VERA...ŠTA JE TO...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
I na kraju mislim da je nekako apsurdno da se može spoznati bog i Isus bez prethodne spoznaje samog sebe.Možemo li da pričamo o takvim stvarima u kontekstu vere i verovanja...

Da tačno. Ako čovjek ne shvati ko je on sam, kako može vjerovati u Boga? To je biblijsko učenje koje se u potpunosti slaže sa svim što si naveo.

Ne bih elaborirao procese koji se dešavaju u čovjeku a o kojima si pričao, jer niti sam stručan, niti imam šta tu da dodam ili oduzmem, ali - nakon što čovjek konačno spozna ko je (tj. kakav je i šta je i ko je) - onda njegov život prirodno može biti i doveden u situaciju da upozna Boga ili ga odbaci.

Bez takvog pominja sebe, vjerovanje u Boga je obično zanesenjaštvo ili šarlatanizam, ili sektašenje i ispiranje mozga.
Sa druge strane, nevjerovanje i odbacivanje Boga, bez prethodnog odgovora o ličnoj samospoznaji je ravno gluposti koja je karakteristična za nezrelog čovjeka koji živi po inerciji i nagonima bez razuma.

Samo osvješćen čovjek može donijeti odluku da li je Bog zaista Bog, ili Boga prosto treba obaciti i reći ja to neću i ne mogu da vjerujem jer imam druge odgovore.

To je maksimalno pošteno i samo-odgovorno - što je jedna od osnovnih osobina zrelog čovjeka - da bude odgovoran za ono što radi, i da preuzme posledice svojih postupaka!

Prava vjera u Boga je nastaje kao isključiva lična potreba za spasenjem, ili pomoći da se sve ono o čemu si pisao a i još mnogo mnogo čega drugog - nadvlada u našim životima - a za to je potrebno nešto mnogo, mnogo više od ljudskih sposobnosti.

Ostale "vjere" koje dolaze od "znanja", "tradicije", "vjere po rođenju", "pripadanje crkvi" itd itd - nemaju nikakve veze sa vjerom u Boga.

A na kraju krajeva - i sve da čovjek živi idealno - šta to vrijedi kad mu je kraj u grobu i smrti???.

Smrt je najveća glupost koja se dešava čovjeku i koja zasjenjuje sve ono drugo što je imao u životu (a vrlo malo je ljudi koji, bez obzira na filozofsko-religijsko razmišljanje) ima ispunjen, srećan i savršen život - mnogo je više svega onog drugog u ljudskom iskustvu.

Bog je jedino rješenje za smrt - a i da je samo to u pitanju, za mene je dovoljno da vjerujem u Njega - pošto me sve ostale teorije, učenja i vjerovanja nisu ubjedili da imaju jasnu vlast nad smrću i grobom koju može da shvati i malo dijete a ne samo "mislioci" i oni koji su specijalno nadareni.

Jevanđelje može da razumije svako od najveće budale, do najmudrijeg čovjeka - i da svjesno donese odluku da li hoće ili neće da u to vjeruje.
 
Poslednja izmena:
Ne.Nikako ne želim osporavati tvoje takvo mišljenje.A što se mene tiče ja sve to doživljavam na neke druge načine.I kada sam već ovde pokušaću da ovu temu rasteretim biblijskih pitanja i da na njoj ako je moguće diskutujemo iznošenjem svog mišljenja o veri i načinu spoznaje boga ili nečeg drugog svejedno.A za početak ću izneti ono šta je meni zanimljivo u vezi sa verom i spoznajom boga ali i čovekovom spoznajom samog sebe.

