Jastreb1973
Zainteresovan član
- Poruka
- 408
Ma ne mislim samo na Krmpoćane iz Novog,Ledenica i sl. Nego na kompletan Kvarner.Te porodice koje pominješ nisu morlačke. Nemoj da brkaš Krmpoćane sa Morlacima.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ma ne mislim samo na Krmpoćane iz Novog,Ledenica i sl. Nego na kompletan Kvarner.Te porodice koje pominješ nisu morlačke. Nemoj da brkaš Krmpoćane sa Morlacima.
Dokle će se tolerirati promidzba velikoŕumunjskih krivotvorenih stajališta.У научном раду објваљеном 1923., Петар Скок спомиња Дурмитор и Пирлитор као називе дате од румуснких пастира:
![]()
...
![]()
http://www.persee.fr/doc/slave_0080-2557_1923_num_3_1_7271
Данас ћете наћи много спомена тога као на пример ову
![]()
https://en.wikipedia.org/wiki/Durmitor
- - - - - - - - - -
Ајде, напиши научну референцу па да видимо.
Ma ne mislim samo na Krmpoćane iz Novog,Ledenica i sl. Nego na kompletan Kvarner.
Opet muljanje. Naučna metodologija podrazumeva jasnoću i preciznost kada je moguće, a poenta je bila u svesnom izbegavanju jasnog opovrgavanja teze da ime Morlaka ima veze sa crnim ovcama.To se zove naučna metodologija. Mogao bi naučiti malo od njega (i manje pljuvati).
Zapadna Istra, odakle je naseljena?
Opet muljanje. Naučna metodologija podrazumeva jasnoću i preciznost kada je moguće, a poenta je bila u svesnom izbegavanju jasnog opovrgavanja teze da ime Morlaka ima veze sa crnim ovcama.
"Ovo je jedan prilično bedni pokušaj skretanja sa teme relativizacijom, kao i sopstvene rehabilitacije nakon što si se potpuno kompromitovao."
Па нема никаквих писаних извора о етничкој расподели широм Балкана -- од Хрватске, Паноније, Босне, Србије, Бугарске, Црне Горе, Албаније, Грчке -- пре касног деветнаестог века. Проторумунски се спомиња у шестом веку на територији данашње Бугарске. У десетом веку Порфирогенит спомиња многе -- Бугаре, Аваре, Хрвате, Србе, Романе -- али у контексту њихове војне и државотворне моћи. Крсташи спомињају Влахе -- називају Бугарску Влашком -- али опет само у вези са војно-државно-политчким приликама. Српске повеље спомињају Влахе од касног дванаестог века, али то не значи да су се Власи тек онда појавили у српској држави. Једноставно не постоје писани извори пре тога. Дубровчани нису почели да бележе њихову архиву тек до тринаестог века. Смешно је закључити да пошто архиве нису постајале пре тринаестог века, ни Власи нису.Jedna od novina iz Pijovićeve disertacije, po čemu se razlikuje od svih radova vezanih za Vlahe na zapadnobalkanskim
prostorima koje sam ja pročitao je njihovo smještanje na sledeće prostore (VLASI U DUBROVAČKIM SPOMENICIMA
DO 14. STOLJEĆA, str63)
Najranije znane vlaške populacije u Srbiji, one iz kasnog 12. st., treba zamišljati kao raspršene po dijelovima
današnjeg Kosova (posebno zapadnog dijela, tj. Hvosna), zatim južne i jugoistočne Srbije,
možda i po dijelovima krajnjeg sjevera Albanije (na samoj granici s Kosovom, sjeverno od
Drima), te po krajnjem sjeverozapadu Makedonije.
Ovo je značajna razlika u odnosu na Hrabakove tvrdnje (isto, str276)
(uzgred, ovo o seobama s istoka na zapad se nerijetko spominje uz radikalna pretjerivanja, kakva su posebno
karakteristična za Hrabaka, koji bi htio da je većina Vlaha nemanjićke Srbije ili porijeklom arbanaška, ili
porijeklom od Vlaha iz Epira, Tesalije, itd., iako za te konstrukcije nije davao nikakve ozbiljne dokaze, a često
nikakve dokaze uopće: . Hrabak, ‘Stari Vlah od XV do početka XIX veka’, str. 224.; Isti, ‘Razgranavanje
katuna’, str. 184-18 .; Isti, ‘Naseljavanje hercegovačkih i bosanskih Vlaha’, str. 204-205.).
