południe aż do terytorjum bułgarskiego, a potem rozwinęło się dalej razem z językiem bułgarskim. W Macedonji język serbski wywierał silny wpływ nawet na gwary pierwotnie bułgarskie, wskutek czego te gwary obecnie już nie mają charakteru czysto bułgarskiego.”

Nicolaas Van Wijk - O stosunkach pokrewieństwa między językami południowo-słowiańskiemi, Prace filologiczne 11, 1927, 109
 
ИгарЈ:
“During the Slavic occupation of the Balkan peninsula, and in the first centuries that came after that, Bulgars didn't have a common border with the Serbian-Croatian-Slovenian group. The reason for this is, firstly, from the comparison of Bulgarian with Serbian, secondly, from the analysis of transition dialects, thirdly, from the analysis of ethnographic and historical data. Transition dialect developed from purely Serbian speech, that moved east and south towards the Bulgarian territory, and later developed together with Bulgarian language. In Macedonia Serbian language even exerted a heavy influence on originally Bulgarian dialects, and because of this these dialect aren't purely Bulgarian now.”

“Podczas okupacji półwyspu Bałkańskiego przez Słowian oraz w pierwszych stuleciach, które nastąpiły później, Bułgarzy nie graniczyli bezpośrednio z grupą serbo-chorwacko-słoweńską. Wynika to, po pierwsze, z porównania języka bułgarskiego z serbskim, po drugie, z analizy gwar przejściowych, po trzecie, z danych etnograficznych i dziejowych. Gwary przejściowe rozwinęły się z narzecza czystoserbskiego, które posunęło się na wschód i południe aż do terytorjum bułgarskiego, a potem rozwinęło się dalej razem z językiem bułgarskim. W Macedonji język serbski wywierał silny wpływ nawet na gwary pierwotnie bułgarskie, wskutek czego te gwary obecnie już nie mają charakteru czysto bułgarskiego.”

Nicolaas Van Wijk - O stosunkach pokrewieństwa między językami południowo-słowiańskiemi, Prace filologiczne 11, 1927, 109
Kliknite za proširenje...
Možeš li da pronađeš kod ove budale podatak ko je stajao između Bugara i Srba?

Inače, taj "tranzicioni dijalekt" se zove trački jezik i osnova je i srpskog i bugarskog.
 
Lesandar:
Možeš li da pronađeš kod ove budale podatak ko je stajao između Bugara i Srba?

Inače, taj "tranzicioni dijalekt" se zove trački jezik i osnova je i srpskog i bugarskog.
Kliknite za proširenje...
Podela se desila tek nakon 12. veka i to IgarJ zna - lično je to predstavio kao tezu Pavla Ivića jednom nadobudnom brobinjaku na potforumu Jezik.

E, pa, u tom 12. veku su Romani krenuli iz Drača uz obronke Stare planine i moravskom dolinom bežeći od šćiptarske najezde u Albaniji (Labaniji).

Oni su stvorili tampon između Srba s obe strane Morave.

Pogledajte prilog 644796
Vlach Blakan Homeland


Pogledajte prilog 644797
Vlach Original Homeland
 
Mrkalj:
Podela se desila tek nakon 12. veka i to IgarJ zna - lično je to predstavio kao tezu Pavla Ivića jednom nadobudnom brobinjaku na potforumu Jezik.

E, pa, u tom 12. veku su Romani krenuli iz Drača uz obronke Stare planine i moravskom dolinom bežeći od šćiptarske najezde u Albaniji (Labaniji).

Oni su stvorili tampon između Srba s obe strane Morave.

Pogledajte prilog 644796
Vlach Blakan Homeland


Pogledajte prilog 644797
Vlach Original Homeland
Kliknite za proširenje...
Što, opet nema veze sa Bugarima jer je neprekinut kontakt između srpskog i bugarskog jezika na granici slava, istovremeno i granici JAT-a.
 