Kada se govori o veri i verovanju o spoznavanju boga i tome sličnom,nisam do sada primetio da se je bilo ko izjasnio kako i na koji način spoznaje boga verujući u njega.U vezi sa tim opet ću malo pisati o onom JA u nama a u kontekstu sa verom i spoznajom boga.To JA u čoveku samog čoveka poistovečuje sa mnogim stvarima a da čovek toga nije ni svestan.To JA u nama kako nekada reče i Anštajn u suštini nam daje osečaj identiteta ali u ogromnoj meri iluzornog osećaja da jesmo ono što mislimo da jesno.To naše JA ili ti EGO u nama kao neka vrsta optičke iluzije svesti, formira se postepeno još u onom dobu kada smo bebe pa mala deca i tako redom.
Pod onim JA svako od nas podrazueva i veruje da je to ono što jesmo.Malo ali mnogo malo njih ni ne pomišlja da preispita da li je ono JA u nama, stvarno ono što mi mislimo da jeste.Kada smo mala deca mi nemamo ono naše JA.Vremenom procesom poistovečivanja kao mala deca jednostavno se poistovetimo sa našim imenom.I tu počinje stalni proces poistovečivanja onog našeg JA sa mnogim stvarima a da mi toga nismo ni svesni jer nemamo aktivnu i budnu svest o sebi.Nakon poistovečivanja našeg JA sa našim imenom kao mala deca poistovećujemo sa sa stvarima-igračkama.

Poznato je koliki značaj imaju igračke kod male dece.Ako malom detetu oduzmete omiljenu igračku ono to neće doživeti kao oduzimanje igračke već će smatrati da mu se oduzima deo od njegovog JA koje se je poistovetilo i sa tom igračkom.Poznato je da mala deca brzo zanemare jednu igračku poistovečivanjem sa nekom drugom igračkom.Ta i takva poistovečivanja postaju jedan kontinuinirani proces koji traje veoma dugo.Kasnije se ono JA u nama poistovečuje sa drugim stvarima a izmedju ostalog i sa nekim zanimanjem,nekom nacionalnoćšu ili religijom.Uprošćeno kazano,ono JA u nama poistovečujući se i sa nekim ličnostima ili ti nekim odlikama tih ličnosti formira nam iluziju da mislimo da jesmo ono što najamanje zapravo jesmo.Kada bi iz onog našeg JA uklonili sve ono sa čim smo se poistovetili, shvatili bi smo da u tom našem JA najmanje ima nas samih i naše svesti o nama.I sve dok onom našem JA dopuštamo da se poistovečuje sa raznim stvarima a da toga nismo svesni,svodimo sebe na nivo nekog biološkog robota koji samo prima informacije.Suština priče je u tome da treba spoznati sebe, prepoznajući svest o sebi pokrečući je iz neke duboke učmalosti.Bez probudjene svesti o sebi samima i dalje ćemo biti ona iluzija koju u nama uvek održava EGO u nama.Iz takvog nekog stanja stvari nije teško zaključiti da EGO u svakom od nas odredjuje da li ćemo biti vernici poistovećujući se sa verom i verovanjem.I opet uproščeno,kod mnogih od nas iluzija našeg ega poistovečivanjem sa iluzijom o bogu stvara vernika. I da se vratim na početak priče.Čovek se prvo poistoveti sa svojim imenom,kasnije sa stvarima a kasnije sa nekim metafizičkim kategorijama.Malo dete nema svest o sebi njegovo JA je njegovo ime.A kasnije kada se da kažem pojavi svest, ona kod mnogih ostane neaktivna ostavljajući mnoge u uverenju da su ono što im naznačuje ono JA ili ti EGO.I sve dok svest u bilo kome od nas biva nekako uspavana ono JA u nama onaj EGO kao trojstvo,hraniće nas iluzijom da smo ono sa čim se je ono JA u nama poistovetilo bez namere da to promeni.A u tom smislu nije neuobičajeno da ponekad zalazimo u krizu identiteta a što biva posledica poistovečivanja onog JA u nama i sa onim stvarima sa kojima JA u nama nije trebalo da se identifikuje u smislu poistovečivanja.Umjeće nedopuštanja našem JA da se identifikuje sa bilo čim a da mi toga nismo svesni osnovni je korak ka mogučnosti spoznavanja samnog sebe.A nakon toga se treba odreći mnogih poistovečenosti sa kojima nas je poistovetilo naše JA kako ne bismo bili samo gomila positovečenosti,
gomila nekih etiketa kojima su nas drugi etiketirali.
To je proces spoznavanja samog sebe u kojem sebe posmatramo kao kada posmatramo nekog drugog.I tek onda kada koliko toliko spoznamo sebe možemo govoriti o mogučnosti spoznaje nekih drugih ideja i metafizičkih kategorija.
I na kraju mislim da je nekako apsurdno da se može spoznati bog i Isus bez prethodne spoznaje samog sebe.Možemo li da pričamo o takvim stvarima u kontekstu vere i verovanja...
Citiram sve (bez mačka) a neću ništa naglašavati pošto je sve u jednom duhu.

