Vaša najstrašnija iskustva???

nije mi se ništa ni blizu desilo kao Vama, ali iskreno: Ni ne bih želeo... :D
jedan od boljih tripova je kad dobijem šesto čulo! Onaj mali glasić: okreni se..., atom koji te okrene u poslednjem trenutku kad iskuliraš osećaj... Elem, vraćao se ja sa neke žurke i pičim centrom, prazan nigde nikog i vidim druga napred, video i on mene i seo na klupu njaka telefon... I krenem prema njemu i nešto mi kaže da se okrenem. Iza mene klošar sa nožem! Na je*enih po metra! Sreća pa sam tad dosta trenirao borilačke veštine sa drugarima uspem da zveknem lika koji se samo pružio posle toga... I ja samo ubrzano odem ka drugu sa rečima:
Ja: Što ne vičeš da me napada?
On: Ko?!
Ja: Onaj klošar!
On: Koji, brate?
Kad sam se okrenuo, opet nigde nikog, a znam da sam junački potrefio tačno u glavu, čak sam otišao i do jednog lokala zbog snimka, kao hoću da vidim da li se vidi lik koji me je napao da bih mogao da ga tužim... Kamera je imala prazninu od par sati i u tom periodu se i to desilo... To je jedini ozbiljan, neobjašnjiv "trip" u mom životu.
p.s. od tad verujem glasu u meni i izbegao sam par automobila, verujem i deja vuu... Al u duhove još ne! Niti ću...
Da ne pričam kako sam lika, lokalnog pijanca grunuo nazad u raku, čovek imao par polomljenih rebara.... :D Išli buraz, ja i dva druga na pecanje i kao brže je preko groblja. Kad pijanac upao u neku raku i krenuo da izlazi, a ja išao prvi! Kad sam ga video samo sam ga šutnuo nazad, onako fast, bez razmišljanja... :D wrong place, wrong time...
 
Echudin... No coment... Stvarno jezivo i čudno... A ti Milane si likčina... XA XA, pade jadan covek u raku.... Au, ismejah se... A za klošara, ne znam šta da ti kažem... Meni hvala Bogu, nisu se dešavale tako dramatične situacije, i ne daj Bože.... A to za vračare, ne znam, u stvari ne želim da verujem.... Ja nikom ne činim ništa nažao, pa neće ni ono valjda meni??' xe xe xe... A pričalo se i za našu komšinicu da je " veštica", da zabija nož u vrata... xe xe xe... E ljudi, sad se setih nevidjene stvari... Kako to da zaboravim... U našem naselju kod parka, živela je neka žena-baba, za koju se pričalo da je veštica... Zaticali je mi par puta kako raspliće neke konce po parku, bere neke grančice ili šta već... Imala je odvratno-ledeno plave urokljive oči... E sad, ja sam se nje bojala ko đavo krsta, ali iz straha i iz pristojnosti uvek sam joj se lepo javljala...A i ona mene volela, sve kad prođem ona viče u lepotice babina, u kakva si ko slika, pozdravi baku... I ja se samo nasmejem i počešem za dupe... xe xe.... A sad najneverovatniji deo.. Umrla ta baba pre nekoliko godina u leto. I drugarica i ja šetale tim parkom, posle ne znam koliko( prošao koji mesec od smrti), i šetamo mi kad na njenoj kući LJUDI MOJI ugledamo leptiricu. Prvo smo mislili da je golub ali golub ne može da stoji na fasadi. Ne možete da zamislite kolika je to leptirica ila... I sad se ježim kad se setim... Bukvalno, ali B U K V A L NO kao golub, i velika i debela... Stoji sablast na njenom zidu... Nas dve šprint... Al smo se usrale.- Posle čujemo jš od nekih ludi da su videli leptiricu isto... I sad šta bi to trebalo da znači??? Nisam sigurna... A za tu babu se svašta pričalo... Nadam se da meni nije nešto zbućkala... xe xe xe, ja sam baš iz tog straha uvek bila fina prema njoj... Ko zna, kada bi svi tako razmisljali da čim nam nešto ne ide dobro, da su u pitanju " neciste sile", svi bi odavno poludeli... Moj moto je: Ne petljej se sa tim i nista ti se nece desiti....
 
