Verujete li u sudbinu?

Meni se kroz ceo život dešavaju koincidencije. Nekada se nađem na raskršćima i sama treba da odaberem kojim ću putem ali mi se dešavalo i to da me ako sam na pogrešnom putu okolnosti pritiskaju dok ne promenim put. Kada promenim put odjednom mi se sve prosto podmeće i pomaže. I što se jače opirem to jače me pritiska. Ono što je još interesantno je to da su takvi pritisci uvek u stvari u moju korist samo što to vidim tek kasnije. Vremenom sam naučila da prihvatam takva "vođstva" i nekako su se stvari lakše razvijale. Čak i kada mi se dešavaju loše stvari kao i svima što se dešavaju- to bude na neki način amortizovano. Dešavalo mi se da su me te loše stvari sačuvale od nekih mnogo gorih ali sam to tek kasnije videla. A ako sam drugima pomagala i činila dobro bez obzira što od toga nisam očekivala ništa za uzvrat- to mi se dobrim i vraćalo. Ne direktno od njih nego indirektno kroz druge događaje koji su bili sasvim neočekivani Na svom životnom putu sam često nailazila na "glasnike". Pojavili bi se iznenada i odigrali neku svoju ulogu i ponovo nestali. Zato sam naučila da obratim pažnju na ljude koji mi se nađu na putu jer ima razloga zašto su tu. Obično treba da mi predaju neku informaciju i pomognu ili trebam ja njima.

Zbog čega se ovo zoveš sudbinom?
Ako imaš utisak da ti ideš, biraš, odlučuješ. Onda ti kreiraš put i događaje na putu.
Ako imaš utisak da nešto u tebi, mimo tvoje volje sve ovo stvara, a ti si samo svedok
koji posmatra događaje i analizira, šta bi to moglo biti?
 
YHVH je ono što je sudbinski a sve ostale permutacije npr HYVH HHYV itd su promjenjive no opet u okvirima zadatoga YHVH.
Jedino misao je slobodna totalno no što ti vrijedi slobodna misao kad imaš račun za vodu struju platiti,treba rintati opet idemo u sudbinski dio..

Malo je mađionićara koji zahebu YHVH i permutiracije.
 
Zbog čega se ovo zoveš sudbinom?
Ako imaš utisak da ti ideš, biraš, odlučuješ. Onda ti kreiraš put i događaje na putu.
Ako imaš utisak da nešto u tebi, mimo tvoje volje sve ovo stvara, a ti si samo svedok
koji posmatra događaje i analizira, šta bi to moglo biti?

