Velike srpske pobede u devedesetim godinama

Ipak je ovo najveća Srpska pobjeda devedesetih....razum je prevladao i pobjedili su ego.

Hrvatska i srpska strana potpisale su ga 12. studenog 1995. godine – i to hrvatska strana u Zagrebu, a srpska u Erdutu. Sporazum su pripremili i u posredovanju oko njegove realizacije sudjelovali američki veleposlanik u Republici Hrvatskoj Peter W. Galbraith i dopredsjednik Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji Thorvald Stoltenberg. U ime Vlade Republike Hrvatske potpisao je Hrvoje Šarinić, dok je srpsku stranu predstavljao ministar vanjskih poslova Savezne Republike Jugoslavije Milan Milanović
 
Cudna pobeda posto Pastrik i Kosare od 99 nisu pod kontrolom Srbije.
Ми Срби славимо подвиге. То под један. А неспорно смо у те две битке и победили. Не у рату. Пази, ми војнички нисмо изгубили. Да кажеђ. ето, ту су се потукли са непријатељем и непријатељ их ту и ту победио војнички. Но, добро, ти си хрват, Тебо то никако нема ни смисла, а и не постоји нико ко би ти могао објаснити, зашто је подвиг важан за један народ.
 
Najverovatnije je kapitulirao tvoj mozak, ali Vojska Jugoslavije i država sasvim sigurno nisu.
Hvala na komplimentu u nedostatku argumenata.

Nego da vidimo kako je ondasnji potpredsednik republicke vlade svojevremeno opisivao ovaj sporazum:
Tamo gde povucemo nasu vojsku i policiju, vise nema nase drzave. Istina je da se kreatori ovog papira pozivaju na jednom mestu na ocuvanje drzavnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Jugoslavije. Samo sto je to puka fraza. To je samo pro forme receno. Nasa drzava je suverena samo tamo gde ima svoju vojsku i policiju. Gde nema nase vojske i policije, nema naseg suvereniteta. Suverenitet je osnovni atribut drzave, a sustina drzave je monopol fizicke sile. Tamo gde ne postoji nas monopol fizicke sile, nema suvereniteta.

U tacki 5. govori se o uspostavljanju privremene administracije kao dela medjunarodnog civilnog prisustva. To je okupaciona uprava, kojom formalno rukovodi Savet bezbednosti, a sustinski Amerika i NATO. Znaci, povlaci se kompletna nasa civilna adminstracija, od nacelnika okruga do Privremenog izvrsnog veca, od opstinskih organa, pa nadalje. Nijedan organ uprave ne ostaje. Formiraju se novi. Znamo dobro ko ce formirati te nove organe uprave - formirace ih okupator od pripadnika albanske teroristicke organizacije.

Ovim prihvatanjem mi legalizujemo agresiju na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Mi post-festum cinimo agresiju opravdanom sa pravnog aspekta, da se pokaze eto- pristali su, znaci trebalo je da ih razaramo.

https://www.srpskaradikalnastranka.org.rs/files/izdavastvo/velika_srbija/VS0632.pdf
 
Po meni je najveća pobeda Mitrovdanska ofanziva 1992. godine posebno kada se zna kako užasne zločine su počinili hercegovački Hrvati-ustaše prema Srbima hercegovačkog kraja u NDH tokom WW2. Pretpostavlja se da bi ih potpuno istrebili da nije bilo Italijana. I isto su krenuli u veliku ofanzivu 90-tih.
Eto da se ja kao evrofil i natofil upišem na ovoj temi dam makar nekakvu podršku i razumevanje za ratove i srpske žrtve 90-tih posebno iz osvrta WW2

Mitrovdanska ofanziva (1992)
https://sr.wikipedia.org/wiki/Митровданска_офанзива_1992.
Lupetaš gluposti.

