VECNI ZIVOT – na koji nacin Bog omogucava ljudima…

A Zemlju ce ocistiti od zla u Bozjem ratu Armagedonu...

Nakon toga sledi 1000 god vladavina MIRA, Bozjeg Kraljevstva sa Isusom Hristom kao kraljem....
Za vreme te vladavine Bog ce ljude dovesti postepeno do savrsenstva i nakon toga ce kao savrsena bica moci da zive vecno na Zemlji...

i nema niceg ponovog...
Nece biti vise nikada zla jer ce ga Bog jednom zauvek unistiti kao i uzrocnike zna Sotonu i demone.


приручник који сваки јеховин сведок има при руци
издање 2007 год.

Raspravljanje138-1.jpg


дакле, по овом приручнику вам говоре да Христ већ влад земљом од 1914 год. па ми нешто не штима са тим следом догађаја које овде спомињеш
 
Taština ljudi želja večna života kao vampirske udruženja.
Piti krv ljudima svrhe delanja te visoke pozicionirane pojave mrzenja ljudskosti odavna vampire vječna života ne podnose ljudska toplina.
Hladnoća večnih vampira i odveka smrzava ljude svojime delanjem i posible neta piti krva vama svaka dana.
Vampirske pojave mrze sex toplinu vatra njima je smrtan nepriatelja.
 
dakle da se vratimo na temu:

Na temelju čega se neko može nadati da ovaj današnji kratki ljudski život nije sve što možemo imati?
Evo sta Bozja rec kaze:


Matej. 20:28: “Sin čovječji [Isus Hrist] nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge.”

Jovan 3:16: “Bog je toliko voleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko tko veruje u njega ne propadne, nego da ima večni život.”

Jevrejima. 5:9: “Kad je [Isus Hrist] bio učinjen savršenim, postao je donositelj večnoga spasenja svima koji su mu poslušni.”
 
Dakle,jedino o cemu JS razmisljaju i teze je vampirski veeeecni zivot!;)
Zar to nije koristoljubivost?Sve ces uraditi da tvojoj g.zi bude dobro.
Bog kaze da je VECNI ZIVOT DAR OD BOGA"

evo i citatJer je plata za greh smrt, a dar Božji je život večni u Isusu Hristu, Gospodu našemu. (Rimljanima 6:23)

imas nesto protiv zivota?
 
Poslednja izmena:
Stvoreni da učimo večno

”U svakoj glavi nalazi se impresivni stroj, kompaktan i efikasan organ čiji se kapacitet izgleda sve više bliži beskonačnosti što su veća naša saznanja o njemu“ (ZNANSTVENI PISCI TONY BUZAN I TERENCE DIXON)
KOLIKO znanja može usvojiti ljudski mozak? To pitanje neprestano fascinira i istovremeno zbunjuje znanstvenike. U knjizi The Brain Book Peter Russell piše: ”Što više saznajemo o ljudskom mozgu, to smo svjesniji da njegovi kapaciteti i potencijali daleko nadmašuju sve naše prijašnje pretpostavke.“
Naprimjer, naš mozak posjeduje izvanrednu sposobnost pamćenja. ”Pamćenje nije poput spremišta koje se postepeno popuni“, kaže Russell. ”Prije bismo ga mogli usporediti sa stablom s mnoštvom kukica na kojima vise naša sjećanja. Svaka informacija koju zapamtimo čini novi niz kukica na koje možemo objesiti nova sjećanja. To znači da se naša sposobnost pamćenja stalno povećava. Što više znamo, to više novih informacija možemo usvojiti.“ Sve nas to ponovno dovodi do pitanja koje smo već ranije postavili: Zbog čega ljudski mozak posjeduje takav ogroman, neiskorišteni kapacitet?
Evolucija ne može na to pitanje ponuditi logičan odgovor. Budući da se ona uvelike temelji na teoriji o preživljavanju najprilagođenijih, mnogi se pitaju kako je uopće moguće da se ljudski mozak uspio razviti u tolikoj mjeri. Razviti mozak s takvim kapacitetom bilo bi isto što i napraviti ogroman kamion u kojem nikada nećemo prevesti više od jedne lopate pijeska.
Međutim, Biblija nudi nevjerojatno jednostavno, a opet logično objašnjenje. Kao prvo, ona nam govori da su naši praroditelji — Adam i Eva — stvoreni na Božju sliku, tako da su mogli odražavati njegove divne osobine. A kao drugo, ona objašnjava da su stvoreni da žive — pa tako i uče — vječno (1. Mojsijeva 1:27; 2:16, 17). I mada je zbog pojave grijeha mozak sada nesavršen, on i dalje svjedoči u prilog tom Božjem naumu (Rimljanima 5:12).

