Uteha

Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Poznajem ljude kojima to nije potrebno, jaki su ili su bezosećajni.
Ne znam da li im treba zavideti na tome. Ponekad mi se čini najbolja opcija biti kamen.
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛
na sta se tacno misli?
 
U suštini, nema nekog
Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Poznajem ljude kojima to nije potrebno, jaki su ili su bezosećajni.
Ne znam da li im treba zavideti na tome. Ponekad mi se čini najbolja opcija biti kamen.
Ono šta me zanima su načini kojima olakšavate sebi momente koji vas poremete. Da li je to ignorisanje sopstvenih emocija? Suze ( oni koji to mogu ), neki hobi, spavanje ili fizički rad?
Možda razgovor?

Autorska 💛

U suštini, nema nekog recepta. Postoji samo jedan način - trpiš.
Sve što ti se u životu dešava, porodična tragedija, poslovni neuspeh, neuzvraćena ljubav...sve te neke stvari koje na neki način ostave trag na tebi, samo trpiš. Ceo život je u stvari jedno trpljenje.
Ako imaš sreću da imaš dobru porodicu, možda prijatelje koji će da te razumeju i budu uz tebe, to ti je jedina blago olakšavajuća okolnost.

Kada mi je umrla sestra, jedino što sam mogao da uradim je da shvatim da je to tako, da se moj život sada drastično menja, da će mi od tada život biti daleko lošiji, da ću morati da gledam trajno "ubijene" roditelje koji više nikada neće biti isti i da je to to.
Apsolutno ne postoji nešto što bi bilo ko mogao da kaže ili uradi a da mi pomogne ili ja samom sebi. Shvatiš da će vremenom biti veoma teških trenutaka vezanih za to i da je jedino što možeš da uradiš - trpiš.
 
Ne mogu da dam odgovor, na svu srecu odavno se nisam tako osecao, ne zelim da se prisecam.
Recimo da su mi prijatelji i bliske osobe jako bitne kad imam problem, trening i mnogo znoja, muzika...
I ne stidim se da priznam da volim dobro da se isplacem.
Uvek gledam da budem na visini zadatka, ne dozvoljavam sebi da potonem, boriti se mora.
Ono gde potonem i ne mogu da se izborim je smrt i bolest.
Za sve ostalo se da naci racionalno objasnjenje, distrakcija, o nastaviti dalje.
Nakon teskij raskida sam znao biti van sebe, jako dugo, al zivot ide dalje. Zivotna skola se skupo placa, al zo je za drugu temu.
 
ma, šalila sam se, očigledno.
da, slažem se.
ali ni to ništa ne vredi ako se nema zdrav odnos prema životu.
Međutim, do toga se najviše dolazi iskustvom prevazilaženja raznih nedaća.
Ko prođe i najgore taj ojača.
Ne slažem se da svi ojačaju. Novije studije ovo apsolutno pobijaju.
Nama je data otpornost na akutne stresove (oni nam trebaju i oni nas jačaju)
Međutim prolongirani stres, neprekidne nedaće i gubici, dovode do oslabljenja na fizičkom, mentalnom, svakom mogućem nivou.
 
Dakle naši preci su stalno bili izloženi akutnim stresovima i sa njima su se borili. To je ono idi u šumu ulovi životinju, nabavi hranu, zaštiti sebe i bližnje od napada predatora i tako dalje. To nije prolongirani stres- znači dođe opasnost prođe opasnost. Nastupa period mira. Pa opet.
Prolongirani stresovi su sasvim nešto drugo i nažalost za njih nismo pripremljeni evolutivno.
 
Ne slažem se da svi ojačaju. Novije studije ovo apsolutno pobijaju.
Nama je data otpornost na akutne stresove (oni nam trebaju i oni nas jačaju)
Međutim prolongirani stres, neprekidne nedaće i gubici, dovode do oslabljenja na fizičkom, mentalnom, svakom mogućem nivou.
ovo moze iz vise uglova da se posmatra.
Majka izgubi dete, pa smog e snage zbog druge dece, i nastavi. A nema veceg bola.
Neko fobije otkaz, i izvrsi samoubistvo.
Sve zavisi od licnosti.
Al tacno je da prolingiran stres vodi ka depresiji.
 
ovo moze iz vise uglova da se posmatra.
Majka izgubi dete, pa smog e snage zbog druge dece, i nastavi. A nema veceg bola.
Neko fobije otkaz, i izvrsi samoubistvo.
Sve zavisi od licnosti.
Al tacno je da prolingiran stres vodi ka depresiji.
Ne znam, čim se spomene dete tu pada sve i nemam za to kapacitet ni da razmišljam.
Mislim da ni tema ne referira na takve događaje.
 