Nije da naša vojna histriografija nešto skriva, no stvaraju se mitovi o bitkama kojih nije bilo. Točno je da je bila, no da je bila neka epska stvar- nije: https://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Bura

Priznaje se poraz na Uni i još uvijek nije jasno, o tom piše povjesničar Davor Marijan, kako je do toga došlo i zašto se išlo u tu besmislenu operaciju kad je taj teritorij ionako trebao pripasti Srbima.

Izmišljena bitka koje nije ni bilo, a koja se pojavila čak u Haagu, je da kod operacije Medački džep 1993. kao da je došlo do bitke kanadskih vojnika UNPROFORa i HV, pa je poginulo 22 vojnika HVa. Zapovjednik tog bataljuna je čak od Kanadske vlade dobio odličja. A ništa se nije dogodilo, samo puškaranje izmešu HV i UNPROFORa koje nije rezultiralo- ničim. Čista fantazija Kanađana.
 
Lupetaš gluposti.

Nije da naša vojna histriografija nešto skriva, no stvaraju se mitovi o bitkama kojih nije bilo. Točno je da je bila, no da je bila neka epska stvar- nije: https://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Bura

Priznaje se poraz na Uni i još uvijek nije jasno, o tom piše povjesničar Davor Marijan, kako je do toga došlo i zašto se išlo u tu besmislenu operaciju kad je taj teritorij ionako trebao pripasti Srbima.

Izmišljena bitka koje nije ni bilo, a koja se pojavila čak u Haagu, je da kod operacije Medački džep 1993. kao da je došlo do bitke kanadskih vojnika UNPROFORa i HV, pa je poginulo 22 vojnika HVa. Zapovjednik tog bataljuna je čak od Kanadske vlade dobio odličja. A ništa se nije dogodilo, samo puškaranje izmešu HV i UNPROFORa koje nije rezultiralo- ničim. Čista fantazija Kanađana.
Epskih bitka na področju za vreme raspada Jugoslavije nije ni bilo, pa tako ni vukovarska nije imala epskih razmera.
 
Kosovo je sastavni deo Republike Srbijehttp://sr.wikipedia.org/sr-el/Kosmetski_odred_mira prema Ujedinjenim Nacijama i Kumanovskom sporazumu. Amerikanci i NATO pakt napali Saveznu Republiku Jugoslaviju bez odobrenja Ujedinjenih Nacija.
NAPOKON da se na ovom Forumu pojavi neko da napiše nešto normalno i otvori normalnu temu, a to je da je Nato izgubio rat protiv Srbije na Kosovu jer bombardovanjem nije dobio ono po čega je došao, a to je "potpis" za Kosovo.

Čak šta više Nato je doživeo vojni debakl na Kosovu i samo je brzi dogovor na kraju bombardovanja ( jer je Nato na to bio primoran iz Rusije koja je zapretila nuklearnim oružijem) da bi se sačuvao ugled Nato-a dogovoreno je da bombardovanje bude prekinuto bez ikakvog potpisa za Kosovo.
A da bi se Nato časno izvukao od vojnog poraza na Kosovu odnosno da se nebi obrukao dogovoreno je da se Vojska Srbije povuče sa Kosova i da se to snimi kako bi prikazali u Zapadnim medijima da bi nekako Nato sakrio bruku poraza vojnog od Srbije, ali je i dogovoreno da se Vojska Srbije vrati.
Tačnije dogovoreno da se kasnije Vojska Srbije vrati, u broju do 1999 vojnika, što naravno niko i nebi kontrolisao moglo je da se vrati i 20.000 vojnika Srbije na Kosovo da smo imali normalna rukovodstva države koja bi tražila i sprovela Rezoluciju 1244.
Jedino je Nato-u u tom trenutku bilo bitno da primorani od Rusije uz pretnju nuklearnim oružijem da prekinu bombardovanje, i bez potpisa za Kosovo prikažu u svojim Zapadnim medijima i snimke na njihovim zapadnim tv da se Srpska vojska povlači ( prećutkujući da u 1244 piše da se Vojska Srbije vraća na Kosovo)

Nije baš Rusija i lično Jeljcin primorao Nato na poraz na Kosovu, nego su to u Rusiji bili pobunjeni Ruski generali koji su silom preuzeli Nuklearne bunkere i lansirne rampe nuklearnih raketa i objavili Nato-u da ako u roku 5 dana ne prekinu bomabardovanje SRJ da će Nuklearnim oružijem gađati sve Nato zemlje.

