Večiti romantičari

Čudno je koliko je ljudi zajedno,a ne vole se.A jos čudnijje koliko je onih što nisu zajedno a vole se...

7f940cf0c77a2cde9a5759baa153dd26.jpg
 
Postoji ogromna razlika između delova života koji pripadaju vremenu i onih koji pripadaju večnosti. Razlikuje ih prisutnost, osećaj živosti, svest. Momenti koji pripadaju večnosti daju potpuno drugačiji oset, stvarniji. Kvalitet tih trenutaka je da bivaju duboko utisnuti, da menjaju. Čak i ako su naredni trenuci na liniji vremena, prolazni, identifikovani, čak i ako ih sve drugo negira, ukazuje na suprotno, ti momenti prave trajnu promenu. Postoje u nama, traju. I ostaju živi – uvek ih možemo osetiti kao da su tu, sada.
Kvalitet onoga što jesmo i naše trajanje meri se tim momentima, dodirima sa stvarnim.
tumblr_pyoy1kihai1vibyp0o1_540[1].jpg
 
Čežnja za nestajanjem, za zaboravom. Ugasiti misli, emocije, pokret. Zaustaviti se, prepustiti praznini, stopiti..
Duboko u svima nama postoji to isto, ta ista težnja. Nebitno je da li je ispoljavamo kroz destrukciju ili stvaranje. Duboko ispod to je težnja za stapanjem, nestajanjem, obuhvatanjem i bivanjem obuhvaćenim u isto vreme. Unutrašnji prostor svesti koji postaje jedini prostor, neograničen. Ništavilo i potpunost istovremeno.
Zaboraviti ko si, zaboraviti sve one gluposti kojima dajemo značaj. Potpuni zaborav je sva naša težnja.
Ili, je to, pak, težnja za sećanjem? Za prepoznavanjem onoga što jesmo, što jeste.
tumblr_oq3xz5KcUC1suhljbo1_540[1].jpg
 

Linije sveta vidljivog i inog,Svetlucaju mi u tvojoj auri;U svetu izvan tebe ja sam inok U isposnici, leptir u cauri.U jednacini sveta mi smo binom:To nije rakao Petrarka Lauri,No matrica je ista. Isti pokret.Govor duse s dusom, kako rece Sokrat.
Mi smo dve zize u jednoj elipsi Sto nepoznatom telu je putanja;Je li to zvezda? Il' svetlost sto misli Svoju tezinu tokom putovanja?
Mi smo dve zize u jednoj elipsi Zblizene tacnom merom odstojanja Koje u svemu odgovara crti Sto spaja zize ljubavi i smrtnoj
 
tumblr_ovjm5bW8Mt1uo2vqoo1_540[1].jpg

Uticati na nekog znači predati mu sopstvenu dušu. On ne misli svoje prirodne misli, niti gori prirodnim strastima. Njegove vrline nisu stvarne za njega. Njegovi grehovi, ako grehovi postoje, pozajmljeni su. On postaje eho nečije tuđe muzike, glumac ulog koja nije napisana za njega. Cilj života je samorazvoj. Ostvariti savršeno sopstvenu prirodu – to je razlog našeg postojanja. -O. W
 

Back
Top