VERA...ŠTA JE TO...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nešto nijesam siguran da empatija može funkcionisati tako hladna, potpuno lišena simpatije. Isto tako nijesam siguran da altruizam ne može biti osnov morala. Po mom mišljenju moral je upravo evoluirao iz altruizma, jer i mnoge životinje imaju sklonost ka njemu.

Moral nije evoluirao iz alturizma nego iz pravilnog odnosa alturizma i egoizma.A evoluirao je iz interakcije pojedinaca u intradrustvene i medjudrustvene interakcije.Mogu reci da osnova za razvoj moralnoga drustvenoga uredjenja je proistekla iz htjenja ljudi da stvori drustvo u kome ce cirkulisati sto vece kolicine prijatnih emocija.
 
Poslednja izmena:
Nit sam negde definisala moral, niti empatiju. Interesovalo me je šta drugi misle – šta su temelji morala, a ne šta je moral. O temeljima morala pisali su mnogi filozofi i psiholozi. Nije to nikakva naročita misterija: moral polazi od pojma dobra, ali je problem što etika sadrži mnoge teorije upravo o tome šta je ispravno,tj. dobro u odnosu opšte-pojedinačno.
Zašto nije dobro ubiti, ukrasti, izdati ...? Da li (moralna, zakonska) osuda, npr, ubistva znači da ubistvo nije društveno prihvatljivo zbog toga što niko nije vlasnik tuđeg života pa ne može da ga oduzima, odnosno da je svačiji život vredan ... što dalje ide ka suštini po kojoj je dobrobit svakog pojedinca = poštovanje njegovog života = ljubav prema čoveku i životu uopšte.
Zašto nije moralno (mada ne i kažnjivo) urlati od smeha na sahrani? – Zato što nije društveno prihvatljivo ne poštovati tuđu žalost, tj. ne razumeti je. Nerazumevanje emocija je defekt. U psihologiji bi se takvi ljudi nazvali "emotivno neinteligentni", bez obzira da li imaju visoki koeficijent personalne inteligencije. Koren emocionalne inteligencije leži u prepoznavanju osećanja u trenutku kada se ono ispoljava. Čovek koji ume da prepozna sopstvenu emociju, može prepoznati i tuđu - i to se zove interpersonalna inteligencija. A kada uspe da se saživi sa tuđim emocijama, znači da ima sposobnost empatije. Kada čovek uopšte nema tu sposobnost, smatra se sociopatom. Empatija je vezana za rad jedne žlezde, amigdale. Mnogi počinioci najstrašnijih zločina su sociopate. Dakle, kada govorimo o ljudima sa deficitom razumevanja emocija, govorimo o potencijalnim počiniocima nemoralnih dela.

Šta mislite, zašto su tragedije bile toliko važne u antičkoj Grčkoj? Bile su tako koncipirane da se publika saživljavala sa junacima drame i doživljavala sopstveno pročišćenje (katarzu), i na taj način – svesno i nesvesno – izvlačila i moralnu pouku: zašto nije dobro živeti u incestu, zašto nije dobro biti kukavica, izdajnik, pohlepan, vlastoljubiv ... naravno, u skladu sa ondašnjim i tamošnjim etičkim kodeksima. Empatija kroz umetnički doživljaj ujedno je bila i put da se čovek nauči pravilima i pomisli: eto šta će mi se dogoditi (kao što se dogodilo i akteru tragedije) ako budem činio to i to – bogovi će me kazniti, biću proklet, umreću nečasno.

Nisam htela da parafraziram Wiki, ali sam u međuvremenu malo istraživala.
Evo šta kaže Danijel Goleman u svojoj knjizi Emocionalna inteligencija:
Motorna mimikrija – radni termin za reč empatija – je izraz koji je prvi upotrebio E.B. Tičner, američki psiholog. Ovaj smisao se pomalo razlikuje od originalnog prevoda grčke reči emphateia na engleski, što bi značilo uživljavati se, termin koji su provobitno upotrebljavali filozofi i estetičari da bi označili sposobnost da se uoči subjektivno iskustvo druge osobe.
Saosećati sa drugim znači brinuti.
Empatičko ponašanje predstavlja deo moralnosti, pošto moralne dileme uključuju i moguće žrtvovanje .........
Zatim:
Ova moralna pitanja postavio je istraživač Martin Hofman koji se bavio empatijom i tvrdio da korene moralnosti treba tražiti u empatiji jer predstavlja vrstu saučestvovanja sa mogućim žrtvama – nekim ko pati, ko je u opasnosti ili nevolji – te stoga učestvovanje u njihovoj nevolji obevezuje ljude da reaguju i pomognu. Pored očigledne veze između empatije i altruizma u međuljudskim kontaktima, Hofman pretpostavlja da ista veština empatičkog osećanja navodi ljude da slede određene moralne principe.

