VERA...ŠTA JE TO...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Znam neke ljude koji imaju veoma solidan stelijum. Mislim ono barem tri planete da li u znaku da li u kući ali...nisu srećni...u životu...

A šta ono beše sreća...

Šta misliš recimo o ovom...

''Sreća je nusproizvod nastojanja da drugog učinimo srećnim.''
Greta Palmer

I da te pitam. Veruješ li ti u horoskop...:think:
:bye:

verujem iskljucivo u sebe i ono sto osecam spram drugih
u tome sam inace nepogresiv ako nis' znao
sve ostalo je plod proizvoljnosti, trenutka, situacije, nadahnuca....
ne verujem u horoskope ali verujem da je svacija sudbina zapisana u zvezdama
kad spoznas delimicno sustinu karme shvatices ovu anahronost koju sam izneo.
 
verujem iskljucivo u sebe i ono sto osecam spram drugih
u tome sam inace nepogresiv ako nis' znao
sve ostalo je plod proizvoljnosti, trenutka, situacije, nadahnuca....
ne verujem u horoskope ali verujem da je svacija sudbina zapisana u zvezdama
kad spoznas delimicno sustinu karme shvatices ovu anahronost koju sam izneo.

Zašto veruješ isključivo u sebe...Da li zbog toga što samog sebe smatraš nepogrešivim...

A ovo ti je..
.ne verujem u horoskope ali verujem da je svacija sudbina zapisana u zvezdama
u najmanjem malo čudno.

A što se tiče sudbine zapisane u zvezdama da li onda kada neko pogine u saobraćajnoj nesreći to znači da mu je to tako bilo zapisano negde na nekoj zvezdi...:rotf:

A nešto mi se mnogo dopda ono...suština karme...šta li je to...:think:
 
Jedna zen pričica u suštini glasi ovako...

Na brdu iznad jednog grada živio je jedan zen učitelj, vrlo ugledan i cienjen od stanovništva. Jednoga dana, dole u gradu, jedna je mlada devojka zatrudnila sa svojim dečkom. Kada je rodila, nije znala kako to objasniti roditeljima, pa je izmislila priču da je otac deteta zen učitelj sa brda. Roditelji su se razbesneli i istoga trena odveli dete kod zen učitelja. Zahevali su od njega da se brine o detetu.

"Tako dakle", odgovori učitelj čuvši priču i prihvati dete. Godine su prolazile, a učitelj je u međuvremenu izgubio ugled, no to mu nije smetalo da brine o detetu kao svom. Devojku, majku deteta, toliko je grizla savest i žudnja za detetom ,pa kako više nije mogla izdržati, priznala je roditeljima istinu. Iznenadjeni , roditelji odu do učitelja, izvinu mu se, kažu istinu i zatraže dete natrag.

Učitelj ga mirno vrati uz reči: "Tako dakle".

i meni zvuči veoma, veoma moćno...A vama...:think:
 
Poslednja izmena:
Tako, dakle,.....:think:......je to bilo,...,..
Ja ne verujem u horoskope, jer je to gomila gluposti,....
Ono, što neki nazivaju sudbinom, ne postoji,...ništa nije predodređeno, na sve možemo da utičemo, samo je pitanje u kojoj meri,....:rtfm:
 
Tako, dakle,.....:think:......je to bilo,...,..
Ja ne verujem u horoskope, jer je to gomila gluposti,....
Ono, što neki nazivaju sudbinom, ne postoji,...ništa nije predodređeno, na sve možemo da utičemo, samo je pitanje u kojoj meri,....:rtfm:

Zašto ppprotivrečiš sam sebi ? Sada kažeš ovako...

Ono, što neki nazivaju sudbinom, ne postoji

a u prethodnom postu si napisao ovako...

ne verujem u horoskope ali verujem da je svacija sudbina zapisana u zvezdama

A kada kažeš da ništa nije predodredjeno i da na sve možemo da utičemo, možeš li da mi objasniš da li onaj ko pogine u saobraćajnoj nesreći i to bez svoje krivice nije dovoljnoi uticao da mu se to ne dogodi...:think:
 

Divilac bre. Šta mi ovo uradi čoveče... Grk je napisao ono o sudbini i zvezdama a ne ti ...
Nemam pojma kako je došlo do toga da me to pitaš a ja to da shvatim u kontekstu sa onim od grka...

Stvar smo razjasnili...

A vidi sada ovo...