Ali Božja prvobitna namera da se Zemlja napuni savršenim, ljudima koji će živeti u Raju ipak će se ispuniti.
Bog Jehova je zbog toga dao svog jedinorođenog Sina, Isusa Hrista, kao otkupnu žrtvu na temelju koje možemo dobiti večni život (Matej 20:28; Jovan 3:16).
 
Poslednja izmena:
evo jedan zanimljiv tekst u vezi vecnog zivota i nauke...


Potraga za genom ”besmrtnosti“

U MNOGIM civilizacijama postoje priče i legende koje nastoje objasniti zbog čega ljudi umiru. Tako, naprimjer, jedna afrička legenda kaže da je Bog poslao kameleona da donese ljudima besmrtnost, no kameleon je putovao tako sporo da je jedan drugi gušter, koji je nosio poruku o smrti, stigao prije njega. Lakovjerno čovječanstvo prihvatilo je gušterovu poruku i tako izgubilo priliku da postane besmrtno.
I filozofi su stoljećima pokušavali odgovoriti na pitanje: Zašto čovjek umire? U četvrtom stoljeću pr. n. e. grčki filozof Aristotel naučavao je da duljina čovjekovog života ovisi o sposobnosti tijela da održava ravnotežu između topline i hladnoće. On je rekao: ”Smrt je uvijek uzrokovana izvjesnim nedostatkom topline.“ Platon je pak naučavao da čovjek ima besmrtnu dušu koja nadživljava smrt tijela.
U današnje vrijeme, unatoč zadivljujućem napretku suvremene znanosti, pitanja biologâ o tome zašto starimo i umiremo uglavnom ostaju bez odgovora. U londonskom listu The Guardian Weekly pisalo je: ”Jedan od velikih misterija medicine nije pitanje zašto ljudi umiru od kardiovaskularnih bolesti ili raka: pitanje je zašto umiru čak i onda kad je baš sve u redu. Ako se ljudske stanice dijele i ako se njihovo obnavljanje diobom nastavlja nekih 70 godina, zašto se onda odjednom prestaju umnožavati?“
U nastojanju da shvate proces starenja, genetičari i molekularni biolozi posvetili su se istraživanju stanice. Mnogi znanstvenici smatraju da se u tim mikroskopski sitnim jedinicama može naći ključ za duži život. Neki, naprimjer, predviđaju da će genetičko inženjerstvo uskoro omogućiti znanstvenicima da pobijede rak i srčane bolesti. No koliko je znanost blizu ostvarenja čovjekovog sna o vječnom životu?

Otkrivanje tajni stanice

Nekadašnje generacije znanstvenika pokušavale su otkriti tajne stanice, no nisu raspolagale potrebnim instrumentima i aparaturom. Znanstvenici su tek unazad stotinu godina dobili priliku da zavire u stanicu i vide mnoge njene osnovne dijelove. I što su otkrili? Znanstveni pisac Rick Gore kaže: ”Pokazalo se da je stanica zapravo mikrosvemir.“
Da bismo dobili predodžbu o izuzetnoj složenosti stanice, imajmo na umu da se svaka stanica sastoji od bilijunâ puno manjih jedinica koje se nazivaju molekule. Pa ipak, promatrajući građu stanice, znanstvenici nalaze fantastičan red i dokaze da ju je netko konstruirao. Philip Hanawalt, docent genetike i molekularne biologije na Sveučilištu Stanford, kaže: ”Normalan rast čak i najjednostavnije žive stanice zahtijeva usklađeno odvijanje desetaka tisuća kemijskih reakcija.“ On također kaže: ”Funkcije za koje su programirane te sićušne kemijske tvornice daleko nadmašuju ono što znanstvenik može učiniti u svom laboratoriju.“
Zamislite onda pred kakvim bi se ogromnim izazovom našli znanstvenici koji bi pokušali biološkim putem produžiti ljudski životni vijek. To bi zahtijevalo ne samo duboko razumijevanje osnovnih komponenti od kojih je sazdan život već i sposobnost da se njima barata! Zavirimo nakratko u ljudsku stanicu da bismo ilustrirali s kojim se izazovom biolozi suočavaju.

