- Poruka
- 13.833
Pa da otvorim temu koja ne će dugo trajati.
O velikim, univerzalnim djelima koja se ne nalaze u lektiri, i koja
često u "velikom svijetu" i nemaju reputaciju da su toga ranga. Po meni,
radi s ezanemarenim remek djelima koja zbog spleta okolsnost
nisu se uspjela nametnuti svijetu, a ako i jesu- ne u mjeri u kojoj zavrjeđuju.
Dakle, od istinski velikih djela- koja skoro sigurno niste čitali
i ne ćete, bar većinu- po meni, to su:
Claude de Saint-Simon: Memoari- jedinstven prikaz života u
na dvoru Luja 14., Proustova inspiracija, no u svijetu slabo poznata
Robert Burton: Anatomy of Melancholy- sumnjam da je prevedena, no
čudan sklop znanosti (zastarjele) i mudrosti
Aleksandr Herzen: Prošlost i razmišljanja- 3 velike knjige, ravne Tolstoju i Dostojevskom
Richard Jefferies. The Story of My Heart- vrlo impresivna spiritualna autobiografija
R.W. Emerson: Eseji i dnevnici- cijela literatura
Benvenuto Cellini: Moj život (puno življe i modernije od niza modernih knjiga)
Tacit: Anali (u redu,on je poznat, no nije čitan kao literatura, bar u posljednjih 100 godina)
Papirus Ani (Egipatska knjiga mrtvih)- tu imate sve živo i mrtvo
Corpus Hermeticum (glavnih 13 tekstova)
Bilo koji bolji roman od Ivy Compton-Burnett
Sei Shinagon: Zapisci s uzglavlja- nije preduboko, no iznimno svježe, život na japanskome dvoru u 11-12. st.
iz ženske perspektive
Većina proznih Edda, nevjerojatno zrelih ostvarenja u to doba
Isaiah Berlin: Russian Thinkers
Max Sirner: Jedini i njegovo vlasništvo- mentalna stratosfera, meta kritiike
Marxa i Engelsa u "Njemačkoj ideologiji", čitka i jaka obrana filozofije egotizma
George Moore: Book of Kerith- roman koji to više i nije
Frank Norris: Hobotnica- naturalizam u Americi
O velikim, univerzalnim djelima koja se ne nalaze u lektiri, i koja
često u "velikom svijetu" i nemaju reputaciju da su toga ranga. Po meni,
radi s ezanemarenim remek djelima koja zbog spleta okolsnost
nisu se uspjela nametnuti svijetu, a ako i jesu- ne u mjeri u kojoj zavrjeđuju.
Dakle, od istinski velikih djela- koja skoro sigurno niste čitali
i ne ćete, bar većinu- po meni, to su:
Claude de Saint-Simon: Memoari- jedinstven prikaz života u
na dvoru Luja 14., Proustova inspiracija, no u svijetu slabo poznata
Robert Burton: Anatomy of Melancholy- sumnjam da je prevedena, no
čudan sklop znanosti (zastarjele) i mudrosti
Aleksandr Herzen: Prošlost i razmišljanja- 3 velike knjige, ravne Tolstoju i Dostojevskom
Richard Jefferies. The Story of My Heart- vrlo impresivna spiritualna autobiografija
R.W. Emerson: Eseji i dnevnici- cijela literatura
Benvenuto Cellini: Moj život (puno življe i modernije od niza modernih knjiga)
Tacit: Anali (u redu,on je poznat, no nije čitan kao literatura, bar u posljednjih 100 godina)
Papirus Ani (Egipatska knjiga mrtvih)- tu imate sve živo i mrtvo
Corpus Hermeticum (glavnih 13 tekstova)
Bilo koji bolji roman od Ivy Compton-Burnett
Sei Shinagon: Zapisci s uzglavlja- nije preduboko, no iznimno svježe, život na japanskome dvoru u 11-12. st.
iz ženske perspektive
Većina proznih Edda, nevjerojatno zrelih ostvarenja u to doba
Isaiah Berlin: Russian Thinkers
Max Sirner: Jedini i njegovo vlasništvo- mentalna stratosfera, meta kritiike
Marxa i Engelsa u "Njemačkoj ideologiji", čitka i jaka obrana filozofije egotizma
George Moore: Book of Kerith- roman koji to više i nije
Frank Norris: Hobotnica- naturalizam u Americi