Uteha

Разгибавања колико могу ако могу ал' некад такве грчеве имам да једва станем,мука ми или толику слабост осећам да ми је много тешко да стојим.

Дишем и понављам у себи моливе,понављам како ће све да буде у реду на крају а ако није у реду није крај.

Неко се жалио кукао слушах то,била сам присутна а кад је мени затребало престао да се јавља тако да,узалуд је то а многи злоупотребе изречено те нема потребе да се каже ишта.
Uzmi lagane vezbe u sobi.naprimer sednes na stolicu uhvatis se rukama i spustas polako do poda.to je dobro za tricepse.3 serije po 5 puta sasvim dovoljno za tebe.onda legni na pod skupi kolena i radi trbusnjake.isto par serija po 5 kom sasvim ti dovoljno.klekni pored kreveta i sa kolenima na podu radi sklekove odupiruci se rukama o krevet par serija.
Molitva uvek ujutro i uvece.to neki ne shvataju to je nada,podrska,vera.
Vidi isto ako mozes uzmi nesto za imunitet.ja pre neki dan uzeo b vitamine i neki complexs vitamina za jacanje imuniteta.1400 din ima 60 tableta svaki dan po jedna.
ako mozes izbegni drugima u rl koje poznajes da pricas o problemima licne prirode samo ce da pocnu da beze od tebe.ljudi su to...
 
ili drzavnim psihijatrom
Једном ако у здравствени картон уђе било која дијагноза (ако је има можда,некада је баш нема) нека је и анксиозност нека је птсп како се запослити са тим?
Ако је неко запослен како да нађе времена за државног психолога или психијатра,шта ако државно нема ни један те треба да се путује а пара за пут нема?
Шта ако неко нема посао те нема пара да плаћа ову цифру на тридесет дана јер нема одакле,нема посао?
20250331_135742.jpg

ako bas dugo traje to lose raspolozenje?
Шта ако је неко из окружења тај или та којима треба помоћ а одбија да је потражи јер сматра да не треба те они около испаштају?
 
Једном ако у здравствени картон уђе било која дијагноза нека је и анксиозност нека је птсп како се запослити са дијагнозом?
Ако је неко запослен како да нађе времена за државног психолога или психијатра,шта ако државно нема ни један те треба да се путује а пара за пут нема?
Шта ако неко нема посао те нема пара да плаћа ову цифру на тридесет дана јер нема одакле,нема посао?
Pogledajte prilog 1706806

Шта ако је неко из окружења тај или та којима треба помоћ а одбија да је потражи јер сматра да не треба те они около испаштају?
Pa 70% ljudi u Srbiji su u depresiji i idu kod psihijatra i rade ili su dobili posao.
 
Једном ако у здравствени картон уђе било која дијагноза нека је и анксиозност нека је птсп како се запослити са дијагнозом?
Ако је неко запослен како да нађе времена за државног психолога или психијатра,шта ако државно нема ни један те треба да се путује а пара за пут нема?
Шта ако неко нема посао те нема пара да плаћа ову цифру на тридесет дана јер нема одакле,нема посао?
Pogledajte prilog 1706806

Шта ако је неко из окружења тај или та којима треба помоћ а одбија да је потражи јер сматра да не треба те они около испаштају?
Neka uzme bolovanje,pa moze da ode kod drzavnog i kaze im sta ga muci.ako nema para,pozajmi od prijatelja ili starih poznanika,rodbine..
Nada uvek postoji
 
Zasto ne odete da popricate sa psihoterapeutom
Eво како то изгледа у пракси:

Videh ovde neko razvlačenje po lajni devojke koja otvoreno piše o svojim izazovima sa mentalnim zdravljem i traženjem posla. Ne znam da li ste svesni kako izgleda pristup bilo kakvom pokušaju lečenja preko državnih ustanova pa evo malo o tome-/1

2 - ne govoreći o tome kad osoba završi u nekoj vrsti stacionara ili dnevne bolnice - preko prosečnog doma zdravlja dostupan vam je psihijatar, (ne psiholog ili pshioterapeut) često samo jedan po ustanovi za koga treba imati uput a na termin se čeka u rasponu od 7-20 dana


/3- u okviru lečenja (fizičke, ne mentalne stvari) preko kliničkog centra preporučen mi je i razgovor sa psihologom jer je proces drugo trajao i počela sam da pokazujem znake depresije pa da mi se odredi adekvatna terapija kao ispomoć.