Sve je u genima


Svaka stanica ima složeni kontrolni centar koji se naziva jezgra. Jezgra upravlja aktivnostima stanice, ravnajući se po zbirci kodiranih uputstava. Ta su uputstva pohranjena u kromosomima.
Naši kromosomi sastoje se prvenstveno od proteina i deoksiribonukleinske kiseline, ili kraće DNK. Premda su znanstvenici još krajem 1860-ih znali za DNK, tek su 1953. konačno otkrili njenu molekularnu strukturu. No čak je i tada trebalo još skoro deset godina da biolozi počnu shvaćati ”jezik“ kojim se molekule DNK služe pri prenošenju genetskih informacija. (Vidi okvir na 22. stranici.)
Genetičari su 1930-ih otkrili da se na kraju svakog kromosoma nalazi kratka sekvenca DNK koja stabilizira kromosom. Ti odsječci DNK zovu se telomeri, od grčkog télos (kraj) i méros (dio), i djeluju poput zaštitne kapice na kraju vezica za cipele. Da nema telomera, naši bi se kromosomi odmotavali i raspadali na kratke dijelove, lijepili se jedni za druge ili na neki drugi način postali nestabilni.
Međutim, istraživači su s vremenom zapazili da se kod skoro svih vrsta stanica telomeri skraćuju nakon svake diobe stanice. Zbog toga se stanični telomeri nakon 50-ak dioba smanjuju na veličinu sićušnih kvržica, a stanica se prestaje dijeliti i na koncu odumire. Dr. Leonard Hayflick je 1960-ih prvi iznio zapažanje da stanice izgleda imaju ograničen broj mogućih dioba prije nego što odumru. Stoga mnogi znanstvenici taj fenomen nazivaju Hayflickova granica.
Je li dr. Hayflick otkrio ključ starenja stanica? Neki su mislili da jest. Godine 1975. u publikaciji Nature/Science Annual pisalo je kako znanstvena avangarda s područja gerontologije smatra da ”sva živa bića nose u sebi jedan precizno podešen autodestruktivni mehanizam, sat starenja koji svakim otkucajem pomalo smanjuje vitalnost“. Tako se rodila nada da su znanstvenici najzad počeli prodirati u samu srž procesa starenja.
U 1990-ima znanstvenici koji su istraživali ljudske stanice oboljele od raka otkrili su još jedan važan detalj u vezi sa ”staničnim satom“. Ustanovili su da su maligne stanice naučile kako ignorirati svoj ”stanični sat“ i dijeliti se do u beskonačnost. To je otkriće podsjetilo biologe na jedan vrlo neobičan enzim, koji je otkriven u 1980-ima, a kasnije je pronađen kod gotovo svih vrsta stanica raka. Enzim se naziva telomeraza. Kako on djeluje? Jednostavno rečeno, telomeraza se može usporediti s mehanizmom za pomicanje kazaljki staničnog ”sata“, a vraćanje sata unatrag postiže se produživanjem telomera.

Kraj starenju?

Istraživanje telomeraze uskoro je postalo jedno od najinteresantnijih područja u molekularnoj biologiji. Pretpostavljalo se da bi se starenje moglo zaustaviti, ili barem u znatnoj mjeri odgoditi, kad bi biolozi mogli pomoću telomeraze spriječiti skraćivanje telomera u diobi zdravih stanica. Zanimljivo je da Geron Corporation News izvještava kako su znanstvenici koji vrše laboratorijske eksperimente s telomerazom već dokazali da se kod zdravih ljudskih stanica mogu učiniti preinake da stanice dobivaju ”neograničenu sposobnost repliciranja“.
Unatoč takvom napretku, malo je razloga za očekivanje da će u skoroj budućnosti biolozi pomoću telomeraze znatno produžiti naš životni vijek. A zašto? Između ostalog, zato što na starenje ne utječe samo propadanje telomera već i mnogo drugih faktora. Uzmimo za primjer komentar dr. Michaela Fossela, autora knjige Reversing Human Aging: ”Čak i ako pobijedimo ono što danas podrazumijevamo pod starenjem, još uvijek ćemo stariti na neki nov, manje poznat način. Čak i kad bismo mogli beskonačno dugo produživati telomere, možda ne bismo obolijevali od bolesti koje danas povezujemo sa starošću, no na koncu bi nam se tijelo ipak istrošilo te bismo umrli.“

Da, vjerojatno postoji mnogo bioloških faktora koji utječu na proces starenja. No odgovore na pitanja o tim faktorima znanstvenici zasad ne mogu dokučiti. Leonard Guarente s Massachusetts Institute of Technology kaže: ”U ovom trenutku starenje je još uvijek velika zagonetka“ (Scientific American, jesen 1999).