JtI150c.jpg

Dwm4FOV.jpg

0ECeOXf.jpg
 
SPOLJAŠNJI IZGLED BEOGRADA U PRVOJ POLOVINI XIX VIJEKA

URL:
https://www.avlija.me/eseji/stari-tekstovi-prilozi-za-istoriju-beograda-vladislava-kacanskog-foto

1) Varoš Kapiju i Savamalu držali su u svojim rukama hrišćani, srpski i grčko-cincarski trgovci i zanatlije. Tu su se nalazili razni dućani, prema potrebi, zahtevu i ukusu toga vremena: bakalnice, boltadžinice, galanterijske radnje, magaze, lončarije, abadžijske i terzijske radnje, berbernice, simidžinice (pekare) itd.

Zerek (ul. Kr. Petra) i Dušanovu ulicu, behu za sebe rezervisali turski trgovci, pomešani sa Jevrejima. Tu su se ređali dućani sa carigradskom robom, terzije, papučari, bakali i bezbroj duvandžinica. Na ćepencima viđale su se gomile, čitave piramide od tankih, zlatno-žutih svilenih vlakana divnoga duvana, koji se otvoreno prodavao na oku. Malo dalje na ćepenku, povučeni u unutrašnjost dućana, klečali su križači duvana, koji su tu u „avanini” križali aromatične žute listiće, koji su svojim mirisom natapali celu ulicu. To je bilo srećno doba za pušače! Dukat oka najfinije bošče!

2) Do prve polovine prošloga veka, ženski svet slabo je posećivao škole. U Savamali, kod Toskine česme, postojala je grčka škola, koju su pohađale većim delom devojčice bogatijih grčko-cincarskih porodica. U toj grčkoj školi prvo zvanje dobile su i ćerke bogatog i uglednog trgovca Hadži-Tome (Opule). Tako njegova najstarija kći Sofija, docnije supruga Jovana Ristića, namesnika, i njena mlađa sestra Danica, docnije supruga poznatog državnika Filipa Hristića, bile su učenice te grčke škole.
 
1) Linguist Gustav Weigand who studied the Vlachs extensively mentions that a large number of the pure Greeks of Thebes, Serres, and Thessaloniki are pure Vlachs (educated Vlachs of Serres belonged to the Greek party and lost the language).

2) "The compactest groups are found in the Pindus and Agrapha mountains (extending into Albania and Thessaly), in the neighbourhood of Monastir, Grevena and Castoria, and in the district of Meglen. The Vlachs who settle in the lowland districts are excellent husbandmen. The urban population is considerable; the Vlachs of Salonica, Monastir, Serres and other large towns are, for the most part, descended from refugees from Moschopolis, once the principal centre of Macedonian commerce."

https://en.wikisource.org/wiki/Page:EB1911_-_Volume_17.djvu/233

3)
zNmiThk.png


4)
53mKeQT.png
 
Poslednja izmena:
Before 1850, in Greece of that time, the nomadic shepherds were all Arvanitovlachs and Ablianite Vlachs. The Sarakatsani did not exist according to the writer. Also, Arvanitovlach huts and their customs after 1925 are presented by various writers as "Sarakatsan"!

(By the beginning of the twentieth century, the Ablianites appear to have been exclusively Greek-speaking, with no memory of having known or used Vlach language previously.)

2ZcXkPU.jpg


Some Sarakatsan words:
mj59YhP.jpg



"We started off by trying to identify different groupings among the nomads. Christos Berates was himself of the Karagouni (Arvanito-Vlachs), and even he found it difficult to draw the distinctions in dress between his people and the Sarakatsani and the Koutso-Vlachs... He recognized, of course, the linguistic differences and pointed out that the Koutso-Vlachs do not know Albanian the way his people do."

— from Irwin T. Sanders, Rainbow in the Rock: The People of Rural Greece (Cambridge, Mass., 1962).
 