čudni su putevi Gospodnji, ali i tripovi ovosvetski...
Nije tebi ništa loše zbućkala ako te je volela... Dobro, možda se malo zaje*ala, al ljudski je grešiti... :D
šala... :D
A za onog pijanca, mogu samo da zamislim kad su rakari (inače moji drugari koji su radili preko leta na groblju) čuli jauke! Ovaj jedan mi je rekao da je samo otperjao odatle... :D Bilo je smešno, čak i znam čoveka, izvinuo sam mu se posle. U tom trenutku, mislim da bih rođenu majku šutnuo nazad, a ne nekog tipa koji nam je kupovao sladoled dok smo bili mlađi... :D
 
xe, xe xe.... Koji lik. Ima li jos neko nekakvo iskustvo.... Vucinicu, vidim ti si pun tih riča... Daj ispričaj nam još neku??' Illyra, ne vredi, ne mogu da otvorim pa Bog. Ima vise tih brojeva i slova, i ja probam sa sva tri i uvek kaze da je greska. Jel ima neko ko je skinuo priče da mi pošalje?
 
nije mi se ništa ni blizu desilo kao Vama, ali iskreno: Ni ne bih želeo... :D
jedan od boljih tripova je kad dobijem šesto čulo! Onaj mali glasić: okreni se..., atom koji te okrene u poslednjem trenutku kad iskuliraš osećaj... Elem, vraćao se ja sa neke žurke i pičim centrom, prazan nigde nikog i vidim druga napred, video i on mene i seo na klupu njaka telefon... I krenem prema njemu i nešto mi kaže da se okrenem. Iza mene klošar sa nožem! Na je*enih po metra! Sreća pa sam tad dosta trenirao borilačke veštine sa drugarima uspem da zveknem lika koji se samo pružio posle toga... I ja samo ubrzano odem ka drugu sa rečima:
Ja: Što ne vičeš da me napada?
On: Ko?!
Ja: Onaj klošar!
On: Koji, brate?
Kad sam se okrenuo, opet nigde nikog, a znam da sam junački potrefio tačno u glavu, čak sam otišao i do jednog lokala zbog snimka, kao hoću da vidim da li se vidi lik koji me je napao da bih mogao da ga tužim... Kamera je imala prazninu od par sati i u tom periodu se i to desilo... To je jedini ozbiljan, neobjašnjiv "trip" u mom životu.
p.s. od tad verujem glasu u meni i izbegao sam par automobila, verujem i deja vuu... Al u duhove još ne! Niti ću...
Da ne pričam kako sam lika, lokalnog pijanca grunuo nazad u raku, čovek imao par polomljenih rebara.... :D Išli buraz, ja i dva druga na pecanje i kao brže je preko groblja. Kad pijanac upao u neku raku i krenuo da izlazi, a ja išao prvi! Kad sam ga video samo sam ga šutnuo nazad, onako fast, bez razmišljanja... :D wrong place, wrong time...
hm cudna mi malo ova prica, ti se vracao sa zurke (verovatno pijan) i mislis da si bio klosara ( a jos kamera nije nista snimila) pa brate nije ti ovo ,,Asian horror,,
 
Znate one priče o babama vračarama, koje žive u nekim malim zabačenim selima, njihovoj domaćoj medicini, predviđanju spola djeteta i slične bapske priče? E pa ispostavilo se da bapske priče nisu samo bapske priče, a babe vračare nisu uvijek babe u pravom smislu te riječi, bar ne kad se radi o urocima.
Moja prijateljica dolazi iz jednog takvog mjesta i ima podeblje iskustvo s urocima u obitelji. Izdvojit ću samo jednu priču o njenoj teti.