Dok biolozi i genetičari nastavljaju istraživati stanicu kako bi dokučili zašto ljudi stare i umiru, Božja Riječ otkriva pravi razlog. Ona jednostavno kaže: ”Preko jednog čovjeka grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili“ (Rimljanima 5:12). Da, to što ljudi umiru posljedica je stanja koje znanost nikad neće moći popraviti — naslijeđenog grijeha (1. Korinćanima 15:22).

S druge strane, naš Stvoritelj obećava da će putem Kristove otkupne žrtve ukloniti posljedice naslijeđenog grijeha (Rimljanima 6:23). Možemo biti potpuno uvjereni da naš Stvoritelj zna kako stati na kraj starenju i smrti, jer Psalam 139:16 kaže: ”Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano.“ Naravno, Jehova Bog je taj koji je stvorio genetski kod te ga, da tako kažemo, zapisao. Stoga će se on u svoje vrijeme pobrinuti da geni dozvole vječni život onima koji su poslušni Božjim zahtjevima (Psalam 37:29; Otkrivenje 21:3, 4).
 
Dela 4:12 Jer nema drugog imena (isus) pod nebom danog ljudima kojim bi se mi mogli spasti.
naravno da VERA u Isusa spasava... sta drugo...

A hriscani su u prvom veku i te kako bili organizovani....
Sve je zapisano u Delima apostolskim...
Nisu radili nista po svom nahodjenju...

Vec ono sto im je Hrist nalozio...

Da idu i propovedaju hriscanstvo po celoj Zemlji...

Poznata je u Delima apostolskim misionarska sluzba Apostola pavla i ostalih...

Koji su prenosili Bozju rec ljudima...
 
Poslednja izmena:
Dakle vracamo se na

Prvobitnu Bozju nameru za Zemlju…

Biblija kaže da je smrt ’ušla u svet‘, što znači da ljudi nisu trebali umirati.
To što ljudi stare i umiru posledica je toga što se prvi čovek pobunio protiv Boga.

S druge strane, životinje nisu bile stvorene s mogućnošću da večno žive (1. Mojsijeva 3:21; 4:4; 9:3, 4).
Ljudi su stvoreni drugačije od životinja. Mi smo viši oblik života od životinja, kao što su anđeli viši oblik života od nas ljudi (Jevrejima 2:7).

Čovek je stvoren ”na sliku Božju“, dok životinje to nisu (1. Mojsijeva 1:27, St).

Osim toga, Adam je, za razliku od životinja, u Bibliji nazvan ’sinom Božjim‘ (Luka 3:38).

Stoga imamo razloga verovati da Bog nije želeo da ljudi stare i umiru

. Bog ne umire i zato nije ni svoje sinove stvorio da umiru (Avakum 1:12; Rimljanima 8:20, 21).

Da bismo bolje razumeli kako je Bog prvobitno zamislio ljudski život, osvrnimo se na istorijske izvestaje o prvim ljudskim naraštajima.

U to vrijeme ljudi su živeli po nekoliko stotina godina. U okvirima 1000 god sto predstavlja pred Bozjim ocima jedan dan...
Psalam 90
4 Jer je hiljada godina pred očima Tvojim kao dan jučerašnji, kad mine, i kao straža noćna


Adam je živeo 930 godina. Nekoliko naraštaja nakon njega Noi se rodio sin Sem, koji je živio 600 godina, i unuk Arfaksad, koji je živio samo 438 godina (1. Mojsijeva 5:5; 11:10-13).
Kasnije se rodio Avraham, koji je živio 175 godina (1. Mojsijeva 25:7).
Posledice greha sve su više uticale na dužinu ljudskog života.
Što su se ljudi više udaljavali od prvobitnog savršenstva, to su kraće živjeli.

Ali čovek je zapravo bio stvoren da živi večno.
Stoga se sasvim logično nameće pitanje: ’Da li Bog još uvek želi da ljudi večno žive na Zemlji?‘

Odgovor je DA, jer se Bozna namera za Zemlju i ljude nije promenila…
Da ljudi zive vecno u raju na Zemlji….

Psalam 37

27 Uklanjaj se oda zla, i čini dobro, i živi doveka.

29 Pravednici će naslediti zemlju, i živeće na njoj doveka.
 

Back
Top