Zato što ako mi se našla mogućnost na putu ne znači da ću je i upotrebiti. Svi mi u životu imamo raskršća kada nam daljnja sudbina zavisi od naše odluke koji ćemo put izabrati. Nekada su to velike promene a nekada samo korigovanje.Meni su se u životu dešavale čudne stvari.
Evo jedne čudne velike stvari. Zvuči neverovatno ali je istina i nemam zašto ovde da lažem.
Jednom davno kada sam još imala malu decu sam išla u radnju koja je u blizini moje kuće. Ta radnja je na ćošku blizu osnovne škole koju sam i ja pohađala kada sam bila dete. I tom ulicom su oduvek deca išla u školu . Dakle ništa novo ni neobično. Ali tada ...taj dan...moj pogled je pao na jednu devojčicu koja je išla u školu-đak prvak jer je imala oko vrata onu žutu maramu koja je upozoravala vozače da paze. I pomislila sam-Kako je lepa devojčica! Učinila mi se prelepa. Nije bilo razloga da je zapazim, bila je samo jedno dete među mnogima koji su išli u školu. Ali toliko sam bila pod dojmom tog deteta da sam bila čudna sama sebi i počela sam da se pitam koji mi je mandrak. I da preispitujem sebe. Obzirom da sam već rodila dva sina počela sam da se pitam da li mi je možda neispunjena želja da imam ćerku? Ako jeste-ko mi brani da rodim još jedno dete? Ali sam onda konstatovala da kakve sam sreće-biće opet sin i odustala od toga. Imam dva sina koje obožavam ali mi je dosta. Dete je davno otišlo ali ja sam se i dalje bavila tim mislima. I konstatovala sam da neću imati ćerku...ali nastavila sam da razmišljam o toj devojčici. I da bi se utešila rekla sam sebi da će se moji sinovi oženiti jednog dana i da ću onda imati i ćerke . I misli su mi se opet vratile na tu određenu devojčicu-da bih volela da to bude ona. Ali sam odmah odbacila tu mogućnost kao malo verovatnu jer je ona krenula u osnovnu školu a moj stariji sin je trebao tek sledeće godine da krene-što znači da je starija od njega a žene su obično mlađe . I tako sam rekla sebi da nisam normalna-šta sam zapela za tu devojčicu i odakle svo to razmišljanje. Ženim sina koji još nije krenuo ni u osnovnu školu ! U tom sam stigla kući i ispričala odmah mužu šta mi se desilo i kako sam razmišljala. Čak smo zajedno pretresli mogućnost da imamo još jedno dete- i odlučili da se ipak zadržimo na dvoje koje već imamo.
Prošle su godine...moja deca su odrasla. Sin je postao punoletan i počeo je da izlazi. Jednog prvog maja je najavio da će doći društvo po njega-idu na izlet. Oni nisu iz našeg grada nego iz mesta koje je blizu našeg grada. I sav se uzvrpoljio....vidim da je jako napet i u frci. Objasnio mi je da dolazi i devojka koja mu se jako jako sviđa. i da će možda na izletu da je pita da budu zajedno. Rekla sam OK - držim ti šipke...Moj sin nije bio tip koji se svaki čas zaljubljivao i u sebi sam rekla-najzad ....kad će ako ne sa 18. Sve je kako i treba da bude. Zvono je zazvonilo i on je izašao i uveo druga i dva drugarice. Pazila sam da ne zurim... ponudio ih je da sednu i da popiju neki sok. Ja sam kuvala, pozdravila sam ih i nastavila da mešam moj ručak . a u meni...
Šok. Bila je to ona devojčica koju sam davno primetila. I ja sam je odmah prepoznala. Ima neku posebnu lepotu koju je zadržala-sada je već devojka. Ali to je bila nesumljivo ona i ja sam je prepoznala momentalno i bez ikakve dvojbe. Zvala sam muža u drugu prostoriju da mi kao nešto pomogne i rekla sam mu- Jel vidiš onu devojku sa dugačkom kosom koja sedi levo? E to će biti naša snaja. To je ona devojčica koju sam srela onda kada sam išla u radnju, pa sam ti posle pričala o tome. Jel se sećaš? I sećao se jer nije za mene bilo uobičajeno da zagledam decu niti se to ikada ponovilo. On me je sasvim logično pitao otkud znam u koju se od njih dve moj sin zagledao. Ali ja sam nekao bila ubeđena da se baš u nju zagledao. Pri tom je i druga devojka bila sasvim ok...ali za mene absolutno neinteresantna.Oni du otišli na izlet....moj sin je počeo često da ide u to mesto pored našeg grada. Ja sam ćutala i čekala. Osim mužu nisam nikome pričala o mom ubeđenju. Moj sin je posle nekog vremena izjavio da se viđa sa devojkom-pitala sam sa kojom. I on mi je objasnio da se viđa baš sa tom za koju sam ja rekla mužu da će nam biti snaja. Moj sin nije imao pojma o našem razgovoru niti o tome da sam je ja videla još davno. To je bilo suviše uvrnuto i za mene a kamo li da pričam o tome. Dakle samtrala sam da sam utripovala. Osim toga nisam želela da utičem ni na koji način na događaje. Samo je moj muž znao. Razgovarajući o tome oboje nismo znali šta da mislimo o takvom sledu događaja i složili se da je to nemoguće. Osim toga postavlja se logično pitanje-Ako sam srela devojku koja je suđena mom starijem sinu zašto nisam srela i onu koja je suđena mom mlađem?
Međutim kasnije je ispalo da sam srela i devojku mog mlađeg sina, ali to je druga priča. Da se za sada zadržimo na ovoj. Moj sin i ta devojka su se zabavljali 8 godina i onda su rešili da se venčaju. Danas imaju dvoje dece i srećan brak. Kada su se venčali tek onda sam im ispričala priču o devojčici koju sam videla jednom davno. Oni mi naravno ne veruju ali to nije ni važno. To ne menja činjenice za mene. I ona jeste starija od mog sina par meseci pa je ranije krenula u prvi razred. I tada je sa roditeljima živela nekoliko ulica dalje od nas ali se u drugom razredu osnovne škole odselila u to mesto pred našeg grada. To sam sve saznala tokom vremena kada sam upoznala njene roditelje. I od prvog momenta se uklopila u našu porodicu kao što se zadnja pucla savršeno uklopi u slagalicu. Ono što je jedino bitno i najbitnije je od svega.moj sin je srećan sa njom.
Ovo je samo jedan od čudnih događaja u mom životu- I koliko god da tražim objašnjenje ne mogu racionalno da objasnim. Vremenom sam se pomirila da jednostavno konstatujem kada se dešavaju slične stvari van pameti. I da pazim na neobične ljude i događaje koji mi se nađu na životnom putu. Naučila sam da primetim znakove pored puta i da saslušam kada mi ljudi nešto govore. I da onda donosim odluke. Ako je odluka dobra obično počnu da mi se događaju dobre stvari. Ako je loša počnu da se događaju neke loše. To ne znači da moram da odustanem-samo treba da korigujem ili da probam to da ostvarim na neki drugi način. Dakle krajnja odluka je još uvak moja. Isto tako je krajnja odluka mog sina da se oženi sa tom devojkom bila isključivo njegova jer oni nisu imali pojma o tom davnom događaju i ne veruju u sudbinu.
 
