- Poruka
- 65.886
Sve dosadi posle konačnog broja ponavljanja. Pogotovo bi bio dosadan beskonačan život bez prijatelja, rodbine, dece i kućnih ljubimaca. To bi bilo jednako najstrašnijoj zamislivoj kazni u Univerzumu.Što da ne?
Zašto ne bi imao bezbroj takvih kratkotrajnih i jedinstvenih trenutaka?
Da li si stvarno svaku pesmu koja ti se sviđa slušao uvek samo jednom i nikad više (čisto da ti nešto ne bi odosadilo utisak)?
I da li ti je već jednom dosadilo tvoje omiljeno jelo?
Ili ga uvek u slast proždereš?
Na svu sreću, večni život ne postoji pa nema razloga za strah.



...ali opet mi nije jasno čemu maštati o nečemu tako iluzornom...

