Vaša najstrašnija iskustva???

Kakvo smejanje ja sve verujem. Al su mi malo neki okultisti isprali mozak i odma mi na pamet padaju najjezivije stvari heh.

Evo mog iskustva na koje cu dobiti najzesci smeh:
U jednom periodu pre hm oko 3 godine, danima me je pratio neki osecaj da nisam svoja, da je nesto tu sa mnom, neka uzasno negativna energija je stalno bila oko mene. Kada sam isla ulicom sve mi je izgledalo drugacije, sve i svako mi je izgledao drugacije, posebno predeli grada, vidim neki radovi na putu sve se cudim odkud sad to kako, sve mi cudno. Emocije su mo zatupele. Nista nisam osecala, nista, prazna totalno, hladna, ne znam da opisem. Mrtva.
Plasila sam se da sama idem ulicom.
E onda krece samo tih par stvari. Isla sam ulicom, hocu da skrenem levo i cujem glas u glavi: desno. Automatski krenem desno i ako ne zelim. Onda: ipak levo. Automatski skrenem levo i nastavim. Zatim sam dva tri puta cula dok idem ulicom: gde ces, stani, ne idi. Okrecem se, nigde zive duse, nikoga.

Ono nastrasnije: bila sam sa tadasnjim deckom, sedimo i pricamo nesto, odjednom ga pogledam i, faca mu je bila uzarena, crvena, pusila se, kose oci, siljast mali mali nos, EBENI MALI CRVENI ROGOVI. Nemam pojma koliko dugo sam ukoceno gledala u njega, sve dok mi nije rekao: sta ti je, ko da si djavola videla? Mislim se, mozda i jesam.
Plasila sam se ogledala. Identicnu facu sam videla umesto svog lica u ogledalu. Kao onaj naucnofantasticki mitski glupavi primer djavola. Smesno zvuci znam. Totalno hipnotisano buljim u ogledalo i govorim sebi nisi ti ovo nisi nisi ne gledaj, i konacno se trgnem. Zatim mi je u ogledalu preko ociju bila bela senka, mutno. Preko celih sarenjaca i ociju kao magla. Opet ko hipnotisana blenem i ubedjujem sebe da to nije stvarno.
Imala sam i mnogo trenutaka kada kao da je nesto uslo u mene i kontrolisalo mi ponasanje. Zelim da zapalim cigaru, krenem da sklanjam pepeljaru i ustajem, otvaram svesku, zatvorim je i krenem na terasu. Jos jedan jezivi deo je kada sam htela da se bacim sa terase, kao da me je nesto vuklo i vuklo guralo na ogradu, i ocu da se vratim i vracam se a ono me vuce, krenem da se penjem na ogradu a u sebi se derem vrati se, vrati se, vratim se i opet na ogradu, sreca naisla je sestra zgranuta skontala da se nesto desava i odvukla me. Pricala sam naglas da bih znala sta hocu da radim a ne da radim sta me to nesto tera.


Definitivno neki bezobrazni duh (ili demon). I meni se desilo na moru x puta, dok stojim pored litice osećam da polako gubim kontrolu u nogama i da želim da skočim protiv svoje volje, a dole naravno šiljate stene.
 
Kakvo smejanje ja sve verujem. Al su mi malo neki okultisti isprali mozak i odma mi na pamet padaju najjezivije stvari heh.

Evo mog iskustva na koje cu dobiti najzesci smeh:
U jednom periodu pre hm oko 3 godine, danima me je pratio neki osecaj da nisam svoja, da je nesto tu sa mnom, neka uzasno negativna energija je stalno bila oko mene. Kada sam isla ulicom sve mi je izgledalo drugacije, sve i svako mi je izgledao drugacije, posebno predeli grada, vidim neki radovi na putu sve se cudim odkud sad to kako, sve mi cudno. Emocije su mo zatupele. Nista nisam osecala, nista, prazna totalno, hladna, ne znam da opisem. Mrtva.
Plasila sam se da sama idem ulicom.
E onda krece samo tih par stvari. Isla sam ulicom, hocu da skrenem levo i cujem glas u glavi: desno. Automatski krenem desno i ako ne zelim. Onda: ipak levo. Automatski skrenem levo i nastavim. Zatim sam dva tri puta cula dok idem ulicom: gde ces, stani, ne idi. Okrecem se, nigde zive duse, nikoga.

Ono nastrasnije: bila sam sa tadasnjim deckom, sedimo i pricamo nesto, odjednom ga pogledam i, faca mu je bila uzarena, crvena, pusila se, kose oci, siljast mali mali nos, EBENI MALI CRVENI ROGOVI. Nemam pojma koliko dugo sam ukoceno gledala u njega, sve dok mi nije rekao: sta ti je, ko da si djavola videla? Mislim se, mozda i jesam.
Plasila sam se ogledala. Identicnu facu sam videla umesto svog lica u ogledalu. Kao onaj naucnofantasticki mitski glupavi primer djavola. Smesno zvuci znam. Totalno hipnotisano buljim u ogledalo i govorim sebi nisi ti ovo nisi nisi ne gledaj, i konacno se trgnem. Zatim mi je u ogledalu preko ociju bila bela senka, mutno. Preko celih sarenjaca i ociju kao magla. Opet ko hipnotisana blenem i ubedjujem sebe da to nije stvarno.
Imala sam i mnogo trenutaka kada kao da je nesto uslo u mene i kontrolisalo mi ponasanje. Zelim da zapalim cigaru, krenem da sklanjam pepeljaru i ustajem, otvaram svesku, zatvorim je i krenem na terasu. Jos jedan jezivi deo je kada sam htela da se bacim sa terase, kao da me je nesto vuklo i vuklo guralo na ogradu, i ocu da se vratim i vracam se a ono me vuce, krenem da se penjem na ogradu a u sebi se derem vrati se, vrati se, vratim se i opet na ogradu, sreca naisla je sestra zgranuta skontala da se nesto desava i odvukla me. Pricala sam naglas da bih znala sta hocu da radim a ne da radim sta me to nesto tera.