Slabo mi pomaže da sa nekim pričam kad je krizica u toku. :telefon:

Jer, evo kako to biva - prijatelj - primetim da dok me sluša radi ili misli nešto drugo pa me to dodatno isfrustrira, druga varijanta požalim se mami ili mužu. Dok im pričam osećam kako ostajem u toj niskoj energiji prepričavajući. Mama - ona se nasekira, pa još javi tati pa me njihova sekiracija dodatno uznemiri, dakle duplo golo.
Muž-on ilinminimizira problem ili pak predlaže rešenja kako i šta da radim a ja hoću da me sasluša i ćuti( ne može on bolje od mene znati šta je meni potrebno, rešavaću ja kad budem smogla snage a sad mi je samo potrebno da me saslušaš i potvrdiš da se tako osećam ništa drugo.)
Zato ja use i u svoje kljuse na način sledeći.
Kognitivno: Imenujem emociju (razočarenje, ljutnja, strah, stid, krivica) prihvatim da je to ta emocija ne teram je ne borim se sa njom samo je validiram.
1.obučem se malo lepše, prošetam , govorim dobar dan koga znam i ne znam, posmatram okolinu gledam boje i uočavam paterne 5 belih auta, 2 psa, 6 stabala pravih 3 kriva :ceka:

Vratim se, popijem čaj ili kakao( ne kafu ona je ovde kontraindikovana pojačava anksioznost)
Sredim jednu ladicu ili deo ormara, ispegla 2 majice, operem kosu,pristavim supu od bilo čega. Sve ovo sa jednostavnom mišlju (to će mi sutra biti plus, kakav god bio dan nema šanse da bude isti ko ovaj može biti il bolji il gori i neka bude kako bude:sije:
 
Poslednja izmena:
Dok im pričam osećam kako ostajem u toj niskoj energiji prepričavajući.
Toliko puta doživljeno. Imala sam par pokušaja ovakvih " ispovesti ", nije me nigde odvelo.
Samo jednoj osobi mogu sve da kažem, razumeće čak i kada nepovezano pričam, delujem kao čudak i koristim izmišljene reči ( moja tvorevina ).
Ali ne mogu ni nju da opterećujem svaki put.
I ne želim da je rastužim. Oseća ona to svakako, genetski.
 
Slabo mi pomaže da sa nekim pričam kad je krizica u toku. :telefon:

Jer, evo kako to biva - prijatelj - primetim da dok me sluša radi ili misli nešto drugo pa me to dodatno isfrustrira, druga varijanta požalim se mami ili mužu. Dok im pričam osećam kako ostajem u toj niskoj energiji prepričavajući. Mama - ona se nasekira, pa još javi tati pa me njihova sekiracija dodatno uznemiri, dakle duplo golo.
da, roditelji cesto nisu dobar izbor za pozaliti se. Moja mama se isto nasikira sto ne moze da pomogne i potone ona, meni jos gore. Samo odmogne u krizici. Zenski prijatelji su dobri za saosecanje i savete, muski za razonodu i skretanje misli, bar meni.
Muž-on ilinminimizira problem ili pak predlaže rešenja kako i šta da radim a ja hoću da me sasluša i ćuti( ne može on bolje od mene znati šta je meni potrebno, rešavaću ja kad budem smogla snage a sad mi je samo potrebno da me saslušaš i potvrdiš da se tako osećam ništa drugo.)
Ovo nemoj da osudjuješ, muski mozak je racionalan i trazi resenja. To je jednostavno u muskoj prirodi. I on to radi iz najbolje namere, jer zeli da ti resi problem, to da musko saslusa zensko, i saoseti se, to se uci a ne radja se!
A sto se minimiziranja tice, on verovatno ne razume koliko ti tesko taj problem, i gleda kroz to koliko bi njemu isti tesko pao.
Zene su bolje sto se tice razmevanja muskarca nego obrnuto.
Zato ja use i u svoje kljuse na način sledeći.
Kognitivno: Imenujem emociju (razočarenje, ljutnja, strah, stid, krivica) prihvatim da je to ta emocija ne teram je ne borim se sa njom samo je validiram.
1.obučem se malo lepše, prošetam , govorim dobar dan koga znam i ne znam, posmatram okolinu gledam boje i uočavam paterne 5 belih auta, 2 psa, 6 stabala pravih 3 kriva :ceka:
Vratim se, popijem čaj ili kakao( ne kafu ona je ovde kontraindikovana pojačava anksioznost)
Sredim jednu ladicu ili deo ormara, ispegla 2 majice, operem kosu,pristavi supu od bilo čega. Sve ovo sa jednostavnom mišlju to će mi sutra biti plus, kakav god bio dan nema šanse da bude isti ko taj može biti il bolji il gori i neka mu je :sije:
Eto nasla si sebi leka :)
 