''Ono od čega bežiš i za šta se vezuješ samo su dve strane u tebi.''
Antoni de Melo​

Kratko rečeno ali veoma, veoma moćno...ono vezivanje je veoma svojstveno čoveku pa i onda kada nije svestan svoje zavisnosti prema...nečem...:bye:

I vreme je vidim, da se srušim u krevet. Laku noć.
 
Poslednja izmena:
Ljudi se u svojim životima vežu za mnogo, mnogo toga. Razmišljao sam o tome zašto se ljudi vežu za boga tako što postaju religiozni. Šta je to što ljude opredeli pa kasnije i veže za religiozno uverenje...Mislim da su suštinske dve stvari.

1.- Lludi postaju religiozni da bi se sačuvali od greha.
2.- Ljjudi postaju religiozni da bi se sačuvali od posledica greha.

Lično mislim da ljudi prvenstveno preferiraju ovo drugo imajući u sebi neku potrebu da se zaštite od posledica greha a ne samog greha. Kada se to stavi u kontekst sa čovekovom savesti, veoma očitim biva da se na taj način čovek osloobadja od svoje griže savesti a na okolnost nekog počinjneog greha. Taj sistem funkcioniše tako da se čovek pomoli bogu, ispovedi svešteniku i tome slično i...savest mu bude mirna, nema posledeica učinjenjenog greha a što je neki greh učinjen to postaje marginalna stvar.

Grešim li ja da je to tako veoma, veoma izvesno...:think:
 
Ljudi se u svojim životima vežu za mnogo, mnogo toga. Razmišljao sam o tome zašto se ljudi vežu za boga tako što postaju religiozni. Šta je to što ljude opredeli pa kasnije i veže za religiozno uverenje...Mislim da su suštinske dve stvari.

1.- Lludi postaju religiozni da bi se sačuvali od greha.
2.- Ljjudi postaju religiozni da bi se sačuvali od posledica greha.

Lično mislim da ljudi prvenstveno preferiraju ovo drugo imajući u sebi neku potrebu da se zaštite od posledica greha a ne samog greha. Kada se to stavi u kontekst sa čovekovom savesti, veoma očitim biva da se na taj način čovek osloobadja od svoje griže savesti a na okolnost nekog počinjneog greha. Taj sistem funkcioniše tako da se čovek pomoli bogu, ispovedi svešteniku i tome slično i...savest mu bude mirna, nema posledeica učinjenjenog greha a što je neki greh učinjen to postaje marginalna stvar.

Grešim li ja da je to tako veoma, veoma izvesno...:think:

да ли су сва веровања стваралачка сама по себи у времену које карактерише неверовање, несигурност и очајање човека који нема никакву наду јер је изгубио сваку веру?:)
 
да ли су сва веровања стваралачка сама по себи у времену које карактерише неверовање, несигурност и очајање човека који нема никакву наду јер је изгубио сваку веру?:)

Ovo pitanje Slavice Lazić glumici Ljiljani Blagojević samo je po sebi na svoj način veoma tendenciozno i blago demagoško. A to zbog onog na kraju...јер је изгубио сваку веру?..

Iz tog poslednjeg se prosto nameće da je nesigurnost i očajanje čoveka bez nade samo posledica prethodno izgubljene vere. Po mom mišljenju u pitanju je apsurdno i ono ...da li su sva verovanja stvaralačka sama po sebi...Mislim da vera u boga nikako ne može da bude stvaralačka, jer se verom kao metafizičkom kategorijom ništa ne stvara već se samo veruje.

A odgovor dotične glumice koji počinje sa...

Човек без вере и воље не може да постоји, оне дају пулс човеку да је жив.

je takav da prosto iritira. Po njenoj logici stvari i iskaznoj tvrdnji ja ne bih mogao da postojim ...:dash: Mislim da je prilično nesmotreno iznela takvu tvrdnju. Pri tom akcentiram ono...bez vere.

Prijatelju, srdačan pozdrav tebi.
 
Zanimljiva pričica o mudracu i dečaku...

Šetao mudrac obalom mora posle plime i ugledao dečaka koji baca u vodu morske zvezde koje su se nasukale. "Sta to radis?"...upita mudrac.
"Spašavam ove zvezde. Ako ne dodju do vode uskoro sve će uginuti." odgovori dečak
"Ali to sto radiš uopšte nije ništa toliko važno. Ovde ima na hiljade zvezda"
Dečak se saže, uze jednu od morskih zvezda i bacivši je u vodu reče:
"Za ovu jeste!"
 
Zanimljiva pričica o mudracu i dečaku...

