VAŠ ŽIVOTNI PROBLEM BROJ 1

Supica:
Ja nesto ramisljam, sad kad slusam vas...
Meni je deda umro pre dve god tacno..Bili smo bliski, zivela sam sa babom i dedom do 16 god, bio mi je kao cale, oni su me i vaspitali prakticno i izgradili licnost.
Kada je umro nisam imala nikakve emocije, tugu, cak sam pomagala tetki da ga presvuce neposredno posto je umro. Mislila sam mozda cu nekad sanjati tu scenu, njega, osetiti tugu ali nista. Kao da ni dan danas nisam shvatila da je on umro!!!
Da li je to normalno?! Inace, sam po prirodi emotivac, zasuzim cesto itd..

To samo znači da je taj događaj za tebe toliko bolan, da si ga potpuno potisnula iz svesti.
Jednostavno, negiraš ono što se desilo, jer nisi spremna da se suočiš sa tim.
Nekada je ljudima potrebno da prođe i godinu dana posle takvog događaja da bi uspeli da zaplaču.

Naravno, sve se to odvija na nesvesnom nivou.
 
Betty:
btw. juj, ja moje babe i dede skoro da nisam ni poznavala
....teško mi je da razumem što vas toliko pogaša smrt dede, sigurna sam da nije umro u 35oj nego da je imao lep život i lepu starost
Betty, ovo o čemu pričamo je potpuno isto kao kada nekome umre roditelj za koga je bio vezan. Ukoliko su baba ili deda bili toliko bliski sa unucima, onda je to zaista veliki gubitak.
I zaista nije bitno koliko neko ima godina. Naravno, dobro je da ide po redu, što bi rekli, ali tuga je uvek tu i nikada nije lako prihvatiti smrt osobe koju voliš, ma koliko ona bila stara.
 
Problem mi je sto kad citam odgovore na poslednjoj strani mislim: "Zasto neki dobri ljudi umiru, a losi koji i nemaju puno sta dobro da prenesu svojoj deci i unucima zive". I pomislim kako bi bilo lepo da jedne osobe nema ili barem da je nema u mom zivotu. Problem je sto imam takve misli. Nije prijatno.
 
Charlotte:
Problem mi je sto kad citam odgovore na poslednjoj strani mislim: "Zasto neki dobri ljudi umiru, a losi koji i nemaju puno sta dobro da prenesu svojoj deci i unucima zive". I pomislim kako bi bilo lepo da jedne osobe nema ili barem da je nema u mom zivotu. Problem je sto imam takve misli. Nije prijatno.


Što pre odagnaš te misli,to bolje za tebe :!:
Najozbiljnije ti kažem,nije dobro biti opterećen takvim mislima,činiš loše svom organizmu i zdravlju.
Ali nije lako,znam..Imam i ja te faze,i primetila sam da dok one traju ništa mi ne ide od ruke u životu i osećam se kao da sam bolesna :sad:
Zato se trudim da pobegnem od negativnih misli i osećanja što dalje :!:
 
Ma znam da treba da odagnam lose misli zbog sebe. Samo mi tako nekad dodje. Bila sam tako pozitivna ovih dana, nedelja i kada sam u donosenju jedne odluke uzela u obzir pomenutu osobu/e ostala sam bez energije, osetila sam se slabom, nezasticenom i kao da cu imati veliki dodatni teret i biti stalno u susretu sa izuzetno jakom negativnom energijom ako odlucim ono sto ukljucuje i pomenutu osobu. Sad mi je malo bolje, setila sam se da je pomenuta osoba sebe iz mog zivota eliminisala na najbolji moguci nacin za sve, onako kako mi nije palo na pamet da bi moglo, i sama je donela tu odluku. Njen korak je bio izuzetno pozitivan i svima doneo dobrobit. U sustini, ona ima dobre namere cesto, ali nastup je ocajan, prepuna je negativne energije, izvlaci energiju iz svih oko sebe. I koliko god da se trudi da pruzi drugima, ljudi je ne vole i smatraju za losu osobu zbog nastupa kakav ima prema drugima. Na zalost, odbija da poradi na sebi i svom ponasanju.
 

Back
Top