Carlin15:
SPOLJAŠNJI IZGLED BEOGRADA U PRVOJ POLOVINI XIX VIJEKA

URL:
https://www.avlija.me/eseji/stari-tekstovi-prilozi-za-istoriju-beograda-vladislava-kacanskog-foto

1) Varoš Kapiju i Savamalu držali su u svojim rukama hrišćani, srpski i grčko-cincarski trgovci i zanatlije. Tu su se nalazili razni dućani, prema potrebi, zahtevu i ukusu toga vremena: bakalnice, boltadžinice, galanterijske radnje, magaze, lončarije, abadžijske i terzijske radnje, berbernice, simidžinice (pekare) itd.

Zerek (ul. Kr. Petra) i Dušanovu ulicu, behu za sebe rezervisali turski trgovci, pomešani sa Jevrejima. Tu su se ređali dućani sa carigradskom robom, terzije, papučari, bakali i bezbroj duvandžinica. Na ćepencima viđale su se gomile, čitave piramide od tankih, zlatno-žutih svilenih vlakana divnoga duvana, koji se otvoreno prodavao na oku. Malo dalje na ćepenku, povučeni u unutrašnjost dućana, klečali su križači duvana, koji su tu u „avanini” križali aromatične žute listiće, koji su svojim mirisom natapali celu ulicu. To je bilo srećno doba za pušače! Dukat oka najfinije bošče!

2) Do prve polovine prošloga veka, ženski svet slabo je posećivao škole. U Savamali, kod Toskine česme, postojala je grčka škola, koju su pohađale većim delom devojčice bogatijih grčko-cincarskih porodica. U toj grčkoj školi prvo zvanje dobile su i ćerke bogatog i uglednog trgovca Hadži-Tome (Opule). Tako njegova najstarija kći Sofija, docnije supruga Jovana Ristića, namesnika, i njena mlađa sestra Danica, docnije supruga poznatog državnika Filipa Hristića, bile su učenice te grčke škole.
Kliknite za proširenje...
Samo jedna napomena, opšte je poznato i ne treba navoditi izvore, da je nakon Prvog Srpskog ustanka Beograd opusteo od Srba i nije bilo dozvoljeno, a ni uputno da se stanovnici vraćaju. Tada su se u grad ponovo vratili Turci koji su dozvolili naseljavanje Cincarima, Jevrejima i Grcima. Dakle, jedno vreme je Beograd bio orijentalni grad.
 
According to Procopius the term Ῥωμαῖοι (Romaioi) means not only those who spoke Latin, but also those who were Eastern Roman, that is, "Byzantine" subjects.

One illustrative example in this respect is the following example: μετὰ δὲ τῶν τινα Ῥωμαίων, Βέσον γένος Βουρκέντιον ὄνομα, ὑπὸ Ναροῇ τεταγμένον τῷ Ἀρμενίῳ.

That is, the Thracian Burkentiu was a Roman citizen, a Bessian by tribal (ethnic) origin, and a serviceman of the Armenian Narses.
 
French archaeologist and historian, Bruno Helly, who has studied the epigraphic material of Roman times in Thessaly, stresses the following:

“After studying the inscriptions, we come to the conclusion that Greeks, who have Latin names, are multiplied, e.g. Salvia, Secunda, Marcus, Severus. At the same time, many bear names of Latin generations. These people, who become leaders (‘tagos’) in Thessaly, who win in inscription contests or in traditional sports, who free slaves in accordance with public law and who are connected, at the same time, with Ocius’, Titius’, Arudius’ Sempronius’ ‘campanian’ families, do not certainly come from Italy”.

Helly continues saying that “a category of Thessalians was formed not only in the cities but also in the countryside, which is deeply influenced by Latin language. This influence should perhaps be related to the existence of imperial possessions in Feres and certainly northwest, between Olympus and Pindos (mountains), on the border of the province. It was there where most Latin inscriptions of Thessaly, boundary inscriptions, official texts (‘milliariums’) were found, the content of which was of course important for the description of everyday life of the inhabitants”.
 
NAGE LEPOTICE, RASPUŠTENE KOSE, PLEŠU PORED REKE... To je znak da muškarci treba da POBEGNU GLAVOM BEZ OBZIRA!

telegraf.rs | 02. 03. 2020.