Eto, moja malenkost, sticajem okolnosti, misli isto što i Hofman.
 
Da li je dobro ukrasti i izdati ovisi od niza uvjeta.Nekada je ukrasti i izdati dobro a nekada ne.

Borac za prava zivotinja je napisao:Čovek koji ume da prepozna sopstvenu emociju, može prepoznati i tuđu - i to se zove interpersonalna inteligencija kraj citata
Potreban uslov da covjek prepozna tudju emociju je da prepoznaje sopstvene,ali to nije dovoljan uslov tako da ova tvrdnja nije tacna.

Goleman je napisao:Empatičko ponašanje predstavlja deo moralnosti, pošto moralne dileme uključuju i moguće žrtvovanje kraj citata.
Ovo bi moglo da bude tacno ali empaticko ponasanje nije temelj moralnosti.Osim toga ovo je prilicno apstraktna tvrdnja Koja svoju apstrakciju razvija iz apstraktnosti pojma dio morala.

Borac za prava zivotinja je napisao:Ova moralna pitanja postavio je istraživač Martin Hofman koji se bavio empatijom i tvrdio da korene moralnosti treba tražiti u empatiji jer predstavlja vrstu saučestvovanja sa mogućim žrtvama – nekim ko pati, ko je u opasnosti ili nevolji – te stoga učestvovanje u njihovoj nevolji obevezuje ljude da reaguju i pomognu.

Ovo bi moglo biti tacno i to je validna pretpostavka, ali razlika je reci da u empatiji bi mogli da budu korjeni morala i da je empatija korjen morala.
primjer paradoksa:
U buretu se nalazi osnova drustva, covjek.Bure je osnova drustva.
 
Poslednja izmena:
empatija je laz ako upremo prstom u osobu i to izjavimo kao njenu paradigmu
empatija je takodje laz ako se neko dici njome
empatija je vrhunska laz ako se na njoj gradi potiskivanje sustine onoga sta jesmo
empatija je pre svega emocionalna osobina i osoba koja je poseduje totalno je neprepoznatljiva okolini po tome
 
empatija je laz ako upremo prstom u osobu i to izjavimo kao njenu paradigmu
empatija je takodje laz ako se neko dici njome
empatija je vrhunska laz ako se na njoj gradi potiskivanje sustine onoga sta jesmo
empatija je pre svega emocionalna osobina i osoba koja je poseduje totalno je neprepoznatljiva okolini po tome

Ovakvi stavovi bi osudili bilo kakav rad covjeka na sopstvenoj emocionalnoj naobrazbi.
Jer covjek barem u pocetku mora razvijati empatiju tako da se dici njome jer ako se ne dici nece htjeti niti da je razvija.Covjek u pocetku mora svjesno potiskivati sustinu koja je kocila empatiju jer svjest mora da bude ukljucena u proces ucenja. Ako se empatrija ne bi pokazivala kao paradigma onda se ne bi mogla istaknuti niti postati predmet proucavanja.
 
Poslednja izmena:
Ovakvi stavovi bi osudili bilo kakav rad covjeka na sopstvenoj emocionalnoj naobrazbi.
Jer covjek barem u pocetku mora razvijati empatiju tako da se dici njome jer ako se ne dici nece htjeti niti da je razvija, te ako svjesno potiskuje sustinu koja je kocila empatiju. Ako se empatrija ne bi pokazivala kao paradigma onda se ne bi mogla istaknuti niti postati predmet proucavanja.

cim pocnes da konstruktivno radis na svojoj emocionalnoj naobrazbi gubis ono iskonsko u sebi od boga ti dato i postajes sopstveni antonim
svaki urodjeni humanisticki princip ljudskog bica kad pocne da se naucno proucava postaje kontraproduktivan, jer se onda njegova simbologija koristi za ciljeve koji nemaju veze sa humanizmom
 
Zašto bi dobro kao osnovna i najveća moralna vrednost moralo da bude deo mudrosti...
Čovek ispunjen dobrim samim po sebi i to u smislu one unutrašnje dobrote ne mora da bude mudar.

