''Gde je vera gospodar, tamo je razum sluga čija je dužnost da ćuti.''
Ovdje se miješaju babe i žabe.
Tvoja tema je VERA...ŠTA JE TO? a ti ne znaš šta VERA jeste. Ali interesantno je da i mnoštvo drugih pišete samo o religiji kao Vjeri a niko ne pokušava da objasni fenomen VJERE.
Zato ću vam opet skrenuti pažnju, ne sa analitičkog stanovišta religije već sa stanovišta kreacije stvarnosti, sa stanovišta Kreatora.
VJERA, kao što sama riječ nepogrešivo govori, jeste imenica koja za svoj ekvivalnt u glagolima ima riječ VJEROVATI. Vjera i vjerovati su izvedeni ili nerazdvojivi od riječi VJEROVANJE. Šta je to vjerovanje i na čemu se zasniva? Vjerovanje je karika u Principu Projekcije. Šta je Princip Projekcije? Princip Projekcije je mehanizam manifestacije iskustvenog Sebe. U trećoj dimenziji, koju dijelimo, Princip Projekcije služi materalizaciji precepcije. Kako radi?
VJEROVATI=VIDJETI (čuti, dodirnuti, omirisati, okusiti)
=BITI (postati, manifestovati se).
Dakle...
VJEROVATI=VIDJETI=BITI.
Vjerovanje iz ovog procesa manifestacije percipirane stvarnosti ima presudnu ulogu u stvaranju UVJERLJIVOSTI STVORENOG, manifestovanog. Stoga, da bi duh-koji-jesmo unutar projekcije svoje duše doživio Sebe uvjerljivim, duh mora da povjeruje u percipirano. Povjerujući u ono što je Sebi zamislio, i pokrenuo ka manifestaciji, duh se svom svojom pažnjom u to što je kreirao unosi i poistovjećuje se sa tim. Poistovjećenje je osobina duha da voljom prenosi svoj Centar-Sebe, iz Svijesti-o-Sebi u Svjesnost-o-Sebi, po želji. Kada se duh poistovijeti sa onim što percipira dakle, duh doživljava PERCIPIRANU stvarnost jedinom, istinitom. Kada je duh Svijest, percepcija ne postoji, postoji SVE-ŠTO-JESTE u Jednom, bez čulne predstave, bez kretanja. Duh je Jedan sa suštinom, moglo bi se reći Jedan sa SOBOM. BOG. Da bi se stvorila percepcija, potrebno je raščlanjivanje tog Jednog i pozicioniranje duha (Centra) iz tog Jednog-u-kojemu-sve-jeste-Jedan-JA u jedan od njegovih raščlanjenih dijelova. Da bi se to desilo potrebno je i stvaranje inteligencije koja u sebi nosi i karakter percepcije. To što jeste nosilac inteligencije jeste UM. Kada se sve-što-jeste projektuje kroz UM, Centar Svjesnosti biva u UMU. Ali pošto duh ima moć da se centrira u svim pojedinačnim, individualnim Znanjima-o-Sebi iz apsolutnog Jastva, duh kroz to centriranje dozvoljava Sebi da stvara individualne percepcije stvarnosti. Za individualnu percepciju, kao što rekoh, neophodan je UM. Uz svako individualno projektovano Znanje-o-Sebi (Ja) priključen je UM. Uistinu, a to objasnih ranije, svako jedno individualno Ja se projektuje kroz to inicijalno Ja koje je postalo UM univerzuma i stim i centar koji ima inteligenciju utkanu u Sebi. Kada se duh totalno posveti tom individualnom iskustvu, duh doživljava Sebe kao to Ja koje ima 'svoj' UM. Uistinu, taj 'njegov individualni Um' jeste RAZ-UM ili od Uma razdvojeni skup. U njemu dakle, postoji jedan te isti Um koji je spona svim postojećim Znanjima-o-Sebi unutar projekcije univerzuma zajedno sa jednim Ja koje taj Um prisvaja i doživljava ga svojim. Um omogućava dalju razgradnju projektovanog Jastva ali je uvijek integralni dio svakog raz-članjenog skupa.
UM u Raz-UMU, je ono što u sebi nosi inteligenciju. Inteligencijom stvarmo percepciju a percepciju onda projektujemo čulima.
Projektovana predstava te percepcije jeste naša stvarnost.
U tom procesu stvaranja stvarnosti presudan je Princip Projekcije a njegov integralni dio-komponenta, vjerovanje, ima ključnu ulogu učvršćivača percepiranog razumijevanja-samouvjerenja. Vjera, stoga, proizilazi iz tog dijela procesa koji je uistinu zasnovan na Principu Projekcije.
Zašto je ovo Princip a ne zakon?
Zato što se svako projektovano iskustvo dešava po identičnom načelu-protokolu, bez obzira u koje iskustvo i bez obzira u kojoj dimenziji se dešavalo. Razlika je samo u alatima koji se koriste za manifestaciju, dakle u kombinaciji prisutnih čula u jednom razumu kao i širine logike koja odgovara datom iskustvu. Ta čula uistinu projektuju 'materijalnost našeg svijeta kao i samog našeg tijela. Pri tome širina Svjesnosnog kruga predstavlja i podlogu za komleksnije percepcije i manifestacije percipiranog.
Vjera je dakle proizašla iz vjerovanja, kao dijela Principa Projekcije, te zato i ima tako veliku ulogu u stvaranju 'vjernika'. Uistinu svaki 'čovjek', svaka kreacija je već proizvod Principa Projekcije, a između ostalog i proizvod VJEROVANJA kao integralnog činioca tog principa. Duh je dakle prvi VJERNIK.
''Gde je vera gospodar, tamo je razum sluga čija je dužnost da ćuti.''
Da li ti je sad jasnije zašto razum treba da ćuti?
Razum nije ono što treba da priča; razum je alat koji služi duhu da s njim i kroz njega 'priča'...sve ono što sam izabere, što duh dakle poželi i kako ga duh tim razumom percipira. Razum je sluga i tako i tako. Razum postane gospodar duhu jedino onda kada se duh s razumom poistovijeti. U tom slučaju 'čovjek'-duh postane misleća mašina koja zamišlja da je postojanje samo ono što se razumu čini razumnim, što je razumu dostupno.
" - deluje neozbiljno???