NAGE LEPOTICE, RASPUŠTENE KOSE, PLEŠU PORED REKE... To je znak da muškarci treba da POBEGNU GLAVOM BEZ OBZIRA!
U slovenskoj mitologiji, rusalke su bile večno mlade i prelepe devojke koje su živele u rekama i jezerima, i koje su mamile prolaznike, vodeći ih - u sigurnu smrt


Često ih mešaju sa sirenama, ali, nasuprot njima, rusalke su mogle da izađu iz vode samo jednom godišnje. Pojedini izvori veruju da su i one imale riblji rep, ali kako bi izašle na obalu dobijale bi ljudske noge.
Verovalo se da su ovi vodeni demoni bili ranije utopljene devojke i žene, ili one koje su završile nasilnom smrću. Rusalke su služavke Vodenog duha kog su dvorile u kristalnoj palati u rečnim dubinama.
VLAŠKA MAGIJA JE NAJOPASNIJA! Evo kako da saznate da li ste ŽRTVA ZLOGLASNIH VRAČARA I MRAČNIH RITUALA S ISTOKA SRBIJE!
Njihovo poreklo vodi od Istočnih Slovena, prvenstveno Rusa, Belorusa i Ukrajinaca, ali se provlače i u pričama kod Čeha, Poljaka, Bugara, a ponegde i kod Srba.
319846_nature-2898327-1920_f.jpg


Tekst potpisa
Ako bi ih prolaznik spazio u šumi, pored reke ili potoka, obično bi ih zatekao nage, sa dugim raspuštenim zelenim ili riđim kosama. Nosile bi zeleni venac i plesale bi u krugovima. Prolaznik bi bio omađijan njihovom pesmom i lepotom, a ako bi im prišao, one bi ga odvukle u vodene dubine i udavile, ili učinile svojim suprugom i pretvorile siren-čoveka.
STRAH U SELIMA OKO ZAJEČARA! Meštani veruju da je dva lovca UBILA VLAŠKA DEMONSKA BOGINJA "ŠUMSKA MAJKA"!
Pojedini izvori ih opisuju kako sede na obalama, prskaju se u plićacima, ili se ljuljaju na granama drveća. Kažnjavale bi sve ljude koji ih ugledaju.

Prema navodima iz knjige "Slovenska mitologija" Nenada Gajića, verovalo se da bi dodirivanjem trave pelin u potpunosti nestajala njihova magija, pa su je ljudi nosili kad bi išli u šumu u toku Rusalne nedelje.
PAGANSKA MAGIJA I DALJE VLADA SRBIJOM! Da li vam je neko skoro SALIVAO STRAVU ILI BACAO OLOVO?
Jednom godišnje, u Rusalnoj nedelji, rusalke bi izlazile iz vode. Verovalo se da će sve što se zasadi te nedelje rasti krivo i da će kasnije zakržljati. Sreda u toj nedelji se zvala Kriva sreda, a na Zeleni četvrtak nije se smelo ništa raditi. U hrišćanstvu, Rusalna nedelja je postala praznik Duhovi, kojim se proslavlja silazak Svetog Duha na apostole u Jerusalimu, 50 dana nakon Hristovog Vaskrsenja.
 
'Liturgier Armanesc' was written in the early 18th century. It was discovered in 1939 at the National Library of Tirana by Ilo Mitke-Qafezezi, who transcribed the Vlach text in the Albanian alphabet.

This manuscript was lost during World War II. The text was written in Greek characters and covers 24 pages.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Casual Observer
Kako je jugoslovenski jezik Trojedne kraljevine preko hrvatskog ili srpskog jezika postao hrvatski
2 3 4
Odgovora
83
Pregleda
1.152
Frontiersman
Frontiersman
Mrkalj
KO KRIJE DRAZIN GROB? Diskusija o Drazinoj smrti, zlocini komunista su se desavali bez prestanka
2
Odgovora
31
Pregleda
589
Mrkalj
Mrkalj
Nina
Kako su migracije Slovena oblikovale Evropu
Odgovora
4
Pregleda
219
Nina
Nina

Back
Top