A prvi kamen temeljac morala je upravo to. To dobro samo po sebi. A to i takvo dobro podrazmeva ljubav ali ne i obrnuto.

Gde nam ode borčica....a i vragolanka...:think:

"добро" диктира време а мудрост је вечна
 
odgovor marlonu:
Strucnjaci iz psihologije sigurno se ne bi slozili sa takvim stavom jer kada bi, psihologija, etika i mnoge naucne discipline ne bi ni postojale.
Ako sam dobro razumio sa zadnjom recenicom ste htjeli reci da sve ono sto se kriticki razmatra postaje nakon toga dogma pa ako se i sam kriticizam razmatra kriticki na kraju postace dogma.
Osnovna ideja kritickoga misljenja nije da stvori uvjete za dogmu nego da razmotri i precizno izlozi uslove u kojima dogma postaje kriticka.
 
Poslednja izmena:
odgovor marlonu:
Strucnjaci iz psihologije sigurno se ne bi slozili sa takvim stavom jer kada bi, psihologija, etika i mnoge naucne discipline ne bi ni postojale.
Ako sam dobro razumio sa zadnjom recenicom ste htjeli reci da sve ono sto se kriticki razmatra postaje nakon toga dogma pa ako se i sam kriticizam razmatra kriticki na kraju postace dogma.
Osnovna ideja kritickoga misljenja nije da stvori uvjete za dogmu nego da razmotri i precizno izlozi uslove u kojima dogma postaje kriticka.

za mene ne postoje dogme... dogme postoje da bi bile srusene
ko je javna figura u srbiji koja je puna empatije za druge? natasa kandic, vuk bojovic, boris tadic, ceca ili jeca sto nose pomoc u kraljevo i nadmecu se po stampi koja je dala vise? ili rebraca mozda? da nije slucajno kusturica? ili novi patrijarh i njegova ekipa koji spletkare u najgorem makijavelistickom maniru sa vlascu ko german sto je radio...
ne postoje...ja znam samo jednu figuru... artemija koji je pomagao od crkvenih priloga ljude koji nisu imali krov nad glavom koji nisu imali hleba da jedu pa je dosao na tapet "humanosti" ovih iz centrale bg. a i ne bi znao da nisam cuo od ljudi iz juzne srbije koji se kunu tog coveka i da nije crkveni sluzbenik...
ja nisam psiholog a ni filozof i govorim ono sto osecam i mislim. a zivot me naucio da verujem u svoje principe pa nek se jung from frojd ili ne znam ko okrece u grobu zbog toga :lol:
 
Pratim dosta tema, ali se rijetko uključujem. Ovdje osjećam potrebu za to.

Ti i Jerihonac posmatrate pojave iz jedne dimenzije. Borka bar iz dvije, a možda i nekoliko još. Ona mnogo obuhvatnije sagledava i poznaje stvarnost od vas dvoje. Postoje altruisti i moralisti koji to nisu iz lične koristi i sebičnosti, bez obzira kako vi htjeli da ih svedete na to.

Kada smo pričali o altruizmu i empatiji, pričali smo malo o opštem značenju tih pojmova a malo više o tome gde je njihovo mesto u svakodnevnom ovozemaljskom životu.

A što se tiče gledanja iz jedne dimenzije hajde da kažem ovako. Sklon sam da mislim da je altruizam u suštini stvari manifestacija čistog egoizma. Naravno od tebe ne očekujem da to shvatiš. A ako budeš pitao, zašto mislim tako, rado ću ti objasniti. I imaj u vidu da ovo nema veze ni sa bogom ni sa verom niti sa onim tvojim ''trigerom''.


Koliko si ti reputaciono moćnija od moje malenkosti, toliko je Borka moćnija od tvoje malenkosti. ;) I Boga ti, ko ti nabi toliku reputaciju? Šta si ti? Akademski escajg? Pa, meni djeluješ baš prosječno. Prosječnije od kolege ti koji te podržava od reči do reči. :mrgreen:

Ako češ mi verovati, ja na to uopšte nisam obraćao pažnju. Meni nešta znači mogući kvalitet same neke razmene mišljenja a to što bilo ko ima neku veliku reputacionu moć to je meni irelevantno. Kada se složim sa Jecinim mišljenjem ne činim to zbog njene reputacione moći već zbog onog šta je i kako napisala. Isto tako kada se ne slažem sa nečijim mišljenjem uopšte me neinteresuje kolika je njegova reputaciona moć.
:bye:
 
Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju šta je dobro, a šta zlo. Moral je nešto objektivno kao oblik društvene svjesti, sistem običaja, navika, normi. To zahtjev društva za određenim ponašanjem, odnosno, principima koji određuju kako nešto treba da bude. On je relativan, nije isti u svim društvenim grupama i historijskim periodima. Centralne vrijednosti morala su: dobro, ispravno i pravedno.
Moral se oslanja na svijet i svijest pojedinca, a kao sankcije za nemoralno ponašanje javljaju se grižnja savjesti, prijekor ili bojkot okoline.
Dobro je najveća moralna vrijednost. To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka. Čovječnost je dužnost svakog pojedinca, uslov dobrog života. To podrazumijeva saradnju sa drugim ljudima, dijalog, ljubav i dostojanstvo osobe.
Moralom i njegovim vrijednostima bavi se etika- filozofija morala- praktična filozofska disciplina.

Zar nije bilo jednostavnije da postaviš
O V O

Altruizam je naklonost i ponašanje kojem je cilj pomaganje drugome u kojem se ne očekuje neka vrsta nagrade od drugih. To je ono ponašanje koje se obično opisuje kao “nesebično” jer su interesi drugih stavljeni iznad vlastitih interesa. Altruistični postupci su svjesni i sadrže namjeru da se nekome pomogne i zahtijevaju određeno žrtvovanje ili odricanje. Stoga bi, prema ovome određenju, altruističko ponašanje bio jedna posebna vrsta prosocijalnog ponašanja. Altruizam je suprotnost sebičnosti (egoizmu).

Kao recimo i O V O

U psihologiji, termin empatija se upotrebljava da označi proces neposrednog uživljavanja u emocionalna stanja, mišljenje i ponašanje drugih ljudi. Empatija predstavlja neposredno saznanje osećanja, želja i namera drugih ljudi, za razliku od simpatije koja podrazumeva saživljavanje sa osećanjima bliskih ljudi, saučestvovanje u emocionalnom stanju drugih. Npr. kada putem empatije otkrivamo strah ili bol drugog lica, mi prvenstveno znamo šta oni osećaju, a kada preko simpatije doživljavamo ova osećanja koja imaju nama draga lica (brat, sin, žena), tada i sami proživljavamo, osećamo strah ili bol.

I naravno i O V O


Iz ovoga zakljucujem da bez kriterija o kolicini dobra ili losa, koje je jako tesko razviti, alturizam kao oblik ponasanja ne moze biti temelj morala.

Sa ovim se slažem .
:bye:
 
Nešto nijesam siguran da empatija može funkcionisati tako hladna, potpuno lišena simpatije. Isto tako nijesam siguran da altruizam ne može biti osnov morala. Po mom mišljenju moral je upravo evoluirao iz altruizma, jer i mnoge životinje imaju sklonost ka njemu.

Da li uopšte znaš ko je i kada osmislio pojam altruizam...Pa kada to spoznaš zapitaj se kako su ljudi tumačili moral mnogo pre postojanja altruizma kao kategorije.:think:
 
Nisam htela da parafraziram Wiki, ali sam u međuvremenu malo istraživala.
Evo šta kaže Danijel Goleman u svojoj knjizi Emocionalna inteligencija:

Motorna mimikrija – radni termin za reč empatija – je izraz koji je prvi upotrebio E.B. Tičner, američki psiholog. Ovaj smisao se pomalo razlikuje od originalnog prevoda grčke reči emphateia na engleski, što bi značilo uživljavati se, termin koji su provobitno upotrebljavali filozofi i estetičari da bi označili sposobnost da se uoči subjektivno iskustvo druge osobe.
Saosećati sa drugim znači brinuti.
Empatičko ponašanje predstavlja deo moralnosti, pošto moralne dileme uključuju i moguće žrtvovanje .........

Danijelovo zalaganje za izjednačavanje emocionalne inteligencije sa važnošću one standardne inteligencieje IQ a u kontekstu sa socijalnom inteligencijom je zanimljivo. To stoji. Ali je to neka druga priča. A suština njegove Emocionalne inteligencije se svodi na njegovu konstataciju da ljudi imaju urodjenu sklonost ka empatiji, saradnji i altruizmu ali samo uz postojanje snažne socijalne inteligencije.

