Naravno.
I u depresiji.
Malo preleteh i za sve uvek postoji i racionalno objašnjenje.
Ja bih recimo krenula ovako:
Cvijan je bio student generacije, nesumnjivo obrazovan i sposoban čovek
i advokat pred kojim je bila budućnost.
Nekim čudom obreo se u prljavštini politikantstva rođenog posle kapitulacije
zemlje 05.oktobra. 2000.te. Šteta.
A, moglo je društvo od njega mnogo da dobije.
Jasno je šta odlikuje bavljenje politikantsvom kod nas poslednjih 20-30 tak godina:
pohlepu, gramzivost, beskrupuloznost, surovost i nefer igranku pa s koje strane se
ko nađe.
Igrao je za dva suprotstavljena tima naizgled, a u suštini isto srranje, isti glumci u drugačijim
dresovima
Možda je bio i dobar čovek, 'da ne preterujem , delimično dobar, jer dobri ljudi s tim
ološem ne bi izdržali kafu da popiju, igrao po njihovim pravilima jer uspeh, jer lova, jer ambicija, jer pohlepa, zašto da ne.....itd.
Povukao se razočaran u sve, pod stresom, možda i pretnjama, pogubljen u beznađu i otuđenosti
jer ekipa sa kojom je igrao svih tih godina , družio se , pikao fucu na male goliće ili basket,
odbačenost ne prepoznaje, odmak svih od njega i odjednom ostaje sam. Očajan. Beznadan.
Do pucanja, mrak u mislima, mrak u duši, mrak u glavi.
Ledeno Dunavo.
Pokoj mu duši.