Узрастање у Хришћанству

Pravoslavlje je kao i sve druge denominacije, ubacilo neke stvari koje ne bi trebale da se nalaze u njemu

Pravoslavlje je postalo kada i Crkva, pre 2000 god. Hristos je osnovao pravoslavlje - pravilno slavljenje.
Sve što pravoslavlje slavi uobličeno je do ustanovljavanja Sv.Pisma i Simvola vere.
Od tada do danas nikakve izmene nisu ''ubačene''.
Niti je pravoslavlje / Crkva pretrpela podele kako bi rimokatolici hteli da prikažu.
A da se samo pravoslavlje od Boga projavljuje kao jedina veroispovest koja Ga verno slavi, ima jasnih dokaza.
 
Pravoslavlje je postalo kada i Crkva, pre 2000 god. Hristos je osnovao pravoslavlje - pravilno slavljenje.
Sve što pravoslavlje slavi uobličeno je do ustanovljavanja Sv.Pisma i Simvola vere.
Od tada do danas nikakve izmene nisu ''ubačene''.
Niti je pravoslavlje / Crkva pretrpela podele kako bi rimokatolici hteli da prikažu.
A da se samo pravoslavlje od Boga projavljuje kao jedina veroispovest koja Ga verno slavi, ima jasnih dokaza.
Jaja za Usrks, ikone, prana mudra, zadusnice nista od toga nije hriscanski
 
Pravoslavlje je kao i sve druge denominacije, ubacilo neke stvari koje ne bi trebale da se nalaze u njemu
Не бих се сложио са тобом. Православље није нешто што је зацементирано, па то тако плута кроз историју, да се ништа и нигде не дира.
На пример, када је дошло хришћанство, Св. Јован јеванђелиста помиње појам Логоса. Логос није нешто што је он измислио, него је појам који је постојао много пре хришћанства, и не само то већ је појам који има јако много значења.
Када су верујући људи за Христа говорили да је Господ, употребљавали су реч κύριος (kirios), што је некима било саблажњиво, јер се тај израз користио за тадашњег владара (цезара).
Постоји нешто што се зове инкултурација.
Када неко уведе православље у Африку, сигурно им неће набијати на нос неки обичај који постоји у Србији, а нешто што они поседују, биће христијанизовано, инкултурирано тј. инкорпорирано у њихову веру.
То ће једном просечном европљанину или ескиму бити глупост, али једној особи која има другачију културу иза себе (као рецимо афричку) неке ствари везане за инкултурацију ће много значити.
Тако да је нормално да постоје разлике у обичајима када је православље у питању, то не мења суштину, нити су то суштинске разлике.
Што се икона тиче, наравно да је то хришћански, то је расправљено на седмом васељенском сабору. Једно од аргумената је да су и у Старом Завету постојали кипови, тако да новозаветне иконе и кипови нису ништа ново, већ се само наставља прича која је и раније постојала.
 
Ima posebno, i to najposebnije koliko je moguće.
Ni 1 drugi Put, osim onog koji je Hristos rekao da jeste Put, a to je On sam, nije tako poseban.
''...uzmeš da čitaš Bibliju.....'' ... nije put Bogopoznanja.
Mnogi su je uzeli, i detaljno pročitali, pa i razumeli a opet Boga na taj način nisu susreli.
Zato što Pravoslavlje nije nauka kao sve ostale naše ljudske nauke, koje imaju svoj program i svoje deklaracije i zapise, pa mi to uzmemo i uputio se u materiju.
Pravoslavlje je živa vera, živ susret s Bogom Lično. Doživljaj. Iskustvo. Nenadomestivo bilo kakvim ''uzimanjem i čitanjem''.
Ko se hvali time da je Boga svojim umom shvatio, u samoobmani, u prelesti je.
Bog se ne može spoznati umom ili nekim drugim organom već samo srcem.
A to zahteva veoma mnogo od čoveka - celokupnog čoveka.
U ovom tako velikom zahtevu je posebnost.
Додао бих да наша спознаја Бога највише зависи од тога колико нам се сам Бог открије, а мање од нас самих, наравно да ту постоји опасност од прелести, па је добро читање одређене духовне литературе и консултација са искусним духовником.
 
Jaja za Usrks, ikone, prana mudra, zadusnice nista od toga nije hriscanski
Мислим да ти из незнања мијешаш народне обичаје и исповиједање вјере, то што си навео нимало није у супротности са хришћанством, већ је чисто дио народног фолклора које доприноси бољем односу између ближњих, јачању веза унутар заједнице, фино је уткано са самим исповиједањем вјере па тако имамо лијепе народне обичаје, а уз то и души корисне.
 