Što ja volim romantične priče.:zaljubljena: Divno

Jedino ne mogu da se složim oko loših ''znakova na putu''.
Na osnovu mog iskustva, potisnuta nesigurnost ili negativno uverenje, privuku negativnu
poruku. To nije razlog da odustanem od puta kojim sam krenula, već da nešto u sebi
rešim, odnosno, da vidim šta me to sprečava.
 
Jeste ,ali to je domostroj spasenja ,to je bilo prorokovano .....

- - - - - - - - - -

I on se kao Sin Coveciji ponizio i bio poslusan volji Ocevoj ...znaci nije nista radio na silu ,nego svojevoljno da bi se Pismo ispunilo....nista tu nije isprogramirano ,mehanicki
 
Što ja volim romantične priče.:zaljubljena: Divno

Jedino ne mogu da se složim oko loših ''znakova na putu''.
Na osnovu mog iskustva, potisnuta nesigurnost ili negativno uverenje, privuku negativnu
poruku. To nije razlog da odustanem od puta kojim sam krenula, već da nešto u sebi
rešim, odnosno, da vidim šta me to sprečava.

Znakovi upozorenja postoje ,e sada je pitanje da li mi umemo da ih prepoznamo kao takve ili cemo ih ignorisati ....znakovi upozorenja na neku opasnost zivotnu ...to sam licno doziveo ...
 
Jeste ,ali to je domostroj spasenja ,to je bilo prorokovano .....

- - - - - - - - - -

I on se kao Sin Coveciji ponizio i bio poslusan volji Ocevoj ...znaci nije nista radio na silu ,nego svojevoljno da bi se Pismo ispunilo....nista tu nije isprogramirano ,mehanicki
Prorokovanje = programiranje

Onomad pričate kako su Otac, Sin i Sveti Duh jedno, oduvek i zauvek.
Dakle jednu volju imaju.

Odakle bi onda Sin trebao da se ponizi da bi poslušao Očevu volju?
I kako bi Očeva volja moglo biti to što se Isusu desilo? To ne bi mogao
Bog biti nikako.

Bez obzira da li je Isus nekakav superposeban Sin ili je onako, kako i sam
tvrdi Sin Božiji jednako kao i ti i svi mi, Bog za ljude nikakav proram nije
pisao, niti bilo kakvu sudbinu krojio, nego nam je slobodnu volju dao.
Ali nama slobodna volja nije dostupna, jer smo pospali i programima
vođeni. Čak ne možemo te programe da vidimo.

To što je Isus uradio kada je program sagledao, sledeći je korak. I do toga
nam je daleko. Prvo da uočimo program, programera...
 
Bajka o uspavanoj lepotici je interesantna.

Tu vile novorođenče daruju proročanstima. Određuju joj sudbinu. Daju joj predodređenje.
I sva su divna i krasna. A onda se pojavi vila koju su naljutili nečim i ona predodredi
dete na smrt u šesnaestoj godini.
Na sreću, poslednja, najmlađa vila još uvek svoj program nije iznela.
I ona odredi da će ta smrt zapravo dubok san biti i da će se devojčica iz toga probuditi.

Da ne objašnjavam sada sve, samo mi je za ovo o čemu sada pričamo, bitan jedan
deo.
Poslednja vila ne može prethodni program da poništi. Jednom kada je pušteno
proročanstvo, više ne može da se zaustavi. Svako bi mu suprotstavljanje samo novu
snagu dalo.
 
