Utopija

Најбољи могући потез би био 1:1, али пошто су себичне, неверне кукавице онда ће добити више него што би добили у случају да сарађују. Једноставно их разум води ка томе: Најбоље да ћутим, међутим ако он каже мени робија 20 година, а он на слободу. Због тога ћу да кажем, можда он буде ћутао и пусте ме. Како други исто тако размишља, обојица добијају по 5 година, док би добили 1 да су се међусобно волели, овако рецимо :zag:

saradnja nije deo te igre (: saradnja je izostavljena. u tome je caka.

Уопште не морају бити слични. Разлике се привлаче. Значи ја могу само волети оног који је као ја? Шта то показује? Па да сам нарцис који више воли себе, па онда себе самог проналазим у другим људима. Међутим, интересантно је да таква ситуација доводи до конфликта. Знам из личног искуства.

ne privlace se razlike, privlace se slicnosti.
ali! svaka dva coveka koja se privlace u isto vreme se i razlikuju -- neki manje neki vise.
kad su razlike velike onda covek stice pogresan utisak da se razlike privlace.
realnost: uvek se privlace samo slicnosti i nista drugo osim slicnosti.

recimo, ja i moja muzika smo razliciti po mnogim stvarima (naprimer po tome da je muzika mrtva a ja ziv lol.) da li to znaci da me muzika privlaci jer se razlikuje od mene? ne lol.
privlaci me jer ona simulira osecanja koja ja izuzetno cenim.
 
zasto se robovi pale na razlicitosti? kako zasto, pa zato sto su ljubomorni na ljude koji su SELEKTIVNI, na ELITU, na ARISTOKRATE. to je jedan od nacina na koji se oni sporazumevaju, jedan od nacina na koji se identifikuju, to su slicnosti koje ih vezuju: svi do jednog ljubomorni na sve sto moze da bira.

steta samo sto je nemoguce zaebati pravilo privlacnosti: rob moze da privuce samo drugog roba.
 
Ако је неко рецимо муслиман, а ја православни хришћанин, то не значи да не могу да волим њега јер нисмо слични. Мене заболе у шта он верује, његов избор, ако је он мени пријатељ, није ми битно које је вере, расе, пола, узраста. Ту се ради о толеранцији. Ту мени није циљ да неког ''освојим'' и направим га да мисли као ја, већ да поштујем разлике.

ako ti je prijatelj to znaci da je vec "osvojen", s tim nemas potrebe da ga dodatno "osvajas".
ne moze bas svako da ti bude prijatelj, je l tako?
kako rece Karl Poper jednom davno: tolerancija jedino ima smisla ako je ogranicena.
dakle, uvek postoji neki kriterijum koji odredjuje kakvog prijatelja zelis za sebe, uvek postoji neki princip selekcije.
kakvi ce ti biti kriterijumi zavisi od toga kakvog prijatelja zelis.
ako zelis nekog s kim zelis samo da igras tenis onda ti uopste nece biti bitni njegovi stavovi o zivotu vec nacin na koji igra tenis.
ako igra dosta slabije od tebe onda ce te smarati.
ako igra na tvom nivou onda ce ti biti EKSTRA.
ako igra dosta bolje od tebe onda ce ti biti dobar ali pretezak da bi mogao cesto da igras s njim.
itd itd itd.

razumes o cemu pricam?
 
neko s kim samo igras tenis ti nije prijatelj -- on je tvoj tenis partner.
prijatelj bi trebao da ti bude neko s kim delis zivotne ciljeve -- zivotni partner, moze se reci -- a to podrazumeva slicnost u skoro svemu.
danas, medjutim, pravi prijatelji ne postoje.
ono sto postoji to je partner u ubijanju vremena; u najboljem slucaju, poslovni partner.

danasnji ljudi nemaju formu: svi su "freestyle".
zasto nemaju formu? zato sto nemaju kicmu, kako zasto.
zato sto su suvise mentalno slabi da bi mogli da nadjacaju/odgurnu glasove iz spoljasnjosti.
zato sto su (suvise) liberalni.
posledica toga? haos u mozgu, nedostatak organizacije, mrznja prema disciplini, "spontanost".

da bi ljudi mogli biti prijatelji prvo moraju imati formu.
da bi mogli imati formu moraju imati cilj u zivotu.
da bi imali cilj u zivotu moraju biti izdrzljivi.

ali to je skretanje sa teme, je l da?

ono sto sam hteo da kazem u ranijem postu (aristokrata je nekako uspeo da skrene na desetu temu..) je da ljudi moraju da imaju adekvatan oblik da bi mogli da se vole.
da bi mogao da "osvojis" coveka, kako ja kazem, prvo moras da shvatis po cemu se to razlikujete.
onda moras da nadjes nacin da uklonis te razlike i tek onda moze doci do ljubavi.
 
