Vaša najstrašnija iskustva???

Hajd ovako. Procitala sam skoro sve i ima tu svacega od stvarnih dozivljaja do prepricavanja i izmisljotina.Nije mi stalo dal ce mi neko verovati ili ne i dal ce kome izgledati strasno ali eto ispricacu par licnih dogadjaja za koje ni danas nemam objasnjanja. Prvi put sam imala oko 9 godina...Tata mi je tada bio u Libiji na privremenom radu pa smo mama i ja tugujuci nekako cutke ali opet skupa zbog njevog odsustva, umele cesto da zaspimo u dnevnoj sobi uz neki dobar film koji bi nam skrenuo misli. Rasla sam u malom selu gde je svako svakog poznavao i gde vec decenijama ljudi nisu gajili i imali konje. Te noci zaspale smo po ko zna koji put u dnevnoj sobi uz otvoren prozor(jer je bilo leto) koji je gledao na ulicu. Znam da je bilo 3h ujutro,znam jer sam kasnije upalila svetlo i pogledala na sat....Ali prvo sam cula lupu kopita i njistanje konja kao kroz san....onda sam se probudila i nastavilo se uz zveckanje casa u regalu u sobi....Bila sam mala i pospana i zbog zveckanja casa pomislila da je zemljotres ali nikako tu nisam mogla da uklopim i konja....Upalila sam svetlo i prvo pogledala u luster koji je mirovao-dakle nije zemljotres,pogledala na sat....i kao sto rekoh bilo je 3h. Mamu nisam morala buditi jer se zbog paljenja svetla probudila sama....i kad sam je pitala jeli sta cula...i rekla joj sta se desilo tvrdila je da sanjam. Ali ja i posle 20 godina znam da nisam sanjala. Drugi put mi se neobicna stvar desila kad je umro deda mog muza....On me je jako voleo. U trenutku njegove smrti bila sam daleko....i sticajem okolnosti stigla tek na dan sahrane ali sam od bliznjih koji su bili prisutni saznala da me je dozivao. Kad sam se posle sahrane vratila tamo gde i sada zivim odmah prve noci me probudilo povlacenje jastuka ispod moje glave. Onako sanjiva mislila sam da je muz mada on ima obicaj to raditi ali sa cebetom nikad sa jastukom,ali kad sam se probudila on je spavao miran na drugoj strani kreveta. Ujutro sam mislila da sam samo sanjala ili da je od umora(posle sahrane I puta) ali sledece noci sam jos uvek bila budna kad se ponovilo. Muz je bio na drugoj polovini kreveta bez kontakta sa mojim jastukom kojeg je neko jednostavno vukao. Ne znam samo sam pocela poluglasno govoriti OceNas i prestalo je. Nije se ponovilo. Poslednji pu pre mesec dana. Kasno nocu ustanem da odem do WC-a a do njega se mora proci kroz predsoblje....i tako ja obavljam posao cujem korake i vidim senku da se priblizava-mislim ustao muz ,cuo mene pa ustao i on da obavi nuzdu....ja ga pozovem imenom nista....krenem ka spavacoj sobi ali nema nikog u predsoblju u trenutku nekako shvatim da nije bilo moguce da ako je bio tu tako brzo nestane i jos se ne odaziva....pa uplasena pojurim i zateknem da spava kao klada....eto ne znam verujem li u natprirodno ali jos za sve ovo nisam nasla racionalno objasnjenje....
 
