Slavio se 14. ili 15. rođendan jednog dečaka, i naravno, u jednom dijelu rođendana netko je došao na ideju da se prizivaju duhovi. Posjedali su se u krug, ugasili svjetlo, upalili svijeću i počeli blebetati bezvezne riječi dozivanja. Završili su s time i počeli se smijati jer se nije događalo ništa.
I tako, nakon nekog vremena zafrkancije u kući, došli su na ideju da idu šetati po kvartu.. oko 1 - 1:30 ujutro.. Svi su redom izašli iz kuće i išli na šetnju po kvartu. Prolazili su kraj osnovne škole, uskim putićem koji je bio neosvjetljen, do njega je dopiralo svjetlo samo iz daljine, od uličnih lampi udaljenih 200-ak metara. Putić je prolazio kraj nogometnog igrališta.
Kako su išli tim putićem, netko od njih se ukipio i problijedio ko' krpa. Ostali su stali, pogledali u smjeru u kojem je gledao ovaj problijedjeli i što su vidjeli?
Blizu sredine igrališta visoka blijeda spodoba u crnoj kukuljici vrišteći se vrtjela oko svoje osi, a oko nje je trčalo nešto crno, četveronožno, bijesnog izgleda. Potrčali su ja mislim koliko im je dragi Bog nogama dozvolio i stali tek nakon što su bili sigurni da više ne vide igralište. Vraćali su se prema kući slavljenika, i došli na raskrižje njegove i ulice, i ulice kojom su došli. Nasred raskrižja, crn auto, otvorena sva vrata i gepek, upaljena sva svjetla i žmigavci, u autu mrak, ali ulične lampe su potvrđivale da u autu nema nikoga. Kako mi je on pričao, svatko od njih počeo se osvrati i pogledom prelaziti po prozorima obližnjih kuća, ne bi li vidio koje upaljeno svjetlo u sobi nekog stanara. Ali.. nigdje nikog budnog osim njih.
Kaže da je sva sreća da nisu ulazili, niti se približavali previše tom autu - tko zna što je moglo biti..
Otišli su kod slavljenika doma, i naravno, nisu izlazili iz njegove kuće do jutra.. Iz prevelikog straha.
Auuuuuu, ae bezi, ne da bi se usr*o nego bih i napravio lokvu oko mene!


Dobro su oni preziveli...

Bila je jedna devojčica koja je inače mnogo volela lutke, imala je čak i kolekciju lutaka. I jednog dana je videla neku lutku dok je prolazila sa roditeljima u grad i rekla je da hoće da je kupi. Roditelji su otišli sa njom u prodavnicu i kupila je lutku. Ali pre nego što je prodavac predao lutku ocu devojčice rekao je "Evo, ali obećajte da nećete nikada ostaviti devojčicu samu sa lutkom u kući" Otac je obećao da to neće uraditi mada uopšte nije imao na umu zašto to. Izašao je iz prodavnice i dao lutku devojčici ali je primetio čudnu stvar na prstima lutke. Naime lutka je držala dva prsta uspravno koja se nisu mogla iskriviti(da bi se napravila pesnica) i svi ostali prsti su bili jako stegnuti(u pesnicu) i nisu se mogla ispraviti. Prošlo je malo vremena i roditelji su skoro i zaboravili na reči prodavca. I jednog dana su otišli na neku zabavu i ostavili su devojčicu samu kući da se igra, i vratili su se jedno 5-6 sati ali ono što su videli bilo je užasavajuće. Beba je ležala na tepihu u lokvi krvi, a lutka je sva krvava bila "nameštena" na fotelji kao da sedi i smeši se. Samo što je lutka ovog puta držala 3 prsta uspravno...
Ovo sam gledao kao klinja u ja msm nekom cratcu...

Evo jedne istinite price.
Jedne zimske noci, skupio sam moje malo drustvance i krenuo na selo kod jednog drugara.
To selo se nalazi blizu grada na od prilike 5 km.
Taj drug je ostao u gradu da zavrsi neki posao a nama je dao kljuc od kuce, da ga tamo sacekamo.
Posle jedno sat vremena pojavio se i on, sav blatnjav.
Pitao sam ga sta se desilo, a on je ocigledno bio u shoku jer mi nekoliko minuta nije nista odgovorio.
Posle se malo opustio i poceo da prica.
Krenuo je tim putem ka kuci, koja je nalazi 2 kilometra od glavnog puta i odjednom je cuo tiho smejanje koje , kao da je bilo u njegovom uvu. Pomislio je da je to od umora ali je smeh bio sve jaci i onda se pretvorio u nepodnosljivo krestanje. On je pao u blato i lezao tamo dok se to nije utisalo.
Iako smo krenuli da se malo provedemo, sve nam je bilo upropasteno tim dogadjajem.
Imao sam i ja ovakve tripove... I preziveo sam...