У људском роду непрекидно живе екстремистичка и утопистичка схватања и зато стално имамо врло различите сукобе међу људима,па и сурове ратове као врхунско зло.
Око Украјине свако настоји да наметне свој став и своје решење.Слабо успева договарање и налажење средњих решења.Видимо да се већ проверава спремност војске за атомски рат!?То само показује да је човек једно неуспешно биће које може довести до уништења сопствене врсте и доброг дела живог света на Планети.Тако би коначно дошли до једне крајње утопије и до нестанка сваке логике.
 
Poslednja izmena:
Ako nemate ništa protiv, spustio bih ovu priču na konkretan, praktičan nivo i postavio nekoliko pitanja. Kako se ovde izneti stavovi manifestuju u realnosti u smislu da li je uz takve stavove moguće biti u srećnoj partnerskoj vezi? Pretpostavljam da je jako mali broj ljudi „sposoban“ da razume vrednosti iznete u njima, tako da je prava umetnosti pronaći istomišljenika, koji uz to ispunjava i ostale uslove neophodne za funkcionisanje veze.

Ova pitanja se naročito odnose na kolege Aristokratu, Dragoljuba69 i User Unfrendlija.

Sklon sam da mislim da stavovi prve dvojice mogu da obezbede relativno funkcionalan život, dok mi je misterija da li se uz stavove kakve zastupa User Unfriendly može biti srećan? Ili je ishod takvog razmišljanja konstantna usamljenost i frustracija?
Da ne bude zabune, uopšte ne procenjujem navedene stavove u smislu njihove teorijske vrednosti, nego me zanimaju konsekvence njihove primene u životu, ako navedeni korisnici žele da se izjasne:)
 
Teorije imaju samo jednu vrednost (: Nju mozes da nazoves "teorijska" vrednost a mozes da je nazoves i "prakticna" vrednost -- meni svejedno. Ono sto je bitno je to da ne postoji teorija kojoj cilj nije praksa.

Na neki nacin, tvoja recenica je uvreda. Sreca tvoja pa se ja ne ljutim, samo ti skrecem paznju u prolazu, cisto da znas za ubuduce :mrgreen:

Dakle, dobra teorija je prosto ona teorija koja daje dobre rezultate u praksi, losa teorija ona koja daje lose rezultate u praksi. A posto su moje teorije najbolje teorije na svetu naravno da daju najbolje rezultate u praksi :mrgreen:

Problem lezi u tome sto ljudi ne vole nesigurnost/neodlucnost. Moja teorija nije razvijena do te mere da daje odgovore na sva "prakticna" pitanja (tipa kako naci devojku koja ce se uklopiti u moj sablon i slicno.) U trenutnoj formi, moja teorija daje odgovore samo na neka osnovna pitanja dok na ostala pitanja moras sam da trazis odgovore. To je prvi problem. Drugi problem je to sto moja teorija zahteva rigoroznu disciplinu, ne, samodisciplinu, sto je izuzetno zahtevan biznis. Ali sve to je prosto posledica cinjenice da je moja teorija cutting-edge teorija. Ja sam bukvalno na liniji fronta, hodam tamo gde niko ne zeli da hoda, potpuno sam, tek vidim po nekog coveka u daljini, koji je suvise daleko da bih mogao da mu pridjem. To nije put kojim moze svako da koraca -- samo predodredjeni. Ljudi koji nisu predodredjeni da hodaju tim putem, da stvaraju novu kulturu pocevsi od samog temelja, njima je suvise hladno i oni to dozivljavaju kao "konstantnu usamljenost i frustraciju". Tim ljudima je preporucljivo da cekaju da se rad zavrsi -- nemaju drugog izbora.

Da odgovorim direktno na tvoje pitanje: sve moje veze do sad su bile bottom-up, sto ce reci, nisu pratile unapred odredjenu direkciju vec su one same stvarale neku bezveze direkciju. Zato su sve do jedne propale. Tim receno, jos uvek nemam konkretan odgovor na tvoje pitanje. Medjutim, za svoju (i tudju) buducnost planiram iskljucivo top-down pristup, sto ce reci, prvo ide detaljni plan svega pa sve ostalo. Dakle, prvo bih koncipirao idealnu devojku, a onda bih razvijao sredstva kojima bih trazio onu koja je najbliza idealu kao i sredstva kojima bih je oblikovao u taj ideal. To je otprilike. Jos uvek nisam stigao do te faze, jer postoje mnoge stvari koje treba resiti pre toga. Videcemo.
 
Devojka (odn. zena, navikao sam da koristim rec devojka pa to ti je lol) ima nizak prioritet prosto zato sto nije toliko bitna -- bitna su deca. Dakle, morao bih imati viziju za buducnost svoje dece pre nego sto uopste pocnem da razmisljam o idealnoj zeni, a pre toga bih morao odluciti da li uopste hocu da imam decu ili su mi studenti dovoljni? To su samo neka od bezbroj pitanja koja se motaju po mojoj glavi u poslednjih.. ne znam.
 

Back
Top