Poslednja izmena:
Moj je tata rodjen u jednom jako zabacenom selu u okolini Priboja koje nije zabaceno bilo samo tada nego je i dan danas....mozda cak i vise. U brdo do sela i imanja Djokovica moralo se pesice 5 km....danas se moze autom ali samo po lepom vremenu. Uglavnom podigao moj "cica" (najstariji stric) lepu veliku kucu tu...ali je moja baka navikla i ostala do smrti u svojoj "kolibi" -kamenoj kucici koju je ona tako zvala a ja sam je najvise volela....Bila je od kamena....imala dve prostorije sa drvenim podom i u svakoj je bila pec na drva i po dva kreveta.....Nigde se lepse nije spavalo nego tu-miris drva kad zaloze navece,miris vune....i topli vuneni prekrivaci....Inace bila je ta "koliba" iznad kuce sa pogledom na "dolove" -livadu gde su moja baka i stric pustali stoku na ispasu. Te smo zime dosli SVI-citava familija jer se pravio ispracaj u vojsku bratu od najstarijeg strica. A posto nas je mnogo morao je neko i u "bakinu kolibu" Javila se dobrovoljno moja mama i jos dve strine koje su pusile cigarete a krile od svojih muzeva a baka im pomagala u sakrivanju jer jer je sama volela da ponekad zapali.....Povele one nas decu smestile nas da spavamo u drugu sobu....mi naravno saputali celu noc pod jorganom ali nismo znali sta se desava u susednoj sobi.....Ujutro,na dan ispracaja, mama,baka,strine sve nesto izgubljene i unezverene.....samo sapucu medju sobom.....Ne smes nista da ih pitas....Kad je sve proslo i mi stigli kuci mama mi jedva ispricala- One su sedele i pricale do kasno....kad u pola noci baka cula muziku...posla ka prozoru ali nije videla nista. Pozvala i snahe....moju mamu i strine da vide sta je....one nisu nista cule...ali su SVE...bas SVE u "dolovima" videle svadbu.....Kolo je igralo a mladin se veo oteo, otkinuo i lebdeo iznad kola svo vreme....Sticajem okolnosti ja tamo nikada vise nisam prespavala....ne da nisam htela...ali nisam vise imala prilike....bude li je bilo...otvoricu oci i usi sirom....
 
Hajd ovako. Procitala sam skoro sve i ima tu svacega od stvarnih dozivljaja do prepricavanja i izmisljotina.Nije mi stalo dal ce mi neko verovati ili ne i dal ce kome izgledati strasno ali eto ispricacu par licnih dogadjaja za koje ni danas nemam objasnjanja. Prvi put sam imala oko 9 godina...Tata mi je tada bio u Libiji na privremenom radu pa smo mama i ja tugujuci nekako cutke ali opet skupa zbog njevog odsustva, umele cesto da zaspimo u dnevnoj sobi uz neki dobar film koji bi nam skrenuo misli. Rasla sam u malom selu gde je svako svakog poznavao i gde vec decenijama ljudi nisu gajili i imali konje. Te noci zaspale smo po ko zna koji put u dnevnoj sobi uz otvoren prozor(jer je bilo leto) koji je gledao na ulicu. Znam da je bilo 3h ujutro,znam jer sam kasnije upalila svetlo i pogledala na sat....Ali prvo sam cula lupu kopita i njistanje konja kao kroz san....onda sam se probudila i nastavilo se uz zveckanje casa u regalu u sobi....Bila sam mala i pospana i zbog zveckanja casa pomislila da je zemljotres ali nikako tu nisam mogla da uklopim i konja....Upalila sam svetlo i prvo pogledala u luster koji je mirovao-dakle nije zemljotres,pogledala na sat....i kao sto rekoh bilo je 3h. Mamu nisam morala buditi jer se zbog paljenja svetla probudila sama....i kad sam je pitala jeli sta cula...i rekla joj sta se desilo tvrdila je da sanjam. Ali ja i posle 20 godina znam da nisam sanjala. Drugi put mi se neobicna stvar desila kad je umro deda mog muza....On me je jako voleo. U trenutku njegove smrti bila sam daleko....i sticajem okolnosti stigla tek na dan sahrane ali sam od bliznjih koji su bili prisutni saznala da me je dozivao. Kad sam se posle sahrane vratila tamo gde i sada zivim odmah prve noci me probudilo povlacenje jastuka ispod moje glave. Onako sanjiva mislila sam da je muz mada on ima obicaj to raditi ali sa cebetom nikad sa jastukom,ali kad sam se probudila on je spavao miran na drugoj strani kreveta. Ujutro sam mislila da sam samo sanjala ili da je od umora(posle sahrane I puta) ali sledece noci sam jos uvek bila budna kad se ponovilo. Muz je bio na drugoj polovini kreveta bez kontakta sa mojim jastukom kojeg je neko jednostavno vukao. Ne znam samo sam pocela poluglasno govoriti OceNas i prestalo je. Nije se ponovilo. Poslednji pu pre mesec dana. Kasno nocu ustanem da odem do WC-a a do njega se mora proci kroz predsoblje....i tako ja obavljam posao cujem korake i vidim senku da se priblizava-mislim ustao muz ,cuo mene pa ustao i on da obavi nuzdu....ja ga pozovem imenom nista....krenem ka spavacoj sobi ali nema nikog u predsoblju u trenutku nekako shvatim da nije bilo moguce da ako je bio tu tako brzo nestane i jos se ne odaziva....pa uplasena pojurim i zateknem da spava kao klada....eto ne znam verujem li u natprirodno ali jos za sve ovo nisam nasla racionalno objasnjenje....