Šetao mudrac obalom mora posle plime i ugledao dečaka koji baca u vodu morske zvezde koje su se nasukale. "Sta to radis?"...upita mudrac.
"Spašavam ove zvezde. Ako ne dodju do vode uskoro sve će uginuti." odgovori dečak
"Ali to sto radiš uopšte nije ništa toliko važno. Ovde ima na hiljade zvezda"
Dečak se saže, uze jednu od morskih zvezda i bacivši je u vodu reče:
"Za ovu jeste!"

Predivno...
 
Ovo pitanje Slavice Lazić glumici Ljiljani Blagojević samo je po sebi na svoj način veoma tendenciozno i blago demagoško. A to zbog onog na kraju...јер је изгубио сваку веру?..

Iz tog poslednjeg se prosto nameće da je nesigurnost i očajanje čoveka bez nade samo posledica prethodno izgubljene vere. Po mom mišljenju u pitanju je apsurdno i ono ...da li su sva verovanja stvaralačka sama po sebi...Mislim da vera u boga nikako ne može da bude stvaralačka, jer se verom kao metafizičkom kategorijom ništa ne stvara već se samo veruje.

свако слово, слика, грађевина настаје у уму људском јер га вера надахњује.
замисли ондашње морепловце да нису веровали да тамо нешто постоји...
да ли може сликар насликати ако нема вере да може пренети информацију из ума на платно, књижевника...

Љиљана је то повезала са православном вером и ја се доста слажем са њеним ставом (зато сам те и упутио на постављено питање).

вера дефинитивно постоји која је извор стваралаштва. не можеш тако банализовати и рећи да је вера само вера и да то једноставно нема везе са реалношћу.



A odgovor dotične glumice koji počinje sa...

Човек без вере и воље не може да постоји, оне дају пулс човеку да је жив.

а затим наставља

"То вас води напред и чини бољим: бољим комшијом, бољим оцем, бољом ћерком и уопште бољим у животу."

je takav da prosto iritira. Po njenoj logici stvari i iskaznoj tvrdnji ja ne bih mogao da postojim ...:dash: Mislim da je prilično nesmotreno iznela takvu tvrdnju. Pri tom akcentiram ono...bez vere.

Prijatelju, srdačan pozdrav tebi.

не видим зашто би те то иритирало ако она побољшава себе кроз православље. ваљда је поента живота да изграђујемо себе, па ко се где нађе и види, а за изградњу опет ти је неопходна ВЕРА. зато и има смисла када је рекла да једноставно човек без вере не може постојати.

поздрав:bye:
 
Zanimljiva pričica o mudracu i dečaku...

Šetao mudrac obalom mora posle plime i ugledao dečaka koji baca u vodu morske zvezde koje su se nasukale. "Sta to radis?"...upita mudrac.
"Spašavam ove zvezde. Ako ne dodju do vode uskoro sve će uginuti." odgovori dečak
"Ali to sto radiš uopšte nije ništa toliko važno. Ovde ima na hiljade zvezda"
Dečak se saže, uze jednu od morskih zvezda i bacivši je u vodu reče:
"Za ovu jeste!"

пријатељу, много си ми отишао у зен приче:)
 
пријатељу, много си ми отишао у зен приче:)

Prijatelju, da budem malo više iskren pa da ti kažem da mi je zen kako bi se reklo najuža da kažem specijalnost, na razne načine.

I evo joše jedne...

Tao Hsin upita Seng Tsana: '' Koji je način oslobađanja?
''Ko te je okovao?''... upita Seng Tsan.
''Niko'' odgovori Tao Hsin.
'' Zašto onda tražiš oslobađanje? ''

Tao Hsin se prosvetli.
:bye:
 
Prijatelju, da budem malo više iskren pa da ti kažem da mi je zen kako bi se reklo najuža da kažem specijalnost, na razne načine.

I evo joše jedne...

Tao Hsin upita Seng Tsana: '' Koji je način oslobađanja?
''Ko te je okovao?''... upita Seng Tsan.
''Niko'' odgovori Tao Hsin.
'' Zašto onda tražiš oslobađanje? ''

Tao Hsin se prosvetli.
:bye:

Ima li što tebi nije specijalnost??
Ja još nisam čuo ovde...
 
свако слово, слика, грађевина настаје у уму људском јер га вера надахњује.
замисли ондашње морепловце да нису веровали да тамо нешто постоји...
да ли може сликар насликати ако нема вере да може пренети информацију из ума на платно, књижевника...

