Hrišćanin kaže, sve što treba da znaš o Bogu, i pravednom putu prema istom, nalazi se u Bibliji.
Pravoslavci ne tvrde tako. Da je Biblija sve i svja u Bogopoznanju.
Biblija je nastala nekoliko vekova posle Crkve, pošto je Hristos osnovao Crkvu.
Od osnivanja Crkve pa do uobličavanja Biblije vernici su imali Sveto prednje kao izvor svog Bogopoznanja.
Iz ogromnog, obimnog Sv. predanja su Sv. oci izabrali svega nekoliko desetina knjiga, proglasili ih kanonskim i uvrstili u Bibliju.
Tih nekoliko desetina knjiga po samoj svojoj prirodi i obimu nisu sposobni, niti im je to naznačenje, da daju sva znanja i sve odgovore.
Sve vreme, i danas, pravoslavcima je Sv. predanje 1 od izvora verskog nadahnuća i inspiracije. (''Uzrastanja u Hristu'', kako i glasi ova tema.)
Pored Sv. predanja, i Biblije kao njegovog sažetog, tekstualnog dela, ostali izvori korisni za uzrastanje u Hristu su Crkveni obredi, Crkvene tajne i Sveta liturgija.
A najjači izvor Bogopoznanja (uzrastanja u Hristu) je lični molitveni odnos čoveka i Boga.
On je nezamenljiv. Nije moguće upoznati Boga nikome ko se Bogu nije obratio. Ko Mu se nije molio. Ko Boga nije priznao za Boga.
Otuda veliko mnoštvo ljudi koji pedantno i studiozno poznaju Bibliju ali Boga ne poznaju.
Zašto oni ne žele da stupe u molitveni odnos sa Bogom, samo Bog zna i nije naše da o tome sudimo.
Što ne znači da nam nije dozvoljeno da o tome imamo mišljenje, kako bi 1 drugome pomogli u uzrastanju u Hristu.