I meni se desilo to u vezi konja,ali negde u februaru(za vreme Todorove subote).Bilo je negde oko ponoci,ja sam u sobi i gledam nesta na kompjuteru,odjednom cujem kopita,sve jace i jace cujem,kao to nisu samo konji,odem u prozor(nisam bio ni pijan i pod drogama),vidim ja da se u snegu ocrtavaju velika kopita.To mora da je bio ogroman konj ili cak Todorac.
A za drugo iskustvo(senku).Kad sam se vracao iz skole pre nekoliko godina,bilo je negde oko devet sati.Sve normalno ljudi se setaju prolaze automobili,idem osvetljenom ulicom i vidim kuce kako prelazi ulicu(ali preslo je u sekundi).Odem dalje,dodjem blizu kuce i vidim opet neku senku u obliku psa prelazi ulicu,stignem kod kuce i vidim opet tu senku psa,otvorim kapiju okrenem se ponovo da vidim da li ima jos te senke,nema nicega sve u redu.Dozovem svoje kuce i ostavim kapiju otvorenu,on potrci i pocne da laje..A ulica prazna nigde zive duse,svi spavaju.I sad ne znam sta je to moglo da bude..
 
Moj je tata rodjen u jednom jako zabacenom selu u okolini Priboja koje nije zabaceno bilo samo tada nego je i dan danas....mozda cak i vise. U brdo do sela i imanja Djokovica moralo se pesice 5 km....danas se moze autom ali samo po lepom vremenu. Uglavnom podigao moj "cica" (najstariji stric) lepu veliku kucu tu...ali je moja baka navikla i ostala do smrti u svojoj "kolibi" -kamenoj kucici koju je ona tako zvala a ja sam je najvise volela....Bila je od kamena....imala dve prostorije sa drvenim podom i u svakoj je bila pec na drva i po dva kreveta.....Nigde se lepse nije spavalo nego tu-miris drva kad zaloze navece,miris vune....i topli vuneni prekrivaci....Inace bila je ta "koliba" iznad kuce sa pogledom na "dolove" -livadu gde su moja baka i stric pustali stoku na ispasu. Te smo zime dosli SVI-citava familija jer se pravio ispracaj u vojsku bratu od najstarijeg strica. A posto nas je mnogo morao je neko i u "bakinu kolibu" Javila se dobrovoljno moja mama i jos dve strine koje su pusile cigarete a krile od svojih muzeva a baka im pomagala u sakrivanju jer jer je sama volela da ponekad zapali.....Povele one nas decu smestile nas da spavamo u drugu sobu....mi naravno saputali celu noc pod jorganom ali nismo znali sta se desava u susednoj sobi.....Ujutro,na dan ispracaja, mama,baka,strine sve nesto izgubljene i unezverene.....samo sapucu medju sobom.....Ne smes nista da ih pitas....Kad je sve proslo i mi stigli kuci mama mi jedva ispricala- One su sedele i pricale do kasno....kad u pola noci baka cula muziku...posla ka prozoru ali nije videla nista. Pozvala i snahe....moju mamu i strine da vide sta je....one nisu nista cule...ali su SVE...bas SVE u "dolovima" videle svadbu.....Kolo je igralo a mladin se veo oteo, otkinuo i lebdeo iznad kola svo vreme....Sticajem okolnosti ja tamo nikada vise nisam prespavala....ne da nisam htela...ali nisam vise imala prilike....bude li je bilo...otvoricu oci i usi sirom....
To mora da je vesticije kolo.Na prvim stranicama ove teme moglo je to da se vidi.Isti dogadja se desio nekoj braci.Videces verovatno na prvim strana,ali cu ja da prepricam.Igrali oni sa ocem kasno karte i cuo jedan brat muziku,obuce on jaku i ode napolje(zivelu su bas u brdima),ode drugi brat sa njim i vide oni sator na sred livade,pocnu neke zene iz kola da zovu jednog i drugog brata,dodju oni u kolo,igraju nekoliko sati.Kad ujutru jedan se brat probudi i vidi svog mrtvog brata(bilo mu je zabodeno drvo ili krst u srce).A kola nigde nema.Moj deda mi je pricao slicnu verziju te price,verovatno se u svakom selu prica ta prica.
 