Prijatelju ne mogu da se složim sa tim. Mene ne nadahnjuje nikakva vera u pisanju. Poznajem arhitekte koji nisu vernici ali projektuju gradjevine. Ondašnji moreplovci nisu verovali da tamo nešta postoji već su to pretpostavljali oni koji su se u ono vreme bavili naukom koliko toliko.

Љиљана је то повезала са православном вером и ја се доста слажем са њеним ставом (зато сам те и упутио на постављено питање).

I tako recimo negirala rimokatoličku veru.

вера дефинитивно постоји која је извор стваралаштва. не можеш тако банализовати и рећи да је вера само вера и да то једноставно нема везе са реалношћу.

Nisam rekao da vera nema veze sa realnošću već sa stvaralačkim. Stoji veoma realno da još uvek ima vernika, zar ne...

а затим наставља

"То вас води напред и чини бољим: бољим комшијом, бољим оцем, бољом ћерком и уопште бољим у животу."

Moje komšije me smatraju dobrim komšijom neovisno od toga što nisam vernik.


не видим зашто би те то иритирало ако она побољшава себе кроз православље. ваљда је поента живота да изграђујемо себе, па ко се где нађе и види, а за изградњу опет ти је неопходна ВЕРА. зато и има смисла када је рекла да једноставно човек без вере не може постојати.

Ćovek može sebe nadogradjivati neovisno od bilo koje verske denominacije. Za rad na sebi nije potrebna nikakva vera u religioznom smislu. Vera je potrebna onima koji imaju neke planove za večni život.

Pročitao sam taj inerviju sa njom. Pratim malo i ove N O V I N E
:bye:
 
Prijatelju ne mogu da se složim sa tim. Mene ne nadahnjuje nikakva vera u pisanju. Poznajem arhitekte koji nisu vernici ali projektuju gradjevine. Ondašnji moreplovci nisu verovali da tamo nešta postoji već su to pretpostavljali oni koji su se u ono vreme bavili naukom koliko toliko.
опет повезујеш веру са религијом, док ја причам о општој вери.

I tako recimo negirala rimokatoličku veru.
то је њен став, са којим се и ја слажем, за мене једина права вера је хришћанско православна светосавска вера.
то је глобално - српска - индивидуална појава.:)

Nisam rekao da vera nema veze sa realnošću već sa stvaralačkim. Stoji veoma realno da još uvek ima vernika, zar ne...

ја сам погрешио реч стваралштвом са реалношћу, управо супротно, вера итекако има везе са стваралаштвом.

Moje komšije me smatraju dobrim komšijom neovisno od toga što nisam vernik.

наравно, нико то не пориче, ја верујем да си ти добра особа, а то нема везе са религијом јел тако?


Ćovek može sebe nadogradjivati neovisno od bilo koje verske denominacije. Za rad na sebi nije potrebna nikakva vera u religioznom smislu. Vera je potrebna onima koji imaju neke planove za večni život.

па управо сам о томе и писао, да свако себе изграђује на начин накоји сматра да је исправан, наравно ВЕРУЈУЋИ да је тај начин најисправнији.

Pročitao sam taj inerviju sa njom. Pratim malo i ove N O V I N E
:bye:

похвално:bye:
 
Ljudi se u svojim životima vežu za mnogo, mnogo toga. Razmišljao sam o tome zašto se ljudi vežu za boga tako što postaju religiozni. Šta je to što ljude opredeli pa kasnije i veže za religiozno uverenje...Mislim da su suštinske dve stvari.

1.- Lludi postaju religiozni da bi se sačuvali od greha.
2.- Ljjudi postaju religiozni da bi se sačuvali od posledica greha.

Lično mislim da ljudi prvenstveno preferiraju ovo drugo imajući u sebi neku potrebu da se zaštite od posledica greha a ne samog greha. Kada se to stavi u kontekst sa čovekovom savesti, veoma očitim biva da se na taj način čovek osloobadja od svoje griže savesti a na okolnost nekog počinjneog greha. Taj sistem funkcioniše tako da se čovek pomoli bogu, ispovedi svešteniku i tome slično i...savest mu bude mirna, nema posledeica učinjenjenog greha a što je neki greh učinjen to postaje marginalna stvar.

Grešim li ja da je to tako veoma, veoma izvesno...:think:
Sve pohvale za ovaj post!