Što ja volim romantične priče.:zaljubljena: Divno

Jedino ne mogu da se složim oko loših ''znakova na putu''.
Na osnovu mog iskustva, potisnuta nesigurnost ili negativno uverenje, privuku negativnu
poruku. To nije razlog da odustanem od puta kojim sam krenula, već da nešto u sebi
rešim, odnosno, da vidim šta me to sprečava.

Ako baš imaš potrebu da ga ponižavaš, izvoli.

- - - - - - - - - -

Čitavo čovečanstvo je poniženo. A Isus je dostojanstvo ljudsko vratio.
On se sam unizio ,nema potrebe da Ga ja ponizavam ,J.s to rade
 
On se sam unizio ,nema potrebe da Ga ja ponizavam ,J.s to rade
Onda ispada da mu js, pomažu nekako, jer je to cilj, uniziti se.
Ili je cilj uzrasti?

Svako se sam unižava i svako sam može suprotno da uradi.
Ljudima ne treba primer unižavanja. To već odlično rade i bez ičije pomoći.

- - - - - - - - - -

Ako ćemo učiti kako da se ponižavamo, Isus nam nikako ne treba.
Možemo da gledamo Parove, Farme i slična sr.nja.
 
Prorokovanje = programiranje

Onomad pričate kako su Otac, Sin i Sveti Duh jedno, oduvek i zauvek.
Dakle jednu volju imaju.

Odakle bi onda Sin trebao da se ponizi da bi poslušao Očevu volju?
I kako bi Očeva volja moglo biti to što se Isusu desilo? To ne bi mogao
Bog biti nikako.

Bez obzira da li je Isus nekakav superposeban Sin ili je onako, kako i sam
tvrdi Sin Božiji jednako kao i ti i svi mi, Bog za ljude nikakav proram nije
pisao, niti bilo kakvu sudbinu krojio, nego nam je slobodnu volju dao.
Ali nama slobodna volja nije dostupna, jer smo pospali i programima
vođeni. Čak ne možemo te programe da vidimo.

To što je Isus uradio kada je program sagledao, sledeći je korak. I do toga
nam je daleko. Prvo da uočimo program, programera...

Kao što rekoh ne znaš ništa o Hristologiji i učenju o Bogočoveku zato ništa i ne razumeš.
 
Što ja volim romantične priče.:zaljubljena: Divno

Jedino ne mogu da se složim oko loših ''znakova na putu''.
Na osnovu mog iskustva, potisnuta nesigurnost ili negativno uverenje, privuku negativnu
poruku. To nije razlog da odustanem od puta kojim sam krenula, već da nešto u sebi
rešim, odnosno, da vidim šta me to sprečava.

Onda ispada da mu js, pomažu nekako, jer je to cilj, uniziti se.
Ili je cilj uzrasti?

Svako se sam unižava i svako sam može suprotno da uradi.
Ljudima ne treba primer unižavanja. To već odlično rade i bez ičije pomoći.

- - - - - - - - - -

Ako ćemo učiti kako da se ponižavamo, Isus nam nikako ne treba.
Možemo da gledamo Parove, Farme i slična sr.nja.
:cepanje:

- - - - - - - - - -

:rotf:pa nema potrebe da se On unizava i ponizava vise ,nazovi kako to zelis ,On je svoju misiju na zemlji zavrsio,..

- - - - - - - - - -

A sto se tice farme i ostalih njesra ,pre bih rekao da ce nas to vise zablazniti i navesti i nauciti da osudjujemo sto vise ,ono je po meni takmicenje u osudjivanju i sablaznjavanju ..
 
A sto se tice farme i ostalih njesra ,pre bih rekao da ce nas to vise zablazniti i navesti i nauciti da osudjujemo sto vise ,ono je po meni takmicenje u osudjivanju i sablaznjavanju ..

Ti se sablažnjavaš i osuđuješ, a oni se ponižavaju.

- - - - - - - - - -

Da kazem da sam sam krojio svoj zivot, ne mogu,

a da me je ipak dobro sluzila sudbina ili neki djavolak to mogu.

Tako da je moj konacan odgovor, verujem.

E pa tako. Kad mi se sviđa verujem, a kad mi se ne sviđa onda ne verujem.
 
Ja to i ne gledam da se sablaznjavam ,toliko malouman nisam ,i to jeste za svaku osudu ,pravednu osudu sto se to dopusta...a kada sudite ,sudite pravim sudom ,sta treba da cutimo i da dopustamo da zlo (Sodoma i Gomora )nadvladaju?


Ako zelis da pricas o hriscanstvu ,onda moras nauciti osnove toga da bi mogla da ulazis u neku normalnu diskusiju
 

Back
Top