Професор Бендер је само један од оних који нису успели да разреше језиву мистерију на поду куће породице Белмез.Био је,међутим,сигуран да није у питању превара.Ликови мученика били су фотографисани,снимила их је телевизијска камера,знатижељници су се гурали желећи да их виде својим очима.У кући су вршени најразличитији експерименти.На крају,уништен је читав под и испод њега су пронађене људске кости и два костура без главе.Аудио снимком су забележени гласови запомагања:''Неправда!Боли!''Као и вапај ''Желим да изађем!''.Године 2004 кућа је продата и од тада се не зна шта се дешава са ликовима мученика.
 
Pocecu sa jednom mojom pricom.To se dogodilo pre 3-4 godine.Secam se da je bila jesen,hladni vetar je duvao i unosio neraspolozenje.Moja mladja sestra,sa kojom sam delila sobu,se probudila i pocela da place i zove mamu.Ustala sam i sva sanjiva se oteturala do majcinog kreveta i kako je ona ustala ja sam legla na njeno mesto.Ali nisam mogla nikako da zaspim.Jos od malena patim od nesanice.Okretala sam se,vrtela,u jednom trenutku sam pogledala ka prozoru i videla da je zora.Resena da zaspim okrenula sam se na suprotnu stranu u tom trenutku se stvorilo nesto prozracno sto je lebdelo.Bila je to neka neman,neki duh koji je na sebi imao belu,providnu spavacicu i bio tamno zelen u licu.okrenula sam glavu i ispruzila ruku ka mom tati,ali nisam mogla da ga dohvatim jer je krevet sirok oko 2m.Kada sam htela da ga pozovem i da viknem kao da sam izgubila glas od straha.Ponovo sam pogledala u neman kraj mog kreveta i onda mi secanja blede.Secam se kao kroz maglu da je to ubrzo nestalo i da sam izjurila iz sobe i preplasena i bela u licu otrcala u sobu kod sestre i mame.Moja mama je bila bas iznenadjena.Bila sam bleda kao krpa,mucala sam i pricala nepovezano i pokusavala da joj objasnim sta se dogodilo.Ona je shvatila i rekla da sam verovatno sanjala.Tada me je odvela u dnevnu sobu gde sam najzad zaspala.Posle toga nisam duze vreme ulazila u tu sobu,a godinama me je proganjao strah da ce se to ponoviti ili da cu u nekoj dgrugoj situaciji izgubiditi glas od straha i necu moci da pozovem nikoga.Ovo je moja prica a vi verujte u nju ili neojte.Izbor je na vama.Samo ja znam da se te noci nesto desilo,nesto stvarno jezivo.

Evo jos jedne.Ovo se dogodilo pre oko 2 godine.Moja tata je bio negde u gradu i kada je dosao kuci kaze on mojoj mami kako je odma tu na oko 100m na krivini pokraj glavnog puta video jednu lepu kucu i cudio se kako je ranije nije video jer ipak tu zivimo vec 6 godina.Kada smo posle 3-4 dana svi isli zajedno on je rekao da pogledamo sa strane i da cemo je videti.Gledali smo i tu je stajala neka sredovecna kuca koju smo i ranije vidjali.Pitali smo tatu dali je to ta.On je rekao da nije ali mora da je nismo zapazili od drveca.U povratku smo opet gledali ali nismo nista posebno videli.I jos puno puta. Moj tata nikako nije znao da objasni kako se to dogodilo jer je bio ubedjen da je tu video jednu lepu,novu kucu sa raznim izvedbama i ukrasima koju je hteo da pokaze mojoj mami kao primer za nasu novu kucu kako bismo mi mogle da uradimo i dodamo nesto u tom stilu.Vremenom to je zaboravljeno ali menio je to ipak ostalo u secanju.