A šta biva pri slaboj i tanašnoj socijalnoj inteligenciji...:think:

A u vezi sa dotičnim nije mi nekako jasno da je lik bio neko vreme u Indiji, komunicirao sa vidjenijim budistima a da u toj knjizi nije objasnio odnos egoizma u kontekstu altruizma...

Zatim:

Ova moralna pitanja postavio je istraživač Martin Hofman koji se bavio empatijom i tvrdio da korene moralnosti treba tražiti u empatiji jer predstavlja vrstu saučestvovanja sa mogućim žrtvama – nekim ko pati, ko je u opasnosti ili nevolji – te stoga učestvovanje u njihovoj nevolji obevezuje ljude da reaguju i pomognu. Pored očigledne veze između empatije i altruizma u međuljudskim kontaktima, Hofman pretpostavlja da ista veština empatičkog osećanja navodi ljude da slede određene moralne principe.

Naravno da stoji direktna veza izmedju altruizma i empatije ali Hofmanova pretpostavka da veština empatičkog osećanja navodi ljude da slede moralne principe je blago diskutabilna. Ja ne mogu da prihvatim takvu njegovu pretpostavku niti mogu da prihvatim ono ...veština empatičkog osećanja...Čuj veština...Šta to znači, da se i osećanje može naučiti kao i svaka druga veština kao domaći zadatak...:rotf:

Eto, moja malenkost, sticajem okolnosti, misli isto što i Hofman.

Moja malenksot sticajem okolnosti ne misli što i Hofman.
:bye:
 
:)

zanimljivo da je ovo pdf religija a svi se ubiste da nadjete temelje morala ili jos tragicnije temelje vere koristeci se kognitivnim metodama :lol:

Jeste da je ovo pdf religija ali ova tema ima naziv...vera ...šta je to...I kada se od onog altruizma i empatije došlo do morala, priča je išla u tom smeru. A kada je borčica krenula u kongnitivnu priču, stiglo se dovde gde se je stiglo. Mada ja u principu nisam siguran da nauka o umu i inteligenciji treba biti uporištem za temelje morala.

Ima mnogo čestitih i moralnih ljudi koji nikada nisu ni čuli za kongnitivnu nauku, zar ne...
:bye:
 
Ovakvi stavovi bi osudili bilo kakav rad covjeka na sopstvenoj emocionalnoj naobrazbi.
Jer covjek barem u pocetku mora razvijati empatiju tako da se dici njome jer ako se ne dici nece htjeti niti da je razvija.Covjek u pocetku mora svjesno potiskivati sustinu koja je kocila empatiju jer svjest mora da bude ukljucena u proces ucenja. Ako se empatrija ne bi pokazivala kao paradigma onda se ne bi mogla istaknuti niti postati predmet proucavanja.

Kada se čovek diči empatijom onda od empatije nema ni ''e''. Onda se sve empatički učinjeno svodi na licemerstvo. :think:
 
Naravno da stoji direktna veza izmedju altruizma i empatije ali Hofmanova pretpostavka da veština empatičkog osećanja navodi ljude da slede moralne principe je blago diskutabilna. Ja ne mogu da prihvatim takvu njegovu pretpostavku niti mogu da prihvatim ono ...veština empatičkog osećanja...Čuj veština...Šta to znači, da se i osećanje može naučiti kao i svaka druga veština kao domaći zadatak...:rotf:
:bye:

OK, shvatila sam: smešna ti je teorija profesora psihologije i istraživača, Martin Hofmana.:)

(Uzgred, danas se u svetu nad prestupnicima problematičnog mentalnog sklopa u zatvorima primenjuje terapija učenja prepoznavanja sopstvenih i tuđih osećanja. Ono što smo gledali u filmu "Paklena pomorandža" nije više samo u domenu sci-fi.)

Ali ja još uvek čekam odgovor na pitanje
šta su koreni morala?
Jer, pitanje morala i jeste deo ove teme.

Ako se, kojim slučajem, provuče odgovor na moje pitanje, rado ću ga prokomentarisati. Do tada ću se povući, kako moje učešće ne bi bilo okvalifikovano kao skretanje s teme (što vidim kao mogućnost).

