Svi smo svedoci naglog skoka cena nekretnina, ali šta se iza toga krije? Ko su pouzdani izvori novinara o događanjima na tržištu nekretnina? Koji je interes agencija i investitora i kakvu zajedničku korist izvlače iz skoka cena nekretnina na tržištu. Zašto reagujemo kao „magarci u magli„ i trošimo mukom stečeni novac da bi živeli u kokošarnicima lošeg kvaliteta?
U nadi da bi ugrabili neki stan jeftino, često smo skloni da bez razmišljanja utrčavamo u razne neproverene šeme iz kojih najčešće izvučemo deblji kraj. Mi smo naučeni još u Komunistička vremena: Nestaće, kupuj ... poskupeće, kupuj... tako da smo idealan medij za manipulisanje raznim hohštaplerima i prevarantima koji sebe nazivaju investitorima. (Postoje i kompanije koje zaista pošteno grade i oni nisu predmet ovog članka).
Zapitajte se odakle dolaze sve informacije o skoku cena nekretnina na tržištu? Ko su osobe koje plasiraju takve informacije? Najčešći izvor informacija o skokovima cena stanova dolazi od brokera, a oni su zaposleni u agencijama za nekretnine čiji su vlasnici INVESTITORI.
Postoje razne priče koje navode razloge naglog skoka cena nekretnina, ali najpopularnije su: Crnogorci prodaju sve i dolaze da žive ovde, kupuju sve i ne pitaju za cenu. Rusi kupuju sve nekretnine u Beogradu i Novom Sadu. Kad se proda DDOR svi će za dobijene akcije kupovati stanove i cene će da skoče. Kad se proda NIS, Elektrodistribucija,Jat... cene će otići 70%. U Beogradu ima 150.000 podstanara – potrebno je 200.000 stanova...
Alo ljudi ! U našoj zemlji je prosečna plata 250 Evra, a prosečna cena stana u Novom Sadu je od 1.200,00 do 1.500 Evra , odnosno 2.000,00 i više Evra u Beogradu. Otkuda tolika glad za stanovima ? Odakle novci? Koliko to bogataša ima ovde i tamo?
Trik je vrlo prost ! Investitori, koji su vlasnici agencija za nekretnine (najčešće poseduju po nekoliko agencija sa različitim imenima, op.a.) plasiraju „proverene“ informacije o stalnom skoku cena stanova i time stvaraju veštačku krizu na tržištu. Ako kvadrat košta, recimo, 1.500,00 Evra, oni prognoziraju skok od 30 i više posto a bez ikakvih pravih argumenata. Tada nastupa panika, pa ljudi koji imaju bilo kakve šanse da kupe stan to i čine. Prodavci stanova starije gradnje povlače ponudu iz straha da za ono što prodaju, ne mogu da kupe odgovarajuću nekretninu, tako da na tržištu ostaju samo stanovi sa greškom, stanovi sa sumnjivim papirima ili novogradnja.
Šta mislite da će kupci da izaberu ?
Oćete li matematiku ? Evo je. Kvadrat izgardjenog stana kosta izmedju 600 i 700 Evra (sa placem i svim ostalim troškovima) , a prodajna cena stana je od 1,500.00 do 2,500.00 Evra. (U Mađarskoj investitori zarađuju 10% po kvadratu a naši investitori 100% pa i više od toga – op.a.). A na to sve, mi smo valjda jedina zemlja u Evropi u kojoj može da se gradi bez novaca. Umesto da investitori poseduju bankarske garancije i koriste novac sa ličnog računa, oni grade stanove od našeg novca. Često se dešava da se zgrada ne završi, da nemaju uredne papire, da stanovi ne mogu da se uknjiže ili su očajnog kvaliteta... ali o tome niko ništa ne govori. Nema kazne za one koji na prevaru uzimaju novac od građana a za uzvrat dobijaju glavobolju, nerviranje i visok pritisak.
Istina je da investitori nikoga ne teraju da kupi nekretninu, ali isto tako i zaboravljaju da će ovakva politika cena nauditi celokupnom tržištu nekretnina. Već sad je došlo do zasičenja i ljudima ne pada na pamet da kvadrat stana plaćaju 2.000 Evra. Oni koji su imali novac, već su uložili u nekretnine i sad kad pokušavaju da ih prodaju, ne mogu. Preprodavci stanova su takođe potrošili novac, tako da i oni ulažu mnogo manje nego pre.
U Hrvatskoj je prodaja stanova prepolovljena, a već se pojavljuju i dužničke krize. U Puli mi je investitor rekao da ne može da proda 50 stanova sa pogledom na more a po ceni od 1,700 Evra/kvadrat i da će mu banka verovatno oduzeti zgradu da bi naplatila svoj kredit. U Zagrebu se proda tek jedna trećina stanova u odnosu na prošlu godinu. Na zapadu cene stanova padaju drastično, a samo se kod nas plasira priča o stalnom skoku cena nekretnina, i što je najgore, mi stvarno i verujemo u takve priče.
Još jedan problem su stambeni krediti. Država je dozvolila bankama da rade šta hoće, tako da krediti nemaju fiksnu kamatu nego bankari kamatu obračunavaju kako hoće i koliko god to žele, a mi moramo da plaćamo da ne bi ostali bez krova nad glavom. Oni koji su prošle godine plaćali ratu 200 Evra, sada plaćaju između 210 i 230 Evra mesečno. Šta mislite kolika će biti rata za deset godina? Ko će to moći da plati?
A šta dobijamo novac koji ulažemo u nekretnine? Mnogi ljudi su ostali bez unapred plaćenih nekretnina, a oni koji su se i uselili u stanove tek imaju prilike da vide šta su platili. Loš kvalitet gradnje, sigurnost Bože pomozi, slavine i brave otpadaju, prozori i vrata ne mogu da se otvore, utičnice pregore ... i nikome ništa. (O kvalitetu gradnje ćemo pisati sledećeg ponedeljka i to sa informacijama ekskluzivno dobijenim od čoveka koji je direktno odgovoran za kontrolu gradnje).
Ako znamo sve ovo, kako je moguće da nas i dalje nagovaraju da kupujemo preskupe nekretnine lošeg kvaliteta? Zar nije bolje da sačekamo da se tržište iskristališe, i ova naša država napokon pokrene pitanje bankarskih garancija za investitore? Dokle će investitori da potplaćuju službenike za tehnički prijem, pa mi moramo da stanujemo u kokošarnicima lošeg kvaliteta? Zašto ne sačekamo da banke uvedu fiksnu kamatu? Zašto opštine ne daju placeve za individualnu gradnju svojim građanima? Na taj način bi cene nekretnina pale i onda bi većina ljudi došla do stanova ili kuća. Možemo li da očekujemo pomoć od nekoga, ili moramo da se snalazimo sami i zbog toga ostajemo bez krova nad glavom?
Cene nekretnina će da rastu tačno onoliko, koliko smo mi ludi da poverujemo zelenašima i secikesama, koji samo žele da se na brzinu obogate.