Poistovjećivanje? Poistovjećivanje sa nekim ili nečim, još od malena, poistovjećivanje sa tuđim znanjima? Može se i drugačije gledati na to.

Za mene nema poistovjećivanja. Čak ni kod djece. Dijete, još od malena, ima svoju misao (ego) koja je drugačija od svih drugih, bez obzira što je u samoj prirodi čovjekovog života da do saznanja dolazi prvenstveno na tuđim zanjima i iskustvima. To jednostavno ne može drugačije. E, sad, svakom čovjeku ništa ne znače ničija tuđa znanja ukoliko se lično ne ubijedi u njihovu istinitost, ako ih lično ne doživi. Lično iskustvo, što podrazumijeva sva znanja do kojih čovjek dođe u svom životu, pa i ona koja je stekao vlastitom zaslugom, je najvažnije. Svakako, ovdje se lako može biti i u zabludi. No, život je takav. Ali, svakome se daju znakovi pored puta. No, svi ih ne uočavaju.

Ateisti su skloni verovati da se vernici poistovjećuju sa tamo nekim imaginarnim iliti izmišljnim Bogom i da su mnogima glavu napunile čikice u mancijama radi sticanja koristi. E, pa, nije tako. Ne može niko natjerati nikoga da vjeruje u nešto nepostojeće, imaginarno ukoliko se to Imaginarno lično ne doživi. Svaki istinski vernik ima to lično iskustvo i bez tog iskustva džaba bi bila sva svetska verska i religiozna literatura. Tek posle tog ličnog događanja Boga vernik počinje da se upoznaje sa verskom literaturom, kako bi se upoznao sa iskustvima drugih. Formalni vernik tj. pripadnik neke religije samo na papiru, zato što su mu preci njoj pripadali, nije istinski vernik. Istinski vernik mora živjeti život baziran na saznanjima o Bogu, a do kojih se došlo, da opet ponovim, ličnim iskustvom, ali i iskustvom mnogih predhodnika.

Inače, manje više svaki čovjek doživi jednom u životu lično otkrovenje. Kako mi se čini, za tebe je to otkrovenje saznanje o navodnoj poistvećenosti čovjeka, koja datira, po tebi, od najranije mladosti.
 
Poslednja izmena:
Оригинал поставио eremita
Јао, ма не, ниси добро разумео.


Арханђели у хришћанству


У спису „О небеској јерархији“,Дионизија Аеропагита каже да се сва бестелесна бића могу се сврстати у тзв. „небеску јерархију“ у следећој хијерархији, а свака у три лика:

  • виша: серафими, херувими, престоли;
  • средња: господства, силе, власти;
  • нижа: начела, арханђели, анђели.
Eremita, uz dužno poštovanje crkvenih otaca i navedenog dionizija, ja ipak u Biblji ne mogu da pronađem ovo što on tvrdi. I što je najčudnije od svih, prosto mi nije jasna sama ova hijerarhija jer kako je moguće da neko iz "nižih" redova anđela kao što ovdje navodiš da arhanđeli spadaju u iste - može biti ZAPOVJEDNIK ANĐELIMA?

Takođe, ako su arhanđeli (anđeoski zapovjednici) niži od ostalih anđela, kako je moguće da gavrilo ističe da nema nikoga na nebu i na zemlji ko bi se junački mogao boriti sa djavolom osim "mihaila, kneza vašega?" Ne bi li to, prema ovoj listi mogli raditi mnogo bolje heruvimi, koji su moćnji po ovome od arhanđela.