Svake noći budila se točno u 2 sata poslije ponoći. Kada bi otvorila oči iznad nje bi se pojavio lik zmije. Osjećala je kao da joj neko sjedi na prsima i teško je disala. Ujutro je mislila da je to sve bila neka ružna noćna mora i da je cijelu stvar najbolje zaboraviti. No ista stvar se ponavljala večer za večer - točno 2 sata, zmija, pritisak na prsa i teško disanje. Pokušavala je probuditi muža koji je spavao pored nje, no koliko god se trudila nikako ga nije mogla probuditi. Nije htjela nikome to reći jer se bojala da će ljudi misliti kako je luda. Ipak jedne večeri je ispričala mužu što joj se događa i odlučili su da će zajedno budni dočekat 2 sata. Međutim koju minutu prije nego je sat otkucao 2 sata, muž je zaspao kao pokošen i zmija se ponovo pojavila. Mjeseci su prolazili, a ona je obolila od neke bolesti dišnog sustava. Iscrpljena od bolesti i nemoćna da nešto poduzme povjerila se svojoj majci, koja je odmah znala o čemu se tu radi. Znala je i kod koga da ode po pomoć – k jednoj «babi vračari». «Baba vračara» imala je «lijek» - kod nje su radili male križiće od čačkalica koje je ona trebala staviti na sve otvore kuće, vrata, prozori, ventilacijski sustav, ma na svaku rupu u fasadi. To je i učinila. Te noći u 2 sata čula je puhanje kroz kuću, kao da zmija pokušava ući, ali na kraju samo se čuo tresak u obližnjoj škrinji, koja je, kad ju je otvorila bila posve prazna. Poslije treska sve se smirilo, a zmija se nije pojavila. Sljedećeg dana otišla je opet toj svojoj «babi vračari», koja joj je rekla da je ovo tek trenutačna pobjeda, te ako želi potpuno zaustaviti taj urok mora učiniti sljedeće: netko će ju uskoro zamoliti za uslugu, uslugu koju ona u svakom slučaju mora odbiti, a ta osoba je upravo ona koja ju je urekla. Prošlo je bilo i mjesec dana i cijeli je događaj pomalo pao u zaborav kada ju je službenica na šalteru pošte, preko koje je redovito slala pošiljke, zamolila za sitnu uslugu. Sjetivši se svega, istog je trena tu uslugu i odbila. Bolest se na kraju povukla, ali uspomene i ožiljci ostaju.
 
Znate one priče o babama vračarama, koje žive u nekim malim zabačenim selima, njihovoj domaćoj medicini, predviđanju spola djeteta i slične bapske priče? E pa ispostavilo se da bapske priče nisu samo bapske priče, a babe vračare nisu uvijek babe u pravom smislu te riječi, bar ne kad se radi o urocima.
Moja prijateljica dolazi iz jednog takvog mjesta i ima podeblje iskustvo s urocima u obitelji. Izdvojit ću samo jednu priču o njenoj teti.
........
........

A otkud je ona znala koliko je sati a nije imala snage da probudi muza?
 
siguran 101 %... Nisam bio pijan, jer sam celo veče glumio neko ludilo ("obezbeđenje") na vratima... Kad se napijem ne mogu da dignem nogu, a da ne padnem... :D
za kameru, ***, možda je osigurač iskočio, otkud znam, nije me ni briga, znam samo da niko nije znao da ima praznina, dok nisam pitao za snimak... Kako god, to je jedini put, kažem , ne računajući deja vue...
 