Uzas...cime si punila glavu tih dana, film/knjiga/prica neka?

Moje nije bilo mnogo strasno, a i bolje mi da cutim... Imam zivota ko macka :)
 
Imam problem vec mnogo dugo od kad znam za sebe...Imam paralizu sna i sanjam prostoriju gde spavam i kako lezim u krevetu i ne znam da li sam budan ili ne.Onda se pojavi neka senka ili neki predmet ozivi i manifestuje se entitet kao neki koji me napada i hoce da udje u moje telo i tu me hvata panika i gusenje neki strah.Izcimam se i izderem i mislim probudio sam se ali nista opet ispocetka dok se stvarno ne probudim.

Problem je sto ostajem nepomican zakucan za krevet i slicno.Nekad samo osetim prisustvo nelagodu i brzo se uplasim i izcimam izbuncam...Pored toga kad sanjam normalno isto buncam a pre par godina sam poceo i da hrcem malo jace...

E sad radim u inostranstvu i trenutno sam u neki kolektivni smestaj 2 meseca pa onda bi trebalo da nadjem svoj stan.Spavamo 3 u sobi i okolne sobe mogu da me cuju jer su zidovi tanki...Naravno probudim ih nervira ih to i cude se gledaju me kao da imam psihicke probleme i slicno...Ne desavava se to cesto ponekad samo ali ostaje buncanje i hrkanje...Nekad obicno tako kad spavam u sobi sa vise osoba imam problem i da zaspim neka nelagoda me obuzme napetost i slicno, nekad se desava i kad sam sam.

Ne znam sta da preduzmem da se to ne desava, kako da resavam ovaj problem i sta da preduznem kad ne mogu da zaspim i da nemam ovakve kosmare i buncanja muke i hrkanje?
 
Imam problem vec mnogo dugo od kad znam za sebe...Imam paralizu sna i sanjam prostoriju gde spavam i kako lezim u krevetu i ne znam da li sam budan ili ne.Onda se pojavi neka senka ili neki predmet ozivi i manifestuje se entitet kao neki koji me napada i hoce da udje u moje telo i tu me hvata panika i gusenje neki strah.Izcimam se i izderem i mislim probudio sam se ali nista opet ispocetka dok se stvarno ne probudim.

Problem je sto ostajem nepomican zakucan za krevet i slicno.Nekad samo osetim prisustvo nelagodu i brzo se uplasim i izcimam izbuncam...Pored toga kad sanjam normalno isto buncam a pre par godina sam poceo i da hrcem malo jace...

E sad radim u inostranstvu i trenutno sam u neki kolektivni smestaj 2 meseca pa onda bi trebalo da nadjem svoj stan.Spavamo 3 u sobi i okolne sobe mogu da me cuju jer su zidovi tanki...Naravno probudim ih nervira ih to i cude se gledaju me kao da imam psihicke probleme i slicno...Ne desavava se to cesto ponekad samo ali ostaje buncanje i hrkanje...Nekad obicno tako kad spavam u sobi sa vise osoba imam problem i da zaspim neka nelagoda me obuzme napetost i slicno, nekad se desava i kad sam sam.

Ne znam sta da preduzmem da se to ne desava, kako da resavam ovaj problem i sta da preduznem kad ne mogu da zaspim i da nemam ovakve kosmare i buncanja muke i hrkanje?


Jezivo,stvarno.Jesi popricao sa nekim iz porodice o tome?Ja ti savjetujem da odes u crkvu.To nije za zezanje,poduzmi nesto sto prije.
 
Imam i ja jedno iskustvo od prije 6 godina.Krenula sam da spavam i dok sam gasila svjetlo krajickom oka sam vidjela neku sjenku pored mene ali nisam obracala paznju na to,ugasila sam svjetlo i legla da spavam.Odmah sam zaspala i odjenom je nesto skocilo na mene i pocelo da me gusi.Gurala sam rukama to od sebe ali nisam mogla da se probudim,kada sam uspjela da ga bacim probudila sam se.Par dana sam kao izgubljena bila i samo o tome razmisljala,nemam pojma sta je to bilo.
 
Ovo je priča iz okoline Kovina, jednog čoveka stopirala je neka veoma čudna žena srednjih godina i pitala ga da je poveze do Smedereva. Ne razmišljajući ni zašto ni kako povezao ju je, pošto je i on isao za Smederevo.Uglavnom je ćutala i gledala samo pravo, jedino što je rekla da je iz Kovina. Ubrzo su stigli do mosta i on ju je tu i ostavio u znak zahvalnosti dala mu je jednu ružu iz svog buketa.Kako nije obraćao pažnju na cvet vec na njeno čudno ponašanje zatvorila je vrata i on je krenuo, Slučajno je bacio pogled na ružu i zgrozio se kad je video da je ta ruža skroz crna i osušena, a sve ostale iz njenog buketa bile su crvene. Pogledao je na retrovizor ali nje nije bilo nigde.Nikako mu nije bilo jasno zašto je rekla da joj treba prevoz do mosta da sačeka autobus za Smederevo kada joj je on rekao da ide za Smederevo.
 

Back
Top