Biblija ne poznaje nijednog od navedenih anđela osim Gavrila, koji je Heruvim a ne arhandjel.

A takodje, nijednom jedinom andjelu u Bibliji nije nikada data titula arhandjel. Ovu titulu ima samo Mihailo, princ ili "onaj koji je suvereni gospodar".

Ako u Bibliji (a ne u spisima crkvenih otaca) ima neka druga titula koja je ravna ili veća od ove koju Mihailo ima - ja sam spreman odmah da prihvatim da sam u zabludi!


Анђели су створени пре ичега другог, а сами нису ничега створитељи. Анђели су по природи божански духови, другостепене светлости, невештаствени пламен огњени, хитропокретни умови. Они су словесни, самовласни (имају слободну вољу да сами одлучују), по благодати Божијој су бесмртни, троми су на зло али не и сасвим непокретни. Разликују се по слави, достојанству и служби.
Анђели су створени вишим од људи (Пс 8, 6) и немају тела ни телесних страсти. Телесно нису ограничени, не попримају облик по законима света, нису спутани тварју и тварним предметима, нису подложни земаљским законима времена и простора, али јесу просторно и временски ограничени, јер им је потребно кретање и време (иако кратко) да са једног места дођу на друго. Називају се бестелесним, јер немају тело као људи, односно имају танана "ваздушаста" (етерна) тела. Називају се невештаственим (нетварним) пошто је њихова природа много истанчанија од грубог човечјег тела и сродна је човечијој души. Људима се јављају увек у обличју својих тела, мада, како говори Јован Дамаскин не онакви какви јесу, у пуном и застрашујућем блештавилу, већ у људима прилагођеном сјају, а такође могу попримити облик какав Бог зажели од њих, нпр. човека, облака или огњеног/светлоносног стуба. Они људе заступају код Бога, молећи се за људе и уз људе, те људима доносе Божије дарове. Димитрије Ростовски каже да су „анђели створени по образу и подобију Божијем" као што је касније створен човек.http://sr.wikipedia.org/wiki/Анђео#_note-2


Само највиши чин прима светлост и познање од самог Бога, а сви нижи чинови се просвећују и примају тајне од виших чинова. Они за светлошћу и познањем Божјим чезну, па Бог човеку открива своје тајне преко њих, не зато што су му они неопходни, већ зато што у то "анђели желе завирити" (1. Пт 1, 12). Не треба им ни језик ни слух, него без изговорене речи предају један другоме властите мисли и одлуке. Они увек чине само једно: служе Богу и његовој творевини.
Они се сви заједно називају анђелима (весницима), зато што сви служећи Богу учествују у људском спасењу; мада то није њихова једина служба. Серафими се као највиши и Богу најближи чин називају арханђелима (тј. "наданђелима"). Има седам арханђела.