Ovo se dogodilo pre oko mesec dana.Moja tetka je umrla u avgustu 2008 godine.Ja sam je obozavala.Stalno sam isla kod nje.Kada je preminula ja sam dozivela sok zbog kojeg sam imala zdravstvenih problema.Ali nije sad u tome prica.Znaci pre oko mesec dana zvonio je telefon i moj tata se javio i rekao ,,molim,, tada je cuo sa druge strane telefona,slab zenski glasic koji je licio,koji je ustvari bio isti kao u moje pokojne tetke i koji je rekao ,,halo,,.On je zadrhtao,od uzbudjenja je seo na stolicu i rekao ,,da,izvolite,,ali se nije vise nista culo.Nastala je tisina.Ja tu nisam bila prisutna.Bila sam kod bake i deke sa ostalim clanovima moje porodice.On je kasnije dosao jer oni zive na kilometar od nas.Te veceri je bio zamisljen i povucen.Kada smo ga pitali sta mu je on nam je ispricao.Nevdim razlog da laze ali ovo mi deluje jezivo

Ova prica se dogodila mojoj mami kada je bila mala.Kada je isla u skolu sedela je sa svojom drugaricom Gordanom-Gocom..Njih dve su bile najbolje drugarice.Za svoj rodjendan mamina drugarica je otisla u grad sa svojom majkom da kupe poklon.Kasnije toga dana kada je posla u skolu Goca je krenula da predje ulicu i da pokaze svojim drugarima cipelice koje je kupila ali to nije uspela.Jedan veliki sleper ju je pregazio.Sva srecna i od radosti Gordana je istrcala na ulicu i podletela pod tockove kamionu.Nastala je zalost u tom mestu.Velika tuga i bol se uvukla svakom mestaninu u srcu.Nije bilo vise radosti na licima ljudi,jer su svi voleli i obozavali Gordanu.Jedne noci,ubrzo nakon ovog incidenta,moja mama se probudila i videla Gocu kako sedi zaa jednim malim stocicem koji se nalazio u sobi i kako pise nesto.Moju mamu je uhvatila panika.Nije znala sta da radi i samo se pokrila preko glave i pocela da place dok nije zaspala.Kasnije ona je to uvek pricala ali niko joj nebi verovao cak i sada kada je odrasla ljudi to smatraju plodom decije maste.

Pre jedno 100 godina...mozda i manje..moj cukuncukundeda Petar je obecao svesteniku da kad mre uzme jedno vola t.j. bika..i onda kada je Petar preminuo svestenikse pojavio i trazio od mog cukundede da mu da zivotinju...on nije hteo...jer je imao samo dva bika sa kojim je orao njive..ako da jednog nece moci vise da preradjuje zemlju i ko zna sta ce biti sa njima reko je uzmi oba ili nemoj ni jednog...ovaj tvrdoglav ode do praga porodicne kuce u kojoj je tada moj cukundeda ziveo samo sa svojom zenom jer je jos uvek bio mlad i samo sto su se vencali...i pop dodje do praga i kaze da mom cukundedi sva buduca deca pomru i da se nasa loza i dinastija zbog toga zavrsi.U medjuvremenu moj cukundeda je nastavio sa obradjivanjem zemljista i postao najbogatiji covek u selu i obliznjoj okolini. Ubrzo posle toga su dosla i deca tacnije njih 9. Ali svako bi preminulo vec sa 14-16 godina retko ko bi docekao 18-tu ili 19-tu godinu.zato on ozeni mog pradedu sa 19 godina i moja prababa zatrudni ali pradeda mi umre.Nije ni docekao da vidi svog sina t.j. mog dedu.Posle se pricalo kako je taj moj cukundeda od tuge i bola poludeo i da je na sahrani zadnjeg deteta pevao i pricao gluposti.Jezivo.Od 9 njih niko nije preziveo.Cak je posle i ta moja prababa koja je bila udata za tog mog pradedu bila oteta jer je ona bila najlepsa devojka u siroj okolini a moj mali deda je kao novorodjence ostao da ga cuvaju njegovi baba i deda i nikada nije upoznao ni majku ni oca....tuzno i jezivo
 