Ako čovjek postane svjestan da ga Bog posmatra svakog trenutka, da ništa što čini djelom ili mišlju od Njega nije skriveno i, naravno, da Bog zaista postoji (u što ne sumnjaju mnogi vernici) onda taj čovjek mora da osjeća grižu savjesti za sve grehe (zlodjela) što je počinio u životu. I, naravno, nastojaće da više ne ide putevima greha. Na žalost, to ni malo nije lako postići. Jer, čovjek je lako kvarljiva roba. Samo rijetki (recimo kao patrijarh Pavle) mogu to postići.

Vrlo je interesantan proces ispovijedanja. O tome ateisti nemaju pravu prestavu, jer je oni, u suštini, dešifruju približno kao i ti. Međutim, čin ispovijedanja daje vjerniku najčvršću potvrdu postojanja Boga. Naime, ako je vjernik, pred sveštenikom, a u stvari pred Bogom, iskreno (!) ispovijedio sve svoje, i najsitnije, grehe, bar one koje on smatra da su grehovi, onda se po završenom činu osjeća kao preporođen, kao da je sa njega pao ogromni teret. To je u suštini osjećaj blaženstva. I taj osjećaj blaženstva vjernik doživljava kao blagodet od Boga, kao direktni kontakt sa Bogom, a ne kao neki proizvod psihe, kako će naučnici tumačiti.
 
Poslednja izmena:
Ја се у тој представи осећам као да имам 2 м висине, а не својих 162 цм. Осећам се тако добро и тако сигурно и испуњено и ако постоји нешто што се зове - досегнути врх, онда се то десило мени у тој представи. Глумачки сам сазрела у тој улози. Тај монолог од 8 минута који говори Видосава је у ствари тестамент који ће стићи њеном сину и она га говори са онога света, јер каже да је изгледа срела свеца у Цркви који ће му помоћи да се врати са Голог отока. Без обзира на све што су прошли - и комунизам, и Информбиро, и губитак деце, та жена у смрт одлази верујућа. Имам утисак да је та представа величанствена и дирљива јер је сам Бог узео прах и посуо га по свима нама и она је таква захваљујући томе. Сваки пут када изговарам чувени монолог, осетим како је та клацкалица на којој с једне стране стојим ја, а с друге стране публика у фантастичној равнотежи и мене то радује. Ја тачно знам како ће сваки пут када нешто кажем публика одреаговати а да ме притом ниједном није изненадила. Од смеха до уздаха, од суза до тог громогласног аплауза када се она узнесе и оде код својих највољенијих. Волела бих да представу види што више људи јер ће им бити јасно данашње време у коме живимо.
To je taj osjećaj blaženstva (blagodeti) koji se ne može doseći ako se Bog ne doživi.
 
опет повезујеш веру са религијом, док ја причам о општој вери.

Prijatelju stari. Šta podrazumevaš pod ...opštom verom...kao verom koja nije religiozna i nema veze sa religijom...

то је њен став, са којим се и ја слажем, за мене једина права вера је хришћанско православна светосавска вера.
то је глобално - српска - индивидуална појава.:)

A što bi uprošćeno značilo da je Isus bio pravoslavac...

наравно, нико то не пориче, ја верујем да си ти добра особа, а то нема везе са религијом јел тако?

Ne mora čovek verovati u boga da bi to bio preduslov mogučnosti da bude dobar čovek ...koliko toliko...:rotf:

па управо сам о томе и писао, да свако себе изграђује на начин накоји сматра да је исправан, наравно ВЕРУЈУЋИ да је тај начин најисправнији.

Mislim da nema potrebe da u to veruje jer je dovoljno da to ... prihvati.
:bye:
 
Međutim, čin ispovijedanja daje vjerniku najčvršću potvrdu postojanja Boga. Naime, ako je vjernik, pred sveštenikom, a u stvari pred Bogom, iskreno (!) ispovijedio sve svoje, i najsitnije, grehe, bar one koje on smatra da su grehovi, onda se po završenom činu osjeća kao preporođen, kao da je sa njega pao ogromni teret. To je u suštini osjećaj blaženstva. I taj osjećaj blaženstva vjernik doživljava kao blagodet od Boga, kao direktni kontakt sa Bogom, a ne kao neki proizvod psihe, kako će naučnici tumačiti.

Voleo bih kada bih mogao nakon učinjenja nekog greha da ispovedanjem doživim to blaženstvo. Medjutim, kod mene to funkcioniše malo drukčije. Meni je savest sudija i mogu da ti kažem da je veoma rigorozna. I kod nje nema ispovedanja. Malo nezodno ali se može navići. :bye:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top