Мислим да ти из незнања мијешаш народне обичаје и исповиједање вјере, то што си навео нимало није у супротности са хришћанством, већ је чисто дио народног фолклора које доприноси бољем односу између ближњих, јачању веза унутар заједнице, фино је уткано са самим исповиједањем вјере па тако имамо лијепе народне обичаје, а уз то и души корисне.
nije
 
druze nemoj mi i ti stajati na muku radi kako god hoces ako ti se ne svidja sta pricam ignorisi me i produzi dalje
Не желим да ти стајем на муку, а поготово јер и не знам каква је, само сам изнио своје виђење и искуство, свако добро ти желим.
 
Ima posebno, i to najposebnije koliko je moguće.
Ni 1 drugi Put, osim onog koji je Hristos rekao da jeste Put, a to je On sam, nije tako poseban.
''...uzmeš da čitaš Bibliju.....'' ... nije put Bogopoznanja.
Mnogi su je uzeli, i detaljno pročitali, pa i razumeli a opet Boga na taj način nisu susreli.
Zato što Pravoslavlje nije nauka kao sve ostale naše ljudske nauke, koje imaju svoj program i svoje deklaracije i zapise, pa mi to uzmemo i uputio se u materiju.
Pravoslavlje je živa vera, živ susret s Bogom Lično. Doživljaj. Iskustvo. Nenadomestivo bilo kakvim ''uzimanjem i čitanjem''.
Ko se hvali time da je Boga svojim umom shvatio, u samoobmani, u prelesti je.
Bog se ne može spoznati umom ili nekim drugim organom već samo srcem.
A to zahteva veoma mnogo od čoveka - celokupnog čoveka.
U ovom tako velikom zahtevu je posebnost.
Dodao bi i to da je нajteza stvar na svetu je biti Hriscanin... Ne hriscanin tipa Srbo, slavi slavu na kojoj se napije ko' konj, na kojoj ispljuju sve od politicara, pola komsija, engleze, papu, ispusi dve pakle nabije na $#$% svakog ko misli drugacije, pa kaze ja sam Srbin pravoslavac, slavim slavu i obicaje... Hriscanin vodi velike borbe u prvom redu sa sobom a onda i sa svetom, hriscanstvo daje apsolutnu slobodu, ali je potrebna velika zrtva. Ali kada se shvati sustina, i prigli, covek je apsolutno slobodan i nista na ovome svetu ga ne moze ugroziti, slomiti, posedovati.. :)
 
Ко се залепи за те народне обичаје у Хришћансву, и истоме суди за то и одбацује га због тога, искрено, није много бистар... Обичаји који не мењају или не угрожавају исповедање вере у Христа и његову реч не дискредитују Хришћанство.. Има страшно глупих обичаја, али свак има слободу да их не упражњава. Црква се ту показала као јако либерална, допустивши народима да задрже обичаје који су карактерисали народе. Нико ту није луд. Црква је жив организам а то да кроз њу тече Дух Свети показују добри људи у њој, заиста многа чудеса и непресушни извори љубави некарактеристични за овај пали свет. Али ето, или крути секташи или неки назови хришћани се ухвате за обичаје... Човек када дође до одређене спознаје јасно види те обичаје, њихово порекло, улогу и развије посебан однос према њима. Тј. зна да може бити добар Хришћанин и да не обележава ни један народни обичај, али да може бити Хришћанин и ако на неки начин обележи обичај кроз који слави Христа и приноси му молитву.
 
Dodao bi i to da je нajteza stvar na svetu je biti Hriscanin... Ne hriscanin tipa Srbo, slavi slavu na kojoj se napije ko' konj, na kojoj ispljuju sve od politicara, pola komsija, engleze, papu, ispusi dve pakle nabije na $#$% svakog ko misli drugacije, pa kaze ja sam Srbin pravoslavac, slavim slavu i obicaje... Hriscanin vodi velike borbe u prvom redu sa sobom a onda i sa svetom, hriscanstvo daje apsolutnu slobodu, ali je potrebna velika zrtva. Ali kada se shvati sustina, i prigli, covek je apsolutno slobodan i nista na ovome svetu ga ne moze ugroziti, slomiti, posedovati.. :)

Za svoje "hriscansko uzrastanje" mnogo si nesto jedak i osudjujes.
 
Hrišćanin kaže, sve što treba da znaš o Bogu, i pravednom putu prema istom, nalazi se u Bibliji.