Hajd ovako. Procitala sam skoro sve i ima tu svacega od stvarnih dozivljaja do prepricavanja i izmisljotina.Nije mi stalo dal ce mi neko verovati ili ne i dal ce kome izgledati strasno ali eto ispricacu par licnih dogadjaja za koje ni danas nemam objasnjanja. Prvi put sam imala oko 9 godina...Tata mi je tada bio u Libiji na privremenom radu pa smo mama i ja tugujuci nekako cutke ali opet skupa zbog njevog odsustva, umele cesto da zaspimo u dnevnoj sobi uz neki dobar film koji bi nam skrenuo misli. Rasla sam u malom selu gde je svako svakog poznavao i gde vec decenijama ljudi nisu gajili i imali konje. Te noci zaspale smo po ko zna koji put u dnevnoj sobi uz otvoren prozor(jer je bilo leto) koji je gledao na ulicu. Znam da je bilo 3h ujutro,znam jer sam kasnije upalila svetlo i pogledala na sat....Ali prvo sam cula lupu kopita i njistanje konja kao kroz san....onda sam se probudila i nastavilo se uz zveckanje casa u regalu u sobi....Bila sam mala i pospana i zbog zveckanja casa pomislila da je zemljotres ali nikako tu nisam mogla da uklopim i konja....Upalila sam svetlo i prvo pogledala u luster koji je mirovao-dakle nije zemljotres,pogledala na sat....i kao sto rekoh bilo je 3h. Mamu nisam morala buditi jer se zbog paljenja svetla probudila sama....i kad sam je pitala jeli sta cula...i rekla joj sta se desilo tvrdila je da sanjam. Ali ja i posle 20 godina znam da nisam sanjala. Drugi put mi se neobicna stvar desila kad je umro deda mog muza....On me je jako voleo. U trenutku njegove smrti bila sam daleko....i sticajem okolnosti stigla tek na dan sahrane ali sam od bliznjih koji su bili prisutni saznala da me je dozivao. Kad sam se posle sahrane vratila tamo gde i sada zivim odmah prve noci me probudilo povlacenje jastuka ispod moje glave. Onako sanjiva mislila sam da je muz mada on ima obicaj to raditi ali sa cebetom nikad sa jastukom,ali kad sam se probudila on je spavao miran na drugoj strani kreveta. Ujutro sam mislila da sam samo sanjala ili da je od umora(posle sahrane I puta) ali sledece noci sam jos uvek bila budna kad se ponovilo. Muz je bio na drugoj polovini kreveta bez kontakta sa mojim jastukom kojeg je neko jednostavno vukao. Ne znam samo sam pocela poluglasno govoriti OceNas i prestalo je. Nije se ponovilo. Poslednji pu pre mesec dana. Kasno nocu ustanem da odem do WC-a a do njega se mora proci kroz predsoblje....i tako ja obavljam posao cujem korake i vidim senku da se priblizava-mislim ustao muz ,cuo mene pa ustao i on da obavi nuzdu....ja ga pozovem imenom nista....krenem ka spavacoj sobi ali nema nikog u predsoblju u trenutku nekako shvatim da nije bilo moguce da ako je bio tu tako brzo nestane i jos se ne odaziva....pa uplasena pojurim i zateknem da spava kao klada....eto ne znam verujem li u natprirodno ali jos za sve ovo nisam nasla racionalno objasnjenje....

volim da verujem u ovakve price, volim da se plasim, ali jedna stavr mi ovde nije najjasnija. ako kazes da te je deda taj voleo, zasto bi doalzio da te plasi?
sto se konja tice, verovatno si cula tzv todorove konje, na todorovu subotu se esavaju takvi dogadjaji, nisam nikada imala ta iskustva, ali sam cula i citala o todorcima.
narocito je zanimljivo verovanje da se na taj dan ne polazi na put.
 
Професор Бендер је само један од оних који нису успели да разреше језиву мистерију на поду куће породице Белмез.Био је,међутим,сигуран да није у питању превара.Ликови мученика били су фотографисани,снимила их је телевизијска камера,знатижељници су се гурали желећи да их виде својим очима.У кући су вршени најразличитији експерименти.На крају,уништен је читав под и испод њега су пронађене људске кости и два костура без главе.Аудио снимком су забележени гласови запомагања:''Неправда!Боли!''Као и вапај ''Желим да изађем!''.Године 2004 кућа је продата и од тада се не зна шта се дешава са ликовима мученика.

pa ovo nije tvoje jezivo iskustvo, ispravi me ako gresim.
 