Moje najstrasnije iskustvno je kad sam prolazio pored groblja i tad me je napao djavo i ja krenem da bezim, a on onako sam ko boja krvi ili nekako crn samo oci se crvene... on me juri i sve mi blize i blize ja se okrenem i prekrstim se on isto i dalje i tako bezim i zove me cale da idem u skolu.
 
nije bash strashno ali je veoma chudno:

bilo je to leta 1998 ako se dobro setjam,bio sam napolju sa dosta dece,igrali smo zmurke,bilo oko pola deset uveche.Moja ulica koja je slepa je ne osvetljena ali ulica u koju se ova moja ulica "uliva" je osvetljena.U jednom trenutku se svetlo sa lampiona stishalo i neka plava svetlost se pojavila sa neba,kad sam pogledao u vis video sam da neshto kao meteor leti nebom sijajutji jako plave boje.Preleteo je iznad i nestao iza brda,lampioni su radili normalno.Evo i dan danas nisam siguran da li je to bio meteor ili sam samo umislio,bilo nas je vishe koji smo isto videli.
 
nije bash strashno ali je veoma chudno:

bilo je to leta 1998 ako se dobro setjam,bio sam napolju sa dosta dece,igrali smo zmurke,bilo oko pola deset uveche.Moja ulica koja je slepa je ne osvetljena ali ulica u koju se ova moja ulica "uliva" je osvetljena.U jednom trenutku se svetlo sa lampiona stishalo i neka plava svetlost se pojavila sa neba,kad sam pogledao u vis video sam da neshto kao meteor leti nebom sijajutji jako plave boje.Preleteo je iznad i nestao iza brda,lampioni su radili normalno.Evo i dan danas nisam siguran da li je to bio meteor ili sam samo umislio,bilo nas je vishe koji smo isto videli.

i to te je uplasilo?
 
Ja ne bih da naletim na Geyse, jer bih se do kostiju uplasio. :)

Najstrasnije iskustvo, mi je bilo kada sam gledao film Signs, to je ono sa zitnim krugovima,
Mel Gibsonom i Greysima. Taj film mi je indukovao strah do mere totalne nesigurnosti.
Naravno, dok sam ga gledao, posle je proslo.

A da vidim kroz prozor nekog vanzemljca na susednom krovu- :shock:
 
nije mi se ništa ni blizu desilo kao Vama, ali iskreno: Ni ne bih želeo... :D
jedan od boljih tripova je kad dobijem šesto čulo! Onaj mali glasić: okreni se..., atom koji te okrene u poslednjem trenutku kad iskuliraš osećaj... Elem, vraćao se ja sa neke žurke i pičim centrom, prazan nigde nikog i vidim druga napred, video i on mene i seo na klupu njaka telefon... I krenem prema njemu i nešto mi kaže da se okrenem. Iza mene klošar sa nožem! Na je*enih po metra! Sreća pa sam tad dosta trenirao borilačke veštine sa drugarima uspem da zveknem lika koji se samo pružio posle toga... I ja samo ubrzano odem ka drugu sa rečima:
Ja: Što ne vičeš da me napada?
On: Ko?!
Ja: Onaj klošar!
On: Koji, brate?
Kad sam se okrenuo, opet nigde nikog, a znam da sam junački potrefio tačno u glavu, čak sam otišao i do jednog lokala zbog snimka, kao hoću da vidim da li se vidi lik koji me je napao da bih mogao da ga tužim... Kamera je imala prazninu od par sati i u tom periodu se i to desilo... To je jedini ozbiljan, neobjašnjiv "trip" u mom životu.
p.s. od tad verujem glasu u meni i izbegao sam par automobila, verujem i deja vuu... Al u duhove još ne! Niti ću...
Da ne pričam kako sam lika, lokalnog pijanca grunuo nazad u raku, čovek imao par polomljenih rebara.... :D Išli buraz, ja i dva druga na pecanje i kao brže je preko groblja. Kad pijanac upao u neku raku i krenuo da izlazi, a ja išao prvi! Kad sam ga video samo sam ga šutnuo nazad, onako fast, bez razmišljanja... :D wrong place, wrong time...

to za deja vu bi ti pomoglo u cyberpunku :lol:
 

Back
Top