Pravoslavci ne tvrde tako. Da je Biblija sve i svja u Bogopoznanju.
Biblija je nastala nekoliko vekova posle Crkve, pošto je Hristos osnovao Crkvu.
Od osnivanja Crkve pa do uobličavanja Biblije vernici su imali Sveto prednje kao izvor svog Bogopoznanja.
Iz ogromnog, obimnog Sv. predanja su Sv. oci izabrali svega nekoliko desetina knjiga, proglasili ih kanonskim i uvrstili u Bibliju.
Tih nekoliko desetina knjiga po samoj svojoj prirodi i obimu nisu sposobni, niti im je to naznačenje, da daju sva znanja i sve odgovore.
Sve vreme, i danas, pravoslavcima je Sv. predanje 1 od izvora verskog nadahnuća i inspiracije. (''Uzrastanja u Hristu'', kako i glasi ova tema.)
Pored Sv. predanja, i Biblije kao njegovog sažetog, tekstualnog dela, ostali izvori korisni za uzrastanje u Hristu su Crkveni obredi, Crkvene tajne i Sveta liturgija.
A najjači izvor Bogopoznanja (uzrastanja u Hristu) je lični molitveni odnos čoveka i Boga.
On je nezamenljiv. Nije moguće upoznati Boga nikome ko se Bogu nije obratio. Ko Mu se nije molio. Ko Boga nije priznao za Boga.
Otuda veliko mnoštvo ljudi koji pedantno i studiozno poznaju Bibliju ali Boga ne poznaju.
Zašto oni ne žele da stupe u molitveni odnos sa Bogom, samo Bog zna i nije naše da o tome sudimo.
Što ne znači da nam nije dozvoljeno da o tome imamo mišljenje, kako bi 1 drugome pomogli u uzrastanju u Hristu.
 
Pravoslavlje je od Biblije odvojeno zbog sabora koji su cist dogovor ljudi koji su tada bili bitni, nema to bas veze s Bogom
Сабори нису конвенционални чин, тј. не представљају јуридичко доношење нечег. Не знам да ли си некада читао каноне, ту тек има разних информација.
Сабора је било много, само када неки васељенски сабор има потврду од другог, онда је признаван као валидан.
Уосталом, било је сабора који су претендовали да буду васељенски али никада то нису били.
 
Сабори нису конвенционални чин, тј. не представљају јуридичко доношење нечег. Не знам да ли си некада читао каноне, ту тек има разних информација.
Сабора је било много, само када неки васељенски сабор има потврду од другог, онда је признаван као валидан.
Уосталом, било је сабора који су претендовали да буду васељенски али никада то нису били.
pa kako su nastali kanoni
 
Poslednja izmena:
Aко имаш књигу канона поред себе, можемо да почнемо са објашњавањем.
Укратко - погледај ране каноне. Погледај шта пише у апостолским канонима. Апостолски канони, њих 85, први пут се јављају у писменој форми од ΙV века. Вероватно се нека њихова форма употребљавала и раније (усмена и вероватно краћа верзија)
На пример (парафразирам апостолски канон) - канон каже да ако свештеник, епископ или ђакон побожности ради одбаци жену, нека се свргне, а ако остане упоран нека се искључи из Цркве.
Каснији канони, неколико векова касније, говоре да су епископи неожењени. Тј. они који желе да постану епископи, ако се та особа договори са бившом супругом, да она оде у манастир, а да њен бивши супруг онда постане епископ.
Стога видимо да у канонима постоје различите ствари, неколико векова (почевши од Новог Завета) епископи су били искључиво ожењени, и није било неожењених епископа, а касније су епископи били искључиво неожењени.
 
Poslednja izmena:
Pravoslavlje je od Biblije odvojeno zbog sabora koji su cist dogovor ljudi koji su tada bili bitni, nema to bas veze s Bogom
Da tako je.
Prvo na Nikejkom saboru Car Konstantin je Isusa proglasio za Boga.
Dakle Bog to ne dozvoljava da ljudi prekrajaju Bozju rec niti da ubacuju nesto sto ne postoji
U Bibliji
Takodje je crkva prihvatila Platonovo ucenje o besmrtnosti duse.
Iako se to kosi sa vaskrsenjem koje j etemeljno ucenje hriscanstva
a vaskrsenje je potrebno jer covek = dusha umire.
da je dusha besmrtna ne bi bilo potrebe za uskrsavanjem
 
Da tako je.
Prvo na Nikejkom saboru Car Konstantin je Isusa proglasio za Boga.
Dakle Bog to ne dozvoljava da ljudi prekrajaju Bozju rec niti da ubacuju nesto sto ne postoji
U Bibliji
Takodje je crkva prihvatila Platonovo ucenje o besmrtnosti duse.
Iako se to kosi sa vaskrsenjem koje j etemeljno ucenje hriscanstva
a vaskrsenje je potrebno jer covek = dusha umire.
da je dusha besmrtna ne bi bilo potrebe za uskrsavanjem
Опет се ти разбацујеш својим незнањем, не познајеш елементарне ствари из раног хришћанства, сакриваш се иза Библије, а нападаш на оне који су ту Библију "устројили" у данашњем облику, кад ћеш схватити да си сама себи контрадикторна!?
 

Back
Top