Pocecu sa jednom mojom pricom.To se dogodilo pre 3-4 godine.Secam se da je bila jesen,hladni vetar je duvao i unosio neraspolozenje.Moja mladja sestra,sa kojom sam delila sobu,se probudila i pocela da place i zove mamu.Ustala sam i sva sanjiva se oteturala do majcinog kreveta i kako je ona ustala ja sam legla na njeno mesto.Ali nisam mogla nikako da zaspim.Jos od malena patim od nesanice.Okretala sam se,vrtela,u jednom trenutku sam pogledala ka prozoru i videla da je zora.Resena da zaspim okrenula sam se na suprotnu stranu u tom trenutku se stvorilo nesto prozracno sto je lebdelo.Bila je to neka neman,neki duh koji je na sebi imao belu,providnu spavacicu i bio tamno zelen u licu.okrenula sam glavu i ispruzila ruku ka mom tati,ali nisam mogla da ga dohvatim jer je krevet sirok oko 2m.Kada sam htela da ga pozovem i da viknem kao da sam izgubila glas od straha.Ponovo sam pogledala u neman kraj mog kreveta i onda mi secanja blede.Secam se kao kroz maglu da je to ubrzo nestalo i da sam izjurila iz sobe i preplasena i bela u licu otrcala u sobu kod sestre i mame.Moja mama je bila bas iznenadjena.Bila sam bleda kao krpa,mucala sam i pricala nepovezano i pokusavala da joj objasnim sta se dogodilo.Ona je shvatila i rekla da sam verovatno sanjala.Tada me je odvela u dnevnu sobu gde sam najzad zaspala.Posle toga nisam duze vreme ulazila u tu sobu,a godinama me je proganjao strah da ce se to ponoviti ili da cu u nekoj dgrugoj situaciji izgubiditi glas od straha i necu moci da pozovem nikoga.Ovo je moja prica a vi verujte u nju ili neojte.Izbor je na vama.Samo ja znam da se te noci nesto desilo,nesto stvarno jezivo.

Evo jos jedne.Ovo se dogodilo pre oko 2 godine.Moja tata je bio negde u gradu i kada je dosao kuci kaze on mojoj mami kako je odma tu na oko 100m na krivini pokraj glavnog puta video jednu lepu kucu i cudio se kako je ranije nije video jer ipak tu zivimo vec 6 godina.Kada smo posle 3-4 dana svi isli zajedno on je rekao da pogledamo sa strane i da cemo je videti.Gledali smo i tu je stajala neka sredovecna kuca koju smo i ranije vidjali.Pitali smo tatu dali je to ta.On je rekao da nije ali mora da je nismo zapazili od drveca.U povratku smo opet gledali ali nismo nista posebno videli.I jos puno puta. Moj tata nikako nije znao da objasni kako se to dogodilo jer je bio ubedjen da je tu video jednu lepu,novu kucu sa raznim izvedbama i ukrasima koju je hteo da pokaze mojoj mami kao primer za nasu novu kucu kako bismo mi mogle da uradimo i dodamo nesto u tom stilu.Vremenom to je zaboravljeno ali menio je to ipak ostalo u secanju.

Ovo se dogodilo pre oko mesec dana.Moja tetka je umrla u avgustu 2008 godine.Ja sam je obozavala.Stalno sam isla kod nje.Kada je preminula ja sam dozivela sok zbog kojeg sam imala zdravstvenih problema.Ali nije sad u tome prica.Znaci pre oko mesec dana zvonio je telefon i moj tata se javio i rekao ,,molim,, tada je cuo sa druge strane telefona,slab zenski glasic koji je licio,koji je ustvari bio isti kao u moje pokojne tetke i koji je rekao ,,halo,,.On je zadrhtao,od uzbudjenja je seo na stolicu i rekao ,,da,izvolite,,ali se nije vise nista culo.Nastala je tisina.Ja tu nisam bila prisutna.Bila sam kod bake i deke sa ostalim clanovima moje porodice.On je kasnije dosao jer oni zive na kilometar od nas.Te veceri je bio zamisljen i povucen.Kada smo ga pitali sta mu je on nam je ispricao.Nevdim razlog da laze ali ovo mi deluje jezivo