Posle te pretnje pobunjenih Ruskih generala koji su zauzeli nuklearne bunkere, Nato je bio primoran na kapitulaciju na Kosovu, ali su u tih 5 dana diplomate Ruske i zapadne i Milošević smislile častan izlaz za Nato, a to je bilo da snime i u svojim medijima prikažu povlačenje Srpske vojske sa Kosova, a da za koju godinu prećute i sakriju od Zapadne javnosti kada se Srpska vojska vrati na Kosovo po Rezoluciji 1244.

Uglavnom posle te vojne pobede na Kosovu i prekida Nato bombardovanja bez "potpisa" dešava se ono što Srbiju prati kroz vekove, pobede u ratu pa krenu da gube u miru, ali neće to tako ići u buduće, jer se odnos snaga u svetu promenio u korist Srbije, i tapija 1244 Kosova je u džepu Srbije i tapiju čuva Rusija koja ima Veto u UN i ima nuklearno oružije.
Uglavnom sledeća Vlast u Srbiji će da krene da primenjuje Rezoluciju 1244 jer se odnos snaga u svetu promenio
 
Poslednja izmena:
nismo mi nista pobedili, NATO je za manje od 10 godine izvojevao kosovsku nezavisnost

Нас Космет не интересује као место за живот,
нити нас мори жеља за владање Шиптарима.

Драго нам је ако су успели да успоставе контролу над собом,
али то је наша територија, и не можемо је поклонити
да на њој праве своју државу.

Зато су паметнији смислили размену територија
па нек Рама размисли.

Видеће да је то савршено и одрживо решење.
 
Poslednja izmena:
Priznaje se poraz na Uni i još uvijek nije jasno, o tom piše povjesničar Davor Marijan, kako je do toga došlo i zašto se išlo u tu besmislenu operaciju kad je taj teritorij ionako trebao pripasti Srbima.
Hteli su Banjaluku "da oslobode" pretpostavljam.
Tačno se navodi koliko je granata palo koliko je ljudi poginulo čak i neki vaši oficiri.
Sve je do detalja opisano u toj bici.
Nije epska, ali je za Srbe bitna.
 
Cudna pobeda posto Pastrik i Kosare od 99 nisu pod kontrolom Srbije.

To se zove moralna pobeda.

Mi smo moralni pobednici te smo svaki rat casno vodili i jos casnije izgubili, a gde smo ratovali tu skoro da i nema vise Srba...i u Srbiji nema vise Srba koliko ih je bilo pre tih ratova.

Ako to nije moralna pobeda u ime Carstva Nebeskog, ja ne znam sta je...
 
Ovo je kao kad bi došao kod komšije u kuću, probio zid kuće, iscrtao traku po sred njegove dnevne sobe preko njegove sofe i rekao "meni ovako najviše odgovara da prolazim do prodavnice u komšiluku. U zamenu za prolaz ti možeš da okačiš veš na mojoj terasi."

A komšija će "pa kako da ne, dragi komšo, slobodno ti ajde kroz moju dnevnu sobu preko mene kad god poželiš"
 
To se zove moralna pobeda.

Mi smo moralni pobednici te smo svaki rat casno vodili i jos casnije izgubili, a gde smo ratovali tu skoro da i nema vise Srba...i u Srbiji nema vise Srba koliko ih je bilo pre tih ratova.

Ako to nije moralna pobeda u ime Carstva Nebeskog, ja ne znam sta je...
Dobili rat u Bosni, na Kosovu i Metohiji i Preševskoj dolini.
 

Back
Top