Evo ga sad!
Luka, ne budi toliko visok, smanji otkucaje srca, iskintroliši rad bubrega.
Javi mi kako ide. :kafaz:
prosao sam ja sve to ...
Hiperventilacija, ti je odlicna za smirenje.
Goglaj Vim Hof metod. Pojacava lucenje noradrenalina, koji potiskuje adrenalin, samim tim hormon stresa opada, i organizam se dovodi u normalu te se smanjuju otkucaji srca i krvni pritisak. Druga dobra stvar je meditacija. Treca trening, kroz trening dolazi do lucenja hormona sreca: serotonina, dopamina, endorfina.
 
prosao sam ja sve to ...
Hiperventilacija, ti je odlicna za smirenje.
Goglaj Vim Hof metod. Pojacava lucenje noradrenalina, koji potiskuje adrenalin, samim tim hormon stresa opada, i organizam se dovodi u normalu te se smanjuju otkucaji srca i krvni pritisak. Druga dobra stvar je meditacija. Treca trening, kroz trening dolazi do lucenja hormona sreca: serotonina, dopamina, endorfina.
Luka, hvala ti na savetima iako ja sam te malo zekila.
Htela sam da ti kažem da je osetljivost teška za kontrolu kao i rad autonomnog nervnog sistema. Ali pokušati valja
(Imaš li link vim hof, može ovde il na pp nikad čula)
 
Ne slažem se da svi ojačaju. Novije studije ovo apsolutno pobijaju.
Nama je data otpornost na akutne stresove (oni nam trebaju i oni nas jačaju)
Međutim prolongirani stres, neprekidne nedaće i gubici, dovode do oslabljenja na fizičkom, mentalnom, svakom mogućem nivou.
Ovo u zadnje vreme cujem iz vise izvora u rl.
Kada si ceo zivot napet i pod stresom mora nesto na kraju da se slomi...
 
Na koji način se umirujete, kada vam je teško?
Укочи ми се страна тела,повраћам,преплачем,причам ако имам коме а решења нема та особа док некада имам температуру, позли ми,чујем псовке,викање (после сазнам зашто,нешто се разбило нпр.),падне неки одевни предмет те треба да се потопи у асепсол те опере а онда кад се стварно пере убаци опет на право прање.Молитва и нада да ће све да буде добро иако не знам ни на који начин ни кад.
 
Najgori nacin koji sam uhvatio sebe je da gledam u jednu tacku kao zombi satima 🙄
Onda pocnem da slusam svoje disanje i disem.skoncentrisem se samo na obracanje paznje na udisaj i izdisaj i naravno zatvorim oci.
Гледам у празнину,рупу где је некад био зуб и плашим се реакције особа а свако то види,немам подршку ни у парама ни у присуству да мењам живот у смислу да иду са мном код тог зубног хирурга,да се угради вештачка кост,зараста четири до шест месеци кад једем мекану храну а после се уради зубни имплант титанијумски шраф што исто зараста и горе вештачки зуб,једем шта се кад препише.Сећам се како нисам имала пара за зубара и гледала сам у зид,једну тачку у зиду и тај зуб је испао а то за неког није била тема а са неким је довело до језиве експлозије иако сам хтела нормални разговор где ми је много позлило после."Неће имати ко чашу воде да ти донесе" и стално спомињање индиректно таквих ствари а ја немам подршку да зуб урадим од кад га изгубих,ко би бринуо о мени и детету или деци на сваки начин да се деси то се не спомиње.Тешко ми кад видим да се неко оженио,има децу јер стално постоји то поређење без спомињања да та девојка мужа одведе да живи код њених (многе тако ураде лагано),да су имали финансије фамилије за то.
Ponekad odem da trcim.tako sat vremena trcim(sa pauzama naravno) ili jednostavno uzmem da radim gimnastiku.trbusnjaci,sklekovi,propadanje i zgibovi(u parku).
Разгибавања колико могу ако могу ал' некад такве грчеве имам да једва станем,мука ми или толику слабост осећам да ми је много тешко да стојим.
Ne pokazujem emocije drugima ljudi su to.pola jedva ceka da ti nesto nije ok.uzmem recimo pa sam sa sobom pricam"nije to nista".
Дишем и понављам у себи моливе,понављам како ће све да буде у реду на крају а ако није у реду није крај.
Razgovor sa drugima samo u nagovestajima.niko ne voli da slusa tudju muku 🙄 mada meni privatno na svasta se zale.sta cu saslusam pomognem ako mogu mada opet kazem ljudi su to zloupotrebe.
Неко се жалио кукао слушах то,била сам присутна а кад је мени затребало престао да се јавља тако да,узалуд је то а многи злоупотребе изречено те нема потребе да се каже ишта.
 

Back
Top