4- Razgovor za određivanje terapije tamo nije trajao ni 10 min pritom je bio jako neprijatan i užurban. Nakon toga produživanje terapije je trebalo da tražim u lokalnom DZ svaka tri meseca.

/5 Prvi put kad sam otišla tim povodom u DZ je bilo razočaravajuće iskustvo. Lokalna (jedina) psihijatrica je prvo 15 min probila zakazani termin, pričajući svo vreme sa kolegama i sestrom u pred-prostoriji (sestrinskoj sobi)

6 zatim je uletela za radni sto i rekla "recite što ste došli" na šta sam ja prvo negodovala da ne želim da razgovaram dok prvo ne zatvori vrata ordinacije. To ju je naljutilo jer "šta ima veze, to du samo njene kolege ispred, nije hodnik".

7 posle kratkog pogleda u karton pitala me znam li koji lek uzimam, (ponovih koji i kada)imam li sucidnih misli (Ne) i da kažem današnji datum (rekla datum i dan)

8 nakon toga mi je brzo produžila recept uz kratak i glup izveštaj tipa "Pacijent orijentisan, negira suicidalne misli". Izašla sam iz ordinacije misleći da bi na ovaj način i moja baba mogla biti psihijatar, ništa teško.

9 u naredne dve godine koliko je trajalo moje uzimanje tog leka proces je izgledao manje više isto- ili produžavanje terapije bez da me vidi (neka unese knjižicu samo sestra da joj produžim) ili 2 minutni razgovori istog tipa - koji je datum, imam li suicidalnih misli ništa

10 nakon što sam imala porodični. smrtni slučaj u okviru te dve godine malo je bila humana pa me je otpela celih 5 min nakon toga da me pusti da izgovorim šta mi se desilo i ništa, nastavila po starom.

11 Pri tom je reč o mladoj dr,meni bliske po godinama- ne nekome ko čeka uskoro penziju. Pomislih da ima neki lični animozitet prema meni ali ne lezi vraže, dotična je takođe popodne imala privatnu praksu u jedinoj privatnoj klinici u gradu.

12 Dvoje mojih prijatelja su je posećivali u okviru privatne prakse prosto jer su takvi- kad god im sredstva i prilike dozvoljavaju sve obavljaju privatno. Nakon što me je videla u njihovom društvu u gradu par puta, naglo je postala ljubaznija i počela da mi se javlja po ulici

/13 a zatim i u DZ svaki put kad me vidi pitala bi me na sred hodnika (a vi pošli kod mene? Ne?) Malo je reći da sam takvo ponašanje smatrala užasno neprofesionalno i ne znam šta mu je bio cilj osim možda pokušaja da preporuči sebe za privatnu praksu


14 Poenta je da kvalitetna pshioterapija u Srbiji puno košta i do nje se ne može doći državnim putem. Jedan termin je u proseku između 30-50 evra, plus ako živite u manjem mestu pa idete do susednog na tretman troškovi rastu.

15 Znači u startu minimum 200 evra mesečno koliko da stabilizujete situaciju.U 90% porodica u Srbiji mislim da niko ne bi-čak i da može finansijski da izdrži to-izdvajao za člana porodice u krizi jer nam je naša ****** kultura negativno oblikovala pogled na te stvari

16 Znači da bi ste sebi popravili mentalno zdravlje morate biti srećnik sa stabilnom podržavajućom porodicom ili sami sebi zaraditi za to- znači morate se što pre dovesti u stanje radne sposobnosti uprkos svemu i stepenu problema.


17 Tako da ismevanje i komentari tipa "nek ide da se leči" su užas i nadam se možete makar da osvestite da ono što je dostupno preko običnog zdravstvenog osiguranja je nedovoljno i mizerno za prave pomake i rezultate a da nisu svi te sreće da mogu sebi da priušte nešto bolje.