Ova prica se dogodila mojoj mami kada je bila mala.Kada je isla u skolu sedela je sa svojom drugaricom Gordanom-Gocom..Njih dve su bile najbolje drugarice.Za svoj rodjendan mamina drugarica je otisla u grad sa svojom majkom da kupe poklon.Kasnije toga dana kada je posla u skolu Goca je krenula da predje ulicu i da pokaze svojim drugarima cipelice koje je kupila ali to nije uspela.Jedan veliki sleper ju je pregazio.Sva srecna i od radosti Gordana je istrcala na ulicu i podletela pod tockove kamionu.Nastala je zalost u tom mestu.Velika tuga i bol se uvukla svakom mestaninu u srcu.Nije bilo vise radosti na licima ljudi,jer su svi voleli i obozavali Gordanu.Jedne noci,ubrzo nakon ovog incidenta,moja mama se probudila i videla Gocu kako sedi zaa jednim malim stocicem koji se nalazio u sobi i kako pise nesto.Moju mamu je uhvatila panika.Nije znala sta da radi i samo se pokrila preko glave i pocela da place dok nije zaspala.Kasnije ona je to uvek pricala ali niko joj nebi verovao cak i sada kada je odrasla ljudi to smatraju plodom decije maste.

Pre jedno 100 godina...mozda i manje..moj cukuncukundeda Petar je obecao svesteniku da kad mre uzme jedno vola t.j. bika..i onda kada je Petar preminuo svestenikse pojavio i trazio od mog cukundede da mu da zivotinju...on nije hteo...jer je imao samo dva bika sa kojim je orao njive..ako da jednog nece moci vise da preradjuje zemlju i ko zna sta ce biti sa njima reko je uzmi oba ili nemoj ni jednog...ovaj tvrdoglav ode do praga porodicne kuce u kojoj je tada moj cukundeda ziveo samo sa svojom zenom jer je jos uvek bio mlad i samo sto su se vencali...i pop dodje do praga i kaze da mom cukundedi sva buduca deca pomru i da se nasa loza i dinastija zbog toga zavrsi.U medjuvremenu moj cukundeda je nastavio sa obradjivanjem zemljista i postao najbogatiji covek u selu i obliznjoj okolini. Ubrzo posle toga su dosla i deca tacnije njih 9. Ali svako bi preminulo vec sa 14-16 godina retko ko bi docekao 18-tu ili 19-tu godinu.zato on ozeni mog pradedu sa 19 godina i moja prababa zatrudni ali pradeda mi umre.Nije ni docekao da vidi svog sina t.j. mog dedu.Posle se pricalo kako je taj moj cukundeda od tuge i bola poludeo i da je na sahrani zadnjeg deteta pevao i pricao gluposti.Jezivo.Od 9 njih niko nije preziveo.Cak je posle i ta moja prababa koja je bila udata za tog mog pradedu bila oteta jer je ona bila najlepsa devojka u siroj okolini a moj mali deda je kao novorodjence ostao da ga cuvaju njegovi baba i deda i nikada nije upoznao ni majku ni oca....tuzno i jezivo

kolega, neverici ovde nema mesta...
 
Pa vidi, ni meni mnogo toga nije jasno...ali ako postoji nacin da mrtvi stupe u kontakt sa nama zivima -kakav god bio taj nacin nas ce uplasiti... Zelim reci da pokojni deda verovatno nije imao nameru da me plasi :)))). Ipak moram da ponovim da su to dogadaji koji su me uplasili jer za njih nisam nasla racionalno objasnjenje....Ali ako ga ja nisam pronasla ne znaci da ne postoji.
 
Meni su owlman http://2.***************/-NF9kPBpflaY/TdVMF9-eflI/AAAAAAAAYeM/46IROqgQ-08/s400/owlman1.jpg
I moth man
Mothman.jpg

Nekako isti
 
Najstrašnije iskustvo, mi je bio jedan period života, u kojem sam bila psihički maltretirana. Tada sam u stvari shvatila, koliko sam u sebi, kao Čovek jaka. I da mogu izdržati sve, a ne poludeti. Najstrašnije mi je, što sam tada izgubila fizičko zdravlje osetno, odnosno u bitnoj je meri narušeno i svi ti lekari, hodnici, pregledi, iščekivanja...Teški užas i horor. Imala sam utisak da nema kraja ni početka. Da se ne nadzire ni sam Kraj a da više ni ne znam, kada je Početak bio. I otkud tu ja, na samom Dnu. Kada gledam svoje slike iz tog perioda sada, kao da to nisam ja. Nisam još potpuno svesna, kako sam sve to izdržala. I preživela.
 

Back
Top