Ovdje je zanimljiv spomen Kosmeta, jer čituckajući malo o antropologiji naidjoh na
ТИБОР ЖИВКОВИЋ, СЛОВЕНИ И РОМЕЈИ,Историјски инсгитут САНУ,БЕОГРАД,2000, str176
Антрополошки материјал приписан раним Словенима показује да je
у питању долихокрана популација, што je на врло јасан начин раздваја од
аутохтоног брахикраног типа. Док скелетни материјал са локалитета Ђонај
код Призрена управо одсуством планокципиталије указује на несумњиво
одвојен живот Словена и староседелаца, дотле антрополошки материјал из
источне Србије (Песак/Корбово) показује, иако je долихокранија и овде
више заступљена, на сажимање са староседеоцима. Такође, неколико
брахикраних лобања са локалитета Ђонај (kod Prizrena), уколико je тачна наша
претпоставка да се могу датирати у XI век, показује стапање аутохтоног са
словенским елементом.
Ova pomalo nategnuta izjava bi mogla donekle objasniti dvije, po meni medjusobno kontradiktorne stvari. To su (već sam ih spominjao)
1.nedostatak pisanih izvora o dvojezičnosti zapadnobalkanskih Vlaha
(isto str88)
ne postoje čak ni posebni jezični tragovi koji bi potvrdili
romansku bilingvalnost kao masovni fenomen na zapadnim prostorima Balkana, a kamoli da
bi postojali tragovi koji bi potvrđivali romansku monolingvalnost na nekoj relevantnoj razini
2. Relativno kasno miješanje Slovena sa starobalkanskom populacijom datiranom u vrijeme osmanlijskih osvajanja
„Prema rečima dr Ž. Mikića, tridesetih godina engleski
antropolog Kun je utvrdio da se taj, dinarski tip najjužnije
prostire do reke Mati u Albaniji, dok se južno od te reke
nailazi na mediteranski tip. Na severozapadu je granica
prostiranja alpskog, takođe brahikranog antropološkog
tipa. Od Alpa do reke Mati u Albaniji, dakle, svi smo iste
gore list… Sloveni su drugi (dugoglavi) antropološki tip
koji se veoma lako razdvaja od starosedelačkog, dinarskog.
Ispitivanja nekropola u Vinči, kod Beograda, zatim kod
Bugojna, u Bosni, na Radovišta kraj Ohrida − znači, u
oblastima centralnog, istočnog i južnog Balkana − pokazala
su, kaže dr Mikić, da sve do 12, 13. veka nema na
ovim prostorima mešanja sa novopridošlim Slovenima.
Do značajnih populacionih mešanja dolazi tek sa osmanlijskom
okupacijom.“ (Razgovor sa Ž. Mikićem. Politika/
Beograd/, LXXXVIII/1991, 27762, 13. Broj od 21. I. 1991.)
Suština je da mi nikako nije logična potpuna jezička slavizacija bez genetskog miješanja.
Znači da, antropološki gledano, većeg miješanja na ostatku zapadnog Balkana možda nije bilo do dolaska Turaka, ali su Vlasi koji su
došli na ove prostore sami bili mješavina Vlaha i Slovena od XI vijeka, čime bi mogli objasniti odsustvo bilingualnosti.
Па нема никаквих писаних извора о етничкој расподели широм Балкана -- од Хрватске, Паноније, Босне, Србије, Бугарске, Црне Горе, Албаније, Грчке -- пре касног деветнаестог века. Проторумунски се спомиња у шестом веку на територији данашње Бугарске. У десетом веку Порфирогенит спомиња многе -- Бугаре, Аваре, Хрвате, Србе, Романе -- али у контексту њихове војне и државотворне моћи. Крсташи спомињају Влахе -- називају Бугарску Влашком -- али опет само у вези са војно-државно-политчким приликама. Српске повеље спомињају Влахе од касног дванаестог века, али то не значи да су се Власи тек онда појавили у српској држави. Једноставно не постоје писани извори пре тога. Дубровчани нису почели да бележе њихову архиву тек до тринаестог века. Смешно је закључити да пошто архиве нису постајале пре тринаестог века, ни Власи нису.