:bye:
 
OK, shvatila sam: smešna ti je teorija profesora psihologije i istraživača, Martin Hofmana.:)

Borčice, zašto robuješ autoritetima ...I zašto nisi objasnila šta dotični profesor psihologije podrazumeva pod veštinom empatičkog osećanja...Na osnovu čega dotični profesor iznosi svoju pretpostavku u tom smislu a ti je meni na neki način spočitavaš kao aksiom koji se ne može dovesti u sumnju.

Pa zar je potrebno da otac ili majka prema svojoj deci i jedno prema drugom uče veštinu empatičkog osećanja...Zar je potrebno da ljudi koji žive u bliskom okruženju jedni sa drugima uče veštinu empatije da bi jedni sa drugima saosečali...

I kakve veze ima takav empatički odnos prema bližnjima sa sledjenjem nekih moralnih normi...

A zašto ništa nisi napisala u vezi Dejvidove Emocionalne inteligencije u kontekstu sa onim...

Empatičko ponašanje predstavlja deo moralnosti, pošto moralne dileme uključuju i moguće žrtvovanje

Zašto ne sroči ni jedno slovo u vezi odnosa altruizma i empatije...

Šta bi mirekla ako kažem da je altruizam u osnovi čist egoizam...Hajde da to razmenom mišljenja raspravimo...

(Uzgred, danas se u svetu nad prestupnicima problematičnog mentalnog sklopa u zatvorima primenjuje terapija učenja prepoznavanja sopstvenih i tuđih osećanja. Ono što smo gledali u filmu "Paklena pomorandža" nije više samo u domenu sc

Uzgred rečeno neki imaju neka iskustva u zatvorskim uslovima pa nešta znaju iz doživljavanja.

Ako se, kojim slučajem, provuče odgovor na moje pitanje, rado ću ga prokomentarisati. Do tada ću se povući, kako moje učešće ne bi bilo okvalifikovano kao skretanje s teme (što vidim kao mogućnost).

Zašto bi se povlačila...Na ovoj temi je skoro nemoguće skrenuti sa teme jer skoro sve može da se podvede da li se u nešta veruje ili ne. A kada razmenimo konkretna mišljenja u vezi sa altruizmom u kontekstu sa empatijom, možemo pričati i o temeljima morala.

I samo da te podsetim. U nekom prehodnom postu si napisala ovako...

Ljubav prema drugima (altruizam) i sposobnost saosećanja (empatija) su koreni morala.

I sada kada treba to da razjasnimo, ti bi se povukla...uz suvislo opravdanje da češ rado prokomentarisati mogući odgovor na tvoje pitanje ...
Pa dobro, a šta su temelji morala?
:bye:
 
Nema baš sve. Nema da je altruizam jedan od korena morala. :think:
Pitao sam borčicu ali ona mi je izgleda u nekom povlačenju pa da pitam i tebe. Ako bih rekao da je altruizam u suštini egoizam, šta bi ti rekao...:think:

па нас двојица смо већ разматрали појаву љуби ближњег свог на религијском нивоу, ако се то може свести под филозофијом и психологијом, онда нисмо открили да ли то има везе уопште са моралом, јер нисмо направили концензус око оног "ближњег". прво не могу да замислим човека који воли цело човечанство јер алтруизам и то подразумева, дакле та реч нема уопште никакво значење (по мени)
тако, не могу да ти конкретно одговорим на конкретно питање
оно што мене интересује а ти потенцираш а то је "добро" а ја сам мишљења да "добро" диктира време.
надао сам се за ову причу око морала да пишемо из свог угла, но међутим видех да се овде постују туђа мишљења.
 
Pa nije komplikovano.
Čovek se bori za egzistenciju,
Bog egzistira kroz ljubav.
Ako zanemarimo stilske figure:
čovek zaista živi tek ako ume da voli.
Ali posle dve čaše vina, sve izgleda lako.:malav:

Ako Bog egzistira kroz ljubav, a čovek živi tek ako ume da voli, da li to znači da čovek koji ne ume da voli živi bez Božije prisutnosti u svom životu ?
Da li je smrt zbog ljubavi prema nekome izraz apsolutne ljubavi prema istome ?
Kako možeš tvrditi da voliš nekoga ako nisi spreman da umreš za njega ( paralela sa Isusom, na to mislim ) ?
Petar ga se tri puta pre zore odrekao jer se bojao smrti, dali to znači da ga on jedini od apostola nije voleo?

Izvini ako odoh totalno u off topic, ali jednostavno sam morao ovo da pitam....
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top