Heruvim.jpg
Херувим

Presto.jpg
Престоли, трећи анђелски чин

Serafim.jpg

Серафим
 
Poslednja izmena:
Da tačno. Ako čovjek ne shvati ko je on sam, kako može vjerovati u Boga? To je biblijsko učenje koje se u potpunosti slaže sa svim što si naveo.
Ne bih elaborirao procese koji se dešavaju u čovjeku a o kojima si pričao, jer niti sam stručan, niti imam šta tu da dodam ili oduzmem, ali - nakon što čovjek konačno spozna ko je (tj. kakav je i šta je i ko je) - onda njegov život prirodno može biti i doveden u situaciju da upozna Boga ili ga odbaci.Bez takvog pominja sebe, vjerovanje u Boga je obično zanesenjaštvo ili šarlatanizam, ili sektašenje i ispiranje mozga.
Sa druge strane, nevjerovanje i odbacivanje Boga, bez prethodnog odgovora o ličnoj samospoznaji je ravno gluposti koja je karakteristična za nezrelog čovjeka koji živi po inerciji i nagonima bez razuma.Samo osvješćen čovjek može donijeti odluku da li je Bog zaista Bog, ili Boga prosto treba obaciti i reći ja to neću i ne mogu da vjerujem jer imam druge odgovore.To je maksimalno pošteno i samo-odgovorno - što je jedna od osnovnih osobina zrelog čovjeka - da bude odgovoran za ono što radi, i da preuzme posledice svojih postupaka!Prava vjera u Boga je nastaje kao isključiva lična potreba za spasenjem, ili pomoći da se sve ono o čemu si pisao a i još mnogo mnogo čega drugog - nadvlada u našim životima - a za to je potrebno nešto mnogo, mnogo više od ljudskih sposobnosti.Ostale "vjere" koje dolaze od "znanja", "tradicije", "vjere po rođenju", "pripadanje crkvi" itd itd - nemaju nikakve veze sa vjerom u Boga.A na kraju krajeva - i sve da čovjek živi idealno - šta to vrijedi kad mu je kraj u grobu i smrti???.
Smrt je najveća glupost koja se dešava čovjeku i koja zasjenjuje sve ono drugo što je imao u životu (a vrlo malo je ljudi koji, bez obzira na filozofsko-religijsko razmišljanje) ima ispunjen, srećan i savršen život - mnogo je više svega onog drugog u ljudskom iskustvu.
Bog je jedino rješenje za smrt - a i da je samo to u pitanju, za mene je dovoljno da vjerujem u Njega - pošto me sve ostale teorije, učenja i vjerovanja nisu ubjedili da imaju jasnu vlast nad smrću i grobom koju može da shvati i malo dijete a ne samo "mislioci" i oni koji su specijalno nadareni.Jevanđelje može da razumije svako od najveće budale, do najmudrijeg čovjeka - i da svjesno donese odluku da li hoće ili neće da u to vjeruje.

Čovekovo ''shvatanje'' samog sebe svodi se na ono što mu je kao shvaćeno serviralo ono JA u njemu ili ti njegov EGO.U tome je osnovni problem priče koju pričam.Ne možeš ni ti ni ja ni bilo ko SHVATITI sebe.Čovek mora spoznati sebe.A te dve stvari nisu jedno te isto.
Mislim da je veliki problem kod velikog broja ljudi to što o sebi shvate upravo ono što im nameće njihovo JA.A kao drugi problem se pojavljuje to što većina ljudi želi ono šta smatraju da im nedostaje pa tako požele da nakon svega imaju i večni život.I upravo to ih sputava u mogučnosti da shvate da taj večni život nije ono što postoji negde tamo jer je
je život samo ono što živimo sada i ovde.Kada kažeš ono da je bog jedino rešenje za smrt,nameće mi se neki zaključak da si previše opterečenen smrću i umiranjem te da je to
suštinski razlog tvog verovanja u boga.Čovek ne treba da traži rešenje za smrt već da prihvatajući život osmišljava sebe u njemu.Ne bih se složio sa tobom da Jevandjelja može da razume svako.U jevandjelja ili ti bibliju,svako može da veruje a razumevanje biblije je nešta drugo.
felix.gif
 
Za mene nema poistovjećivanja. Čak ni kod djece. Dijete, još od malena, ima svoju misao (ego) koja je drugačija od svih drugih, bez obzira što je u samoj prirodi čovjekovog života da do saznanja dolazi prvenstveno na tuđim zanjima i iskustvima. To jednostavno ne može drugačije. E, sad, svakom čovjeku ništa ne znače ničija tuđa znanja ukoliko se lično ne ubijedi u njihovu istinitost, ako ih lično ne doživi. Lično iskustvo, što podrazumijeva sva znanja do kojih čovjek dođe u svom životu, pa i ona koja je stekao vlastitom zaslugom, je najvažnije. Svakako, ovdje se lako može biti i u zabludi. No, život je takav. Ali, svakome se daju znakovi pored puta. No, svi ih ne uočavaju.