Ма не.Bukvalno na tragu ovog o čemu pričaš, na temu nepominjanja Vlaha dodijeljenih bugarskim manastirima
Nepostojanje Vlaha u većini bugarskih povelja, te njihovo nespominjanje nalik poimeničnom nabrajanju kakvo postoji u poveljama iz
Srbije, otvara interesantna pitanja: je li tome uzrok drugačiji razvoj literarnog mentaliteta i kulture “popisivanja”
i “identificiranja” kod Srba i Bugara? Ili je tome uzrok taj što je kod Bugara praksa darivanja Vlaha manastirima
bila manje raširena, ako je uopće postojala? Je li važna društveno-politička uloga Vlaha u bugarskom društvu u
doba obnove ugarskog Carstva u kasnom 12. i ranom 13. st. možda jedan od razloga što se Vlahe ne daruje (bar
ne u iole relevantnom broju) manastirima? Ili ipak najveći dio odgovora na ove nejasnoće počiva u trivijalnoj
okolnosti da su bugarske isprave iz Srednjeg vijeka osjetno lošije očuvane nego srpske i neke druge?
Jedina logika je da broj Vlaha raste kako vrijeme prolazi, pa ako vratimo sat unazad morao je biti momenat kad ih nije bilo ili ih je bilo jako malo, što je a bit iffy naravno
Друго, сам цар Бугарско - Влашког царствца, Иван Асен, је био Влах. Себе је називао Јоаница, а не Иван. Такође себе је називао царем Бугара и Влаха: Imperator Bulgarorum et Blacorum. Крсташи који су напали и уништили Романију (како су је они сами називали), то јест Источно Римско Црство, то јест Византију, писали су о Власима у Бугарској. Тачније, уопште не спомињају Бугаре него говоре само о Власима чији цар је био Јоаница, тј. Иван Асен.
Да, написано савременом румунском азбуком: Ioaniță. Јоан је румунско име, наравно библијско, и одговара осталим облицима широм хришћанског света: српски Јован, енлески John, француски Jean, италијански Giovanni, шпански Juan, итд. А диминутивни наставак -iță је мушки облик.Joanica je vlaško ime?
Друго, сам цар Бугарско - Влашког царствца, Иван Асен, је био Влах. Себе је називао Јоаница, а не Иван. Такође себе је називао царем Бугара и Влаха: Imperator Bulgarorum et Blacorum. Крсташи који су напали и уништили Романију (како су је они сами називали), то јест Источно Римско Црство, то јест Византију, писали су о Власима у Бугарској. Тачније, уопште не спомињају Бугаре него говоре само о Власима чији цар је био Јоаница, тј. Иван Асен.
Драго ми је да чујем аромунски, то јест цинцарски. Јавно коришћење тог језика је дуго било ефективно забрањено у више балканских држава. А и данас у овим државама кад неко не користи језик државе, многи га гледају попреко.
Znamo da su Vlasi na višem, povoljnijem položaju u odnosu na Srbe, ako na to mislišМа не.
Прво да те питам, кад у српским краљевским повељама се дарују цела села безимених Срба и мали број одређених Влаха -- који се именом спомињају -- шта нам то указује о друштвеном положају Срба насупрот Влаха?
Ма какви. Као и за остале индоевропске језике најстарији слој у влашком је индоевропски, а вероватно постоје и речи из језика такозваних Старих Европљана. Словенске речи су ушле у влашком језику релативно касно, тек у десетом или једанаестом веку. То знамо из облика ових речи.Najstariji sloj jezičkog supstrata u Vlaha je slovenski.
To ti pričam. Indoevropski je onaj jezik koji su Sloveni odneli u Indiju nakon što su ga naučili od Srba.Ма какви. Као и за остале индоевропске језике најстарији слој у влашком је индоевропски, а вероватно постоје и речи из језика такозваних Старих Европљана. Словенске речи су ушле у влашком језику релативно касно, тек у десетом или једанаестом веку. То знамо из облика ових речи.
To ti pričam. Indoevropski je onaj jezik koji su Sloveni odneli u Indiju nakon što su ga naučili od Srba.
I vlah jos uvek ne shvata da je najveca koncentracija I hg (kromanjonske, autohtone evropske) kod Srba, i R1a kod Srba iz Nemacke, obe y-hg (I +R1a) pracene najvecom mtDNA haplogrupom H.
Srbi su originalni evropljani kromanjonci arijevci (vincani) i indo-evropski je staro-srpski.
sanskrit- ekam, dve, tri, cetvari...