 
Uzmi lagane vezbe u sobi.naprimer sednes na stolicu uhvatis se rukama i spustas polako do poda.to je dobro za tricepse.3 serije po 5 puta sasvim dovoljno za tebe.onda legni na pod skupi kolena i radi trbusnjake.isto par serija po 5 kom sasvim ti dovoljno.klekni pored kreveta i sa kolenima na podu radi sklekove odupiruci se rukama o krevet par serija.
Могу неке баш лагане,могу да дишем лакше ухватим се за столицу и истежем,зна некада много да помогне а под баш није такав да се може на њега.
Molitva uvek ujutro i uvece.to neki ne shvataju to je nada,podrska,vera.
Молитва уз паљење свећа кад се може,православље је једино што заиста имамо,остало је пролазно,физичко (шта год то да је).
Vidi isto ako mozes uzmi nesto za imunitet.ja pre neki dan uzeo b vitamine i neki complexs vitamina za jacanje imuniteta.1400 din ima 60 tableta svaki dan po jedna.
Четристо двадесет динара је био б витамин а на другом месту четристо педесет,боље јефтиније а ето то је добро и доста помаже.
ako mozes izbegni drugima u rl koje poznajes da pricas o problemima licne prirode samo ce da pocnu da beze od tebe.
И ти исто а трудим се....
.ljudi su to...
..... доста је тешко што смо у времену таквом,неосвешћеном и стигматизованом где гледају да злоупотребе ако знају нешто,лупе етикету,оговарају,злобни су,заједљиви..
 
Poslednja izmena:
Могу неке баш лагане,могу да дишем лакше ухватим се за столицу и истежем,зна некада много да помогне а под баш није такав да се може на њега.
I to je ok cisto da uhvatis neku rutinu.5 do 10 min dnevno mozes da odvojis.
Молитва уз паљење свећа кад се може,православље је једино што заиста имамо,остало је пролазно,физичко (шта год то да је).
Drugima to mozda deluje smesno ja to praktikujem isto kada god mogu.ne moram ni u crkvu da idem
Четристо двадесет динара је био б витамин а на другом месту четристо педесет,боље јефтиније а ето то је добро
Moze naravno.jaca imunitet malo to je bitno.od svega toga opasno pada imunitet a samim tim postoji rizik i fizicko zdravlje da se narusi.ovo sto sam ja uzeo ima neke dodatke za jos jace dejstvo i zastitu imuniteta.dobar je i taj.
Трудим се....

.....а доста је тешко што смо у времену таквом,неосвешћеном и стигматизованом где гледају да злоупотребе ако знају нешто,лупе етикету,оговарају,злобни су,заједљиви..
Ja stalno pricam pola jedva ceka da cuje da ti nesto nije u redu i onda da likuju.

Ovo oko lekara sam pretpostavio da imas iskustvo i zato ti nisam ni pominjao(pominjala si u startu da je skupo) neko slicno iskustvo sa njima sam i ja dozivljavao.e sad ja sam imao srecu u nesreci sto sam mogao da idem kod ozbiljnijih i iskusnijih zbog situacija zbog kojih sam uopste dosao do toga(ludo vreme u drzavi bilo razumes)
Najvise sam sam sebi pomogao.davali mi sta hoces od terapija to nije problem u sebi sam nekako nasao snage da se trgnem i krenem napred.
Malim koracima svaki dan.
Imao sam i situaciju smrtni slucaj partnerke gde sam pukao kao licna bio.posle 2 dana sam otisao u takvu vukojebinu na jednu planinu tesko objasniti ovako cepao drva u sumi za neke i uglavnom taj rad.za dva meseca sam hteo da zbrisem ali sam uspeo tek posle 6 meseci puno posla bilo nisu hteli da me plate niti voze do asfalta (20 km)trebali im ljudi.
Najbolje informacije sam saznao od ljudi koji su delili svoja iskustva.(ne pricam o ovome sto sam bio po divljini)nego uopste ranije.
 
Najteze je pokrenuti sebe,svi koji kazu da je to lako ili su zlonamerni ili ne poznaju materiju ili lazu.
Најтеже је схватити шта се све пропустило а онда разумети колико је болно покренути се макар мало по мало а редовно.
zato i kazem.mali koraci svaki dan.to je meni pomoglo.
Мало по мало а претешко је фокусирати се на садашњост ако иста не постоји или је празна са једноличним понављањем свега уз нова разочарења.
 
Најтеже је схватити шта се све пропустило а онда разумети колико је болно покренути се макар мало по мало а редовно.
Istina.dok god imas to kamenje na plecima da se pokrenes.mali koraci su meni pomogli.
 
Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Poznajem ljude kojima to nije potrebno, jaki su ili su bezosećajni.
Ne znam da li im treba zavideti na tome. Ponekad mi se čini najbolja opcija biti kamen.
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛

Ja preapavam dan i onda mi noć i samoća daju mir da razmislim uz kaficu i cigaru.
To je moja meditacija 😅
Vjerovatno masaža , voda, naučna fantastika ili svijet mašte kao filmovi na polju fantazije.
Podsjetim sebe da ću danas da se potrudim da mi interakcija sa porodicom bude samo zabavna i opuštena, da nije sve samo trka, obaveza i savjeti koji vode u sukobe 😅
 
Ko prođe i najgore taj ojača.
Сломи се до непрепознатљивости,најчешће постане олупина психофизичка као последица тога.
Тражи неког да обезбеди сигурност (веридба,брак) и да сврху животу.
 
Сломи се до непрепознатљивости,најчешће постане олупина психофизичка као последица тога.
Тражи неког да обезбеди сигурност (веридба,брак) и да сврху животу.
ja imam obicaj da kazem nema nista jace od slomljenog coveka koji se sam podigao i ustao 😑
 
Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Poznajem ljude kojima to nije potrebno, jaki su ili su bezosećajni.
Ne znam da li im treba zavideti na tome. Ponekad mi se čini najbolja opcija biti kamen.
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛

Игнорисање истих и самозадовољавање углавном.
 
ja imam obicaj da kazem nema nista jace od slomljenog coveka
Онемогућена сам да било шта и потпуно уништена.
koji se sam podigao i ustao 😑
Тачно ал' не верујем да ћу се подићи и устати,трудим се да дишем и то је мој максимум,тензија константна има последице.
 
Istina.dok god imas to kamenje na plecima da se pokrenes
Ал' често они који су допринели осећају или доприносе свему одбијају да се промене, понављају једно те исто у круг константно кроз време.
.mali koraci su meni pomogli.
Да ал' осећај као тона камења кад окружење тврдокорно остаје исто и ради једно те исто игноришући колико је то погрешно или колико то повређује константно.
 
Да ал' осећај као тона камења кад окружење тврдокорно остаје исто и ради једно те исто игноришући колико је то погрешно или колико то повређује константно.

Bilo bi dobro da se promeni okruženje, ukoliko je to moguće.
 
Postoji teorija da je Zemlja zatvor i da smo ovdje po kazni, da se moramo snalaziti sami u haosu okrutnosti, zakona jačeg, lukavijeg..neizvjesnosti.
Neki su kao osudjeni na manje i lakše robijanje a neki na teže robijanje..da se rode u startu na pogrešnom mjestu, sa lošim roditeljima, gorim izazovima.
Samo tako mi sva ova nepravda koja nije pravilno izbalansirana u startu ima smisla.

Da bi se iskupili i odrobijali moramo napraviti najbolje moguće u datim okolnostima ili ćemo se (nedaj Bože) roditi ponovo ovdje.

Kad prisvojiš tu teoriju onda u startu ne lažeš sebe da ima djeda Mraza i da su “živili sretno do kraja života” jer toga ovdje nema.
Vječna vatra pakla je radjanje ponovo i ponovo ovdje..

Tad prihvatiš i malo šta te može iznenaditi ili šokirati od ostalih zatvorenika ili loše lične sudbine.
Tvoje je da ostaneš normalan, fer čovjek unatoč “zlu” ili “dobru” koje te iskušavalo.
 
Ako prihvatiš ovu teoriju zatvora onda shvatiš da ti lično imaš zadatak da opstaješ i popravljaš samo svoj mali krug i sebe koliko možeš. Ono tamo” je nečiji tudji zadatak i robija a tebe će samo iscrpiti da nećeš moći ustati ni za najmilije.
Čuvaš energiju da bi pomogao svojoj djeci, partneru, životinjama i ljudima oko sebe ali pametno, razumno da te ne ujedu. Balansiraš ličnu energiju ali je ne troši puno na plakanje
i tugu jer znamo gdje smo i moramo je utrošiti najpametnije što umijemo da olakšamo robiju onima koje najviše volimo.
Progutaš bol iskušenja i hvataš se za prvi zadatak oko sebe. Danas mogu partneru skuvati fin ručak, komšiju iznenaditi lijepom rječju, nahraniti macu iz komšiluka , napraviti unuku tortu.. ništa više se od nas ne očekuje.
 

Back
Top