Pokušaj da shvatiš da MISAO nije ono što je EGO.To jedno sa drugim nema blage veze.Nešto si tu pobrkao.Čovekov EGO ne može da se positoveti sa onim što je jedna od mnogih misli čovekovih.Misao iznikne u trenutku i istom tom trenutku nestane.Mala beba malo dete nema svoju misao nema svest o sebi,nema svog ega.EGO se formira vremenom kroz proces identifikacije sa nečim i poistovečivanjem sa nečim.Razmisli sada o ovom pitanju. Da li će malo dete sa nekoliko godina kazati ....JA SAM ŽEDAN ILI GLADAN...Neće ristobe.Malo dete će kazati ...svoje ime ili nadimak pa onda dodati ono žedan ili gladan.Prosto, dete Miki (moj unuk inače) nikada nije rekao Ja sam žedan već MIKI je žedan.A tako čine sva apsolutno sva deca u tom uzrastu.A to ristobe znači da se ta deca poistovećuju sa svojim imenom a ne sa svojim JA.O tome bih mogao da pišem stvarno mnogo ali nema potrebe.Ako to možeš da shvatiš dobro je a ako ne možeš ti ostani u tvom uverenju da ja pišem gluposti.A što se tiče znakova pored puta na mom putu ih nisam primetio.
felix.gif
 
Danas je vrlo lako prevariti ljude s dokazima o paranormalnim pojavama pomoću suvremenih programa – objasnio je Symonds.

слажем се са Symonds-ом

али рецимо у оно шта сам се ја уверио то је ово
lazarfu1.jpg
Ali oni drugi stručnjaci su rekli da nema nikakvih tragova neke obrade.A neki rekoše da to treba veoma detaljno istražiti.Ja nemam pojma šta bih o tom mogao da mislim a da pri tom budem siguran u svoje mišljenje.A šta je bre ono sa onim drvetom...Imaš li ikakav podatak o tome.Pa onako nešta mogu i ja da izrezbarim i ti i bilo ko...
a sta je ovo sale?
neka anomalija na drvetu,cini mi se...:think:

Očito je da nam sale duguje neko objašnjenje.
felix.gif
 
a sta je ovo sale?
neka anomalija na drvetu,cini mi se...:think:

па сад како ко гледа на то, човек може да види и оно што жели.
мени личи на профил човека..
рецимо у Саборној Цркви у Новом Саду на своду има чудна слика коју сам лично сликао али не могу да пребацим са телефона на компјутер.
 
Interesantno, gde se nalazi ovaj panj ili sta vec?

то је село Врбовац код Блаца
било је то и у новинама, ако нађем поставићу сајт, међутим ја сам тамо био и видео својим очима и пипнуо рукама, а како сведоци (мештане које сам питао) причају није било никакве шансе да је неко имао времена (да резбарију) подметне као чудо.
нисам неки стручњак за такве ствари, а уколико је неко то резбарио тај је зајебо струку, тако савршено делује да би могао слободно у Париз да оде и да згрће дебелу лову.
 
то је село Врбовац код Блаца
било је то и у новинама, ако нађем поставићу сајт, међутим ја сам тамо био и видео својим очима и пипнуо рукама, а како сведоци (мештане које сам питао) причају није било никакве шансе да је неко имао времена (да резбарију) подметне као чудо.
нисам неки стручњак за такве ствари, а уколико је неко то резбарио тај је зајебо струку, тако савршено делује да би могао слободно у Париз да оде и да згрће дебелу лову.

Ok.sve je moguce
 
то је село Врбовац код Блаца
било је то и у новинама, ако нађем поставићу сајт, међутим ја сам тамо био и видео својим очима и пипнуо рукама, а како сведоци (мештане које сам питао) причају није било никакве шансе да је неко имао времена (да резбарију) подметне као чудо.
нисам неки стручњак за такве ствари, а уколико је неко то резбарио тај је зајебо струку, тако савршено делује да би могао слободно у Париз да оде и да згрће дебелу лову.

Pronadjoh gomilu koje kakvih čuda u vezi sa drvetom.Evo kako je čudno prikazan Isus...
belikamentf9.jpg


A u vezi sa onim panjem iz sela Vrbovca kod Blaca meštani veruju da je to lik Kneza Lazara...
felix.gif
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top